Znaš li malena
mnogo toga ti o meni ne znaš
okolo tama vreba
lebdeće cvijetove nalik tebi
rijetki meni jedinom
što se tvojim igram
ko pauk među trešnjama
u Tišini i snima
Znaš li malena
mnogo toga ne kažem
da te ne uplašim
ne znam da li bolji od tame bivam
mreže pletem oko oceana
da sapletem plamen u srcu tvome
i upletem ljubav tvoju
žrtvu istkanoj duši mojoj
Pitalo me dijete moje
a šta je ljubav
momenat ne snalaženja
neuko rekoh
ljubav to ti je
ah ljubav
Dijete ko dijete
samo pita i umuje
sebi odgovara
jel’ ljubav
kad voliš nečije oči
njihov sjaj i blagost
što izvire krhkost
puna čežnje
topline sanja
jel’ ljubav
usne nečije
sočne rascvjetane
i još ktomu
meke nježne
raspjevane
Jel’ ljubav
milovati nečije kose
lice bjelo
bjeklokost tijelo
grudi uzdrhtale
nabujale mirisave
Jel’ ljubav
ljubiti budući carski rez
nevidljivi ožiljak
na zaobljenom stomaku
više svile
što đardin krije
Jel’ ljubav
uranjati u tijelo
krasti rosu
djevičanskih ljubičica
njenog tijela
mile djevojčice
Jel’ ljubav
dražiti probijati
ubijati
kao da mrziš
njenu slast
i čast
Jel’ ljubav
kada si sretan
kad te nešto
u grudima steže
vazduha nemaš
na nebo pomišljaš
jer te čupa
jer te boli
jer te peče
pa ti muka biva
pa ti srce trepti
pa ti duša pjeva
Jel’ ljubav
kad snove sniješ
kad vrijeme stoji
kad srce rastanak sluti
kad neko plače
kad nerazum vlada
Jel’ ljubav
kad strast lebdi
kad sve boli
kada se neko voli
kad sve nestaje
a ljubav opstaje.
Osvrnem se nigdje djeteta
to srce moje šapatom lupeta.
Rekoše nam capin pet slova ima
nekoliko namjena više imena
sasvim dvoljno za jednu pitalicu
dva plus dva parna i jedno neparno
ono neparno slovo izbaci
ova dva para šatro složi
šta ti ostane?
Ostane ti bolan ona hevina
što mirom miriše
ako ćemo pravo lotos haremski
jošte đula đulbašte sevdisanja
bagrem mirisni za kićenje svakog dana
jorgovan mirisni razigrani za pjesme blagodati
boliglava vatrena za muke ispjevane
kadifica svilenkasta za nježna milovanja
ljubićica blažena na srce privijana
karanfil rumeni a i sneni za trganja
Ostane ti bolan cvijetni dezen prekrasni
premeto ti slova il ne premeto
kako taj đardin ne sanjati
u snove i na javi ne dozivati
i pride dosanjati dosanjati
Ostane ti jaro onaj sedefasti brežuljćić
Što Afroditu i Veneru krase
lugasti bregić u koji kupidon bježi
vlažna dolinica u kojoj Eros leži
jogunasta dulbašta mora insana
izvor sevdah a nježna balada
Ostane ti jaranice mila bolero i muzika harmonike
svaka čast Mojsije lave
opjevana i raspjevana gitarom i kitarom
rodnica i nevoljnica za igru i brigu
stidnica i opajdara za svaku napast
skrušenica i vragolanka iskušenja hejbet
kićena i buketom i kiticom
ali uvijek jedna jedina
neponovljiva nikad i uvijek
samo za nas blesane rođena
anamo ona ljubav naša
Ostane ti bolan ona ko rosa na dlanu
ko ogoljeni dragulj u srcu duši
i nikad ne okreći od nje glavu
ne budi frajer
može ona nekad biti i kaharli i tuknuta
može i jad čemer i bol nostiti
može se ona svakako o zvati
al bez nje ti života ne mre biti
ni u pravo ni u krivo ni u sridu
ako joj ne radiš i pravo i krivo i u sridu
kako bi bolan bez nje njena jaranica jecala
glavu gubila i majku dozivala
joj mamo, mamice
pa ti jaro vidi šta ti je raditi
Bićeš ti dobro
krhka ružo
otplesali smo
poslijednji tango
bez straha bijela djevojčice
damo srca moga
obećao sam odim
ako ćeš biti dobro
sjećaj se niko ne zna
milina je bilo
jubim te zauvik
more mome ubavo
lepršaj mila
a ja i Nada
Tišina i sni
oceanu smiraja odimo
dani
prelijepi dani
svako jutro
sviću mnome sami
boluju
nade nema
otišla je
tuguju
što je nema
srcu jad
se vije
nedostaješ mila
usnila je
sanak
jedinica u majke
Skupljam neke neumjesne razloge
kalendarima da ugodim
zbog tebe
moja djevo
čast i čest
mladost ne priznaje
kako teško je
odit od tebe
vjeruj mi srce jeca
volim te zauvijek
zbog tebe
moja djevo
sunce suzom pokrivam
a teško je
biti bez tebe
jer volim te
u oceanu mojih snova
kao kapaljica kiše
krhkoj ruži pripadam
moja djevo
Neznanko Mila
zabrinut sam
za miris proljeća
tvoja ruka miruje
usne su ti suhe
kosa ne leprša
to je malo više ćutanja
a’ se može podnijeti
snijeg se nije održao
božuri su čarobni
ti si prelijepa
šta će ti više
rekao bi neuki neko
riječi tvoje nedostaju
jer i ruže i trnje miluju
kao tužne suze na licu
uvijek godi ono
čemu smo svikli
i tužna duša
i skršeno srce
sve
osim ćutanja
i snijega na beharu
Led se topi
Ćamac
Izvorište lotosa
Rijeka vjernosti
Led se topi
Dovoljno
Da moj čamac
Nježno zaplovi
Izvorištu lotosa
Rijekom vjernosti
Do tebe draga
koja budna sanjaš
Umoran od snova
legoh
na livadu rosnu
ispod trešnjinog stabla
usnih
duša ne zna za umor
djevičansku ljepotu tvoju milujem
Anđele mili
cvijećem lebdiš
lahkim krilima
miluješ
ljubav moju
miran sam
maksumče naivno
ne sluti
demoni zavodljive maske iskre
vadiš damaskiju
bez imalo srama
a tako nježno
i tako suptilno
ženstveno sa osmjehom
blagosti
u čelo u treće oko
kamu zariješ
žigošeš me ljubavlju svojom
da svijetom
tamnim i nesigurnim
posrčući hodim
ko slijepi pjesnik
o čednosti tvojoj
vjetrovima zborim
da zauvijek te volim
Jesenji vjetrovi
Plava tuga ledom okovana
Ne plaši se
anđelu mili
jesenjih vjetrova
nisu me naučili slikati
kristalnu kuglu sjećanja
koja odlascima boli
za tvoj rođendan
naslikaću nešto krhkije
tobom bojeći plavu tugu
ledom i srebrom ću okivati
ljubav
da te mnome sjeća
obećava
odlazeći čovjek od riječi