Anđeo mi se javi
poput snova koji lepršaju
upali svijeće radosnice
praznik je ljubavi
ljubav je duša oprosta
čedno srce moje sni
lepršave snove
što nade velove nose
i tada duša zatrepti
misli to dolaziš ti
vara se mila moja
povratka više nema
pogledam kroz prozor
to se djevojčica moje udaje
maše mi i plače
0docnio si mili moj
novi je dan
blistav sanjiv
svako jutro počinjem molitvom
prepreke između dvije vode nema
a pitke su dušama čistim koje se dodiruju
svaki dan je prelijep
za ljubav i snove
u novom danu tek jedna pjesma
vrlo je lijepa i optimistična
kao ona Tišina i sni
iako tugi mirise ruže svoje nosi
govori o velikoj ljubavi
jedne preplašene djevojčice
eonima mladoj
nevinosti njenoj
oprost molim
koju tuga mori
koja još nije naučila
da nikako nije naučila
da sve velike ljubavi nose boli
no ona se nada
a to je dobro
tada počinju sni
ima nade za snove
ni na nebu ni na zemlji
ljubav i muzika
grčevito se toga držalo
vrijedilo je
silno vrijedilo
niko ne umire od te ljepote
ima nenadanih epidemija derta.
ništa ozbiljno
naivna pomisao
mnogima
premnogima su se srca slomila
duše uprljale
srca zaledila
a opet
uvijek isti vapaj
voljeti nekog
ruke pružati ruke tražiti
djete biti
snove sniti
i ko najveće hablečine
opet se zaljubljivati
i opet se zaljubljivati
i opet se ubijati
ima te čedne djece
neće da odrastu
samo hoće da se vole
igraju i jure
ima tih anđela
samo svjetlost i radost u drugima vide
ima te djece
i kada ih boli
i kada ih gaze
i biju
i kada umiru
hoće ljubav
muziku da sniju
ima te djece…
Plave ga oči nježno gledaju
dvije su suze iz njih kanule
Iz lijevog rubin ljubavna
iz desnog safir milosna.
Snage u njoj više ni
pogledom ga zove
prilazi joj
šapuće mu
još uvijek pojem slavuja
Poljubi me i zagrli me
volim te, mili moj
Tako sam umorna
a i studen me zebe
On je grli
toplo i zaljubljeno
kao tananu raskoš
njihovih beharli dana
Djeca se za ruke primaju
ona lepraša za grlicama i ružama
ka smiraju
A bijaše savršen
snježni dan
kada on osta sam
Noć kada se ljubav vodila
Voli me nježno
Ostrvo ljubavi
Zvijezdice
U noći besanoj ovoj
kišom rastanka bremenitoj
nespokojnom muku sklonoj
nježno me grli
reci tiho najtiše
samo duša moja šapat sluša
cvrkut mazne žene razabire
Voli me nježno
mili moj
ne daj zlu
da uđe u srce moje
sretno
tvom jedinom domu
Ljubi me jube
da jecaj moj
krik ljubavi
što slama strah
razdire utrobu
grijehom
zaljubljenu djevu
krštenoj
Zamkom Yossemin
odjekne međ zvjezdicama
mojim sjajnim sestricama
Stisni me jako
vjeruj srcu čednome
ne daj me nikad od sebe
nek plima mora plavetnog
slavi šumom iskona
sve sutone naše
Misli moje tanane
tiho Modrom rijekom plove
tražeći odbjegle snove tvoje
u nježnom rumoru lišća zbore
ej djevo djevuška
zašto tužna si ti
Srce moje nemirno
mjesecu traži sjej u Modroj rijeci
dok nebom tiho zviježđe plovi
pjevušeći pjesme tvoje ljubavne
oj djevo djevuško
zašto tužna si ti
Duša moja prozirna
snijeg miriše nad Modrom rijekom
dok mala lađa brzake lomi
u šumu glasa tvoga bolnoga
oj djevo djevuško
zašto tužna si ti
Ljubav moja beskrajna
kristalnom Modrom rijekom uzburkana
polovi tebi ove noći
da izbriše suze tvoje
oj djevo djevuško
primi cjelove ljubavi moje.
Tražio sam dugo
tvoje usne tugo
u sutonima tužnim
u noćima dugim
budio se često
tražeći mjesto
pored tijela tvoga
u jecaju srca moga
U proljeće vidio sam jasno
da kopni i odlazi prerano
u boli srca djetinjeg sam znao
samo sam je ja ljubavlju držao
gledao sam ljeto u njenoj kosi
kako povlači zlata sjaj i rosi
jesen što tugu unese
u njene nježno lice
zima je donijela bjelinu
i njenom liku svježinu
morao sam je pustiti
našoj malenoj da odi
Hvala puno
no pitam se
gdje stereš
krpice svojih snova
dok
stidom ti
obraz mlađanoj rudi
noć
bremenitu jecajima
još prebrodila nisi
Kam u ruci držim
Ne znam ga baciti
Spustim ga
Riječ u srcu nosim
Ne izlazi
Jecaj je
Bjelina u duši
Časna je
Boli me
Dan je lijep
Sretan sam
Volim te
Jedna trešnja
vitka i snena
snovima rošena
živješe mnoge moje vijeke
ljuljačkom za dvoje
cvjetala najveće ljubavi
pored Modre rijeke
sanjane Sunčicama
pozva me
krikom
očajnim
raspukla se
pod teretom snijega
i godina ledenih
pozva me
da mi šapne
ne boj se
ćekaće te
ona što je život za tebe dala
dockan dođoh
ubiše je neuki
trebalo im krilo
starinskog ormara
od trešnjinog drveta
ukradoh jednu granu
ljepotnu
da uramim sliku
njene nevinosti