Oni jašu Mojsije harmonike baca / Epizoda XII / II Dio

 

cvijeće     lepršavost.1jpg    istok    đardin

 

Vagina ili venerin brijeg

 Oda Đardinu oliti Đul bašči

Vi sigurno pomislili da je ovo neka narodna basna.

Jok,boni  morali smo je tako započet.Da smo rekli da je Deba sanjo,vi bi pomislili sada će sad on neke svoje takarli bisere nizati  ili barem neki ekspoze za desetku budalesati, pa bi možda počeli štajk nečitanja.

Ovako nemate kud jer ste započeli čitanje.Što se započne mora se završiti i ponoviti ako treba, i opet i opet.Mi sada ne mislimo na čitanje,jer nam u međuvremenu pao pogled na jedan đardin.ide on džadom blistav i cvijetan,miris se mahalom širi u mozak načisto buba.

Bilo je to jedne kaharli zime.Snijeg zapo do za vrata,pa presto.Pa zahladnilo.Zalednilo tako da su Bjelavski mraz i onaj  iz Sibira postali mrazna braća.

Ako je Deba išta mrzio te godine,onda je to bila zima.Nije je mrzio kao stađun.Nikako,nije mu to bilo ni na kraj malog mozga.Ova ga naopako zatvorila u kuću,a njemu đardini u glavi.Kako ne bi,jako mu je devetnaest.Skoro ni punoljetan nije.A to je ko da mozga nema.

Zima ga zatvorila u kuću sa materom koja mu ronda:

-Šta ćeš ti sa životom svojim?Školu nisi završio,posao ne tražiš samo ti se neke stvari po mozgu vijaju.

Majka ronda,njemu miri đardina u očima,otac šuti,u plafon zuri i sa matero se reda radi saglasuje:

Ja ,slišaj mater,ona uvijek najbolje zna šta  u ovoj valja raditi.

Vidi Deba i njemu se baš te stvari po glavi motaju.

Pubertetska kriza onih godina pred prdekanu i veliki post.Nisam zloban, kaže Deba sam sebi,ali tako to ide.Otac pred penzijom,sin ide zanate kaliti.Što više šegrtluka to bolji majstor života.A ova zima nikako  ne da zanat kovat i nauk primati.

Kako mu dosadno bilo, on bi u hodniku klekno na koljena,čelo prislonio na pod i brojao vjetrove.Sestra bi ga u prolazu heknula nogom u sjedalicu i rekla mu:

-Nosi taj smrad iz kuće.

On bi jaknu nagrnuo, pa u najbliži poznati đardin.Tu ga tuga  safata.Đardin  lijep i bijel ,ali  gologuz , haman ko anamo ona u osamdesetgodišnje koke.Poneka grančica ružinog grma strši i skuplja se ko smrznuta kokoš u zamrzivaču.

Ode ti on do drugog halvata,pa do trećeg. Tamo ista hladnoća i gologuzavost.Do četvrtog đardina nije trebo ići. Znao je da je svugdje isto, a i anamo onaj mu se smrzo ko šteka na minus četeres četiri.

Pokušo on jednom majci u kuću djevojku prošvercovat.Majka na vrata i pita djevojku:

-Imaš li ti papir  da takar možeš rabiti.

Djevojka iz fine porodice bila,pa ne razumije riječ takar.Deba joj šapće ,da mu mater ne čuje, da je to anamo ono.

Djevojka nema papir i debina mater joj reče:

-Popi tu kafu i sikter.Kada nabavite čage, mereš se rješavati svrabeža do mile volje.

Donese Debina izabranica papir da nema svrabež.Debina mater ga hladno odbi .

-Imala ti svrabež,il’ nemala u mojoj kući se nećeš češljugariti.Vodi ga svojoj materešini.U mene se bez pravog papira  nećeš svrabinjati.

Dobri je Debi,preko neke mazne sestrice, nabavio papir sa potpisom i muhurom doktora Živanovića.Na papiru piše da je dotična zrela za takara i da se on zdušno preporučuje ili medicinski:

Dg.Takarus neminovnus et neophodus zagarantus.  ( Potcrtano )

Neminovnica i Deba u radosnom behutu,trk kod njegove metere i papir joj pod nos poture.

-Nije bona to niki papir.Doturu Živanoviću odavno ne vjerujem.Njemu iz očiju bulbul viri i sve pjevucka i gleda ima li koji đardin u blizini.A jopet,doktorski papir kod mene ne igra,samo od vlasti.A ni taj vam ne vrijedi dok se ova moja blentovija ,barem, ne zaposli.Osim toga, za takar vam ne treba nikakav papir,jal ga bude ,jal ga ne bude.Na cedulju vam zapisano, a ja je zagubila.Nego ako joj se toliko primeračila,pametnica će smislit nešto.

Vide zagorjelići mladi, nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.

I Pametnica ga  smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije.Dogovor i zakletve pale.Suze radosnice samo što ne potekoše.

Isto veče,Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave  i pred penđere neminovnice ih takari.Nema veze što su basamci sto pedeset kila ,netto , teški.Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe.Pitajte hrvače.Dobro poneki fasuje kilu.Pa,šta?

Sreća drugi sprat bio, jer  Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja.Natandario deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci.To im znak slobodnog prilaza đardinu bio.

Za inat tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio.Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala.On svako malo govorio saću ja,pa zakunjo.Ko fol u fotelji spavo.

Imo čovjek ponos.Nekad najbolji jaran,sada  ga uveliko počeo izdavat.Sto posto okrenuo leđa jaranstvu.Ni da trzne kad ga žena pomilki.Eh,nekada konta on.Žena me pomilki a moj jaro me u prsa busa.Sada me žena miluje,a jaro se snuždi ,samo što u zemlju propedne od sramote.

Žena vidi nema fajde,ode na spavanje.Domaćin zaspa,jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena,haman ko na Igmanu .Mrazište pravo.

I drugu veće ista meta isto odstojanje.Konta Deba, ako ovaj takar ovako nastavi,moraće hodži ići da mi kaki zapis  zapiše ili stravu slije.Ili u tuberoznu bolnicu ,da mu ljudi tuberoze nose.

Nije trebo ići hodži .Otac Pametne  a  Nevoljnice slomio dvije ruke i dvoje noge.Glavama mu ništa nije bilo.Ona veće ,bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage.Ona druga, manja,bez mozga i  meka ko duša, ništa joj ne mre biti.

A kako se nezgodica desila?

Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti.A kad vanka pod  komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne  stepenice nigdje dim da osjeti,a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o  crvenom fesiću.

Radoznalost prije svega i on se pope na basamke sve do trećeg sprata proviri kroz prozor ,Imo šta vidjeti.Ibro piljak,higijenski tehničar naših ulica i naš drug isuko jatagan,i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage  suče komšinici,a ona pjeva.

Komšinica okreće glavu ka prozoru čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi.Komšija što je gledo,gledo.Ovaj put više neće,hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.

Debi se valjalo samo popet,ali kako.Otkako je Feđa poletio i u snu mu se pristavio,Deba se bojo visine ko bijeli labud blata.

Ajd prvi stepenik basamaka on ko sposlom zakorači.Ali dalje ni makac.Ko da mu neko dižačke  tegove od tristo kila na noge metne.Haman to je dvoje vatrogasnih merdevina.Ali nježni  đardin se natandario na penđer,zamiriso ko ramazanski somun  i vabi ga.

Drugi na nježnost prođe.Treći na miris,četvrti na jedvite muke za vabljenje predura.Jebo ga pas,dosad je gledo,od sada ni to ne smije.Prešo je visinu hastala,a to mu limit koji mere podnijeti.Žmiri on i konta,neko mu reko da je neka Ivančica ili Ivan naruiso da je šestica Vatikanski broj.Nije blento vatikanski nego šejtanski,kori on sam sebe.Šta se ti pametan praviš,to mu je isto.

U ljutnji je već na devetom basamku.Pa psuje:

Ko je  izmislio broj devet, taj normalan nije bio.Da nije te budale ,ja bih već na desetom bio,a možda i na jedanestom.A i onaj ili nije nikakav čovjek.Kad ga neko moli da ga strefi da mu prekrati muke,on nui mukajet.A kad se čovjeku u đardinu đardin pristavi,evo ti njega nepozvanog i ko neki voajer, samo jedno gromovisto i svejtlosno  hek i čovjeka na mrtvo zvekne.

Na petnaestoj stepenici skroz zasto.Čini mu se da zemlji leti.Jebo ga pas ko je reko da je i pad je let.Nek pada ko hoće,a ja ne mogu ni gore ni dolje.Osluškuje da li leti i broji.Dođe do devet,osamdeset jedan ili osam,devedesei jedan zabunio ga strah.

Konta dobro je ,ne čuje se ni ono strljš, ni ono sprljš.Znači nije hekno.Dobro je.Još uvijek.  Merdevine  još uvijek drhte ko brizle na tiganju i u grlo mu se guraju i on ne može da diše.

Jedna ga ruka pomiluje po glavi,on konta to ga neki šejtan vabi,ne bi li malo popustio zagrljaj,ali ne da Deba,ne  ga mnogo ni macolom odvojit.

Joj rahatluka, majko mila, kad začu glas:

-Ajde mili, šta si se ukipio,pusti merdevine i ulazi.

Isto veče leži onaj slomljeni  jado na bračnom krevetu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa,sa naglaskom na  joj, mamo,mamice.I to već treći put.

Uđe mu žena nosi čaj od kamilice za očajavanje.

On je pita:

-Jel nam to kona kod ćere došla?

-Kakva te kona spopala,ko da bi ja tu uspaljenicu pustila , da mi se druži sa mojom curicom.

-Onda idi bona ,vidi šta joj je ,sve te zaziva.

-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi,evo ovog trena mamicu zazivala.Ne brini se, dobro je ona, da ne može bolje biti.

-Nemoj tako, čuješ bona dere se, ko da je neko na kolac nabija.Idi , umiri je,pomisliće komšiluk da je neko,nedo mi belaj mira,da prostiš takari.

-Ne boj se,ako hoćeš idi pa provjeri.Meni se ne ide njenog slavuja gledati.

-Otkad ona ima slavuja,zar nije lani crkno.

-Taj je crko,ali ovaj je drukčiji i ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.

-Ženo mila,jesi li ti šta popila,ja te večeras ništa ne frštuljim.I molim te počeši me ,ovdje vrh gipsa ,aman ispod onog.

-I mene odavno svrbi da lijeka ne mogu naći,a ti ni mukajet,ni da me počeškaš bar jedared.Češi se sam.

Izađe ona, heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije.Možda je uputi na lijek za svrabež u voim poznim i posnim godinama.

Ali sve ovo se desilo tek one zime kada je Deba prestao mrzijetii zimu.

Ali prije toga,kada je zimi spavao zimski san,Deba  često i po tri dana nije oči otvarao.I on jednom usni jedan san,koji je trajajo još jedan dan.Tako je Deba postao unikom ,koji je iz čista mira ,na zdravo, prespavo četiri dana.

Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan ,kada je počela basna o đardinu.

Ne znajuć kako Deba se našo negdje u nekom ogromnom, plavičasto bijelom vrtu ,punom potoka  , cvijeća , behara i bulbula. Nagledo se on đardina i đardina,vako i nako,ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio.

Zino Debo,zaprepastio se.Čuj molim te,on Deba zino i zaprepastio se.Ne mre to biti.Tu se nešto ogromno dešava.

Odjednom niotkud , neki ljudi u u plavo bijelim mantilima,sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu,hladovinu mu  prave i pitaju ga:

-Gdje si ti,docniš?Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet.Sve možemo,ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.

Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…

-Nisi još,a kada ćeš to ne znamo jer još uvijek ne postojiš.

E jesu mi ovi anđeli baš pametni.Nisam se ko vele biva ni rodio,a oni ne mogu bez mene započeti ,to što trebaju započeti.

I tako započe Netipična basna o Veneri.

Valja je i nastaviti.

Tačka tri: Poz…

-Čekaj malo!

Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:

-Imali ovdje kakva mehana da se havlja,ja prigladnio,oduljilo se.Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle.Mogu i jagnjeća rebarca, reš pečena.

-Žao nam ,ovdje toga još nema.A neće ga ni biti.Idi ,uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog.

-Vi to sasvim ozbiljno.I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.

-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati ,jer ne znamo šta si sebi odredio.

-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješan,pa onda po oke janjećeg buta,sahan sogandolme ,jedan zvrk bureka ,po kile ašlama ,dvi tri oke karpuzeili,tepsiju baklavica i ružica i to je to.Ono što uz to ide oka  onog što ovdje ne smijem pominjati.Kažu grijeh.A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga i preko usta.

-Šuti čovječe dok nisi ograjiso.Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda,nego da te zapadne plod zekuma.

-A šta vam je taj zekum.Da nije neki zekan.

-Zekum  je gorki kaktus,od kojeg se ne možeš najesti i  žeđa a vode nema.

Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:

-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.

Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:

Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij insani. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:

U pripremnom periodu ženski insan je odbijala plođenje i razmnožavanje, jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma, zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine, bez da je okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja. Kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa.To joj prvi grijeh bio.Zagovaranje kocke.

Muški član insanskog roda nije imao prigovora, pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan.To je staza jedan koja vodi i u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je  :

-Nisam lud, neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.

Deba u sebi konta,ne smije da komentariše,kaktus ga malo poremetio i zabrinuo:

-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao ,koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit  zajednice.Kako bih ja za đardinom letio,brzinom  anđela sa najviše krila.

Skoro svi anđeli,u tren ga mrsko pogledaše.Oni što se nisu mrgodili bile su garant anđelice.

Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti.Ovi čitaju misli.E to ćemo još da vidimo.Ne znaju oni s kim posla imaju.Može on ne misliti o ničemu ,ako treba i godinama.Zapravo on ne misli već deset godina.Ono što govori nije govor misli.To je govor navike.Mora se živjeti.A kad živiš moraš poneki put i progovorit.Zato mu se Lenji najviše sviđao.Taj ne pokazuje da li zna misliti,a ni govoriti.A i aa je najumniji fazon koji je čovjek mogao skontati.

Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:

3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou ,pa dok ih život ili smrt ne rastavi, uz slijedeće uslove:

3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.

3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćeom i izdržljivijom da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.

3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kražem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.

3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:

3.2.a . Održavanja, odmaranja, mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.

Opet neko dobacuje:Nić takar,pogano je.

Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:

-Ovaj se na vrijeme pojavio.

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca / Epizoda XII

Netipična basna o Veneri ili  Debin tipični usud

 

Bludne misli šarmer u cvijeću forbeger    ona pod velovima-plava

idilični horizont Dekor Plam ljubavi svuda oko nas Četiri godišnja doba

 

Vagina ili venerin brijeg

 Oda Đardinu oliti Đul bašči

Ova basna je zabilježena u osvit rađanja matrijarhata. Govoriće se o malenoj predivnoj i nestašnoj zvjerčici. Zvjerčica ima nebrojene, prelijepe osobine i samo par onih, nažalost neophodnih i
ne tako prelijepih karakterizacija.

Ispredaju se bajke o prelijepim žardinima i đul baštama. Svaka bajka ljepša od ljepše, poneka i nije. U onim lijepim i prelijepim sve je savršeno, dosta čedno i pomalo nestvarno. Tako i treba biti.

Ipak moramo realni biti i reći ,da je ono što đardini i đul bašte pružaju, može biti i prelijepo i savršeno i čedno i pomalo nestvarno; ali ponekad i nije.

Da se ljepota sagleda u pravom svjetlu moramo početi priču ispočetka.

Stvarali se životi i prvi parovi, adami i eve biljnog , hajvanskog i insanskog roda. Na kontrolni pregled svi prozvani dođeše. Pregleda ih glavni hećim među anđelima ; notaru diktira, polazimo od nižih ka višim oblicima života (!?):

Tačka jedan:

-Pozvan je biljni svijet da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

Konzilij jednoglasno konstatuje da je biljni svijet pregledan i utvrđuje se da mane nema. Zapisano je da je mnogobrojan, raznovrtsan i prelijep, milijarde boja i nijansi ima.To im je dato zbog njihovog hendikepa, nemogućnosti kretanja. Da bi se insani i hajvani iu nesvjesno zaljubljivali u te ljepote i pomagale im u takar,odnosno oplodnoj priči..

Ali sve svoju svrhu i cijenu ima. Razum im je nižeg nivoa,kaže hećim i ispod oka u konzilij gleda i tiho dodaje: možda. U ljepoti i svršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.

Svaka biljčica, travčica, cvjetić ili drveće visoko plodit će i razmnožavati o svom vaktu i sredini kako se to zapovjeda. Pošto su mahom nepokretne hajvanima i insanima je naređeno da im zaradi lakšeg života svu potrebnu pomoć pruže.

Prigovora biljni svijet nije imao.Biljni svijet može krenuti ka izlazu broj tri , prema stazi broj tri koja vodi u raj.Bez prtljaga molimo.

Tačka dva:

-Pozvan je životinjski svijet da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je životinjski svijet pregledan utvrđuje da mane nema.Hajvani su malobrojniji od zelenjave, raznovrsni i sasvim pristojno lijepi. Zbog svojih zadataka, potreba i pokretljivosti nije mu se mogla dati ljepote i boje biljnog svijeta.

U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavati, kako je to kome u posebnim uputama dato i zapisano Data im je snaga, brzina, prilagodljivost i veći stepen razumu; možda. U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.

Svaka životinjica, zvijerčica i grdosija plodit će se o svom vaktu, u jednom odabranom vaktu ili već kako je to zapisano; ali samo u jednom mjesecu godišnje. Svaka iznimka se strogu genetski kažnjava. Hajvani će biljnom svijetu pomagati, a njima insani zarad ugodnijeg života svih u ovom predivnom kolu života.

Neko iz konzilija dobacuje: Nema takarenja između vrsta.

Glavni hećim se unezgodio zbog upadice koja ne pripada okruženju pa zaboravio aminovati,misleći da se podrazumjeva.

Prigovora životinje nisu imale. Hajvani, mogu krenuti prema izlazu broj dva odnosno prema stazi broj dva koja vodi u raj.

Tačka tri:

Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij insani. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:

U pripremnom periodu ženski insan je odbijao plođenje i razmnožavanje jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine, bez da je okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja. Kaže instikt joj govori da igra u neviđeno,na sve ili ništa.

Muški član insanskog roda nije imao prigovora, pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan.To je staza jedan koja vodi i u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je sa : nisam lud, neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.

Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit  zajednice..

Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:

3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou ,pa dok ih život ili smrt ne rastavi, uz slijedeće uslove:

3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.

3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćeom i izdržljivijom da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.

3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kražem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.

3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:

3.2.a . Održavanja, odmaranja, mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.

Opet neko dobacuje:Nić takar,pogano je.

3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana ) ženski insan će imati krvave izlijeve manje ili više obilnog i bolnog procesa , kojim se čisti nečisto mjesto.

3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.

Joj,mamo mamice to je četerese/pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Neki neće moći,oni pogani.

Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju paa nastavlja.

3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:

3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen koji će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.

3.3.b Menstruacije će biti jako bolne čiji će intezitet zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.

3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.

3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.

3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen. Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje tvrđi i bolniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.

Naj ti je bolje,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu. Obo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.

Zato dajemo mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sa četiri stađuna.

/Kraj prvog dijela/

 

 

Basna o Mudracu i osam kćeri

 

Lavov i zvjerinji okot

Bio jednom jedan Lav mudrac.Imao je jednu umiljatu lavicu ženu i osam kćeri.

Jurco objesni lav,dosta dugo živio,pa umro.Lavici ženi u amanet ostavio ne daj mi kćeri.

Majka pokunjena bila jer je znala da su tri kćeri njegove krvi bile i četvrta pola,pola.

Četiri druge,ispostaviće se, mu je za kćeri podvalila,a da to ni sama htjela nije.

Od one tri dvije čestite bile.Treća tako i tako; četiri petine krvi čestita ,jedna petina od bludničke krvi.Četvrta miješana pod budnom paskom najveće bludnice.

Ostale četiri one podvaljene, ali i zavedene se družile sa lavljim kujama raznih dunjaluka i sve na kraju postale kurve.

Najveća,šapom sa tri prsta se družila sa onom starom bjelosvjetskom ofucanom prostitukom. Ta krezava sifilistička kreatura, premazanom svima mastima , nosila minjak sa šestokrakim krstom na zadnjici.Spoj linija se završavao tačno iznad cvajtare.

Druženje njihovo,čitavo stoljeće to je samo promet i kupleraj bio; smišljanje podmuklog plana nekog.Imale su one i stalne ljubavnike.Ona u minjaku anglosaksonskog jebača krava i maloumnog konkvistadora, obojica genocidne ubice Indijanaca.

Ona troprsta kćer dvije zvijeri, pijanduru stepsku i rakomornog predsjednika abortusa bartolomejske noći.Njoj za guzom ,njušeći joj smrad i skupljajući kurvinjske mrvice kaskala je treća kćer.Ove dvije lavice kćeri nerazdvojne bile,dva oka u glavi ih prozvaše.Kasnije postaše razrooka ali i dalje u istu zadnjicu pušu.

Ona Mudračeva kćer što liči na podmuklu lobanju slipavog gmizavca razjepljene čeljusti nazvaše šah bludnica.Ona se najviše voljela družiti se najstarijom svjetskom bludnicom što po vlastitom predskazanju življaše ispod sedam brda.

One ne samo što su bludnice bile već proročanstvima sa plafona homoseksualke postale i boleštine fasovale.Religija im udaje i ženidbe branila i HIV darovala.One su od 12o4.godine ratove u ime krsta krasta, pogani svoje, protiv jedne od tri čestite unuke ratove vodile.

Četvrta ona,od tri brda, kćer,lavica kuja se kćeri naci lava priključila.Nije joj u pamet došlo da ta kurva ili svoju djecu guta ili im nevinost plinskim maljem oduzima.Kad joj dosadno bilo ona se sa šah sestrom ili bludnicom sedam brijegova kurvala.

Ona polu čestita,ona,polu bludnica je bila takva jer je morala.Pola krvi u njoj od oca čestito bilo a ona plodna i rodna.Pola krvi sa sestrom tri prsta zajedničko bilo i to pola zvjerski i bludnički bilo.

Četiri i po bludnice bludničile sa ruljom bjelosvjetskih bludnica i zvijeri.Bludnica tri brda se kao prava pravcata hijena ponijela.Izmakla se i u pootaji svoj dio očekivala i najprva ga, još prije kraja, ukrala i opljačkala.

Šah,troprasta i ono drugo oko u glavi bludnica se k'o fol zavadiše i na onu najčestitiju kćer se ko zmije otrovnice baciše. Njena čestitost se nije dala,kurve na pravo mjesto u zvjerinji brlog poslala.

Onoj drugoj čestitoj vremena dala,pa je ova ponajbolje prošla. Koliko dugo ne zna se. Zvijer i dalje rovari. I ona čestita od petina je dobro prošla.Nekako se četiri petine njene iz zverinjih ralja troprste i jedne petine izvukoše.

Ono čestito pola od one pola pola još uvijek ne zna na koju će stranu.Zasada je troprsta bludnica-zvijer kuja željeznim stiskom drž.

Da skratimo,kćeri bludničke pod mentorstvom ostalih bludnice i zvjeri majku rođenu bez imalo milosti rastrgaše i ubiše.Ocu se mrtvom na umnost,čast i grob istovariše.

I oboje; otac i majku mrtve na inkvizicijske lomače baciše. Čekale su samo četrdeset sedam godina,u potaji,u zasjedi. Lavice kurve kurvanjski radile i krvoločno ubijale.Taka im zverinja narav.

Mudrac bijaše muž lavice majke; bivše domovina.To je izraz kojom nova zvjerinje bludnica žele da oskvrnu majčino i mudraca truplo. Da ih spale i pepeo njihov raspu po mračnim i krvavim stazama svojim.

Mudraca i njegovu ženu i mrtve hoće i dalje da ubijaju. Oni isti koji su kćer,lavicu njihovu čestitu htjeli da među sobom rastrgnu. Bludnica, zvijer, četnički i ustaški koljači uz malu pomoć trezorskih kahve minderpuza.

Neće moći.Mnoštvo novih lavova i lavića će ih braniti i reći:

“Ne dirajte časnog mudraca dok spava; svoju silovanu i raščerećenu kćer i svoje tri časne unuke ubijane i silovane sanja.Njih ima ko da brani.

To je naša domovina i otac njen.I uvjek će biti. Tako i historija to piše, pamti i broji.”

Novu nam domovinu,onu što od čestite kćeri posta, smo voljeli i prije.Uvijek je bila najčasniji dio je svoje predivne majke .

Smrt je odlazak u drugi svijet u kome je život ljepeši.Jednog dana će se lavu mudracu i kćeri majci tri njene kćeri,na prelijepom uzvišenom mjestu kćer pridružiti i ponovo sretni biti.

Četvoro i po pastorčadi ubica, djece kojih se mudrac za života odrekao, ide u suprotnom paklenom pravcu sa kartom bez povratka. Pitanje je kako će se ona polovina izboriti.Za svoje dobro.

Naravoučenije:

Bludnica jednom,bludnica i zvijer zauvijek i zato ne daj da ti se djeca sa bludnicama druže.Inače krvavo more genocida slijedi.

Mare – II dio

 

 

 

II dio

Radi se o narodnoj izreci:

Razumije se u to ko Mara u kriv anamo onaj.

Pučanstvo je takarli insanluk.Ono ima svoje tokove koji proističu iz jednostavne inačice:

-Takarim, dakle postojim.

Pošto smo pučanstvo mi vjerujemo da među svakakvim tandar aparaturama ima i poneka kriva blentovija.Tu ne bi trebalo biti ništa sporno.Ako ima mali i veliki;jaki i slabi,crni i bijeli,žuti i crveni,plavi i rozi,čokoladni i sladoledni,tvrgi i mehki ko friško pače,a poneki se i visuljak zove,zašto se ne bi među njima zakofrčio i neki krivi.Ništa on ne bio drugačiji od onih koji se hoćkaju i blesavo glavom klimataju.

Nikad jasno i pobliže da konkretizuje svoje umotvorine.pa smo se zbog toga uvijek pitali kakvo žensko je ta ženska koja se ne razumije u poglavatog krivog bezmozgaša.

Dvije nam Mare povećale dilemu.Koja se od njih ne razumije u ono o čemu znanje samo po sebi dolazi ha se žensko čeljade šteke može dovatiti.

Mara daskara je uvijek imala frculet na glavi i ohrndani svileno cvijetni šlafruk na kabastom tijelu.Navlačila je i najlonke na bretele ili haltere.Nismo zavirivali,dlakava ko srodnik primata bila.jedna joj uvijek pobjegne i i sleti na kaubojke,nekad lijeva nekad desna.Imala je brčiće i po neku dlačicu na licu.das ezbude ko u priči:

-Starija ,dobrostojeća i držeća brkata gospođa.

To je vješto krila jer je po vas cijeli dan nosila masku za skidanje dlaka.Kit ili neku dugu cjepidlaku.Noću,u radno vrijeme bi palila samo jednu svijeću pa prorokovala.Gatanje bi uvijek ,u inat Mari daskari započinjala:

-Gospodarica mraka,grada i svjetova. (Vatikanski .Mater familijas oskuro urbis et orbis)

Znala ona to i na latinskom prozboriti ,ali nije htjela da je porede sa onim individuama koje se   sikstinskom svodu  mole.Opis ove upečatljive osobe je sasvim odgovarao   vješticama  Nativitas Solis Invicti (Rođenje nepobjedivoga Sunca) kojw su se posvetile otimanji love  od naivnih budaletina.To nam  je dalo naznake da nju nije briga ni za šta osim za gatanje.

Mara Daskara je jopet bila ravna ko taraba od od fino izdeljanje  bukve.Nikud se nije micala bez širokih farmerskih pantalai blejzera sa tri reda zlatnih dugmadi raznih gravura.Oko vrata bi vezala svileni šal cijetnog dezena impresivnih boja radi uroka.Daske koje je prenosila morale su biti čiste ko dječija guza poslije kupanja.Nije željela da se uprlja dok tegari.Nikog nije zavarala.Kad bi pučanstvu dosadilo da je zovu Mara Daskara,radi promjene zvali su je Košćata Mara.Zbog istih razloga su Maru Gataru zvali Vještica Mara.

One bi se ponekad osladile.

Maru Daskaru je ponekad obhodio Deba.Htio je da mu gata.Zbunjivala ga njegova indolentna sudba.Ona ga vrnula jer mu je sve bilo jasno zapisano i ona tu nema šta tražiti;a ni on.Deba ko deba;inađija i uporan vazda bio,pa se navadio.A i znatiželjan bio,nisu ga ženskinje išle tih dana.Navadio se svaku veče da mu Mara Vještica gata.Mi se nismo čudili šta mu je jer takav je on.

Jednom on došo na gatanju a osto na rimi.Maru,jal  Gataru jal Vješticu tu veče plaho prisvrbilo.Deva nikad nije bio veliki đentlmen,tek osrednji.Međutim za rješavanje vještičijih svrabeža dušu dao.

Poslije se komšiluk čudio kakve to Deba teške muke ima kad mora svaku noć na gatanje.Mara jedno vrijeme prestala da prima drugi svijet što u kugli pomoć vide.Narod se pobunio, transparenata se dohvatio pa na bjelavske džade.Nmorala Luca intervenisati.Možda joj se tada Deba zamjerio.

Oma opet prolazio pored komšinice Mare Daskare i pozdravio je.Ona se zacrvenila ko bulka u cvjetanju i moli ga da joj pomogne dvije tri bukove daske pomaći,ne može sam teške joj.Oma se ne bi prljo,ali odbiti molbu komšiluka u mahali je veliki jazuk.

Ono nisu bile dvi tri daske nego sto dvi tri.Lipsko oma ko ker kad vija fiću.Lipso i zaprašio se.Šefica od dasaka ga uvede da ga raspraši,a ispalo je da je Oma nju dobro isprašio.Poslije se kleo da ubopšte nije daskara već iza široke odjeće skiva čusto i savršeno usjedeličko tijelo.

Bi nam lakše.Deba i Oma se nisu fačali neznalica po pitanju krivog sudionika takar priče.Ali i dalje smo tragali za Marom iz narodnog predanja.Možda vam jednog dana ispričamo kraj.

Naravoučenije :

-Sabur , saburli ,strpljen spašen.