Ti koja si
Mir
Nevinost
Djetinjstvo
Zemlja
Nalik mojoj
Prozračna
Nebo
Krhka
Nježna
Jorgovan bili
Tišina zvjezdana
Ti koja si
uzburkana
More
Kristalna
Ljubav
Raspjevana
Kao moj grad
Rascvjetana
Pupoljak ruže
Vjetar
Tiha
Svježina proljeća
Ti koja se
Beskrajna
Lotosnevina
Obnažena
Ljubičica
Obnažena
Kao moje srce
Talas
Razbludni
Svjetlost
Ljubav
Željena
Dobro mi došla
Ti koja si
Moja malena.
Maksumčad vole kišu
Čista je ta
kiša
iskreno bistra
život
igru rađa ne traži ništa
ako je volite
dobrotom njenom
dobro je
ako na dušu privijate
čednost njenu
i to je dobro
ako prekinete igru
to nije dobro
Maksumčad tuguju
najbolje je
svim srcem priglrliti
kap po kapljicu
a se ocean ljubavi rodi
U kosi njenoj
srebreni mjesec se zapleo
osmijeh zvjedica na usne položio
grudi nemirno uzbibao
kao lahoraca nježnog let
grč tijelom vrišti
ona je samo žena
od krvi i mesa
ljubavlju tkana
ne stidi se
jecaja i uzdisaja
moja Malena
to ljubav tobom leuta
Noć milosti i sna
Vodopad suza
Svjetlost i violetnoj noći
Svitanje nad visovima
**
Oprosti mi Malena
ali vremenom shvatih
pomalo sam ljut na tebe
u noćima milosti i sna učila si me
svjetlosti
svoj ljepoti
osim
kako kristalno čista
suza
slazi niz lice
znam
reći ćeš
ratnici ne krše led
u očima
a i noći su prelijepe
nestašne i čedne
umoran je tvaj ratnik
Mila
za vremena puno je leda
u vodopadima suza nakupljenog
samo još srce odoljeva
ne znam kamo ću njim
a druge da ne povrijedim
u svitanju violetne noći
Svijet igrački Oblaci
Noćne sjene kraj vodopada Visovi iznad oblaka
Nježna bjelina snježi Djevojčica s kučićem
Svijet igrački
ne može sakriti ništa
oblaci su mu strani
tek
noćne sjene kraj vodopada
prostire uduplava
kako bi
visovi iznad oblaka
tražili
oble bjeline nježne
koje kao da sniježe
u noći tamnoj
jošte vriju
kada
djevojčica sa kučićem
kasni doma
a psić je gladan
i glasa se
avaj av
Ona budna sanja
Životoslik MC
Ruka ljubavi
Ljubavna čarolija
Na mirisnoj svili dodira
sinoć smo sadili krhke snove
neznano dugo međama naših skuta
titrali su jecaji ubrane nevinosti
titrali su jecaji…
jutros nakon stidljivog rumenila
kojim si umila djetinje lice
čudom se osvrćem za leptšavom ženom
hudim ko je krao moju djevojčicu
ko je krao…
ništa ne rekoh zaplašen
ženom raskošnom oka vragolastog
kakva će ona tjeranja smisliti
mene ludog na muke pristavljati
mene ludog…
Djece je sve manje
malena moja.
Ne znam zašto.
Možda se boje biti djeca?
Mnogo boli im odrasli nanose.
Možda prebrzo odrastaju,
zato što nesvjesni nemaju vremena za njih?
Možda jednostavno ovo nisu vremena za djecu.
Puno je boli i nestajanja
Puno je tuge i ubijanja.
A možda ih jednostavno previše siluju i ubijaju?
Sve to užasno boli i svijet postaje sve tamniji.
Niko se na to ne osvrće.
Kažu nemaju vremena,
zvijer kuluk treba.
Sve manje nade za dunjaluk ima.
Zato me čvrsto stisni i zagrli,
jedina ljubavi moja.
Sve češće se budim
u osamljenoj zemlji
obasjan nježnim nebom
kojim nikada ne hode
ni zaboravljeno sunce
ni izbjegli mjesec
Sve češće se budim
u osamljenoj zemlji
na mekoj travi
koja bega javi
u kojoj orošenog lica
uzdignute glave odiš ti
Nisam te zaboravio, mila. Ne mogu ja to. A i ne znam. Još uvek , malo sam ljut na tebe, tek toliko da stišam tugu. Bila si malo neobazriva. Mislila si da ljubav može sve. E , nekad je mogla, ali više ne. Sada je previše tuge smrti bolesti i sve se dešava jako brzo. Nećemo reći mogla si. Da si mogla ne bih ovo pisao. Neću reći žao mi. Znamo da si našla smiraj. Takav ti usud. I htjenje A za čim žaliti? Živela si kako si voljela. Prebrzo! Dok si mogla. Bila si hrabra i ponosna. Pokušala si, kušala , sve što si mogla. Ali , bila si sama. Sve tvoje ljubavi su otišle pre tebe. Osim mene. Kasno su te našli jer tako si htela. Znala si tvoje vreme da odeš došlo je. A moje je da držim jednu kapljicu suzu tešku za Magi djetešce da ne slazi iz oka, jer ako krene poteći će sleđeni vodopad a listovi moga kalendara biće tužni.
Krajolici su ah ti divni krajolici
ljubavnicima su najdraže pješčane plaže
podatne i meke
prije sumraka koji nosi bujanje
muziku i strast
Sunce je iznad njih
malo desno i niže
od strane na kojoj je srce
nebo od palveti do bjeline
počinje da se boji purpurom
svježina kupa
dvoje zaljubljenih
svojoj zaljubljenosti će se predati do kraja
kada Mjesec pozove svjedoke
mirijade Zvjezdica
tada obuzeti čežnjom
vali plaze po pjesku
završavaju svoj hod
i boje pjesak nejasnim likovima
pa se vraćaju da bi se opet vratili
tako more vodi ljubav sa obalom
i sudbine piše
ljubavnici traže znake o njihovoj ljubavi
bolje da to ne čine
grehota
svaki drugi val nosi
prazne tragove pijesku
pješčani sati nisu pouzdani
ponekad
krivo odmjere