Došlo vrijeme da se višedecenijski rad , uz Božiju pomoć , zaokružuje i priprema za izdavanje i prezentaciju široj javnosti . Sveukupni književni opusa autora Hajro Šabanadžović se sastoji od osam tomova po šest naslova.
Za matičnog izdavača je izabrana Galerija Bosna Zemlja Božije Milosti.
Prvi tom se sastoji od slijedećihh djela:
Mujo i Fata – Pripovijst u četiri dijela / Kratki roman
Ja ljubljuju vas navsegda / Zbirka poezije
Bajka Srebrena / Poema
Kad blaženi čista srca jašu, Mojsije harmonike baca / Roman
Blekijeve priče (Zapisi i sjećanja sa mahalske kaldrme) / Kratke priče
Pariška trilogija / Pripovjesti – I dio ; Tuluz Lotrek
Prvi tom je u završnoj fazi pripreme za izdavanje ( lektorisanje, redakcija , grafička obrada ,ostale mnogobrojne tehnikalije , izdavačke i finansijske zavrzlame ) .
Tokom tog procesa , na stranici Bosna zemlja Božije milosti će se svakodnevno ,u terminima : 19 .07 (poezija), 20.08 ( romani) 21.09 ( kratke priče i pripovjesti) , 22.10 ( poezija) objavljivati odabrani tekstovi .
Unaprijed hvala na pozornosti .i morebitnom praćenju!
Sarajevo,je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine.
Metropola.
Da metropola u globalnoj vizuri.
U povijesti ,od mezozoika do danas, poznat kao Grad čednosti, kasnije Saraj Ovasi i na kraju samo Sarajevo.I ponovo Grad čednosti.
Ugnijezdio se taj, da prostiš Grad Čednosti na obroncima Trebevića , da bi njime tekla Miljacka i uronila u Bosnu , rijeku po kojoj je naša domovina, Bosna zemlja Božije dobila ime svoje.
Tu Bosnu jedan nazva Modrom rijekom, a ona šapće o iskonu Zemlje Božije milosti i Grada Čednosti.
Znanom i neznanom.
Dobronamjernom i zlom.
Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i religijskoj raznolikosti.,
Pripadnici islama, pravoslavlja, judaizma , katolicizma , u tolerantnom suživotu egzistiraju i persistiraju stoljećima.
Zbog svoje duge i bogate historije, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva “Jerusalem Evrope” ili “Jerusalem Balkana”.
Mada, mi više volimo kada kažu Sarajevo je Grad čednosti
Jedini je veliki evropski grad koji ima džamiju, katoličku crkvu, pravoslavnu crkvu i sinagogu u neposrednoj blizini,jedne uz druge.
I tom gradu čednosti su od pamtivjeka nicali:
-Sveučilišta, Akademija, .muzeji, Narodna knjižnica, Državni arhiv, Galerije,mnogobrojni kulturni, arhitektonski ,povijesni spomenici,i bukadar crkvi ,džamija ,sinagoga, …biulesim i piramida…
-Poznata historija bilježi da je odručje grada naseljeno još u neolitiku na povijesnoj arheološkoj lokaciji Butmir.
-Krajem brončanoga doba naselili ga Iliri.
-9. god. Ilire su pokorili Rimljani i podigli naselje u Ilidži, koje je u 3. st. dobilo status kolonije.
-Poč. 7. st. područje naseljavaju Slaven, mada je ovo naseljavanje naučno sve sumnjivije .
-Sredinom 10. vijeka to područje je pripadalo je »zemljici Bosni« (K. Porfirogenet)
-1244. u sastavu je župe Vrh bosne.
-Gradove Hodidjed i Vrhbosnu Turci su zauzeli 1435., a oko 1460. počeli su izgrađivati novo naselje poznato pod nazivom Saraj-ovasi (Sarajevo se prvi put spominje 1507).
-1878–1918. Sarajevo. je pod austro-ugarskom okupacijom izraslo u administrativnop središte BiH.
-28. lipnja 1914. u organizaciji → Mlade Bosne u Sarajevu je ubijen austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand.
-1918–41. S. je bilo sjedištem Pokrajinske vlade, sjedištem oblasti Bosanske i potom bana Drinske banovine.
-1941–45. u sastavu NDH.
-od 1945. administrativno i kulturno središte jugoslavenske republike BiH.
-1984. godine u gradu se održavaju 14. Zimske olimpijske igre.
-od 1992. glavni grad samostalne BiH. Za rata u BiH 1992–95. se našao u potpunom okruženju srpskih genocidnih nacionalfašističkih zločinaca i izložen svakodnevnom granatiranju. Sporazumima u Daytonu s kraja 1995. Sarajevo Grad čednosti je. je deblokiran.
Sarajevo je grad Ive Andrića, Vladimira Preloga, Meše Selimovića,Maka Dizdara i Indexa.
Turistički vodič Lonely Planet svrstao je 2006. godine Sarajevo na 43 mjesto najljepših gradova svijeta, a 2009. Sarajevo je postalo jedno od deset svjetskih gradova koje je vrijedno posjetiti.
Harmonični zakoni Bogom date prirode su neumoljivi.
Svako živo biće ima svoj početak i kraj.
Ima srce i dušu
Između toga život.
I ovaj Grad. I ovaj narod . I ova mala plava planeta.
Na kraju krajeva i Univerzum.
Ko te udari po obrazu ti okreni drugi. Bolje ti je.
Božja zapovijed , sasvim logična poslovica,
izgovorena ustima skromnog Nazarećanina.
Trebević .
Ta malena planina iznad Sarajeva grada čednosti peristira
i prije nego se Grad čednosti rodio.
Nikad mu nisam poklanjao veliku pažnju.
Prihvatao sam ga nako prirodno.
Jednostavno postoji ,
pride par časnih starina iznad grada.
Ali…
Jednom u mom potonjem životu ,
vraćajući se poslije dužeg odsustvovanja , zanijemio sam.
Odmah poslije Blažuje , sa strane podnožja monumentalnog Igmana , nadvožnjak se naglo spušta ka Ilidži , tim ugodnim vanjskim vratima Grada . U njegovoj blizini vri mnogo hladnih i bistrih , modrozelenih vrela, kojiima Modra rijeka počinje da plovi i sni , kroz zemlju po kojoj dobi ime – Bosna zemlja božije milosti.
Saputnici rekoh da zakoči na vrhu tog betonsko-asvaltnog zdanja. Moradoh stati i izači. Želio sam pogled smiriti. Nisam želio fatamorganu.
Nestavrno je bjelasao Trebević izlazežim suncem okupan.
Odjednom me posred čelenke , među rogove , u velji i u mali mozak ,i hipofizu zapljusnu i spzca drevna istina.
Trebević nikako nije planina !? To je dobra , nježna, brižna i plodna žena prekrivena plavetnim velom , u čijem se krilu, poput fetusa, skoro stidljivo, smjestio moj rodni Grad.
Obronci , razliveni u jednu čvrstu, a ipak, titravu bjelinu ženskih skuta obgrlili su Čednost poput nezaštićenog dojenčeta.
Okolina i više planine mi se učiniše kao neki dekor za nadrealističku sliku bremenitosti:
-Dobrota majke , i blagost njenih bedara , a u njima uronjeno nejako dijete, štićeni okolnim planinama , pretvaraju se u sliku iskona.
Ipak , tuga me preplavi. Atavističke seni mi priču zbore.
U neko prethodno doba , dekretom nekog nadobudnog došljaka, koji se močugama i opancima uspentrao na čelo došljačke oligarhije koja je uzurpirala vlast , u kojoj nije bilo rođenih Sarajlija , zabiše u vrh glave , u čelo usnule planine Majke, ružni TV toranj. I dan danas strči, kao glogov kolac zabijen u mozak , u grudi nevine žene, umjesto u grudi mentora projektanata zla.
Tako, godinama unaprijed , označiše zli nevjernici i najaviše skrnavljenje, mučenje, silovanje i ubijanje Majke – planine i njenog djeteta – Grada čednosti. Silna , zla ,monstruozna želja za ubijanjem Majke – progovara nakana da se taj Grad – nevina beba učini nebranjenom i nehranjenom, ugušena u vlastitim suzama.
I na tom nadvožnjaku od željeza i betona Grad zaslijepljen zatvara oči.
Zatvorivši oči , Grad vidi sve, jer zna sve, zna to iskonsko znanje koje Majka i beba Grad nutrinom svojom prenose dušama svoje krvi.
A te duše , ta srca čedna, lete letom čudesnih gradskih visokoletača , golubova vjernika i vjesnika sa grančicom malsine u kljunu.
sa svih strana nadolazeći manijaci zla – mračnih sila neolita , krede i jure,
homo primogeniusa , aveti i pošasti starog i novog vijeka.
Zatim rimljani, avari, huni, slaveni , hadumice Vatikana i krstaši ,
bijeda srednjeg i kasnijeg vijeka, pa opetovani krstaši,
za njima turci, austrougari, srbalji i kroatjanci ;
te Njemačka pošast, sa bagrama četnika i ustaša,
raznih Jahići aljija, Izetija.
Sve sami nacista , fašista i sotona.
Neprimjetno se privukoše svjetske i bjelosvjetske kurve,ubice, zločnici i silovatelji pod maskom mirotvoraca.
Molimo vas prestanite, dosta , dosta više.
U ime Boga ,prestanite.
-U ime ljubavi i milosti zaustavite se i idite s mirom , svojim paklenim domovima.
Tiho jeca bremenita Majka. Jauče beba grad Čednosti. Vrišti Bosna zemlja Božije milosti.
Niko se ne obazire na izbezumljene i epohama mučene Nevinosti .
Pomen Boga Jedinoga , milosti i ljubavi još više raspomamljuje krvavu, pobješnjelu rulju izniklu iz đavolove glave.
Kada se nekim čudom , jedni bezbožnici zamore od brutalnih radnji, a drugi bogohulnici još ne skupiše snage za zverinje rabote, malo se odahne.
Majka planina i Dijete Grad i njihova rijeka i zemlja koja po njoj dobi ime , malo se odmore , prikupe snagu. Valja opet vojevati i čednost braniti.
Ta čuda , ti potomci Bogu milih ljudi , od iskona, postanu mlađi , ljepši, nježniji, čestitiji , neviniji. I mogu biti i goli i bosi , i gladni i žedni, ali su i prkosni i čedni ; uvjek okupani Njegovom svjetlošću , ljubavlju i snima .
Zlo ne može ubijati , u crno zavijati, koliko ta nevinost može voljeti i Bogu Jedinom se klanjati.
Milošću Božijom rode se novi ljiljani od zlata.
Ta ogromna , čista , iskrena vjera i ljubav , široka , univerzalna , neuništiva , uvijek iznova i iznova ozeleni i olista,
Išara prelijepim , nježnim Božijim bojama svoje krajolike, nadomak plavetnog neba i zlaćanog sunca.
Zatitra osmijeh čedne majke jer čuje veselo gugutanje svoje bebe , Grada čednosti.
Nebeski glasnik mira može da odahne i gleda rađanje novih bogumilskih života i novih ljubavi.
Muzika može biti dobra i loša. Ozbiljne i lake note.I muzika bez nota ili teksta.A ima teksta koji je muzika. A slika može vijekovima pjevati i svakom gledaocu drugačiji zvuk u oku dati.
Neko u muziku ubraja i ogoljenost zvani turbo folk.
To nije ni kič; mi ne znamo šta je to. U nama ne izaziva nikakve emocije.
Ne znamo zbog čega ,ali sa muzikom naših damara nema veze.
Svako ima pravo na slobodu i kretanje.I pravo na izbor muzike koju će slušati.I neukusa kojeg će gledati.
U kretanju svako može pogriješiti pravac i postati kreten.
Naš izbor su pjesme duše Grada čednosti i Zemlje Božje milosti.Naš izbor su pjesme Grlica lepršavih i Djevojčica ljubavi.
Biramo sevdah.
Iako se nekome ne čini, svaka dočarana pjesma je kristalno jasni sevdah.
Nema veze ako nije Bosanska. U Bosanskoj duši nema razmeđa.Bosanska duša se Svjetlosti i Ljubavi moli. Sevdah je Bosanski naziv za ljepotu, nježnost i ljubav. I mnogo više od toga. Sevdah je dar sa neba.
O sevdahu smo pisali. Jednom , možda već sutra ili neki drugi dan ćemo pisaniju ponoviti. A možda neće biti potrebe.
Naše stranice vri od ljubavi, sevdaha, muzike, slika i blagosti.
Sevdah je rječitiji od romana i muzike. On je poveznica svih tuga i boli, ali i radosti i čežnje upućenih nebu. Sevdah je jedna neprekidna molitva Jedinom Milostivom.
Sevdah nema razmeđa; ni jezičnih ni teritorijalnih. Bitna je ljepota i muzika utkana u glas i dušu onoga ko svoje darove drugima djeli.
Mi takve darove veoma rado prihvatamo i prenosimo.
Muziku koju biramo treba prigrliti i oslušnuti. Žao nam je ako vam se ne dopadne.
Muzika i sevdah ne moraju značiti isto. Muzika ne mora uvijek biti sevdah.