Bleki – Vrijeme leti dani tuge snivaju

 

Jednom u nekom vremenu

bili dječak i pas

zli ljudi ubiše psa

maksumče osta sam

 

nakon vremena

bijahu maksumče i djevojčica

zlo neviđeno ubi anđela

mali princ osta sam

 

slijedom vremena i vremena

bjehu mladić djevojka i kćer

Usud reče sreća se završava sada

a djetinja duša u samoći sanja bol

izvan vremena lete dani tuge snivaju

miline radosti se jave i bivaju

 

Ocean Tišina i sni tek jedan Univerzum

a anđele neštedimice i dalje nestaju

bešćutno

sasvim izvjesno

zar ne

 

a još uvijek

boli lete

dani tugu snivaju

eh opet tko da zna

život je prelijep

i živi se






												

Bleki – Ženi čarobnoj

Bijela dama

Mjesečava Bajka

 

Čarolija u suton

Ona je osvit

Čarolija

Krajolik snova

Ona budna sanja

Radost i ples

 

Ženi čarobnoj

**

Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam

Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati





*

Bože milostivi

 oprosti joj 

 dijete je

 i čuvaj je od zla.

*

http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=66697

Bleki – Rastanak je njeno ime

 

Dušom devojčica

tek otkrivena žena

snagu crpi

mojih grudi

 

rastrzana nemirom

pogleda zaljubljenog

uprtog u daljinu čežnje

što mami i zove

ne želi da povrijedi

sputava se da kaže

poklanjam ti ljubav

ovih par dana

prijateljstvo za uvek

mili moj

 

sa tragovima kiše

Sebično muški

ne olakšavam

pričam joj o svemu

o vojvotkinji od Albe

meštru Goji

ona se smeje

zna da volim nju

vojvotkinju ljubavi

ženu moju

 

plašim je impresionizmom

sve je privid

razigrana svetlost

šarenih boja ljubavi

tišina i sni

 

Kažem mila moja

rođena u srcu

to su samo trikovi

kojom ljubav opstaje

i kad je ubijena

ona se mazi

 

ona je leptir

kapljica

nestašna i iskričava

dugi nalik

 

ta žena moja

tišina i sni

daruje telo sasvim iskreno

vrelo i uzdrhtalo

devičanskim ljubičicama nalik

nežno mirisavo

 

Dete

zarobljeno u telu žene

nju će više boleti

odlazak njen

ili rastanak naš

sve jedno je

suze svoje kriju

 

žena moja

tišina i sni

radošću naziva

moje veselo srce

bol njena ne razumeje

ne shvata

sin ponoći

božica zore

kap rose na mom dlanu

nikako ne stoji

 

nesklad u zapisima

svetlost mrak ubija

mrak od svetlosti

svoju ljubav doji

tragom labuđeg poja










												

Bleki – Djeca il’ mahalaši neki

 

 

Tamo neka djeca nestašna

svoje mahalske igre grade

djevojčice nježnim mame

one ne žele iole da slute

šta ti mahalaši žele da rade.

 

Joj tamo neki mahalaši djevojčice zezaju

mamo brižne što svoje djevojčicu traži

mamice u očaj nije ih ni briga što bacaju

đardini znaju da u mahali ih teško naći

osjećaju šta će djevojčice male snaći.

 

Nehaju nikako ni briga mahalaše

možda su i nježni i fini i mili

ali mladost ih tjera da ono rade

možda još i preko nekolikjo puta

mladost ne zna da ljubav je skupa.

 

Nehaju više ni djevojčice mile

što im to neki mahalaši rade

to nešto i preko nelokiko puta

i nije ih briga što ih majke traže

samo se mole da ih što kasnije nađu.

 

I niko nikad znati neće

koliko lipo nam je prelipo bilo

u đardinu Tišina i sni

more momo ubava

traži dom u srcu mom


												

Jutro sa Blekijem – Šta učiniti sa slobodom

 

 

 

Slobodan pad

 

Ledeni svijet

 

 

Plavetni san

 

 

 

Sanjajući milost

 

 

Lako je tebi Malena

ti si brige svoje

meni ostavila

oslobođena okova ledenog svijeta

 

misliš da sam sada slobodan

a duša moja

a srce moje

šta sa njima mila moja

 

ah da

znam te veselice

radovanje moje

 

rekla bi

ne kukaj

blesavi mili moj

ti imaš

svoj Grad Čednosti u grudima

svoju Modru rijeku u očima

Svoju zemlju Božije milosti u purpurnoj duši

slobodu na dlanu

i naše plavetne snove

ne treba  ti više

ljubavi moja

 

šta ću

klepim ušima

ko magare pred šarenom tablom

mislim ima pravo

nikad me nije slagala

moja Malena

zvjezdica slobode druga

valjda me neće boljeti život

 

i još uvijek sanjam

da me usne tvoje

osvitom miluju

 

 

 


												

Bleki – A ja

 

A ti

pitaš me

šta sam radio

ljubavi moja

 

Neki dan sam slavio Praznik ljubavi

tebe u njemu ljubavi moja

tvoje usne na mojim usnama

tvoje usne

usne meke

vlažne od mora

vrele od sunca

pohotne od čednosti

pune neba

blage od snova

usne za ljubljenje mirišu na sreću

ljubičice bijele

 

Juče sam slavio Praznik radosti

sa tobom mila moja

tvoje grudi u mojim rukama

tvoje grudi djevojačke

čvrsta bista ustrptjela

milodarje radovanja

mirišu na strast

pupoljak ruže

grudi milovanja

jorgovan uzdrhtali

mramorni  odraz mojih ruku

 

Poslije ću slaviti Praznik čežnje

tvoje tijelo moje tijelo

tvoje tijelo na mom tijelu

tijelo djevojke

mirisno od čežnje

raskošno od čekanja

podatno od nadanja

rosno od sanjanja

miriše na nevinost

modre ljubičice

tijelo za ubiranje

 

Ali danas slavim Praznik snova

jer tvoje oči na mom licu

tvoje oči mile

nježne od tuge

blage od čekanja

sjajne od boli

snene od suza

zaljubljene do maglica

mirišu na mladosti i more

oči za sanjanje

mene samoćo snova mojih

 

I molim te

samo ne pitaj

a ja

gdje sam tu ja


												

Bleki – Neke ruke male

 

 

 

Umirao možda

ne znam

ležah u komi

smrt ne boli

ugodna je

zavodljiva

milina je

ne da mi se budit

 

i tada

 

neke ruke male

usne put zrele trešnje

dvije dojke mramorne

jedni skuti mirisni

zagrliše me

suzama lice kvasile

usnama znoj brisale

ostadoh tu

nebu zahvaljujem

što te imam

labudice dobroto moja

 


												

Bleki – Plakaću za oboje

 

 

 

U noćima dugim

Danima teškim

Mislima tražim

Dane kratim

Vrlo često

Jedno mjesto

vrijeme jedno

malo dijete

sanja

vrijedno.

 

Prelijepo vrijeme

Mirisavo dijete

Prelijepo mjesto

Ljubav kao stanje duše.

Zaboravljeno od ljudi

 

Okupano

morima

Obasjano

zvjezdama

Tiho

sunčano

Velikodušno

sjajno

blago i blago

Pitomo

drago

Nježno

čisto

Milo

bistro

ljubavlju

ozračeno

davanjem

nesebično

dobrotom

umilno

od cvijeća

mirisno.

 

Sneno

od nevinosti

blaženo

od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

što poput sjene

nalik Princu Malom

hodim duhova tragom.

 

Tih godina ruke pružao

Drugim nježnijim se nadao

Te godine sretoh tebe.

Skoro napriliku mene

U prvi tren tada nisam znao

Ljubav svoju tebi sam dao

Jer plakat ću za oboje

 

Prigrlih dušom

Tvoje iskreno srce

Utopih se u tvom zagrljaju

Svježem od mora

Leprašavom ko zvijezde

Tihom

Blagom

Nježnom

Pitomom

Jer plakat ću za oboje.

 

Velikodušan u sebičnosti

Izgubih se u izvoru

Ljubavi

U  tvom pogledu

Bistrom

Umilnom

Snenom

Radosnom.

Jer plakat ću za oboje

 

Dobrotom sapleten

Milošću sakriven

Ko nježno janje

Ko malo kuče

Izgubih se

U tvojoj duši

iskrenoj

snenoj

blaženoj

od nevinosti

cvijetnoj

od radosti.

Više ne tražim ništa

Ja ću plakat za oboje.

 

Svaka misao na tebe

Vraća me u vremena

Ona neka tamo davna

Divne Puteve

Cvijeća djece.

Jer plakat ću za oboje.

 


												

Bleki – Odgovore sanjam

 

 

 

Bolna prazmina

 

Nada

 

Zadivljujuća svjetlost – Tišina sni

 

Srce krhkog proljeća

 

 

 

Uvijek ću se pitati

zašto je bolno

u srcu krhkog proljeća

to uvik

zauvik

 

reći ćeš l'jube

nije nam bilo suđeno

nenadano baterija se ispraznila

doći će vrime naše

 

Uvijek ću se pitati

da li su bliznjakinje san

ili su morale biti

za kiše

stvorene

 

bliznaci smo ti i ja

srcem rođeni moja ljube

samo smrt nas razdvaja

do našeg uvik zauvik

 

uvijek ću se pitati

kakav bi život bio

podno kavala

u maslinama

 

mili moj

jednom kad ne bude nas

masline će procvati

mirisima ljubavi naše

 

uvik će me boljeti

kučica u cvijeću

suton u proljeću

ljubav u zviježđu

 

snovi ne bole

jedini moj

oni se žive

uvik zauvik

 


												

Bleki – Dok srce sniježi

 

Gordani V .

 

 

Plišana magla nad Modrom rijekom

 

Bolna praznina

 

Plišani dodiri

 

Svjetlost u violetnoj noći

 

 

Krajolik čežnje

 

Ona budna sanja

 

Dok  srce sniježi

ledenim stalaktitima diše

plišanom maglom zarobljeno

bolna praznina prijeti

danas ću  molitvu

sa tobom Mila

da oćutim

 

kao i uvijek

noć  je prelijepa

nalik tebi

mirisom nevinosti okupala krajolik

tiho je kao u snu

 

moja Malena  se umorila

na počinak mora poć

uhh , zaista

na počinak mora poć

 

oči rosa vlaži

šapatom milujući

odlazeću gordost

koja budna sanja

 

ljepoto mila

nije  trebao posrednik

tvojoj predanoj dobroti

nikad

 

pogledaj u nebo

prozračnom dušom prozbori

hvala na prelijepom životu

 

ON će doći

uznijeće te krajoliku čežnje

domu jedinom tvom

selamom vječnim