Klečim na trgu milion ruža
biram jednu crvenu
tebi ljubavi moja
najvećim trnom
otrovnim
zarežem srce živo
nek život isteče
sa tobom u očima
bacim krv sa ružom
na grudi tvoje
nema eha ni zvuka
a budu bogatije
za život moj
Klečim na trgu milion ruža
biram jednu crvenu
tebi ljubavi moja
najvećim trnom
otrovnim
zarežem srce živo
nek život isteče
sa tobom u očima
bacim krv sa ružom
na grudi tvoje
nema eha ni zvuka
a budu bogatije
za život moj
Ja joj vjerujem
žao mi što tuguje
nijedan cvijet to ne zaslužuje
život je prelijep lijep
dobro ponekad ima boli
ko žene ta divna bića ne bi volio
lako je reći volim te
treba to zavrijediti
ako oprostiš
oprostiće ti se
dan sa snovima
leprša
Tišina sni
i kad kiša pada
i kad tuga bane
život je prelijep
ponekad bolan
a gdje si ti
a sutra je novi dan
uvijek sunčan nasmijan
Hvala ti što dođe
da pored mene noćas bdiješ
ugodno je znati da na grudima
dobrota naslonjena
ruku ti drži
pogledom mazi
pa stidljivo pogled spušta
rumeni se
nije svikla
možda zaboravila
da njen dragi
samo o njoj sanja
ko mjesec o Bosni
onda blago
od duše
rukom
lice mu ljubi
miluje snove
koje sretnik
samo za njih dvoje snije
i kada čuješ mila
muziku u srcu svom
to moja duša pjeva
Sjetiš li se l'jube svitanja plamenih
Svjetlošću sunca obasjanih jutara svijetlih
Pođeđe išaranih treperavim oblacima plavim
A milovahu ruže crvene u vrtu iza kučice male
U besanom noćima prošlim mirisne ruže jecaje čuju
Dok je stara ura otkucavala onaj poslijednji tango za nas
Eh tuže mirisne , ruže crvene , sleđene u trnovitom sjećanju
Što lebdeći traže zaborav prošlih dana a smiraja blahog nemaju.
Sjetiš li se l'jube vrta malog sunčevim zracima okupanog
Uvek punog neba . boja i cvata ruža lepršavih crvenih i plavih
Kojim mirisalo je tijelo tvoje sneno i toplo od ljubavi i milovanje
Dok nježno gubio sam se u raskoši i ljepoti uzbibanih milodarja tvojih
jutra plava još uvijek kristalnim nebom i ružama crvenim mirišu
dok krhki izdanci žalosnih bijelih ruža nadgrobni kamen ljubavi grle
u nevinosti zvijeda sinoćnjih tražeći tragove ljubavi narazborom ubijene
dok dvije sleđena okamine na izvoru prošlih dana ruke krvave suzama peru
U jednom vremenu
a počinje i završava
zvijezdanom prašinom
i neistkanim snima
a krneta jeca damare
prozbori mi Djevuška bajna
moja jube sjajna
Kada uhvatiš ljepotu svojih boja
u mojim očima
kad osjetiš nježnost svoje riječi
u mojim prstima
kad pomiluješ srce moje
usnama djetinjim
shvatićeš da si sretnik
prigrli uspomene
koje ti protokom vremena
plemenito miluju dušu
klekni
čelom dotakni milost
grudima oćuti radost
zahvali sudbi
Hallelujah
Anđeo mi se javi
poput snova koji lepršaju
upali svijeće radosnice
praznik je ljubavi
ljubav je duša oprosta
čedno srce moje sni
lepršave snove
što nade velove nose
i tada duša zatrepti
misli to dolaziš ti
vara se mila moja
povratka više nema
pogledam kroz prozor
to se djevojčica moje udaje
maše mi i plače
0docnio si mili moj
Neka pjevaju borbene oni koji to znaju.
Ti ne.
Neka prepisuju oni koji su to naučili
Ti ne.
Neka puše oni koji to znaju.
Ti ne.
Čemu to?
Ravnoteža!
Jade,neukost, popušlići
spram dobrote.
Ledeno jutro
Besana noć
Tragovi
U potrazi za izgubljenim sjećanjima
Prelomi se nečujni jecaj
ledenim jutrom
besane noći
rasipajući u nestanku
djevojčice što suzi
hladne i prazne tragove
zarobljene rosom i maglom
kojima gubi
zalog odbačene vjernosti
u sjećanju poslijednjeg dodira
u odjeku misli
ž ‘ tem ili volim te
sad savim sve jedno je
ljubav uvijek isto boli
a sa očajem
spoznaje da počinje voljeti
onog kojeg je
ponosa radi prezrela