ne tugoj ljubavi
imaš me mila imaš
ruka topla je tu
znaš onu
ruka u ruci
osmijeh na licu
sjeti se sreće mila
otvori krila
lerpršaj poleti
ne tugoj ljubavi
imaš me mila imaš
ruka topla je tu
znaš onu
ruka u ruci
osmijeh na licu
sjeti se sreće mila
otvori krila
lerpršaj poleti
Svakog sanjivog jutra tragam za čarolijom
Zaprepašten koliko toga malo znam
A zorno volio slušao i gledao
ljubio svakim trenom upijao
neupoznate ljepote Božije milosti
Ni mi žal nesuđenog
Još lebdim ka zvijezdama
Mnogo toga me ljubavlju milovalo
Ponekad se djetinje mahnitalo
Pođeđe bolom spotaklo
I dalje brodim dunjalukom
Uspravan u Božijoj dobroti
Zahvalan darivanoj ljepoti
U raskoši
Krasotica srca moga
Oh Bože mili
Kada pokleknem
Samo dozvoli da ti se zahvalim
Srcem punim ljubavi
Oprosti mi pramajkine grijehe
Po svu noć ja tako
uz dragu počivam
uz nevjestu svoju
života darove snivam
noć je tako zvjezdana
draga nije tu suzama je lice zasula
udovica je moja malena
crne velove po polju ljubičica prosula
po svu noć ja tako
uz dragu se milu odmaram
uz nevjestu neudatu
ljubavlju je smaram
Noć je tako magličasta
draga se moja umorila zaspala
mila ljubav je moja
na odar ljubavi mrtva klonula
po svu noć ja tako
život dozivam
po svu noć ja tako
ljubav jedinu cjelivam
Po svu noć ja je tako volim
Po svu noć ona me jako voli
Po svu noć se volimo mi
Ni briga nas što mrtvi smo
dođe noć
moje Grlice
ona mora bez mene
poć poć
ona prelijepa kao moji snovi
dotjerana i spremna
gre gre
anđelima na pričešće
ruže i još ruža
obalama rijeke vjernosti teku
mirisni cvijet
ljubavi
odi odi
daleko od mene
najdalje najdalje
tamo tamo
a se ne čuje
plač našeg đardina
jer mi život slavimo slavimo
ponekad se desi
a nam se otme krik
jes kako ne
ali
šutimo šutimo
Boje
Sanjar
Riječi
Tirkizni slovi
Svijet azura
Boje plaču
slikar im okrenuo leđa
sanja onu tragova bijelih
na snježnim prtinama njegovog srca
Snovi vrište
sanjar više ne sanja
uzdrhtala tijela
a se u ocean uranjaju
paleta i riječi snuždeni
kako poredati boje
kako obojiti riječi
a mu misao mre
Odjednom duša se javi
zalite nebo azurom
pospite travu tirkizom
obojite grudi njegove rubinom
Nasta slika najljepša od svih
đardin raste u duginim bojama
Djeva od kaštela sjedi pored ruža uplakana
ruku sklopljenih u molitvi
Njegov odar je tih
na odru čaša od kristala
jantar i žad obojeni ljubavlju
onog što sada zaključana Tišina sni
Na nježnim prtinama proživljenih zanosa
sa bolnom čežnjom leluja život
kroz vrijeme trajanja
svi voljeni
u tragici
postaju sleđena djeca
Ljubav ne umije računati
i nije je briga za godine što minu
kao ni klepetava trošna vrata sjećanja
za posustale baglame koje okivaju prošlost
Pitalo me jednoć
poput eha
vrlo vrlo davno
jedno dijete Milo
Tko si ti?
Znadoh
uvijek sam znao
ali Maksumče mi reče
Ne govori
uplašićeš je
pobjeće ti
samo joj reci
Volim te
biće joj dovoljno
Nije bilo
nikako ni slučajno
nije bilo
Zato sada rečem
Hvala Ti mila
Molim Te
Ti oprosti mi
****
Sada se Maksumnče kaje
mene kori
što poslušah njega neukog
što je ne uputih
Pogled baci mila
na stranicu
Bosna zemlja Božije milosti
tamo u Tišinu sniju pet Galerija
svaka svoje dane usamljena bdije
Romani , pripovijesti i pjesme
iz dubine djetinjeg srca mog sniju
Tamo se riječi i snovi moji
sa bojama moje duše stope
istinu o mom životu zbore
možda prepoznaš
tko sam ja
Ocean tuge
Bol
Tišina i sni
nezaborav
ali i
praštanje
i
Ljubav
Milodarje
Jedinog Moćnog
koji sve vidi i zna
Ah, to proljeće
Ljeto
Plavetni san
Boje sa mirisom nevinosti
Proljeće zaljubljenih odlazi
svileno ljeto se smješi
vrijeme je lijepo
mirisi lipnja lepršaju
ptice cvrkuću
nebo je nestašno nježno
ti si prelijepa
krajolik je savršen
ja sanjam plavetni san
a opet…
tanana tuga lahorom bdi
bojama nedostaje eho
ja došla
u suzi zasjala
meštrice od staklenih dragulja
eh
što te nema
u nedostajanju grijeha ni
Sante
Usnula ljubav
Sleđeni vodopad / Zimska čarolija
Tišina sni
Mjesečina
Sunčevo milovanje
Ledeno srce
Tijelo gori
Put tanane čipkice
Plavetni ledenjaci plove godinama
Rođena si krasotica
Sante da polomiš
Usnulu ljubav da probudiš
Snježnu kraljicu da otjeraš
Tamo gdje je vodopad boli zimska čarolija
Tvoje će mi srce pjevati
O ljubavi jedina
Tiše najtiše
do Tišina i sni
Da se mjesec ne zabludi
Da sunce ne poludi
Ledeno srce proljećem da probudi
E , da mi je
bar zauvijek ljubit
tvoje tijelo mazno
što miriše na radovanje
i izgara u moru plavetnom
u mome srcu radosnom