Bleki – Dijanina poslijednja molitva

 

Ja evo Mili Bože ,radosna dolazim tebi.

Srce janjeće, Tvojoj Milosti prinosim.

Mili Bože , moju nevinost oprosti meni.

U ruci ,Tebi, čistu dušu svoju donosim.

 

Radosna i vesela ničega mi žao nije.

Mrijet svakako valja kasnije ili prije.

Molim ,sačuvaj mi Dobrog blesavoga,

mog drugara smiješnoga i jedinoga.

 

Nesuđenu ljubav moju,

a blentavu ovcu Tvoju

trbaće mu pomoć Tvoja

iskrena kao ljubav moja.

 

Nije važno što me ko ovcu nestadoše

život nek žive oni što dole ostadoše

podari dječaku milost Tvoju

nak pamti djetinju ljubav moju.

 













												

Oj, Izeti junioru – Mahalska rubaija

 

Oj, Izeti Junioru kud  se na put spremaš ,

sa jaranima pljačkašima Dodikom i Čovićem.

Ruku pod ruku ,svako svojim putem hodi,

od zemljaskog do džehenemskog pržuna.

 

Nije njima žao Banja Luke, banjalučkih teferića,

ni Mostara, mosta Starog ,mostarskih akšamluka,

ni Saraj'va grada čednog ,sarajevskih ašikluka

već im žao kože njine, što se pržit vječno mora.

 

O Izeti junioru,karala vas Bosna cijela

što ste  sebi i dahijama svojim silnim,

jaranima potčinjenim ,po Erdoganu amanećaru ,

jadan potlačeni  filđan begluk  nanijetio.

 

Boj se mahale ,i čaršije , i kad tiho spava,

i kad šuti ,mirom  miriše i ne prigovara,

znajte zučumćari i silnici vakat došo, Bijela tabija

za pogan se čisti sprema suđena im halja robijaška

 


												

Bleki – Čak i kada ti srce slome

 

 

Čak i kada  ti srce slome

u ponoć od nulte tačke

vrišti od ljepote

tragaj do boli

snove koje ljubav zovu

 

ne mari ako ne čuje

dobrota mila

raduj se svakom trenu

dana tvojih zaljubljenih

oni plešu  muziku

damara tvojih krvavih

slušaće ih neko

barem za jednu noć

 

ne mari ako ti snenost nova

ponovo nevinost rastrga

kanđama ljepote svoje

rane brzo zacijele

a život je bogatiji

za još jedan san

 






												

Bleki – Fragmenti o bolu – V / U uglovima očiju tvojih vidim

 

U uglovima očiju tvojih snovi vriju

prepoznah plavetnilo neba našega

i modre rijeke što iskri na kraju puta

kamo smo ljubav snili

 

Tada opazih tvoju sjenu malu

nasmješenu i vedru od milovanja

mene za ruke drži i ljubi

moje maleno čedo radovanja

 

Pomislih na ružu ljubavi

plač vremena što đardinom klizi

usred raširenih prstiju htijenja

zastor je iznenada pao

 

Jecaj je što slama utrobu

izviruć iz dubine tkiva

osjeti se na daleku prošlost

kad si djevojčica bila

 

U očima tvojim prepoznah kutke

maglovitih sjećanja i vrišteće boli

zarobljene u vlažnoj tami

poput zatučene grlice male

 

Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih

kroz otvorena usta što traće dah

nesrećnica mila grca i pije suze

zbog zla što joj djetinju ružu uze

 

U tami kutaka očiju tvojih

vidim grlicu jednu

koju tjeraju koju siluju i siluju

kojoj kamom život uzimaju

 

Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih

u srca mi prodire trn ruže ljubavne

režuć oštro do srži do smrti do zvijezda

da osjetim tvoju bol malena moja

 

U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila

ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom

zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života

toliko je teška ko da planini zla pripada

 

Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi

užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg

plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje

blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih

 

 

												

Bleki – Čežnjom rasplitaš pletenice svoja





Čežnjom rasplitaš pletenice kose vrane

zalivaš jutarnjom rosom tijelo vrelo

gasiš požare što od skuta ka grudima plamte

u nerazum biju i jauču

gdje si dragi što mi ne dođeš





umorna je krhka grlica tvoja

dođi dragi ruža cvate

noću bijesni i miriše

uvenuće čekajući tebe

da mi dare vjenčane skupljaš

Šta meni darovanja tvoja

kad mi bašta bez ljubavi vene

šta će meni vjenčanica bijela

kad je svila moja milovanja željna

samo dođi mili i uberi me

Bleki – Vrućina je





Zamislite

vrućina je

godišnje doba nije bitno

gorite

u vama vrelina

ništa ne pomaže





Ni lubenica

ni improvizirani hladnjak

ili dječiji  tuš

ni hladni voćni kup od borovnica

sa kockicama leda

ni čokolada ledene kocke

sa razlivenim šlagom

obojen čežnjom

ni…





A onda 

niotkud

stvori se prelijepa Ona.

Žena

a Djevojčica

Krhka ruža

a Princeza

odjednom rajski mir i tišina

ime  jasno miriše na cvijet

na san 

na ljubav 

ne smiješ ga izgovoriti

nebo da ne naljutiš





Njen

Ocean dubok kao iskon

uzburka nježnost

Nadu

javi se osjećaj osjećaj

da vam ispod nogu teku rijeke.

vjerovatno modre

bosanske

i balkanske

pogled u nježne oči

srce obuzme milost

blagost ganuća do suza

sve žestine nestanu

zvizdani utihnu

ostaje samo jedna pomisao

uzvišena ljubav

Tišina  i sni

i talasanje

u noćima srebrenog mjeseca

Bleki – Elegija o onoj koja ostaje





Jedna nježna ali svijetla elegija

počinje suzama djevojačkim

diše lijepim vremenima

koja rose konačnošću nepovrata

Nada je zapretena u plemenitosti rastanka

koji je već ponoćnom molitvom preboljen





Onoj koja ostaje

sa zviježđem u očima

znano je koliko je boljelo

ali prelijepi život odi dalje

ako se zastane

koraci postaju sve teži

prelijepi život bježi





kada se ljubav zaledi u zvijezdama ,

na tragovima njene prašine

stvoriće se nova zvijezda.

A to je već sasvim dovoljno za novi početak i …

Tko da zna?

Bleki – Noć ubica snim

Noć orki

Dan radovanja

Jesenji osvit

Cvijetna mjesečina

Obasjano gorje

Snježni đardin

 

a Tebe
poput prelijepih ubica
razigranih Orki
u plavetnoj noći
snim
nestašno nasmješenu

a vodiš  me
danom radovanja
obasjanim suncem
tijelom  blaženo talasanjem
u osvit moje kasne jeseni

a lebdi
na cvijetnoj mjesečini
ispod
obasjanog gorja
tvojih snježnih đardina
dok moćna Modra rijeka
sanja cvat božura

a uskomešana nevinost
duše djevojačke
što u snu
sna
cvijetnim vodoskocima
sklapa moj život
zimskim opusom okovanim