Jednom kada odiš
svitanjem
krilima djetinjih vjerovanja
zavedena
krpicama purpurnih sjena
kleknuću
u susret svijetu nade
strahom ljubavi
izgovarati ime tvoje
suzama razmaknutim
Božijom milošću
blagoslovljen
a zavoljeh te
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Bleki – Usud tvoj
Put tanane čipke
Ledenjaci plove godinama
Rođena si krasotica
Sante da polomiš
Usnula jutra da probudiš
Snježnu kraljicu da otjeraš
Tamo gdje je vodopad boli zimska čarolija
Tvoje će mi srce pjevati
O ljubavi jedina
Tiše najtiše
Da se mjesec ne zabludi
Da sunce ne poludi
Ledeno srce proljećem da probudi
Bleki – Takva vam je da prostite Ta Modra rijeka
Takva vam je da prostite
Ta
Modra rijeka
Iskrena ko vrelo istine
Neumoljiva kao svršena ljubav
San u snu
Nebeske čarolije
Ktomu zbog čoekova zlih
Sleđena rijeka
ali ipak blista
vječna
kao
Vrelo ljubavi
Bleki – Nad starim mostom bdije sveti čempres
Nad Starim mostom
mjesečinom osrebrenim
bdije sveti čempres
izdanak aleje ponosa
tananog dunjaluka
kruneći krhko sjeme
zapretene čednosti
plavetnom iskonu
Modre rijeke
da priča i raznosi
valima tuge i besmrtnosti
uspavanu ljudskost
stariju od ćuprije
na putu do vječnosti
Bleki – To je sve
Imam par i dvije tri slike
pride
Nebom oslikanim
imam pregršt riječi
ženom zapisanih
nježno srce
djetinje
i ljubav neizmjernu
to je sve
siromah sam
ali samo svoje snove sanjam
u noćima snenim
kojima meni hodiš ti
Eh
da mi je…
ipak
to je sve
što mogu da ti poklonim
Jutro sa Blekijem -Sjena mala na obali Modre krvave rijeke kleči
Te i tih godine bogate smrću
i mnogih nestajanja
sjena mala sasvim nježna
na izvoru očaja
na obali modre rijeke krvave
kleči u nijemoj molitvi.
Gledajući krvavu rijeku
boli što lagano plovi
ka ušću beskraja
gdje nestašno sunce
po iskonskom običaju žuti
nestašno se smješka
snove vidi
jedna majka moli nebo
vrati mi bar jednog sina.
Krvava rijeka bijesno huči
prolazi ne daje odgovora
sjene sin nije u ovoj rijeci
među deset hiljada preklanih
možda je u nekoj drugoj.
Te i tih godine bogate smrću
i mnogih nestajanja
sjena mala sasvim nježna
na izvoru očaja
na obali modre rijeke krvave
kleči u nijemoj molitvi.
Krvava rijeka bijesno huči
prolazi ne daje odgovora
sjene sin nije u ovoj rijeci
među deset hiljada preklanih
možda je u nekoj drugoj
a možda…
ne naće nikako ne može
modra rijeka više jade liti
radi vragolastog mjeseca
što iskonski plavi
mora diže
snova ispunjava
ostaviće nadu majci bolnoj
možda nebo vrati njoj sina.
Poslije te i poslije tih godina
bogatih smrću i mnogih nestajanja
sjena mala sasvim nježna
na izvoru očaja
ba obali modre rijeke krvave
sleđena je u vječnoj molitvi.
jedna majka moli nebo
vrati mi bar jednog sina.
krvava rijeka tiho klizi
valova smrti se stidi
prolazi odgovore nije dala sve
pazi sjenu malu da ne probudi
okamenjenu gromadu boli da ne rasani
u snovima što je sinove našla
pa zajedno ka nebu hode.
Bleki – Ljubav
Nekoć
prije prije našeg vremena
dok je obitavao na zemlji
Mali princ reče svojoj ruži jedinoj
obojenoj djetinjom čednošću
Mila moja
ne mogu te ubrati,
boljelo bi me
a ti poklanjam
dušu svoju
kroz ljubav
u riječima
Hvala Ti
molim Te
Ti oprosti mi
Bleki – Nesanica II
Ponoć je
već odavno prošla
miris jasmina bega
kao začaranoj šumi
vali suza
jedan čovjek je sam
sa olovkom u ruci stoji
pisaća mašina se kvari
nešto bilježi
rječ mu bježi
vodopadom suza
čini se o ljubavi pjeva
uljana svjetiljka
slomljenog stakla
njemu je drug
zato ne primjećuje
ni svjetlosti
ni slova više nema
sve je otišlo sa ženom bezgrešnom
Jutro sa Blekijem – Hej sneni leptiru moj
Hej sneni leptiru moj
kuda vode skuti tvoji
koji proplanci mirise kradu
tvojih čudesnih krila let
u danu snježnog daha
dolascima vremenu i tišini
meni okovanog ljubavlju
i jutra kome spasa nema
u nedočekanom sutra
i ehu glasića ja došla
koji plazi izgubljenim putima
razmeđom neiskovanih dodira
što gube se svijetu uspomena
živog pijeska prohujalih decenija
sačuvanom od zaborava
Bleki – Zauvek
Ljubav se dogodi tek tako
Sama od sebe savim lako
Mili moj samo ti tuguj i tuguj
Obrći se hodaj vrišti ne miruj.
Na plač za tobom nikog ne tjeraj
Bio dovoljan poljubac jedan znaj
Da ću te voleti zauvek to znam
Na osmijeh tvoj-srce obećavam.
Znaš li kako bol svoj zadržavam
Zatvorim oči i tebe pogledavam
Ali ne mogu da se utješim ja
Prejaka čežnja pod nebom sja.
Princ Mali u tebi da odraste ne dozvoli
Ako treba slamčicom mlatni ga po glavi
Da djete ne odraste i samo mene da voli
Podmiti – moli sve učini nama u slavi.