Category Archives: Poezija k'o fol

Sunce je ozareno usporilo

Zemlja je odahnula plivanje

Oblaci su zastajkivali

Svi su  osjećali

Tebe

koja si

Mir

Nevinost

Djetinjstvo

Zemlja

Nalik mojoj

Prozračna

Nebo

Krhka

Nježna

Jorgovan bijli

Tišina zvjezdana

Ti koja si

uzburkana

More

Kristalna

Ljubav

Raspjevana

Kao moj grad

Rascvjetana

Pupoljak ruže

Vjetar

Tiha

Svježina proljeća

Ti koja se

Beskrajna

Lotosnevina

Obnažena

Ljubičica

Obnažena

Kao moje srce

Talas

Razbludni

Svjetlost

Ljubav

Željena

Dobro mi došla

Ti koja si

Moja malena.

Častan čovjek je častan čovjek

Uvijek,u životu i smrti

Živi i umire dostojanstveno

A ja te samo volim.

Gdje je radost

 tu je tuga

 gdje je ljubav

 tu je dušman

 u sebi mračnjaštvo bludnice nosi

 jednog sunčanog majskog dana

 nebo je tišinu spustilo

 misli dunjaluk oluja se sprema

 ptice nestale sa safirli neba

 cvijeće prestalo da miriše

 Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat

 ljudi su zabezeknuti

 to se nikad u Gradu desilo nije

Sunce ne sija

 jedan ga oblak zaklonio

 uporno ga u korak prati

 neda oko da proviri

 kaže dolje jedno dijete siluju i kolju

 nije tebi gledat

 poslije je kiša padala četrdeset dana i noći

 ništa ne pomaže

 djecu i dalje siluju i kolju

dani su i dalje prelijepi

tuga se odselila sa dunjaluka

više ne podnosi boli

neku veče bijah

zaveden pogledom u život

što ga njen duh donese

u kovčeg skriven

ispod nježnog plašta

njenih djetinjih grudi

nađoh samo jednu knjigu

njenu a stariju od nas

neću je otvarati

budi uspomene

pismom u kome stidno

sakrila je bojom ljubav

a ja želim samo mir

da ništa ne rovari boli

duši miloj

ipak sjećam se

riječi

jubavlju pisanih

čednošću brisanih

Ruke mi drhte jer

volim te…

Jesen  ljepotom tvojih snova

u meni zbori

pada lišće zlatno

kako je prelijepa…

…eh, rano moja.

tugo moja

Anđele dobri

nestvarna milosti

a boliš

dobro

idemo dalje

dlanovima okrenutih nebu

volim jesen

život odi sa tobom

nikad ne mjenjaj

miris mokre kose

dok đardinske kiše

tek procvalo tjelo

ti rose

a moje seni miluju

tugu djetinju

i neubrane jesenje darove

ko je Tebe meni poslao Malena

kazna za grijehe

ne

ne želiš to biti

boljeće te

mnogo više nego sada mene

život živote moj

Oko nas je privid i mir

Božićna ćurka samo što nije

Negdje drugdje oca nema

Majka je silovana

U uglu kolibe u   fetus se skuplja

Pokriva stid šestorice vojnika

U  šljemovima il šubarama

Sada sasvim svejedno je

Troje djece  se skupila oko nje

Miluju je i suze

Jedno je mrtvo

Glad ga ubila

Druge djevojčice je muž juda

Sinćić je već siroćić

Miluju je i ne plaču

Gladni su a hljeba ne išću

Žedni nisu puna im usta leda

U daljini se čuju zvuci vatrometa

Zvona pozivaju na misu.

Djeca samo slegnu ramenima

Znaju za njih četvoro nade nema.

šta ću sad

leptiru moj

koljena ne klecaju

samo što nisu

ipak

mogu izdurat

okrete uzbibanih dodira

hejbet tanga

a plove uzavrelim nemirima

u nevinosti tangica

Tišina i sni

mole

prepješači do mora

do violetnih

onih svijetlijih

djevičanskih ljubičica

i nestašnih pjegica

samo da bi…

srce pjevalo

jer muzika je dobra

a um

kao eho tona u srcu

uvijek zelen

duši njenoj

pahuljastoj se klanja

i šta ću a ona zna

žena je

zarobljena predajom mojom

nenadano

koljena klecaju

a svijam  ruke

hiljadama velova

ljepotu redom brati

Ponekad

dane novogodišnjih radosti

nosimo sa tugom

Svake godine nam se otkine

jedan lat

sa naših centifolija ljubavi

Neke en upoznasmo

Neke ne spoznasmo

Osjećali smo ih u srcu

Ćutili smo ih

kao naše mile grlice

i doživljene ljubavi

Njih je rodila

i vodila ista čežnja

kao i nas

U svijetu putanja

uvijek se neki sni  okrznu

neka nježna iskra padnu na nečije srce

I tinja

i gori

i Boli

Ali i nježi

i raduje

Prelijepi život je to