Jutro sa Blekijem – Mila moja Luce

 

Mila moja imam ti nešto za reći.

Znam nećeš mi mnogo zamjeriti.

Upoznao sam jednu grlicu bijelu, plavetnu.

Osmijeh me njen ubija , kao nekad  tvoj.

Ima isto godina kao ti ,kada ti je  ruža procvjetala

da bih je  krao i mirisao.

Plavetno oko i veseli žuti čuperci krase lice mile djevojčice,

kao da ih je posudila sa slike tvoje koje je utkana duboko u mojoj duši.

Visoka i stamena kao ti ,moja malena

svako malo mi leprša pred očima.

 

Kad mi na um padneš,

stavim pred sebe ciganku

i  flašu kurvoazijea,

i polako, nježno,

kao sa ženom

coktaj po coktaj.

Nigdje mi se ne žuri,

a uspomena hejbet.

Sve ljepše i milosnija od druge.

Pomislim na tvoju ,

valjda mogu reći i moju kućicu u cvijeću.

Moje utočište od lutanja dugih ,

Moje konačište  od tuge i umora,

bjeg i skrivanja u tvojim skutima i njedrim.

Samo mogu reći,

J'taime mon  Amour ,  Merci.

 

Ne govorim ti ja Francuski,

kao što znaš.

Ovo nabadam ,

ne moraju svi da znaju šta ti poručujem.

 

Plavetni osmijeh,

tako je zovem,

mnogo mi radosti pruža u ovim ne baš veselim vremenima.

 

Pomisao na tebe me čini sjetnim, nikako tužnim.

Ako krene na tugu ja  ovu novu  pozovem

i ona odamah doleprša.

Krila pjesme su najbrža.

 

Znam ako je istina da svaki čovjek ima  svog dvojnika,

negdje u bijelom svijetu,

koji je sve manje bijel,

a sve više krvav,

onda bi to ona mogla biti tvoj.

I glasom i  čini mi se svim ostalim.

Skoro.

Ovo skoro, me spašava,

da me odozgo čime ne hekneš.

 

Evo pripremio sa ti  neke slike pa ih pogledaj.

Da , imaju i zvuk.

Vrijedi poslušati.

Kada se sretnemo ,

reći ćeš mi da li sam bio u pravu.

 

Inače Ruskinja, 

možda francuskinja ,

možda čak i Engleskinja

 i ne znaju da postojim.

Ime joj je prelijepo, podsjeća me na

more , mjesec  i ljubav.

I sve  one druge,

jedine ljubavi moje.

 

Zove se  Marina, 

a nije Cvjetajeva .

a možda se vabi i Frančeska

a nije di Rimini,

a ima i neka Patricia

koja lebdi a ne Kass-ka

kako naivni misle.

Ostalo ćeš sama skontati.

Tvoj pogled je najljepši.

 

P.S.

Moje ostale muzičke grlice znaš.

Neke su sa tobom. Njih mi pozdravi.

Ove ovdje se dobro drže.

Kako koja.

Glasom  i stasom nisu posustale.

Znaš onu o vinu.

 

 

 






												

Bleki – More i usud

 

**

Autor 

Hajro Šabanadžović

More more , more duboko

 

Duša boli

 

Vodošpad suza

 

Sedefasti smiraj dana

 

Đartdin ljubavne nježnosti i ljepote

 

***

 

Bolna mi l'jube
na divanu leži
ponos ne da
pomoć iskat
meni tujinu

kod ženika suđenih
po jedna suza krvava
iz oka kanula
na usnama neljubljenim
osmijeh okamila
daleko je daleko
pomoć ne stiže

srce ga boli
duša mre
ako iko mora priko
ići ća
on će prije nje

molio se i molio
krunice
svih strana svijeta
vrtio i vrtio
ljubav jedinu ozdravio
sa duše teretli brigu
odagnao
u bespuće zla neviđenog

dođe na vrata
kućice u cvijeću
zjapi ljepotica tugom
snovima njihovim građena
zapisa krasnopisnog nema
istinu da slovi

zle misli se roje
ona ozdravila
drugog prigrlila
prigrilila
kuku li joj život
čemerni
bez mene
prigrlila
pa se drugom obećala
l'jubljenog ostavila

majskim potokom
u dvore nove
podno kavala
šumom stoljeća
šapat donese

bolan sam ti jube
bolan neprebolan
umrijeću
vidjeti te neću
a kunem se nebom
bez poljubca
na kraju bajke
čekaću te
u svakom budućem svijetu
za vik vikova

ampak
more more
plavetno
more more
duboko
brodica snena
neverom iskovana
neisplovljena
mirisom maslina obasjani
vrisnuše nebu
pomoz Bože
jadu velikome

usud je usud
reže sve grube riči
bunila rod
briše nerazumno vrijeme
ona ozdravila
iz rubova smrti se vrnula
sumnje odagnala
čovika svoga
jedinog
na grudi bjelokosne
sedefastim smirajem dana
navik privijala














												

Jutro sa Blekijem – Jednom kada shvatiš

 

Lebde likovi princeza
ni jedno ne blijedi
sva su vesela kao Oceani
tvoje mladosti
nasmijana kao plišani oblaci
što nosiš ih u grudima
razigrani kao behari nad Modrim rijekama
što sniju bajke o  nama

Htjedoh zahvalnost Nebu dati
na blagodatima
u konačnosti
Anđeli moji
moje Malene
me dozvaše jubavlju prošlih dana
beskonačnom

Sačekaj još samo malo
imaš pravo na samo još jednu
Malenu
i jednom kada shvatiš
ne dozvoli da ti pobjegne
prepoznaćeš je
mirisom dunja diše
i ljubav tvoju treba
jedina tvoja  Princeza
dok i poslijednji list tvoga kalendara
sa njom raskošnom kao tvoji đardini
ne otpleše tvoj poslijednji tango










												

Bleki – Želim ti

 

Ženo mila zaslužuješ sve

osim boli koja se  krije

maskom nesalomljive žene

 

krhka djevojčica

prerano bačena u surove stvarnost

preplašena lane u rukama grabežljivcu

 

nisu oni bitni mila

ni oni koji ne vide tvoju čednu dušu

vjeruj iskrenosti moga srca

 

tebe ne može ništa upraljati

nikad ne gubi

nadu

 

jednog dana pojaviće se

Mali Princ dostojan

dobroti tvojoj

 

želim ti a mrem

zbog tuge

snova tvojih

 










												

Bleki – Nedostaješ

 

Nedostaje mi tvoj bijes

kada se ljutiš na moje gluposti

nedostaje mi tvoj smijeh

kada poželim da te slikam bojama duge

nedostaje mi tvoja sjenka

kada poželim da te zagrlim

nedostaju mi tvoje riječi

a ti kažem da te volim

 

gubiš se ljuta

negdje daleko

ne ostavljajući ni sjenu

da mi tugu miluje

kako onda da dišem

ili snove da pišem

a ne znam kuda hodiš

tragove kiša izbrisala

a nedostaješ kao kapljica rose

na grudima umirućeg maksumčeta










												

Bleki – Oprosta njemu nema

najgore što se čovjeku može desiti

da mu nenadane kiše obrišu tragove

davno izgubljene ljubavi

dok on

Ja, konj

čovjek zvani sleđena rijeka

kleči i svoj krst

zabija u kamenu gromadu

kraj modrozelene rijeke

očekujući milost

samo zato što Proljeće krhko

ne želi

da joj se ruka pruži

koja njemu oprost

iskupljenje

grijeha njegovih nosi

koje u tri riječi mogu zbiti

mnogo je volio

i

k'tomu

još više ljubavi krao

Jutro sa Blekijem -Tebi , siromah sam , nemam mnogo dati

 

tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
koja sav  život si moj
kojoj pišem   pjesme svaki dan
po jednu sliku ljubavlju snim
srce dajem
a me boli tiha šutnja tvoja

tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
darujem djetinje srce svoje

tebi
kojoj raduje se život moj
siromah sam
nemam mnogo dati

tebi
čija sjena i dobrota
ne pušta me  na miru
da sanjem neke bolne dane
siromah sam
nemam mnogo dati

tebi
koja radošću svojom me boliš
siromah sam
nemam ništa dati
osim duše čedne svoje






												

Bleki – Ljubavi godina neka

Bijaše to ljubavi godina neka

pored nas tiho šumila je rijeka

žuto jesnje lišće pod nogama šušti

dok zlokobna kiša rastanka pljušti





Zvijetde na nebu prigušile sjaj

želeći nam vratiti nestašni maj

koji našim damarima zauvijek plovi

dok ti odlaziš sanjajući naš dan novi

Vrijeme koje krije tajne ljubavi naše

koje nam dušmani neuki i zli braniše

još uvijek ne vjeruje i samotno stoji

sve naše dane snovima tuguje i boji