nisi leptirica bila
svjetlost avgusta si nosila
za svakog bi krugove pravila
grlice mila srce si nam ostavila
sa bolom u grudima
nekamo si drugdje hodila
noseći svjetlost
kome je potrebna
nas si često napuštala
malena grlice samo bi
prhnula neprimjetno
iznenada pa se nama vraćala
malkice umornijeh krila
na prsa naša nježno prislonila
blago snove odmarala
mi bi te prigrlili
udahnuli
koji dašak nježnosti
iskrica
što se ljubav zovu
nismo se ljutili
za ostavljena
slomljena srca
imali smo mnogo
tvojih zrcala
da idemo
da se vraćamo
posjetema
groblju sahranjenih ljubavi
vraćajući se
dvorištima srušenih kapija
tati
sramežljivi ljubavnici
ili sami vrazi
ljubeći kamenje
i oštrice tvojih lutanja
i tako tri puta
to jer neparan nesretan broj
zbog njega pomirenja
nesta
zao čas za ponos
boljeli te
boljeli nas
odlasci
tvoji ili rastanci naši
teške slutnje poput mora
skoro smo se u kam pretvorili
i ti i mi
grlice mila
ponos je glup i skupocjen
ljubav si pogubila
a si mila i zaljubljena bila
boje i krugove riječi
koji slomljeni ram
parčiće stakla
si nam ostavila
