Category Archives: Poezija k'o fol

Bojim se da ne ostane neispričana

poslijednja stranica moje ljubavi.

Platonska ljubav.

Nekad jedina moguća,

Ništa manje savršena od prave.

Neki kažu najuzvišenija ljubav.

Bezuslovna.

Satkana od davanja.

Ne slažem se.

Jeste sve je u davanju. 

Ali…

Čovjek  vremenom postaje tužan..

Živo je biće.

Dodira i nježnosti željno.

Ljubav koja se u duši rodi

a srce je prenese

mora biti prava.

Treba je hraniti.

Žena i muškarac.

Savršenstvo božijeg stvaranja.

I platonska i tjelesna ljubav

su Božije milsoti

savim normalne

jedino prihvatljive.

ode i ti

Deba prijatelju moj

nisi nas ni pito

ni amanet dao

ne valja ti to

konju jedan blesavi

tek tako

ode

prijatelju moj

ni da čašu digneš

i rečeš odoh vam ja

umoran sam

ode i ti

sretniče

izvlakušu imaš

kad ode

na grudima ti grlica bijela

sanak snivaše

da ti lebdiš u visine odiš

a ona ne može maknuti

zna da je ostavljaš

za ovaj zemaljski život zauvijek

ode ti

blesava konjino jedna

ne reče nam

koje te rane neispjevane tište

sebičan si

nosiš ih sa sobom

ode i ti

prijatelju stari

a dan je

kao i uvjek u mahalama

našeg djetinjstva

osvanuo

lijep i nasmiješen

ko levat ode

a i bulbuli poje

na trešnjinom stablu u cvatu

u našem đardinu

o  tvojoj ljubavi

a ti ode

blesavi prijatelju moj

tako je to kad odeš

ne možeš se vratiti

pa ti vidi šta ti je tamo raditi

*

Ljubavi moje niko ne može oduzeti

Čak ni ono vrijeme koje će doći

Sve idu sa mnom

Sve osim jedne će mene čekati

A ja ću tebe čekati mila

Ako zaslužimem da odim na mjesto

Kojim ćeš ti biti blagoslovljena

i milošću Božijom pomilovana

sigurno oditi

Kada dođe tvoje vrijeme.

Kako će te Bona ovo maksumče zaboraviti

kažem ja tebi Jube moja moja?

Da samo oči imam vidio bi ljepotu koja se ne smije ostaviti

Da  malo uma imam shvatio bih

vidio bi da neizmernu dobrotu i tihu mudrost

poput sjene a nježnost sniva

da treba je priviti na srce i unijeti u dušu

Ali jok

blentovija mora iza onog brijega ići

tamo su ažbahe koje treba tjerati

grlice nove spašavati

pa iza tog brda ima još jedna planina

puno je to dolina boli

Kako ću te zaboraviti Krhka ružo?

Tebe bi bilo lako voljeti za čitav život

Tebe koja si nestašno lijepa

Tebe koja mojim Gradom čednošću sjajiš

Tebe kojoj cvijeće mirise krade

kao kapljica rose poslije kiše

Tebe koja samo za ljubav živiš

Tebe koja sjaj sa suncem dijeliš

Kako ću te zaboraviti Bijela damo?

Tebe koja se uranjaš u ljepotu duge

Tebe koja nevinost djeteta nosiš

Tebe koja plavetnilo neba oslikavaš

Tebe koja dubinom mora zračiš

Tebe koja u očima zvijezde nosiš

Ne mogu te nikako zaboraviti Princezo

Zato dođi da ti snove sanjane poklonim

Zato dođi da ti pjesme ljubavne pjevam

Zato dođi uhvati me za ruku

Zato dođi zagrli me čvrsto jako

Zato dođi meni i ne boj se više Malena

Dođi svojoj ljubavi ljubavi jedina

I jednom kada usnijem

nemoj da bi mi plakala

razmaženo derište moje

ljubavi jedina moja

mislim

sutra cu biti drugacija

nego juče

danas sam sretniji

jedan dan se bliži kraju

ali vreme je tu

bice i dana i noci

za tebe i mene

a onda neće biti nas

ostavićemo naša svitanja i sutone

nekim drugim ljubavnicama

zaljubljenim u nebo i cvijeće

Nedostaješ.

Prošlo je neko vrijeme.

Proćiće još neko vrijeme.

I odjednom ja više neću imati vremena.

Mi nećemo imati vremena.

Ne znam kada je to vrijeme?

Ali znam tada reći ćeš :

Eh da sam Bogdo slušala djetinje srce.

Akšam pada

I ovaj dan odlazi

Smiraju

Kao i sve drugo

Kao i ja

Zagledan u nebo

Obavijen iskonom

Gubim se u neproziru

Postajem stećak

Kameni svjedok

Mnogim ljubavima

Lipanj je

umilni cvat lipa osvaja

oplemenjuje prostor galerije

blagorodni mirisi potiču bestjelesnost

noseći jedno postojanje svome jedinom vrelu

ljubav je

usnila u mome srcu

tu je bezbrižna i zaštićena

a opet ta crvena krvava gruda

u ushitu svome ponekad je vjerolomna

vrijeme je

napravilo zastor

koji mirisima lipa diše

uprkos ljepoti rrosom se vlaže oči

ljepota se umorila na počinak mora poći

kraj je

poslušao sudbu

cvat lipe na kraju sna

poklon za zaljubljene i istinu

dvoje se nađe a se poslije ne nađe

Lipanj je

polako i sneno

posijao mirise lipa

u prtinama ugasle ljubavi

Bože mili koliko smo se voljeli

Dan posvećeni beharom kopni

noć trešnjinih mirisa svjetluca

smiraju snova neumitnom gre

nijemi osvit će umilnim ezanom

lediti posustale damare ljubavnike

Bez snova

sve prolazi

likovi blijede

dodiri se umaraju

slike su sve mutnije

bježe prestala proljeća

sve je poznato

samo sanjar sni

nema malene ljepote

njegove dobre besanice

niz Galeriju da biljur krši

Vreme brzo prolazi

Nekoj tamo daleko

Gdje ono postoji

Možda ta neka

Prolazi kroz vrijeme

Meni koji se gubi

U ovo jedino danas

Čekajući nju

Bremenitu od snova

I ljubavi

Samo za mene

Zaljubljenog