Đardin ljubavne nježnosti i ljepote
Snovi lebde
Dva svijeta jedna želja
Na nježnim prtinama proživljenih zanosa
čežnja leluja u susret životu
kroz trajanje ljubavi
voljene žene
amin
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Bleki – Usud tvoj
Put tanane čipke
Ledenjaci plove godinama
Rođena si krasotica
Sante da polomiš
Usnula jutra da probudiš
Snježnu kraljicu da otjeraš
Tamo gdje je vodopad boli zimska čarolija
Tvoje će mi srce pjevati
Krasotice
O ljubavi jedinoj
Tiše najtiše
Da se mjesec ne zabludi
Da sunce ne poludi
Ledeno srce proljećem da probudi
Bleki – Ogledalo
Jesenji pljusak
Grmi
Labudovi odletješe
Nikad se nije bojao
Frke
ni bola
Čovjek u toaletu
Sjedi
Na mjestu šolje koje nema
Miluje snove kojih nema
Traži
Ogledalo kojeg nema
gleda
ukradeno odnešeno
srećom nerazbijeno
Odnijela ga
bez rijeći
i vraćanja
možda nikad
možda jednom
Za finiš glazure radi
U odnoešenom ogledalo
Čovjek što pješke sjedi
polako sijedi
Pored kade
Koje nema
Na mjestu šolje koje nema
Gledajuć
ogledalo kojeg nema
Vidi
Prelijepog dječaka tužnog lika
Ukočenog
Od samoće sleđenog
Što sanjalo je malo
Tako malo
Samo malo Ljubavi
Se htjelo
Biva mu ga žao
On hoće da plače
ali
Ne želi dijete da rasplače
Želio bi samo da pomiluje
tu samoću
Neveselu
Riječ jednu da kaže
Utješnu
Blagorodnu
Zna sada riječi su vehte
i one nježne
nalik labuđem plesu
oh kako mu je žao tog djeteta
napuštenog
od samoće ukručenog
i ne prestaju suze
kockice kristala
ne liti
taj dječak koga svi napuštaju
kad ljubav budi
bi on mogao biti
bježe uplašene
labudice
ispunjene milovanjem i snom
Buđenje poslije sna
dobrote radi
njegove
iskrenoti što bezazleno
boli i vri
a voli
Napuštenost
Od samoće sleđena
Žali tog dječaka
Zakletvi sklonog
Snovima nedosanjanim
Pjesmama nenapisanim
slikama nenaslikanim
jer
pjesmama
snovima samo ljubav
Jedinu on vidi
tužan nije
biće on dobro
Labud taj bijeli
što na slici ljubav bdije
Bleki – Ljubav
Ona sanja
Nauzvraćena ljubav
Bolna preznina
Jednom neznano prijekog vremena
dok je obitavao na zemlji
zaboravljeni Mali Princ reče Ruži jedinoj
Malena
ne mogu te ubrati
boljelo bi te
a ti poklanjam
dušu svoju
kroz ljubav vječnu
u riječima
Hvala Ti
molim Te
Ti oprosti mi
Bleki – Pusti sanak sni
Otvori srce
ljubavi
nutrina mi zbori
ne tuguj
doći će
samo sanak pusti sni
aha
kako ne
nevidljivi sudac zna
anđeli ne dolaze
kada te zima zagrli
Bleki – Na šta to
Srce umorno
samuje
Usamljena duša
tišti
Svjetlost u srcu
boluje
Snježni most
razdvaja
Žalovanje
ne spava
Mali princ
ubijen je
Krik ljubavi
jeca
Ljubav i rastanak
oplakuju
A Ona sanja
Što te nema
Bar da svratiš
Tko da zna
čemu našto to
Jutro sa Blekijem – Vrisak
Biće neko
u gradu bilo kom
zemlje ove
u vaktu bilo kojem
nerazumno biva
vrišti i proklinje
zlo se sprema
niko ne vidi
zlo se sprema
dan i noć
šta da se radi
ramenima sliježe
klekne
skrušeno
ponizno
Nebo doziva
Nebo plavo
Nebo mudro
Nebo silno
Kao i uvijek
Milost poklanja
Bleki – A još uvik mislin na tebe
Hvala Ti
a još uvik mislin na tebe
u duši mojoj
radost tugu snije
a je srce vratilo slike tvoje
u vrime naše
milina
smiha i suza
djevičanskin ljubičicam posuta
prelipa dica
a si spila kraj mene
orošena
procvjetala ruža
u naručju ljubavi moje
sebe davala
Jube jedina
Ti oprosti mi
Bleki – Da li si vidjela kišu
Volim kišu
ne i njene tragove
bole
volim je po svome tijelu
isprala je moje kose
isplakala sve moje suze
ipak
srcu mome sunce je jarko
duša uvijek otvorena
za onu koja zna ljubiti
mene treba ubrati
a ja ću je ljubavi učiti
jecajući kriknuće
ne dam joj tišinu njenu
moja je
ko vjetar u dodiru mom
Bleki – Pusti sanak snim
Otvori srce
ljubavi
nutrina mi zbori
ne tuguj
doći ćeš
sanak pusti snim
aha
kako ne
nevidljivi sudac zna
anđeli ne dolaze
kada te zima zagrli