Sve je rečeno !
Srbin (?) ide “bajti”,gdje ga čeka “domaćica”.
Hrvat (?) ide “doma”, gdje ga čeka “kučanica”.
Bošnjak (?) ide “kući” gdje ga čeka hanuma.
Bosanac se predaje Bogu Milostivom ,
jer ,
ON je njegov jedini dom.
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Bleki – Sijedi galerista ćuri
Sijedi galerista ćuri u plavetnu nevinost
Očekivano
Galerija je odavno zatvorila vrata
U ovo doba nema ni slučajnih prolaznika
Tišina vreba i samuje.
Jedini svjedoci zimske raskoši
hiljada pahulja bijelih
su tri klupe
tri fenjera
pet lipa
i umor
Galerija i slike se sklonile
malo poviše svjedoka
neodređena tišina
nedorečena praznina
sa nadolazećom pahuljama
i zavejanim prtinama
uskoro će dolepršati anđeli
i plesati oproštajni bolero
jednoj dobroti
Bleki – Kašika , viljuška , nož
Kašika viljuška noć
pribor za jelo
i najava igre stare
biranje strana
između dvije vatre
igre škole
muževa i žene
i tanga ples
Kašika viljuška nož
sudba odlučuje
u igri si ili ispadaš
ko zadnji ostane gubi sve
u životu nema ponavljača
svi odlaze redom
ekscajgom zapisanim
kašika viljuška nož
nema srebra ni zlata
samo komadi čelika
kupljeni na buvljaku
sjećaju na mladost
i dane drvenih kašika
stomaka polupraznih
grudi nevinih
i sretnih
kašika viljuška nož
Dan sjećanja na Boga Milostivog
Srebreničko krvavo more
Bosna zemlja Božije milosti krvari
*
Najveća vrlina kojom je čovjek obdaren je sjećanje na Boga Jedinog.
Ima onih bolnih dana kada tugom zacvili vaseljana i potrese vaskoliki dunjaluk i ljudi skupe ruke u nijemoj molitvi Stvoritelju.
Tada molitve ožive Oceane Ljubavi i Oprosta
i ljepotom nebeskog beskraja
bruji tiha molba,
da se nikad ,nigdje i nikome više
ne dogodi
dan ubijanja Srebrenice,
dan utiranja u krvi jednog naroda,
samo zato što su predani Jedinom Stvoritelju svome.
Danas se Ocean tišine i molitve nadvio nad Srebrenicu.
Umovima ljudi ,
što pognute glave kleče ,
okrenuti prijestolju
Onoga koji sve vidi i zna,
Jedinom i pravednom Sudiji
teku i nariču jecaji majki i sestara srebreničkih
-Pomozi Bože
umorna sam,
molitvu svih ovih godina,
ni jednu propustila nisam.
Suđenom času idem ,
a ne nađoh kosti ,
smiraj ,
sinu svome najmlađem.
Svih ovih godina
ta nada mi bijaše sve.
Grudi moje razidre vrisak
pomozi Majko
pomozi Sejo.
Utrobu moju razdire očaj,
iz tame krik
-Majko jedina,Sejo srebrena
Pomozite.
Oči moje pobiljelješe
od šapata
Sine Isa gdje si?
Gdje da te tražim, dobroto majčina najmlađi od sedam nestalih jabuka sine moj?
Tišina.
Tišina.
I vrisak…
Krv i mrak – užas strahota , aj aj
U jami , Bože milostivi – Užas taj
Sjekira i kama – strahota zverinjih užasa
U jami ,majko mila – užas naših nestajanja.
I opet Tišina.
Mnogo tišine.
Vaseljanom lebdi iskonske tišine zvuk
Oprosti nam Gospode
bol i tugu
znamo živi su
u tvom zagrljaju
dobri i nevini nikad ne umiru
Bleki – Tišina slama
Tišina neba dunjaluk slama
Ne čuje se žubor presahlog potoka
Ne čuje se poj nestalih ptica
Ne čuje se jecaj silovane djevojčice
Ne čuje se krik preklanog djeteta
Mjesec je sakrio suze
Sunce je utihnulo sjaj
Zvježđe je zanijemilo
Teško monstrumima i teško
Dan povratka se sprema
Amin Gospode
Bleki – Obasjaj grešnika
Kao Adam rađam se na Tvojoj svjetlosti
žeđajući bistre potoke Tvojih vrela
hrleći neizmjernoj milosti Tvojoj
molitvom dozivajući uzvišenost Tvoju
obasjaj grešnika ljubavlju vječnom
Amin Gospode moj
Bleki – Ono dolazeće sutra
Da sutra odem
dal bi zaplakala
vodu za mnom prosipala
il bi ibrikom
ružu zaljevala
da sutra umrem
dal bi zaplakala
zar na lice stavila
sa ružom mirisnom
dana naših se sjećala
Bleki – Htio bih urezati ime tvoje
Htio bih urezati sneno ime tvoje
u krvavo srce crvene boje
da ga krasi i miluje
čini časnim
potonjim
tvojim
Bleki – Dodirnuh tvoje grudi
Dodirnuh tvoje milosrdne grudi
u bjelokosnom mramoru klesane
dari s neba me stresu i ponesu
misao se čedna u srcu javi
ova žena biće djeva moja
da me lomi kao vale pjena
Bleki – Vremenom kojeg nema
Vremenom kojeg nemam
živim glasove o tebi
pišem pjesme ljubavne
muziku u srcu nosim
slike čedne duše
svjetu obznanjujem
Jednog dana riječi će stati
tišina će postati glasna
shvatićeš hudo moje
otišao je onaj nestavrni
što samo je o ljubavi
i tebi Jube moja sanjao
Znam zaplakaćeš suzu ljubavnu
boljeće će te tišina
koja se rasula dunjalukom
Boljeće te osvitom
riječi slika i sanja
koje više neće ploviti
bonacom oceana naše ljubavi.