Category Archives: Poezija k'o fol

Suton  srcem mojim korača
oceanom dubokim i nježnim
u noći  srebrene mjesečine
polako mrakom titra i boli
pjesmu kreće pjesmu kreće
klizi tebi sjeno blijeda
a usnila si sanak pusti
moje noći duge noći
recite joj neću moći
zapjevati zapjevati
ubila je ubila je
jednu ljubav neprebolnu
sebična je ona bila
nijemu  ljubav poklonila
snove svoje dosanjane
sa sobom je prigrlila
u ocean u ocean
u dubine u ljepotu
lepršava od milovanja
uranjanja u plaveti
moju ljubav položila  položila
da se plodi međ nimfama

Izvor tirkiznih boja

na stijenama od jantara i žada

okupan snovima maksumčeta

sanjajući tebe

da mi dođeš

otvoriš dveri tvoje

skute bjelokosne

uroniš

učežnju moju

laticama krhke ruže orošena

obasjaš ljubavlju

djevičanske pupoljake tvoje

Nemoj mi tako brzo pobjeći Mila
jer u duši nemam mjesta ni za suze ni za smih
sačekaj  bar
da nađem prave riječi

Ne bježi
Molim Te
Oprosti mi
I hvala ti

Ponekad umor čini svoje
čovjek se uplaši
kada odu ne vraćaju se.
ni  žive
ni  usnule

uskoro će jutro
ti ćeš sjesti i piti toplu kafu
čitati moje  strahove
smijati se i reći
jah  glupka
zvjezdice  sestrice moje
čega se jema plašiti

četiri sekunde dalje
ja ću sklupčan na podu
u uglu ispod prozora
čekati jutro
kunjati tvoje  nevine snove

ne mogu odoljeti kiši

dok sa lica

stere   suze njene

po  usnama mojim

ja ih upijam

kapi ili suze

zar je to bitno

boli me bol njena

jer je moja

dok mi sklapa oči

i odlazi

kao slijepac koga varaju

da je udovički štap

crne boje

Kasno te upoznah mila

prekasno

ili se ja prerano rodih

ili tebe dugo od dunjaluka krio

usud

baš mu i nije neka šala

poslati mi

violetnu Pandoru

svjetlijih nijansi

a opet hvala mu

jer sada sve je

Tišina i sni

samo mali mozak miradi

veliki je zabezeknut

tragovi kišni u njemu rovare

i ćutkaju ga

jadničak uvijek mješa riječi

i misli da je jako pametan

barem kao veliki

korio sam sebe

neukoga

što’ mi’

srce vladar ruke

i očiju

samo lebdi u nerazumu

papir trpi nestašluk

ni mu ža

slika tonova crvenih

u sjeni bjega

a krvlju njegovom bure nose

i ne pristaje na crni flor

dok eha u njegovoj

poslijednjoj kapi ima

a je

crvena crvena

Djeca kao djeca

jedanaest ili sedamnaest

nestašna u sve šesnaest

a su žene

varljive i nestalne

k'o lati nježnog cvijeća

crvernilom orošene

milostive i vječne

neko reče kao vino

nema pojma

vino kao i so

obljutavit zna

moja žena

Bijela dama

labudica nevina

krhka kao bijela ruža

i muzika

što od iskona u srcu

biva crvena

zna

a Tišina i sni

tango plešu

na dnu oceana