Bleki – Jesenja elegija

Jesenja maglica









Zvuk tišine 

Noć milosti i sna

Vječna ljubav

Ledeni svijet

*

Preklinjem umilni zvuk saksofona

zarobljenog tišinom maglice beskraja

a jesenjom tugom stere

kišni asvalt uspomena

oplemenjenom od boli

ljepotom  tvojom

zaustavi vrijeme





Slobodom u  očima

usnulom ljepotom lebdiš

na valima nebeskih oceana

kradući muziku čežnje i plima

meni sretniku  snova

rastanaka i boja

dodirujući me mirisom djevičanskih ljubučica





ja Konj pognute glave

talasajući tango se sudbom

oplakujem onu krhku noć

kad skršilo se nebo tvoje

a dvije crne zmije iz očiju 

boje ljubavi i snova

kliznule na srce moje dračom i tugom

milujući  merhuma rođenog tvojom nutrinom

da  krvlju da mesom da  jecajem  

bez kože bez kostiju bez  suza  

tonem ka razmeđi ledenih svijetova

vječne ljubavi domu svome

Jutro sa Blekijem – Ni vremena nema

 

Ni vremena nema

da se krikne

ni vremena nema

da se vrisne

ni vremena nema

da se pomoć traži

ni vremena nema

da se pomoć da

 

vremena ima

za   nestajanje

taj novi poredak sve je

vrijeme je za radovanje

 

Po ko zna koji put

još jedna igla je zasekla venu

po ko zna koji put

još jedno dete nevino je zaspalo

po ko zna koji put

još jedna igla dovršila život

po ko zna koji put

jedan je život uskraćen

 

Taj prelepi život samo jedan

neponovljivi ubijen je

po ko zna koji put

jer očevi se odrekli

jer majke se odrekle

jer ljudi se odrekli

zalutale ovčice

krhke devojčice

Poslijednji put

jedne oči zavrnute u nepogled

poslijednji put

jedan čuperak se mrda

poslednji put

jedne beskrvne usne se bolno stišću

poslijednji put

jedna ruka nemoćno pada

poslijednji put

jedno krhko telo potresa grč

poslijednji put

više snova nema

 

Da bi pagana bogomolje

da bi bezbožnici

da bi kompanije

da bi krvopije

živjeli u vremenima kobnim

u izmetli bogastvu

na  očigled pravednog svijeta

 

Sve ćemo to lako pozlatiti

Mili i  porobljeni naši

Znaju blagdanima govoriti

Očevi nacija i robijaši

 

Sumnjaći u pomen  zlatnih kašika

pučantvo krv čki iz krvavih bešika

okreće se ka nebu plamti

Živi  sve gleda i pamti .










												

Bleki – Nikad ne zaboravljam

 

Nikad ne zaboravljam

neke tragove

što radi drugih

ne smijem ljubiti im stope

Nikad ne zaboravljam tišine

kapljice

uronjene u plavet oceana

a se uranjam

Nikad ne zaboravljam

Bijelu Damu

sa tisuću velova

a me vije

Nikad ne zaboravljam

milinu ljubavi

ples duša naših

bespućem noći dugih

Nikad ne zaboraviljam

ljepotu svjetlost

Tišina i sni

savršene dobrote

Uvijek zaboravljam

isprazni

svijet u kome nema

onoga što ne zaboravljam


















												

Bleki – Tajac

 

Tajac, mnoge boli izvrištane.

Tišina,mnoge  suze izbrisane.

Novi svjetski poredak sve je!

 

Ne vjerujte

vidjeste ubijanja i smrt

ne vjerujte

oni grade grobnice i okove!

 

Ne vjerujte

Kada vam babilonska

sedmobreška davalica za novac

trabanti braneći nova klanja kažu:

Vama gradimo mir i sigurnosti

 

Ne vjerujte

oni nova blaga za lomače stare traže

 

tajac i tišina

mnogo će toga biti nepovratno izgubljeno

turobno nestajući u mraku dana koji dolaze.

 

u tim danima

na zapadu ništa novo.

a Boga mi moga Jedinog

ni na Istoku.

takođe ni na sjeveru.

još manje na jugu

 

stupa

korača

tajac

tišina

vrišti krv

 






												

Bleki – Sanjao sam vodu plavu

Sanjao sam rijeku
veliku i plavu
kako zaokreće
Grlicu milu
lepršava krila
oko mene svjetlost svija

kažu mi
ne valja sanjati vode ravne
ni zavrnute ni božure
i još mi rekoše
pomoli se
nesretniče

čutim
san im vode plave ne dam
bojim se
ukrašće mi ga
i ples Grlice lepršave
ali pomolim se

u snu tom
na obali
rijeke velike i plave
milosni behari milovanja nose
a ja konj sanjar ko mornar
nove snove sa grlicom snivam

Bleki – Odlučih da pošaljem ovo pismo

 

Malena

Ocean koji sam nazvao Tišina i sni,

je moj život.

Njime su ronile i igrale se Sirene i Vile.

A onda je par Meleka zaplesalo sa mnom tango života.

I iznenada je sve stalo.

Decenijama.

 

U ocean bi navratila

koja Orka ili ajkula,

iako bi ponešto otele

one nisu imale šta da traže,

Kao ni girice .

Već tada,

Ljubavi,

prije nego si se

rodila,

udružio sam se sa Suđajama.

 

Zaledio sam Ocean ,

povukao se u Tišine i sne.

I čekao.

I čekao.

I slikao.

I pisao . O sjećanjima.

Čežnji i ljubavi .

Ponekad o boli.

 

I osluškivao.

I sanjao.

O ženi koja se u snovima javlja.

O tebi mila.

Znao sam da ćeš mi doći.

Upravo onakva kakvu te moje oči prvi put ugledaše.

Prelijepu u snenosti tvojih očiju.

 

Kasnila si tri decenije.

Ali Mila,

nisam ja kriv.

Vjeruj mi.

Neki anđeo se malo zbunio.

Znano je , računica im malo strana.

ili su ih me one  tri zezatorske

zamajavale.

 

Umoran od čekanja

tebe suđene

na kraju puta

kleknuh i ugledah

Nevino dijete u oblacima

Vidjeh te Malena

iza velova ljubavi

iza čaše od kristala

bojenu jantarom, i žadom

usnulu ženu

koja čežnju spava

u kojoj prepoznah

nevinost djevojčice u oblacima

 

ne znam kako

slike iz prošlosti oživješe

iskrenošću zalepršaše

kao ljubav

kao Bijela dama

a klečeći na koljenima

moli nebo

ili bere crvene Krhke ruže

a možda samo pruža ruke

da ih neko sebi primi

 

Vode Ocena Tišina i Sni

uzburkaše se

izroni duša moje Nade

na izvoru ljubavi

podari mi san o trešnji

i Princezi

koja u bjelini svoje haljinke

njiše zakletvu pred nebom

Volim te Dragi moj

 

Vjerujem ti Mila .

Zbog tebe lopov postah

kradem tvoju  Galeriju

koja mi snove slikama boji

I eh , što ti je dijete!

Crveni cvijet.

I život je prelijep.