Sanjao sam jednom
Kako ljubiš mjesečevu modru rijeku
Kako tražiš svoju d'bru sjenu
U kristalnim kapima kiše
Sanjao sam potom
Kako ti se moje More klanja
Kako se bolom otvara
Jer njegova si tuga
Još mnogo toga sam sanjao
Ali snovi ko lebdeće bajke
Čovjek ih se ne sjeća
Osim kada ljubi djete tebi nalik
Nije vrijeme krivo
zaboravih ti ime
anđelu mili
a zabranih srcu da ga pamti
sve se nešto pitam
kako se ono TI zvaše
oprost molim
jer sjećam se
muziku nježnu
bojama dišeš
snove nevine
ljepotom svojom živiš
dobrotu iskonsku
poklanjaš
ne sluteć zlo
dotakneš srce
ono zatreperi
nema se izbora
voli
i zapjeva
bilo što
a dijete ko mala maca
šta ono zna
razigrano i veselo
samo odi
najčešće zaluta
u obasjanom gorju
zaboravljajući rajski vrt
u mojim čežnjama
ostavljajući tanane zvuke
raskoši svoje
Eh da si mi vjerovala
ti bi meni srce dala
a ja bih ti odao veliku tajnu
samo jednom se živi
i ne pomišljaj da si besmrtna
na ovom svijetu
vrijeme leti
nema ga mnogo
samo šapni d'bro i dobro
skoči u ocean
zaroni u život
opostiće ti se
jer samo jednom se živi
popni se na višnju staru
što bobe sa tvojih usana krade
sagradi novu šupu
nevinu
objesi kanap o behar
nabaci ljuljačku
poleti do neba
do zviježđa
jer samo jednom se živi
jedi šta ti prelijepa sjedalica zine
ne brini zbog sunca i pjega
ni valova i mora
podjeli blaga svoje djetinje duše
jer samo jednom se živi
sve je ostalo varka
budi opičena
budi smjerna
budi tajanstvena
budi čarobna i snena
budi fatalna
budi sretna
budi ljubazna i pristojna
budi žena
jer samo jednom se živi
reci ovom blesavom
tebi nalik da ga voliš
nemoj mu istinu krasti
pusti da te stigne
oživi snove tvoje
vremena se nema
jer samo jednom se živi
sve je ostalo varka
proći će ljeta
nedosanjana
daleka vremena
neugasla
nakon mnogo godina
ni eha dolaska
ni proljetnog sutona
žene koja sve zna
i stih ubicu
i boju kristala
a će se pitati
gdje je ta ruka
nakon mnogo godina
u praznini tišine
kad vazduh zastane
sleđen
bez ljubavi
jer mene u vrtovima ni
da ti srce kao nekada
brže zakuca
ruka uprljana bojom krugova
nježno zadrhti
a slika neuzvraćene ljubavi
niz basamke osmjehom skakutala je
Vremenom
Poslije Vremena
Sanjam dane nježne
U kojim bilo je nas
I uspomena što suze
Sjetićeš se
Možda
Jednoć
Ničim izazvana
Bez imalo srama
Niz basamke nadanja
Zaplesala slika tvoja
Boje sa mirisom nevinosti
Rasule su staklene perle
Zamele se tragovima
Djeteta u oblacima
Svitci listom zasjali
Obasjali pute
One bezgrešne
što odi u susret zapisanom
A vremenom
poslije vremena
Ljubav ne misli da gasne
Na koljenima
Na prtinama
Zaustavljenog trena
Još uvijek
Skupljam rasute dragulje
Koji tišinom bole
Urušenu prugu prte
Sluteć tunele bez dveri
d'bro Dobro
Šta se tu može
Sami ostaju oni što se daju
Mnijući život je prelijep
To vrijeme naše
to vrijeme ruža
ti i ja
uzdah naš
ta naša noć
ta milina
ti i ja
vrisak naš
vodimo ljubav
taj jecaj mio
ta nježna ljubav
ti i ja
jecaj naš
te ruke i ruže
te usne i još ruža
ti i ja
bol je znan
odgodimo ga
mila
Tišina i sni
Ti i ja
Ja joj vjerujem
žao mi što tuguje
nijedan cvijet to ne zaslužuje
život je prelijep
dobro ponekad ima boli
ko žene ta divna bića ne bi volio
lako je reći volim te
treba to zavrijediti
ako oprostiš
oprostiće ti se
dan sa snovima
leprša
Tišina sni
i kad kiša pada
i kad tuga bane
život je prelijep
ponekad bolan
i pitaš se
a gdje si ti
jer
sutra je novi dan
uvijek sunčan nasmijan
:
Utočište željeno jesi
a
Hvala ti
Probudim se samo na tren
da srcu privijem tvoje riječi
milino miline moje
tu sam tu ostajem
u jedinom domu mom
srcu tvom…
s tim snom
mila
ja snijem i budim se
hoću da mi strahove odagna
sacuvane iz ove noci za jutro novo
krajolik oceana tvog
a nas lađa cvijeća
naše lljubavi
samo našim svijetom
milinom
nosi
Prepoznajem ja tvoje riječi ljubavi
i samo zanijemim
teško nalazim riječi nove
da ti odgovorim
Oprosti mi mila
Jedino što mogu izustiti je
Ja te volim
brodice moja
Žao mi jutro je
a me tvojim daškom miluje
ležiš mi
umorna od noći
na grudima
snena od ljubavi
rose moga branja
što rasula si
kosama crnim
kao noć
grudima bijelim
kao dan
đardinima bujnim
kao san
čemu slutiti kraj
nemoj plakati mila
nemoj ni za čim žaliti
noć ova ti je pokonila sve