Jutro sa Blekijem – Kako

 

 

 

Kako Kapljici rose reći

mila

a drži te

kako Kap srca

zadržati na dlanu

a voli te

 

kako Kapljicu duše prinjeti

usnama

a boli te

svakim dodirom

uzdahom krhkijom biva

 

kako Kapi

reći volim te

a je dah tvoj

riječ tvoja

prži sgorjeva

 

zato samo šuti

ne govori

predaj je kiši

ona će joj reći sve

što je u srcu tvom


												

Bleki -Srećan ti rođendan i Godina nova

 

Putem sna                                                    Sunčica

 

 

Sunčicin univezum                                                                          Strast i snovi

 

Nježnost lebdi                                                                                 Sto godina samoće

 

Nježna muzika ljubavi                                             Duša nježne dobrote

  

Okovani vodopad                                          Nježni svijet krhkog proljeća

dani ko dani

svaki je prelijep

raspjevan i slijep

jedan je ljepši

još umilniji

zovu ga rođeni dan

jednoj našoj djevojčici

Lanetu milom

u pohode

u zagrljaj dolazi taj san

nemam riječi osim

mnogo sreće

labudice  mila

a šta će ti više

sreća je sve

pogled u zaljubljene oči

miris ljubavi

snovi do neba

dani od cvijeća i meda

starost tirkiznog sjaja

na dohvat ruke

dani bez bola i tuge

i ovaj dan

i Sretna ti nova

Lunjo


												

Bleki – Tango

 

Sva sjećanja počinju tangom
dodirom tijelo uz tijelo
do dubina puti
koja bježi zaboravu
dodira ruku
želja u pogledu
desna u lijevoj
i čežnja u okretu
srca trepere uspomene
njih dvoje u inat svih
i svega
bježe od sivila
koje neumitnošću prekriva dan
u kojem se rađa noć
stvorena za ljubav
vođena dodirima zvuka
uzbibanih tjelesa
orošenih mirisima  miline

Bleki – Balada o jednom odru

 

Srce drhti i pjeva

pičim, pičim, pičiću

na Bjelave u moju mahalu

veselo stičiću.

 

Polako klizim

do ulice iznenadnih poljubaca,

do kučice male trošne.

I stigoh.

 

Ali nije bilo veselo.

Nimalo.

Na vratima Frka u rubin anteriji.

Sa kapidžika se čini malo većom

krupnijom.

 

Anterija se raspucava i nudi.

Priđem i saginjem se

da je poljubim.

 

Čeljade okreće glavu

poljubac na obraz pada.

Žena se smješi kroz suze .

 

To nju Dobri za majku zamjenio.

Drago joj i uvodi osjedjelog

zbunjenika u kuću.

 

A tamo,

odar boli i tuge,

muči.

 

Na odru

svilenom od bjeline

nježnom od ljepote

urešenom đulama svih boja

prekrasno dijete u anteriji

plavičastim safirima optočenoj

sanja

 

strast svoju

neutoljenu

vedrinu svoju

nepatvorenu

žeđ za životom

neugaslu

sa sobom

na nebo nosi

 

Buket djevičanskih ljubičica joj u ruci

i jedna slika.

 

Znam je,

lica anterijska i nevina sa nje glede.

Igrom slučaja

ja pored nje i zagrlio je,

lagano kosu joj ljubim.

 

Sada joj lice mirno i spokojno ;

kao da je odahnula

i smiješi se.

 

Piano!

 

I u smrti –

ljubav i muzika sve je.

 

To dijete moje ,

naša ,mala Velika Frka je usnila.

 

Kraljica vrišteće boli ,

čini se sni.

 

O Frko,Frkice

otvori oči,

mladoženja tvoj ,

Princ Mali je došao.

 

Čuti dijete, ne progovara.

 

Umorna od čekanja mene neuviđavnog,

umorna bila, pa spije

 

Oko nje nema nikoga ,

samo kćer joj,

tuga i ja.

 

Kapi kiše po penđerima liju

pjesmu nose:

Ti si nam bila bol u srcu

nevinost u duši mila

 

Priđem meleki

poljubacem joj,kao nekad orosim

onaj dio između kose i čela

i samo jedna jedina suze

kanu na usne njene.

 

Znam sada bi se smejala

ne bi dala da joj tu suzu brišem,

već nestašno čekala da se sama u usne upije.

 

Kćer kaže :

Ma'ma bi htjela i poljubac nježni što sve znači.

 

Sve zna .

Sve joj majka ispričala.

I šta se zbilo

i što se nije zbilo;

a trebalo je da se zbude.

 

Glupava mladost

dušmani neki,

ili jednostavno sudba

na put nekoj sreći

uvijek

nesavladive prepreke nose.

 

Zasrami me ova mlada žena,

načisto.

 

Pianissimo

 

Kćer mi kafu,

žestoke cigar plave kutije

za koju su francuzi ukrali Frke ples,

bez filtera i kurvoazije,

čitav bocun

i dvije kristalne čaše na sto iznijela.

 

Kaže, ma'mo mame joj rekla šta volim,

a i trebaće mi.

 

Dignem obrvu na ono ma'mo mame.

Ona se nestašno smješka kao nekad Frka.

 

Na tacni srebrenoj pismo.

Kaže za vas je.

 

Osvrćem se i gledam,

nema nikoga doli nas troje.

 

Mladost se hinjski a čarobno smješi

Mulac je zbunjen

Ljepota mila snije.

 

Ode Frkina kćer u drugu odaju.

Ista ljepota .

Mila i blaga.

Vrckava i vesela.

Ni tuga to ne može ukrasti.

Diskretna.

Nadam se da je bolju sreću u životu

no ma'mo mame pokupila.

 

U pismu mnogo prelijepih snova

poneka suza

čitam i teško dišem

uspomene klize

 

svako malo dignem pogled

tako ja nju duši prinosim

ona zna i smješka se

 

Napokon smo noć proveli sami

zajedno

sa ljubavlju i snovima

jedino nismo ljubav vodili

 

Ima i nekoliko riječi

ličnih

samo za mene.

 

Mili moj

uvijek sam te voljela

Ti

oprosti mi

 

Ustajem na usne joj spuštam

poljubac nježni

što sve znači.

 

nema se šta oprostiti

niti žaliti

samo suze obrisati

pasti na koljena

pogledati ka nebu

skrušeno spustiti pogled

izreći Njegovo ime

 

pianissimo possibile

 


												

Bleki – Ona samo snije

 

 

Noć rastanka

U vrtlogu mjsečine

 

Ona sanja

 

Mladost u klopci

 

Oprost

 

**

Tvoju vjenčanicu bijelu noć je obukla

Tvoj je prsten zmija otrovna zagrizla

Mjesec je plavet na odar tvoj spustilo

Boljelo te nevjerstvo moje više od ujeda

Livade su u uvojke tvoje zlatne ljiljane prosule

Nerazumjevanje uludo bačena mladost nevina

 

Moja Šošana je umorna bila

Zaspala

Sne ne snije

Pjesme više ne pjeva

Nevjernog dragog ne doziva

Imala je samo devetnaest godina

Moje srce ledom kajanja otrovala

Samo mi zadnji poljubac u dušu utisnula

I oprost za ponos svoj tražila

Bože mili Ti oprosti joj neka mirno spije

 


												

Bleki -Boje ljubavi

 

 
 

opraštam rađanju svom

plakati ne mogu ni bojama

 

kada ona odlazi ostavljajući mi mirise

svoga cvijeća prekrasnog

a držah ga u đardinu

obljubljenog ljubavlju i snima

jer sjećanja se roje

čudesne svijetove boje

tako nekako

sneno i lako

ja Svjetlost sanjam

ljubav moju

od jasmina nježnih

i nestašnih vala plavih

satkanu

u sleđenom srcu mome

Rađanje
 
 
 
 
 
Boje
 
 
 
 
Ljubav
 
 
 
Centofilije
 
 
 
 
 

Nestašni val

 More more
 
 
Sleđeni vodopad
 

												

Jutro sa Blekijem – Uglavnom

 

Molim Te

naputi me da Ti se molim

da Te hvalim

da mi grijehe prostiš

dobro sam ja

uglavnom

 

samo grlice moje

jedine ljubavi sanjam

u vrtlogu ruža prečesto

snovi lelujaju

kao nekad vali

luduju

u snima im pjesme poklanjam

vesele

dakako ljubavne

u njima nježnost leprša

drugačije ne znam

 

Jedina Milosti

ti znaš da nikad tužan nisam bio

uglavnom

sada me neka tuga odjednom safata

prečesto

groješio sam Bože Jedini

previše

 

ludovao sam sa valima

ljubav me vodila

mnome đardini vladali

žao mi nije

i opet bih

sve da mi ne oprostiš

a znam oprostićeš

toga mi žao nije

uglavnom

 

boli me

mnoga sam srca skršio

ona su govorila

nisi

idi dalje ljubavi moja

iza onog brda su snovi tvoji

biću ja dobro

 

vjerovao sam im

skoro

a lagale su me

iza brda ne nađoh snove

dok ne bi dockan

uglavnom

zaboravih da

sa grlicama mojim

najljepše sam snove pisao

 

Mili bože

toliko su me lagale

da mi sada tuga druga biva

da mi dođe da vrištim

a kako da vrištim ako mi ne oprostiš

Ti Silni Milostivi

 

znam

uglavnom

oprotićeš ludi

skoro

 

mnogo je volio

i davao

Nebo je vedro

One se smiješe

dušu moju tješe

proljeće je

behari cvatu

a u mom srcu

snjegovi vladaju

 

Hvala ti Gospode Ljubavi