Vedad Šabanadžović – laureat iz sjene

Slika može predstavljati tekst
Slika može predstavljati 1 osoba i tekst
Slika može predstavljati 3 osobe, truba, violina, harfa, harmonika, klarinet, gitara i tekst
Slika može predstavljati 2 osobe, televizija i tekst
Slika može predstavljati 2 osobe, brada i tekst
Slika može predstavljati 7 osoba i tekst
Slika može predstavljati 2 osobe i tekst

17.01.2025, u Koniicu održana ceremonija dodjele nagrada u natjecanju za inovativne nastavnike, koje svake godine organizuje Udruženje građana Centar za obrazovne inicijative STEP BY STEP.

Naš saradnik i jedan od osnivača stranice Bosna zemlja Božije milosti Vedad Šabanadžović, je sasvim zasluženo pobjednik u kategoriji Stručni suradnici i saradnici na svim nivoima odgoja i obrazovanja u 2024.godini na takmičenju Nagrada za inovativne nastavnike .

Vedad Šabanadžović je rođen u Sarajevu 1981. godine.Ratne godine je proveo u užasu i strahotama opkoljenog i ubijanog Sarajevs. Nemogućnost normalnog – slobodnog odrastanja i kretanja u prelaznim godinama adolescencije , iz dječaštva u mladalačko doba, je ostavila traga u njegovom potonjem životu kao i u životima sve djece i stanovnika Sarajeva i BiH.

Tih ratnih godina njegov talenat za umjetnost, crtanje ( i slikarstvo ) počeo je bujati i dolaziti do izražaja . Na neki način ljepota njegovih radova i univerzalne , slobodoljubive i pravedne poruke su bile riječiti slikovni bunt protiv monstruoznosti djelovanja nemani koja su čerečila njegov grad i zemlju, ali i općenito protest protiv strahota koje se dešavaju u svijetu. Pored ostalih čimbenika ova životna predispoozicija je u mnogome odredila njegov potonji život , obrazovanje, rad , opredeljenja i stavralaštvo.

Tokom cijelog potonjeg života njegov hobi je prerastao u pasiju, koja je uz permanentno obrazovanje na svim nivoima ,odredila Vedada Šabanadžovića kao vrlo uspješnog i aktivnog multisidciplinarnog umjetnika. Uporedo sa obrauzovanjem u umjetničkoj domeni, poslije završene II Gimnazije vrlo uspješno je okončao je studije za Komparativnu književnost i Bibliotekarstvo pri Filozovskom fakultetu u Sarajevu.

Odabir fakulteta mu se činio sasvim logičnim. Komaparativna književnost je bila potrebna da upotpuni njegovo znanja i metodologiju iz domena širokog spektra umjetnosti kojom se bavi od djetinjstva. Bibliotekarstvo je kao sastavni ličnog segment obrazovanja proistekao iz njegovih naučnih, književnih i umjetničkih premisa da su Biblioteke osnov postanja i znanja svih ljudskih ljudskih civilizacija , a Bibliotekari rizničari tog civilizacijskog blaga.

I kako to sudbina nalaže , za svoj rad , svestranost i izuzetnu odbrotu biva nagrađen onim što je priželjkivao. Zvanično , prvim zaposlenjem je postao bibliotekar u školi JU Deseta osnovna škola Ilidža To mu je omogućilo da nastavi sa svojim radom i obrazovanjem , ali i ostvarivanje zamisli -obrazovanja mlađih naratštaja.

Sada je vrijeme da otkrijemo opseg njegovih umjetničkih opredeljenja. Vedad Šabanadžović je pisac,slikar, grafičar, Pop i strip art autor – stripova i animiranih filmova,karikaturista,ilustrator,autor audio vizuelnih preformansa.., Kroz svoj rad mora pokazati izuzetno poznavanje lingvistike , redateljstva , scenaristike, dramaturgije , kinematografije, fotografije,scenografije, dokumentaristike, kostimografija, animacije,..

Njegov umejtnički rad krunisan je desetinama vrlo prestižnih nagrada na umjetničkim zbivanjima u zemlji i inostranstvu. Jedna od nagrada je i posebna zahvalnica iz 2023.god. Akcijske grupe Nacionalnog dana svjesnosti o bibliotekamau Bosni i Hercegovini Univerziteta u Sarajevu za kontinuiranu promociju bibliotetičko-informacijskih usluga kroz svijet stripa.

Ono što posebno krasi Vedada Šabanadžovića kao ličnost i svojevrsnog pedagoga je i rad sa osnovnoškolskiim učenicima i nesebičan i vrlo stručan prenos vlastitih znanja i iskustava generacijama djece kroz vrijeme koje slijedi. Kontinuirani rad i saradnje sa djecom i mentorstvo je polučilo mnogobrojne vrijedne nagrade u zemlji i inostrantvu . I pored izuzetne skromnosti to nije prošlo nezapaženo , što je rezultiralo pobjedničkom nagradom u kategoriji Stručni saradnici/ce na svim kategorijama odgoja i obrazovanja za 2024. godinu.

Takođe , važno je napomenuti da u stalnoj postavci Galerije Bosna zemlja Božije milosti jednu trećinu izložbenog prostora zauzimaju djela izvandredne umjetničke manifakture Vedada Šabanadđoviča.

Čestitke Vedadu Šabanadžoviću vrlom umjetniku , pedagogu, mentoru , ali i divnom i brižnom suprugu i ocu tri divna sina.

Elizabeta Kotromanić Kraljica Ugarske,Poljske i Hrvatske

 

Elizabeta Kotromanić , bosanska princeza, rođena je u 1339. kao kći bosanskog bana Stjepana II Kotromanića i poljske princeze Elizabete od Piast, iz dinastije koja je vladala Poljskom. Ubijena je 16.01.  1387.

Elizabeta od Bosne (u engleskoj literaturi Elisabeth of Bosnia, u poljskoj Elizabeta Bosniazka) je bila:

-kraljica vladar Mađarske,Poljske i Hrvatske najveceg i najuticajnijeg  kraljevstva Evrope  XIV stoljeća.

Prema nekim historičarima Elizabeta je bila jedino preživjelo dijete svojih roditelja.

Drugi vjeruju da je celjska grofica  Katarina bila Elizabetina sestra.Mnogi ,nezavisni izvori potvrđuju ovaj drugi navod.

Njen prvi rodjak je bio i Tvrtko I, budući kralj Bosne.

Kao mlada bosanska princeza boravila je takodje na ugarskom dvoru. Zaprosio ju je ugarski kralj Ludovik I.

Prije ju je zaprosio  srpski car Dušan ,koji je trazio za miraz podrucje oko Hercegovine, ali je bosanski ban odbio tu ponudu.

Čuj molim Dušan Slinić vehti ,očeubica da ženi njjegovu krasoticu za sina.Ne ide to tako.To bi bilo  poniženje.

Mi zabrzali malo.Da usporimo i da se stabilnije vratimo ljepotici, počećemo štorijom ( par citata ) iz historijskih zapisa Mavra Orbini ,gdje se spominje bosanska princeza Elizabeta, potonja  ugarsko-poljska kraljica:

” Stjepan Dušan Slinić stupi u Bosnu, tobože da banu bosanskom Stjepanu II Kotromaniću, Humsku zemlju otme, i povede 30.000 konjanika i 30.000 pješaka – silu strahovitu – te poče Bosnu nemilo harati i plijeniti, neprastajuć nit dvoru banovu, koji se bijaše odbio u planine da Dušana dočeka.

Vlada Dubrovačka i Mletačka htjedoše posredovati, ali bez koristi! Dušan je zahtjevao da mu ban dade Humsku zemlju, – i priplemenitu Elizabetu od 13 godina, ili bar nju samu ; a ban ništa nije dao – tako mu je silu prezirao!

– Dušan se vrati u Srbiju preko Dubrovnika, u Bosni ništa ne opravivši.

– Mati ugarskog kralja Ludovika, čuvsi za izvanrednu mudrost i ljepotu kćeri banove, zamoli bana da joj ju u dvor dade. a da ce ju ona kao vlastitu kćer držati; to ban odbije; što ona videći dođe u Usoru, i poruči po bana, te ga najiskrenije za istu milost zamoli, obećajući i kuneći mu se da će ju ona najsjajnije udati, kao sto to dolikuje tako izvanrednom stvoru “promettendo, e guirando di maritaria nobilissimamente, come giá conveniva un par suo.”

Poslije dužeg oklijevanja, ban joj želju ispuni, i ona krasnu Elizabetu odvede.

– Tri godine poslije, umre žena Ludovika, i on vjenča lijepu Elizabetu.

-Tad poruči da mu ban punac dodje na veselje, i taj se zaputi, ali na putu umre (sto je bilo za Bosnu velika sreca, jer da bude umro u Ugarskoj, ostala bih Bosna u tisucu zamršajah!)

Naslijedi ga ban Tvrtko, te i ovoga Ludovik pozove, da se sa stričevkom razveseli. Tvrtko s odličnom pratnjom dodje…”

Trinaestogodišnje dijete odlazi u stranu ,nepoznatu zemlju,dvor i društvo.Možete misliti te tuge i hladnoće.Ali očevi,pogotovu vladari su se tada morali slušati.

Tako se Elizabeta Kotromanić udala za ugarsko-poljskog  kralja.  Ona nije rodom zaostajala za ugarsko- poljskim  kraljem. Oboje su poticali    poticali od velikih familija Piast, Mecklenburga i Pomeranije.Bosanska plemenita krv je bila na cijeni na Evropskim dvorovima.

Nakon sklapanja braka, međutim, otkriveno je da su kralj i kraljica rođaci u četvrtom koljenu preko jednog poljskog vojvode, zbog čega je papino odobrenje braka bilo neophodno za njegovu valjanost. Papa je izdao nalog za odobrenje braka i time priznao njegovu valjanost, unatoč tome što se to protivilo crkvenom zakonu.

U braku s Ludovikom, bilo je sedamnaest godina neplodnosti.A onda je  1370.-tih rodila je tri kćerke,  zaredom :Katarina, Marija i Jadviga.  Najstarija, Katarina (rođena 1370. godine), umrla s osam godina. Dvije mlađe kćerke koje su nadživjele roditelje bile su Marija (rođena 1371. godine) i Jadviga (rođena 1373. godine).

Kad je Elizabetin suprug kralj Ludovik I umro, ona postaje kraljica vladar velikog kraljevstva, uključujući područje Hrvatska i Dalmacije koje su bile dio Ugarske monarhije.

Moderni historičari je opisaju kao tešku ženu, dok su je njeni savremenici smatrali učinkovitom, ali i nemilosrdnim političarom koja je koristila političke spletke kako bi zaštitila interese svojih kćerki-nasljednica kraljevstava, Marije i Jadvige.

Ljubomornici zaboravljaju njenu anđeosku ljepotu,profinjenost,sanezibilnost ,izobraženost ,lingvinističku raznolikost i poznavanje historijskog-kauzalnog slijeda vrijednosta.

Skoro svi zaboravljaju neke životne stvari koje su je moigle odrediti kao ličnost.

Elizabeta od Bosne, smrcu njenog supruga ugarskog kralja, postaje de-facto Vladar Kraljevstvom Ugarske-Poljske pod kojima je bila i Hrvatska.Vladarica najvećeg carstva u Evropi.

Kao dijete odvedena iz doma u strani i surovi svijet.Otac joj umire a da je nikad nije vidio poslije odlaku.Za majku nemamo podataka.

Čitav njen svijet su bile njene kćerke.Ona je bila glavna lavica na tuđoj teritoriji,koja je morara da štiti kćeri,a zaštitnika nema.Oko nje sve sami krvoločni lalovi koji čekaju samo trenutak nepažnje.

Elisabeta Kotromanic je bila u isto vrijeme samohrana majka i žena-vladar koja je efikasno i suvereno vladala jednim od najvećih evropskih kraljevstva tog vremena.

Iako je Elizabeta ubijena nakon što je zarobljena od strane pobunjenika, ona je uspjela odbraniti prava njezinih kćerki na Krunu.

Nakon Elisabetine smrti nijedna žena nije vladala ugarskim kraljevstvom do Marije Terezija od Austrije (1740-1780), sto je je 400 godina kasnije.

Elisabeta od Bosne je bila kraljica Ugarske pune 34 godine! Normalno je da se mnogima nije sviđalo stijeg vladarke porijeklom iz jedne plemenite ,male zemlje ,kao što je Bosna.

Život Elizabete Bosanske je tako buran i pun obrata da se jednostavno ne može sagledati iz jednog letimičnog pregleda.

Da, trovala je  i ubijala. Iako nema dokaza ,vjerovatno jeste.Da ima vatikan bi je spalio.Ako ni zbog čega,ono radi preuzimanja i realizacije njihovih ideja.Takva je bila moda.Svi su učili od Vatikana.

Charles Durazzo ,kralj napulja upada u Mađarsku 1385 i oduzima krunu, te su Elizabeta i Maria bile prisiljene da prisustvuju njegovoj krunidbi.

Vladavina je bila kratkjotrajna.

Elizabeta je pokazivala lažne prijateljske osjećaje za Karla Durazzo, dok se njegova svita nije vratila  u Napulj.  On ostao je bespomoćan. Elizabeta je djelovala trenutno.

Pozvala ga u posjet u jeduj od svojih palača, gdje Karlo Durazzo biva izboden u njezinoj nazočnosti. Napad se dogodio 39 dana nakon njegove krunidbe. Tako je Elizabeta uspjela vratiti krunu svojoj kcerki Mariji.

No to je ne čini ništa lošijom od drugih.Zakon Vatikanske  đungle nalaže ubij da ne budeš ubijen.Jedino se tako moglo vladati u hrišćanskom svijetu.

Kraljica Ugarske,Poljske i Hrvatske Elizabeti Kotromanić/ Elisabeth of Bosnia/ Elizabeta Bosniazka je bila jedna od najznačajnijih žena  u svjetskoj povijesti. O njoj bi trebalo pisati tomove knjiga.Neki drugi put ćemo se javiti barem sa esejom o našoj Divi,čiju ličnost historičari, istoričari,povjesničari potcjenju.Uglavnom tendenciozno.

Hroničari je svode na jednu nemuštu rečenicu .

A smrt?

Elizabeta je s kćerkom odlučila krenuti u Hrvatsku,obići dio svog i kćerkinog kraljevstva.Tamo ih je otela grupa ljubomornih plemića, koji su se željeli osvetiti za smrt kralja Karla. Dvije     kraljice su bile odvedene na obalu Jadrana, u Novigrad blizu Zadra. Elizabeta je 16. januara 1387. godine, na zahtjev Karlove udovice Margarete, zadavljena pred očima svoje kćerke. (Prvi  izvor).

Bila je tajno sahranjena u Crkvi svetog Krševana. Na treću godišnjicu smrti, njeno tijelo je prevezeno u Székesfehérvár.

A kćerka Marija?

Majka lavica Elizabeta ,prije smrti uspjeva prokrijumčariti plan za oslobadjanje Mlečanima. ali biva zadavljena po nalogu hrvatskog plemića Ivana od Paližna.(Drugi izvor).

Trupe Marijinog supruga Sigismunda izbavljaju Mariju iz zarobljeništva, ubrzo nakon što joj je majka Elizabeta ubijena.

Oslobadjanje se desilo iz pomoc bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanica (Elizabetinog stricevica s kim je odrasla). Za svoje ućešče u događaju Tvrtko je dobio pocasno zvanje gradjanina Venecije.

A kćerka Jadviga (Hedviga)  je postala voljena i blažena Poljska kraljica.

I Marija i Jedviga su dostojne kćerke svoje uzvišene majke.


												

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 757* – 762*

757* Normalni mislioci su uglavnom kokuzi . Ko im kriv što misle normalno.

758* Praznici prolaze, a narod ostaje i kokuz i rahat od pameti.

759*Bol je bol , teška i preteška ; ali ipak samo jednom se živi.

760* Nema loših ili ružnih riječi. Ljudi ih upotrebljavaju u lošim i ružnim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.

761*Kad mozak ne propušta sjećanja znači da smo nešto plaho zaribali.

762* Mahalaši ko i cigani , kad nemaju razloga slave iz čista mira. Tako ih život naučio. Nikad se ne zna, koji ih belaj sutra može iz zasjede zaskočiti.

Dogodilo se na današnji dan 15. januara / Siječnja

Srijeda  je  je 15.Januar .2025.godine. Još samo 350 dana do kraja godine. Sekunda posla.

Ako niste shvatili danas je petnaesti dan ovog ljeta.

Čudno,  dumamo mi ,   dani ko neke bivše babe , samo riknjavaju, a godina ni habera. Kao da nemajuosjećaj za zlatno lišće koje  ugađa bojama.

Valjda misle  tu ni zlatne kašike i zlatne vreće sa narodskim  nakitom ne pomažu.

Ne znamo da li je godina   upoznata sa činjenicom da  su zlatne kašike i  vreće sa zlatom garant viza za  pržun. To je vrlo smrtonosna i vrlo vrela činjenična kombinacija.

Nikad dosta zlata , a opomene ne pomažu. Javlja se za otimačinu bliža i dalja familija, poslušnici da razgrabe resto zlatnih mrvica, ne hajući na preporuke očeva :

-Ni blizu zlata, djelite ga narodu, siročadima i potrebitima ,  inače zaglavinjaste u ovoj užasnoj  vrelini kao mi.

Koji su to očevi. Oni isti koji su razgradili majku nam Jugoslaviju i pokušali dohakati Bosni , Zemlji Božijoj milosti.

Da ih lakše raspoznate daćemo vam, orjentire.

Jedan se upucao otrovom na doživotnoj robiji za genocidne radnje.

Drugog , oblokanog salvetaša pritislo zlo i povuklo ga sa sobom.

Trećem nisu pomogle ni vreće sa narodskim zlatom njegove hanume.

Što bi poete rekli:

-Zlatili se vi ili ne zlatili, pržun vas čeka.

U prevodu :

-Đematila, vlastodržačke familije ,porodice i oci i majke i djeca nijetom se pržunat trebaju.

69.- Rimskog cara Servija Sulpikijusa Galbu ubili su u Rimskom forumu pobunjeni pretorijanci, koji su 68. oborili s vlasti i njegovog prethodnika na prijestolu Nerona, prinudivši ga na samoubistvo.

1535.- Engleski kralj Henri Osmi preuzeo je titulu “poglavara Crkve” u Engleskoj i raskinuo veze sa rimokatoličkom crkvom i papom, koji mu nije dozvolio razvod od Katarine Aragonske i ženidbu sa Anom Bolen. Bolen – majka kraljice Elizabet Prve – pogubljena 1536. pod optužbom za izdaju. Bila je druga od šest žena Henrija Osmog.

1559.- Elizabet Tjudor, kćerka Henrija Osmog i Ane Bolen, krunisana je u Vesminsterskoj katedrali u Londonu kao engleska kraljica Elizabet Prva, jedan od najznačajnijih vladara u istoriji Engleske, koja je na prijesto stupila poslije smrti kraljice Meri Prve.

1582.- Poljska i Rusija, uz posredovanje pape Grgura XIII, potpisale su mirovni ugovor kojim je Rusija izgubila izlaz na Baltičko more.

1622.- Rođen je Žan Batist Poklen Molijer, francuski komediograf i glumac. (Pariz, 15. 1. 1622 – Pariz, 17. 2. 1673.)

1777.- Sjevernoamerička država Vermont proglasila je nezavisnost od Velike Britanije i postala republika, koja je 1791. ušla u sastav SAD.

1804.- Počela sječa srpskih knezova i viđenijih ljudi u Beogradskom pašaluku poslije žalbe knezova turskom sultanu Selimu Trećem na zulum dahija. Dahije su uz pomoć jednog trgovca iz Zemuna saznale imena knezova koji su potpisali žalbu i za samo tri sedmice pogubili su oko 150 ljudi u Srbiji, uključujući Aleksu Nenadovića, Iliju Birčanina, Hadži-Ruvima, Marka Čarapića, Janka Gagića i Hadži-Đeru, pogubljenog šest dana pred početak sječe knezova. Dahije su time pokušale da uguše otpor, ali je sječa samo ubrzala dizanje Prvog srpskog ustanka i izbor Đorđa Petrovića – Karađorđa u Orašcu 14. februara 1804. za ustaničkog vođu.

1809.- Rođen je francuski ekonomista i politički filozof Pjer Žozef Prudon, čija je doktrina postala Rođen je Ilja Grigorijevič Erenburg, ruski književnik i ratni reporter. (Kijev, 15. 1. 1891. – Moskva, 1. 9. 1967.) Bio je jedan od najvećih ratnih reportera 20. vijeka, vrstan poznavalac ruske i zapadnoevropske kulture. Poslije smrti Josifa Staljina 1953. bio je jedan od prvih vjesnika novih strujanja. Napisao je pedesetak knjiga u kojima je duhovito i živo izložio misli o revoluciji, politici, ljubavi i suprotnostima civilizacije poslije Drugog svjetskog rata. Njegovo posljednje djelo – memoari “Ljudi, godine, život” smatra se testamentarnim. Ostala djela: zbirke priča “Trinaest lula”, “Priče ovih godina”, romani “Život i smrt Nikolaja Kurbova”, “Neobične pustolovine Hulija Hurenita i njegovih učenika”, “Ljubav Žane Nej”, “Špekulanti”, “Ljeto 1925. godine”, “U Protočnom sokaku”, “Moskva suzama ne vjeruje”, “Burni život Lazika Rojtšvaneca”, “Dan drugi”, “Bez predaha”, “Južni vjetar”, “Oluja”, “Pad Pariza”, “Deveti talas”.

1875.- Rođen je Vojdan Černodrinski, dramski pisac, glumac i režiser, osnivač makedonskog teatra. (Selce-Župa, 15. 1. 1875. – Sofija, 8. 1. 1951.)

1908.- Rođen američki fizičar mađarskog porekla Eduard Teler. Radio u atomskoj laboratoriji u Los Alamosu i smatra se izumiteljem američke hidrogenske bombe.

1910.- Francuski Kongo postao deo Francuske Ekvatorijalne Afrike.

1912.-  Tokom italijansko-turskog rata prvi put iz aviona bačeni propagandni leci.

1918.- Rođen je egipatski državnik Gamal Abdel Naser. Bio je predsjednik od 1956. do smrti 1970, tvorac je modernog Egipta i jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih. Naser je bio je jedan od vođa zavjereničke vojne organizacije “slobodni oficiri” i inicijator državnog udara u julu 1952. kojim je svrgnut kralj Faruk. Nacionalizovao je 1956. Suecku kompaniju, a 1958. postao je predsednik Ujedinjene Arapske Republike (unija Egipta i Sirije), koja se raspala 1961. Poslije vojne katastrofe Arapa u ratu s Izraelom 1967. dao je ostavku, ali su ga Egipćani referendumom vratili na položaj šefa države. (Aleksandrija, 15. 1. 1918 – Kairo, 28. 9. 1970.)

1919.- Ubijeni su Roza Luksemburg i Karl Libkneht, vođe njemačkog radničkog pokreta. Ubijeni su na osnovu naloga njemačke vlade i ubice su ostale nekažnjene. (Zamošće, 5. 3. 1871. – Berlin, 15. 1. 1919.); (Lajpcig, 13. 8. 1871. – Berlin, 15. 1. 1919.)

1920.- Na trećoj konferenciji balkanskih socijaldemokratskih partija u Sofiji osnovana je Balkanska komunistička federacija – Savez komunističkih partija Bugarske, Grčke, Jugoslavije i Rumunije – kao dio Komunističke internacionale.

1924.- Rođen je bosanskohercegovački političar, predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik ustavne komisije SFRJ 1970-ih i 80-ih godina, Hamdija Pozderac. Još za vrijeme svog srednjoškolskog obrazovanja se uključio u rad tada ilegalne organizacije SKOJ-a, a u tokove narodnooslobodilačkog rata se uključio 1941. godine, te obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti. U 8. krajiškoj narodnooslobodilačkoj udarnoj brigadi bio je sekretar bataljonskog i brigadnog komiteta SKOJ-a, a zatim član Oblasnog komiteta USAOJ-a i SKOJ-a za Bosansku krajinu. Početkom 1944. godine postao je sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i član Okružnog komiteta KPJ Bihać. Poslije rata je obavljao niz partijskih i državnih dužnosti. Od 1965. godine je bio član CKSKBiH. Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, od 1971 do 1974 predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a od 1971. do 1978. godine predsjednik Skupštine SRBiH. Bio je član Izvršnog komiteta CKSKBiH i sekretar Sekretarijata, a dugo vremena je bio član Predsjedništva CKSKJ i predsjednik CKSKBiH. Na kraju svoje bogate političke karijere bio je i član Predsjedništva SFRJ.

1926.- 1926. – Rođena je Marija Šel, austrijska filmska, pozorišna i TV glumica. (Beč, 15. 1. 1926. – Prajtneg, 26. 4. 2005.)

1929.- Rođen je afroamerički baptistički sveštenik Martin Luter King, vođa pokreta protiv rasizma. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1964. Postoji ocjena FBI prema kojoj je on “opasnost za američko društvo”, što možda jeste nagovještaj odakle potječe njegov ubica. Nezavisna istraga je ustanovila da čovjek optužen za atentat na Kinga i osuđen na 99 godina robije, nikako nije mogao da počini ubistvo. (Atlanta, 15. 1. 1929 – Memfis, 4. 4. 1968.)

1942.-  U Londonu je u Drugom svjetskom ratu potpisan nacrt Balkanske unije, sporazum grčke i jugoslovenske izbjegličke vlade o uzajamnoj pomoći u borbi za obnovu monarhije.

1942.- U istočnoj Bosni je otpočela Druga ofanziva protiv partizana u Drugom svjetskom ratu, tokom koje je više od 35.000 njemačkih i hrvatskih ustaša do 7. februara ovladalo komunikacijama, ali su poslije prolaska glavnine neprijateljskih snaga partizani ponovo zaposjeli izgubljene dijelove slobodne teritorije.

1943.- Ministarstvo odbrane SAD-a svečano otvara svoje sjedište – Pentagon, u Arlingtonu, država Virginia.

1943.- Amerikanci su poslije višemjesečnih ogorčenih vazdušnih, pomorskih i kopnenih borbi izbacili u Drugom svjetskom ratu japanske trupe sa strateški važnog pacifičkog ostrva Gvadalkanal, čime je zaustavljeno njihovo napredovanje prema Australiji.

1951. u Sarajevu se rodio Bleki.

1955.- Umro je Isak Samokovlija, bosanskohercegovački književnik. Isak Samokovlija je rođen u porodici sefardskih (španskih) jevreja, u Goraždu, 3. novembra 1889. Njegova porodica se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava Prvu gimnaziju, te studira medicinu u Beču. Nakon studija, radio je kao ljekar u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Svoju prvu pripovjetku “Rafina avlija” objavljuje 1927., a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki “Od proljeća do proljeća” u izdanju Grupe sarajevskih književnika. Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu, gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje. Nakon proglašenja NDH zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje. Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis “Brazda” od 1948. do 1951., a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću “Svjetlost”. Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića. Umro je 15. januara 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića. Bibliografija: Od proljeća do proljeća” (1929.); “Nosač Samuel”, (1946.); “Solomunovo slovo”, (1949.); drame “Hanka”; “Plava Jevrejka”; “On je lud”; “Fuzija”…

1969.- Poletio je sovjetski kosmički brod “Sojuz 5” s trojicom kosmonauta, koji se potom spojio sa “Sojuzom 4”, lansiranim prethodnog dana, što je bilo prvo spajanje kosmičkih letjelica s ljudskom posadom u orbiti oko Zemlje.

1971.- – Asuansku branu u Egiptu na rijeci Nil otvorili su egipatski predsjednik Anvar el Sadat i predsjednik Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR Nikolaj Podgorni. Izgradnja tog kapitalnog objekta hidroenergentskog i melioracionog sistema trajali su 11 godina.

1973.- Premijer Izraela Golda Meir u Vatikanu razgovarala s papom Pavlom VI, koji je tom prilikom rekao da podržava međunarodni status Jerusalima. To je bio prvi susret jednog predsednika Vlade jevrejske države s poglavarem rimokatoličke crkve.

1986.-Umro je Žan Kasu, francuski književnik i istoričar umjetnosti, predsjednik Društva   prijateljstva Francuska – Jugoslavija, član SANU. (Bilbao, 9. 7. 1897.- Pariz, 15. 1. 1986.)

1992.- Europska zajednica priznaje dvije bivše republike jugoslovenske federacije, Sloveniju i Hrvatsku, kao nezavisne države.

1993.- SAD su naredile pomorsku blokadu Haitija, pravdajući to opasnošću “masovnog gubitka života u moru” zbog talasa izbjeglica iz te zemlje u Karipskom moru.

1996.-Teško oboljeli premijer Grčke Andreas Papandreu podnio je ostavku.

1998.-Milo Đukanović je preuzeo dužnost predsjednika Crne Gore.

1999.- Napadom srpskih snaga na kosovsko selo Račak ubijeo je 45 civila, uglavnom odraslih muškaraca ali i dvije žene, dvanaestogodišnji dječak i nekoliko staraca. Savjet bezbjednosti UN-a osudio je masakr u Račku. Bio je to događaj koji je ubrzao odluku međunarodne zajednice o slanju NATO snaga na Kosovo te iste godine.

2000.- Željko Ražnatović Arkan, srbijanski zločinac, kriminalac, ratni profiter, komandant paravojnih formacija Srpska dobrovoljačka garda (“Arkanovi tigrovi”) ubijen je u Hotelu Interkontinental u Beogradu. Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu podigao je optužnicu protiv Ražnatovića, objavljenu u martu 1999.

2001.- Počinje projekt Wikipedia na engleskom jeziku, a dva mjeseca kasnije i na francuskom.

2001.- Senat Kambodže doneo zakon o formiranju tribunala, sastavljenog od kambodžanskih i međunarodnih sudija, koji će suditi liderima Crvenih Kmera za zločine počinjene tokom njihove vladavine od 1975. do 1979, kada je umrlo od gladi, bolesti ili bilo ubijeno oko 1,7 miliona Kambodžanaca.

2001.- Umro Leo Marks, šef kriptografa britanskih specijalnih snaga tokom Drugog svetkog rata, koji je unapređenjem sigurnosti ratnih šifara spasao živote mnogih tajnih agenata.

2002.- Hrvati obeležili 10 godina međunarodnog priznanja nezavisnosti svoje države, izrazivši žaljenje zbog krvoprolića tokom ratova 90-ih godina, ali i ubeđenje da su bili u pravu što su se izdvojili iz komunističke Jugoslavije.

2004.-Umrla je Olivija Goldsmit, američka književnica. (Njujork, 1949. – Njujork, 15. 1. 2004.)

2005.- Umrla je Viktorija de los Anheles, španska operska pjevačica – sopran. (Barselona, 1. 11. 1923. – Barselona, 15. 1. 2005.)

Specijalna novogodišnja čestitka – djeci , mojim Anđelćićima

Mojim Anđelima koje još uvijek u srcu nosim kao mile bebe .

beba      Dolina čednosti

Bebe                                                                                   Dolina  čednosti

Dan radovanja

Dijete u oblacima   

Dijete u oblacima                                                                   Nježni plamen ljubavi

Mali princ  

Mali princ                                                                             Sandrin univerzum

  

Ona Sanja

Ljubičice u polju šarenom 

Ljubičice u polju šarenom                                                 Savršena ljubav

 Prava ljubav   

Prava ljubav                                                                            Vrelo istine

Portret anđela  Oblaci

Sretan praznik Anđele naš. Neka  tvojom rukom naslikani, budu svi oblaci tvoga života

Mjačina duša  Očeva duša

Majčina duša                                                         Očeva duša

Djetinje radosti   Ljubav roditelja

Djetinja radost                                                                        Ljubav roditelja

Svjetlost                                                                 Svjetlost na Nebesima je u našim dušama

Ljubav   Purpurno nebo

Ljubav  i  Nebo purpura  su u našim srcima.

  Riječi   Boje

Riječi                                                                                                          Boje

     Muzika  

Muzika                                                                   Nesalomljiva Krhka ruža

  Anđeo nebeski

Mjesečeva bajka                                                                     Anđeo Nebeski