Bleki – Mjesečeva bajka

 

 

 

Mjesečeva Bajka

 

 

Plišana magla nad Modrom rijekom

 


Novogodišnje slavlje

 

Krajolik čežnje

 

 

Bosna zemlja Božije milosti i ljubavi

Umilna noć Grada čednosti

 

   

Val

 

Nježnost lebdi

 

Svileno ljeto

 

Plišani dodiri

 

  

Razigranost

 

Iskrena ljubav

 

  

Ples svjetlosti

 

 Snoviđenje

 

  

Tisuću velova jedne žene

 

Nesalomljiva Krhka ruža

 

    

Maksumče

 

Ja Konj

 

  

Tango zvani čežnja

 

Svjetlost i nježne boje

 

 

Nebeska čarolija

 

Anđeo Nebeski

 

****

 

Sjećaš li se Malena

kako nastaje

Mjesečeva bajka

 

Plišana magla nad Modrom rijekom

Novogodišnje slavlje

karjolik čežnje

ludi

Bosna  zemlja Božije milosti i ljubavi

obasjava

Umilnu noć Grada čednosti

 

Val

Nježnosti lebdi

nošen Svilenim ljetom

Plišanih dodira

Razigran u Iskrenoj ljubavi

poput Plesa svjetlosti

u Snoviđenju

 

Tisuću velova jedne žene

Nesalomljive Krhke ruže

zavedu Maksumče

zvanog Ja Konj

 

I plešu

Tango zvani čežnja

u Svjetlosti i milosti

čarolije

Anđela Nebeskog

 

Slava ovom Nebu nad nama

 

 

Dijelu našeg pučanstva je ovih dana blagdan.

Ugodni im praznici i njihovim komšijama. Praznici se u Bosni odvajkada slave zajednički.

 

Neki maloumnici su htjeli da to unište.

E pa neće moći.

 

Ne znaju na koga su se namjerili. Na Bosnu zemlju Božije milosti. A  Bosna u svojoj milosti , snenosti i dobroti ima moćnog zaštitnika.

Boga sveopćeg dobročinitelja milostivog.

Silnoga i Moćnoga.

Zato radujte se i slavite Božije blagodati.

Svako dan je Božijom ljubavlju  milošću stvoren radi vas i radovanja.

 

Što bi poete rekle:

 

Samo je jedno Biće  uzvišeno i dostojno moilitve.

 

U prevodu:

Slava ovom nebu nad nama

Kleknite i molite se vjernici i  griješnici .

Samo On je bezgrešan.

 

Blagdanska radovanja

 

 

 

**

Božićna liturgija u Bejrutu u Maronitskoj / Pravoslavnoj Crkvi Svetog Ilije 2016. godine.

Svjetski poznata diva Abeer Nehme se upravo spremala zapjevati na Božićnom slavlju,

pred prepunom crkvom.

 

Desilo se nešto ljudski , a predivno.

Hor muslimanskih devojaka „Imam Sadr“ ušetao je,

i pred  okupljenim vernicima sa slavnom pjevačicom zapjevao pesmu „Tiha noć“.

 

Prelijepa, nadnaravna  izvedba i tako topla, jednostavna ljudska gesta,

izazivaju toliko ganuća da su riječi suvišne.  

 

Ovo   se desilo prošle godine.

 

Kažu dogodilo se čudo.

Ne ,nije to čudo.

 

To je Božije davanje.

 

Dogodili su se zemaljski anđeli ,

kojima nije bitna nametnuta podjela među ljudima.

 

Muslimanske djevojke su poželjele blagdan proslaviti sa komšijama

i dati svoj doprinos.

 

Ove godine će se to desiti na nekom, drugom kraju svijeta.

 

Dobri ljudi i anđeli  ne priznaju podjelu.

 

Svi smo mi Božija djeca.

 

Sretni nam bili svi Božiji dani i  blagdani.

 

 

Bosna zemlja Božije milosti – I AM – 365 Name of GOD

 

 


The-best-top-desktop-blue-wallpapers-blue-wallpaper-blue-background-hd-5  large

nebo  preuzmi (7)

preuzmi (1) images (14)

 

Plavetnilom zadivljujuće milosti  okupana je zemlja naša. To je boja čudoređa i sna. Bog milostivi je tom ljepotom daravao svoju Bosnu zemlju Božije milosti. U njoj sniju dobri ljudi Bogu mili i Sarajevo Grad čednosti. Mnogo nježnosti i ljepote u toj Zemlji i Gradu imade. Tu muzika i ljubav sve je. Htjeli bi ih dijeliti i pružati ruke svima.

Bosna je zemlja boli i tuge; i mnogo, previše nestajanja. Žao nam, njene darove mnogi ne žele da prime. Život i smrt, ljubav i ne ljubav, radost i tuga, nježnost i nerazumnost su neumitnosti što preplitanjem vode na putanje zvijezda i maglica, od kojih Univerzum nove svijetove gradi.

Ovo su priče, zapisi,slike,muzika i pismeni o tim ljepotama i ljubavima koje u Bosni  Zemlji Božije milosti i Sarajevu  Sarajevu Gradu čednosti vriju.

Ima i onih drugih priča koje su tužne i ne baš lijepe,ali  i u mislima stoje. Iskrene su i istinite ,u svojoj čestitosti i vapaju.

 

****

Sretan  i blagoslovljeni  dani koji počinju Božijim imenom.

 

I Danas  je blagdan.

Svaki dan bi trebao biti dan slavljenja Boga Jedinog.

Zastanite. Osrvnite se.

Nemojte se susprezati baciti pogled i raširiti zjenice. U svakom zakutku vašeg oka  ljepota Božijeg stvaranja zaiskri.

Tada oslušnite svoje srce.

Osjetićete kako se u njegovu radost prelijeva umilna muzika  u tisuće boja i valera što je  tvore Milost i Ljubav.

Vašu dušu obuzima Svjetlost i vi ste sretni.

Uz vas su vaši najmiliji, trpeza je bogata  Mir je u vašem domu.

Nad vama bdije Ljubav.

Šta vam više treba?

Poklonite jedan tren svojih misli onima koji nisu sretni kao vi.

 

 

In memoriam my Dear Baby – Omaž

 

by Little Prince

grad čednosti    cvijeće

ona spava  Svijet snova

 

Razigrana duša  Radovanje

Oprost   Zvijezdice

 

 Zemlja svjetlosti   Muzika ljubavi

 

    Dobro mi došla i hvalati Sleđena rijeka 

 Blažena Luca         Rajske dveri

 In memoriam mojoj Malenoj   

Mali princ

 

U njegovom srcu jedna nada

da će stići u polje ljubičica

i tebi dati zaljubljeni osmjeh

čednu i prirodnu ljubav

još samo jedan jedini dan

još samo jedno jedino svjetlucanje.

 

Tada ćeš znati

da ga gubiš zauvijek

odlučio je da umre

ako ćeš se ti osjećati bolje

u njegovom srcu ostaješ

mila Luce.

 

Ova je pjesma

o Malom princu

njegovom ponovnom rođenju

i njegovoj ponovnoj smrti

ali nije tužna

jer,poslije njegove smrti

ti ćeš se osjećati bolje.

 

On može otići i kasnije

ali ide sada

na početku tvog novog dana

kada ti nećeš moći reći

nemoj otići sada

ti možeš ostati duže

i ti možeš reći valjda

i možeš spavati u miru.

 

Novi dan je pred tobom

nemoj plakati mila

čak i ako odeš

biće on dobro

**

*

Djeca u zagrljaju  Malena u cvijeću

 

Zaljubljene duše  Smiraj

 

Mjesečina  Praznik ljubavi

 

Bilo je Badnje veče.

Noć prije nego što je mila Luce odlučila da ode tamo gdje je neće boljeti.

Bila je malo umorna. Ležala je uspavaćoj  sobi na bijelom ležaju snova, presvučenom u plave boje njihove ljubavi.

Dobri joj je pomogao da se obuče u anteriju boje neba i da joj rasplete kose.

-Bože mili,kako je samo lijepa. Gospodaru moj , ja za sebe nemam želja. Sve su uslišene. Molim te, još samo ovaj jedan jedini  put, podari joj mirnu smrt.

Kamin je ugodno gorio.

Poželjela je da joj Dobri  čita  stihove.

Onda se uspravila i zamolila ga da joj da jednu cigaretu. Onu žestoku, da je malo prodrma.

On je  zamoli  da se strpi ,  samo tren.Iz dnevne sobe je dogurao kolica. Na njemu je bila flaša kurvoazijea, dvije neotpakovane kutije cigareta plave i bijele boje; Drina bez filtera , Gitanes, zlatni upaljač  ,grozd rozaklije, zdjelica ribizli, tulumba i baklava.

-Prestala sam da se pitam odakle mu zimi ribizle. Odavno sam shvatila da ima tako jako snove i prejaku ljubav da sve može.

Luce se nasmiješila,sigurno ima dvadeset dva zrna ribizli i dvadeset četiri zrna rozaklije.Njihov  je, paran broj , a njoj se nešto ne broji. Gleda kako on radi ,to što radi. Za trinaest dana njihovog ljeta, trinaest godina njihovih ljeta i trinaest njihovih Božića ona se divila njegovom autizmu. Nikad nije zaboravljao ništa, ni slijed ,ni raspored. Ljubav ponajmanje.

Nasmija se . Na um joj pade neka scena iz jednog požutjelog pismena:

Poče pjesma . Dobri uzima kutiju cigara. Gitanes su , Frka zanosno pleše, ali se ne glasa. Hoće Dobri da  skine celofan. Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera, ona je otvorena. Spušta Gitanes, uzima Drinu , otvara poklopac , uzima cigar, lagano ga o kutiju lupka, stavlja ga  u usta, prinosi upaljač pa zastane, nešto se premišlja. Spušta cigar.

To je već previše usporeno za Debu. Upečio oči na Dobrog, ko reflektori na Grbavici i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi. Gleda Debu, pa Dobrog , pa Mojsija. Niko ne obraća pažnju na njega. To je dobar znak. Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove, Modra rijeka blista, more se valja, sve je kako treba. Krajolik i muzika se stapaju. Biće dobro, konta Lenji, nikog nije moro moliti , ni išaretiti. Zna , zakuvaće se.

Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i  Ž'tan. Pa pogledava  i na Vecchia Romana i Curvoasier . Dileme su sveopšte. Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno. Njihove dileme su ko igra klikera ,naspram ovoj igri staklenih perli.

Dobri nišani na  bocu kurvoazijea , u ruku je prima, obrće i razgleda. Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio. Pogled mu se utopio u slova. Čovjek bi pomislio jal  čita , jal ne zna čitati , pa se pravi da čita. Jes , kad ne bi znao da Dobri, osim vule vu kuše ave’ k0 mu'a, ž'tem i takvih tričarija , od francuskog ništa nije znao beknuti , a kamo li pročitat. To je dovoljno da Deba i Lenji počnu  dijalog  na visokoj nozi .

-Baš si glupak Deba, ne čita, on  boju gleda.

-Natakarila te boja , šta će mu boja. Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.

-Jel’ milsiš – prosuto po vešu.

-Kakav te veš spopo, ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.

-Ja konto žena veš mijenja , kada ima jal’ jedno , jal’ drugo , barem jednom dnevno.

-Što će mjenjat gaće jednom dnevno nije luda. A i što će joj gaće uopšte, ako ih treba svako malo skinuti. Gubljenje vremena.

-A ako boja procuri , jal bijela , jal crna.

-Nek uzme praznu  flašu kurvoazijea , pa u nek’ u nju boju sipa , da Dobri ima šta zagledat.

-Jesi mahnit, ne gleda ti on taj poganluk, on po boji vidi koliko je konjak dobar, jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.

 

Naglas se smijem i pitam se kakve finte blesani  sada rade.

 

Dobri mi odgovara.

-Sada su u Svetog Ante na ponoćki. Mole biskupa ko panju ,  da ne počinje sa ponoćkom , odocnio im jaran Mujo.

Vikar Vilić će pitati :

-Kakav te Mujo sada spopo?

-Kako ba, koji Mujo ?To je naš jaran Deba.

-A koji si mu ti?

-On je Lenji , Mujin jaran.

-A koji si mi ti?

-On je Herco , Lenjeg pajdo.

-A Brada koji si mu ti?

-On je Mojsije propovjednik i najbolji prijatelj Malog Princa , kojeg od milja zovu Dobri.

-Ko ga zove Dobri ?

-Svi mi, samo ga Frka zove Mali Prinče moj.

-A koji si mi ti?

-On je Baška Baša,  raspuščenica San.

-A koja si mi ti lajavušo jedna, ovo je nebeski hram?

-Ona je Zlata Mojsijeva ljubav.

-Koja si ti firaunko jedna.

-Nije ti Lela Jela Jelena  firaunka, mater ti je – ne bi dala Frka na Lelu Jelu Jelenu , koja se izmicala ustranu od Herce. Prevario je , jednom  ali za sva vremena.

Uto bi ušo Deba, svi bi se okrenuli biskupu:

-Eto sad mo'š početi  misu. Mujo došo. Požuri , što si  zino,  docniš , vidiš da te pičanstvo čeka!

Deba bi prišo konziliju i onako tiho na uho , da su  ga čak u   Katedrali  jedva čuli:

– Nigdje ne nađoh Dobrog. Mora da su ga one ljepot noge opet privele.

 

Malo me nasmijo, malo me u jednoj šali proveo kroz konzilij. Nije zaboravio ni moje noge sa prvog susreta pomenuti, a ni dane našeg prvog ljeta. Sve naše godine je ubacio u par riječi.

Ustaje, malo ih pomiluje, poljubi oba koljena i navuče ćebe koje je spalo. Meni toplo u grudima, vali se prosuše tijelom. Ja ga sa čežnjom gledamm, on lagano  priljubljuje svoje usne na moje. Znam šta misli. Nigdje nam se ne žuri.

Bože mili , kako sam bila sretna sa njim. Koliko me samo boljela ta ljubav.

Uzeo je flašu, zagledao je, obrnuo, okrenuo i nasu   dva kurvoazijea u kristalne čaše. Prvo onu lijevu do srce  od srca. Zatim onu desnu nevjernu, lutaličku. Uzeo bi kutiju žtanke , tanano bi pomilovao celofan do se Ciganka probudi. Onda bi nježno , sasvim blago odvojio celofan. Ciganka bi zaplesala . Otvorio bi kutiju, stavio dvije cigare usta , pripalio ih. Meni stavio među usne jednu , sebi drugu. Meni lijevu , onu ljubavnu od srca . Sebi ono desnu, nevjernu , skitalačku.

Povukli smo dim , istovemeno i otpuhnili ga neistovremeno . Ja ga nisam otpuhnula. Ja sam se zakašljala, nije mi prijala.

-U zadnje vrijeme  cigare su sve lošije, neku krđu stavljaju u njih. Pokušaj manji dim.

Poslušam ga i više ne kašljem i uživam u njoj.

Tada počinje igra rozaklije, ribizli , baklave i tulumbe.

Jedno zrno grožda ja  njemu, on zrno meni. Komadić baklave ja njemu, komadić tulumbe on meni. Ja njemu zrno ribizle, on meni i tako dvadeset dva puta. Između svakog po dva poljubca .Ja njemu jedan, on meni jedan. On bi kao nespretan bio, ispala bi mu rozaklija ili ribizla .Nije se stidio da mu i tulumba ili baklavica ispadu. Onda bi ih tražio, dotaknuo bi  mi butine, nekad grudi, nekad stegna, ništa nije ostavljao na miru.

Nespretnjaković jedan .Čak bi ponekad i usne mašio i u lice , uši, vrat i grudi me ljubio ,kao da traži ono što mu ispada. Ja sam se smijala, odgurivala ga. Govorila mu da je smotan i blesav. Da je ljubav moja, jedina. Njegove su oči iskrile, sve bi mi je  bliži bio .

Odjednom bjeh naga i uzbuđena  , a da toga nisam ni svjesna. I onda mu je bilo lako da me ubere. Tako je bilo ovo veče. Meni nije padalo na pamet da bih mogla voditi ljubav. A evo ja je vodim, i isti žar iz mene izbija, kao onu našu prvu veče , prije trinaest godina. Valovi ljubavi iz mene biju, on ih prima i jača ih i šta ću nego se predati i vrisnuti: Joj, Dobri Dobrice.

On me ljubi i ljubi, nježno miluje i uranja se još samo tren i onda me preplavi zahvalnost i ja ga stišćem i ne dam da mi opet bježi.

I dok se  grčevi polako smiruju, otvaram oči i vidim on je vesao , smješi mi se i kaže:

-Volim te, malena moja, nemoj mi ići, molim te ,ostani.

Nemam izbora , već mu odgovaram:

-Volim te prinče mali, ali vrijeme je došlo. Umorna sam i moram spiti. Drži me za ruku. Biće mi lakše kada znam da si tu.

Mali princ je ljubi, ne grčevito i bolno.Već lagano i nježno. Zna sve je u parovima. Ponekad je ignorisao  parove. Nekako je on uvijek ostajao bez svoga i bojao se ponovo upariti. Primo je za ruku i suzama joj orosio topli dlan.

Bolero je svirao, njene prelijepe oči bile su orošene suzama zahvalnosti.

Dok je tonula u san, pomislila je:

-Nisam znala da moj maleni ima suza.

I onda se muziku okrenula .Tokata i fuga u D molu je nebo dozivala.


**

 


Bolero je u sjećanjima još odzvanjao,  njene prelijepe plavetne  oči  su  se i u snu smješile. Ljubav je pobijedila.

Smrt je strljivo , u uglu , sjedila i  čekala. Mali princ je zamolio da malo prošeta u snježnu noć i osvježi se. Niko neće

pobjeći.

Smrt se postidjela i izašla.

I onda se muzika još jednom  okrenula.Tokata i fuga u D molu i Bolero su se izmješali  i malo stišali nalik ljubavnoj čežnji.

Malena je  je zaspala i više se nije probudila. Dvadeset četiri sata je spavala.Toliko je bila umorna.Dobri je želio da je to san ozdravljenja.I čitao joj pjesme njihove. Čitao i čitao , a muzika je sama lelujala. Ponekad bi se čulo i Alelujah.

Ljubio joj ruke. Cjelovima kvasio usne želeći joj dati godina svojih. Milovao kosu koj je sve manje iskrila. Glavu polagao na grudi koje su sve tiše sanjale. Govorio da je voli .Da je ona njegova Malena , što ljubav po njhoj ime nosi . Luce je postajala prozračnije.

Mali Princ je je pogasio sva svjetla, otvorio prozor okrenuo se ka Malenoj. Ona je još bila tu.

Postajala  je svetlost, kojoj on prilazi i ljubi je. A suze koje ne žaluju , već slave ljubav, na usne joj spušta. Ona zatrepće očima, u zakutcima njihovim Dobri sluti riječi  :

-Ljubavi moja jedina.

Nije ih uspjela otvoriti . Samo mu je ruku blago stisnula. Znala je da je tu. Ni uzdah nije pustila. Tek jedna grlica plava mu slijeće na lijevo rame. Kljunom mu dotiče usne, vesela je , razigrana ,ali on zna da mora ići.

Odlerpršala je.

Dobri ju je čeznutljivo gledao i mahao, dok se ona spajala sa tisućama pahulja bijelih i leprešala ka nebeskim dverima. Ne zna šta mu je. Nema sunca, a njemu oči vlaže.

Njegove molbe su uslišene.

Umrla je mirno u snu, pred samu ponoć ; tačno u vrijeme kada su se prvi put spajali. I  sinoć , poslijednji put .

Smrt je kasnila jedan dan.

To je bio njen poklon mojoj malenoj.

Rastali smo se u Blagoslovljenoj noći.

**

*

 

 

Copy of ona spava crvena  Autoportretova ljubav

 

Mali princ  

 

 

**

Pjesmu o Malom Princu  Luce je pjevala u ljeto godine kada će umrijeti.

Pisana je na engleskom 1984. godine.

 

 

Little prince

 

In his heart is only one hope

that he come in field or the violet

and give you his lovely smile

modest and naive love

yet only one day

yet only one twinkle.

 

Than you would know

that you lose him

for ever

he decide the dead

but you should feel better

tomorrow

in his heart you stay.

 

This is sing

about Little Prince

his against borning

and his against dead

but he is not sorrow

because after his dead

you feel better tomorrow.

 

He might have gone letter

but he going now

on begining your new days

when you cannot say

don't go now

you ought to have stayed longer

aan you oughr to say maybe

may he rest in peace.

 

New day is front off your side

and don't  cra my dear Baby

and if you go away

he will be fine

 

Prevod je napisao Dobri. Nama se svidio.

**

*

Pjesma koja slijedi je naš mali prilog ovoj večeri.

Pisana je  par mjeseci prije njihovog  rastanka.

Nije pročitana one večeri kad su se opraštali.

 Muzičku pratnju  je odabrao Dobri.

 

 

Vali Livade pokraj Modre rijeke

 

Nebeska ruža Rađanje

Poklanjajući ruže

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju tvojom

imam samo devedeset dana

tri po trideset

za molitve

mirisnih sanja

Za ljubav mnogo dara

iz malog parka beskućnika

deset pupoljak ruža

za tebe  ubraću mila

za snove jednu orošenu

za tugu drugu žutu

za sreću treću šarenu

za tebe četvrtu zelenu

za samoću petu safirnu

za nježnost šestu ružičasti

za vrlinu sedmu plavu

za nevinost osmu nevinu

za ljubav devetu rubinovu

za nas desetu duginu

za mene neće ostati ništa

zato sad bolero puštam

poklanjala si mi sebe

najljepšu od svih

Luce Malena

 

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju mojom

Ostalo mi je samo četrdeset dana

trideset i deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav nešto dara

iz velikog parka beznađa

ukrast ću samo za tebe

poklanjati drugim

četiri ružina pupoljka

prvi bijeli neotvoreni

za prvu godinu snova tvojih

drugi safirni skoro neotvoreni

za drugu godinu čežnje tvoje

treći rubinov poluotvoreni

za treću godinu tvoje ljepote

četvrti crveno žuti rastvoreni

za četvtu godinu poklonjenu

nevinosti mojoj  i tvojoj

staviti ću ih u kristale nade

gledati i  mirisima  iščekivati

kada poslijednji pupoljak  uvene

ostaće ti samo ljubav moja

kada rubin odsjaji

sanjaće me ljepota tvoja

kada safir popada

ostaće ti čežnja moja

kada bijeli potamni

ostaće ti snovi moji

prestajem da plešem

i da se molim

muzika mi donosi tebe

najljepšu od svih ruža

Luce Malena.

 

Plave ga oči nježno gledaju ,

dvije su suze iz njih kanule.

Iz lijevog rubin ljubavna

iz desnog safir milosna

Očima ga zovnu ,

on joj priđe,

ona mu šapuće i kaže

Poljubi me i zagrli me

molim te.

Tako sam umorna ,

a i hladno mi je.

Djeca se za ruke primaju

leprašaju sa grlicama i ružama

 

 

Edit Pjaf – Amazing Grace

 

 

Bog Jedini, Sveopći Dobročinitelj naš u uzvišenosti svojoj nam je podario savršene, zadivljujuće milosti. Gdje god se okrenete, ostajete, vi vidite ljepote ; univerzumu i ljudima darovane.

Svaki Njegov, nama poklonjeni dan treba slaviti, moliti se i zahvaljivati se Bogu, a Jednom Jedinom.

Mi to činimo muzikom, slikom i sa malo  šturih riječi.

Tako  je to činila Edit Pjaf.

Da je nisu Vrapćić zvali , mi bi joj ime  Ljubav dali.

Njena pjesma i život su upravo to.

Ljubav , ruže i trnje.

Ljubav uvijek slavi život.

Zaslužuje barem toliko , da  slikama ispričamo njene dana kada je bila sa nama.

 

                        parabolinaslika2

 

preuzmi (2)           images (10)  images (1)

preuzmi (1)     preuzmi (1)      images (9)

 

preuzmi (2)         images (6)      The-best-top-desktop-blue-wallpapers-blue-wallpaper-blue-background-hd-5

images (5)       Krug ljubavi        Usnula ljubav

 

  Muzika stara  Muzika ljubavi

 

 

Iz Arhiva – Kur'an 30.Poglavlje Er-Rum (Rimljani)

12.12.627. desila se bitka kod Ninive u kojoj bizantski car Heraklije odnosi pobjedu nad Perzijancima, kojom je odlučen ishod najvećeg i posljednjeg od svih bizantsko-perzijskih ratova.

Ima jedno  poglavlje u Ku'ranu koje prorokuje pobjedu Rimljana (Bizantinaca ). Poglavlje 30. Nosi naziv  ER – Rum (Rimljani) .

Poglavlje počinje  riječima:

1.Elif,Lam,Mim.

2.Poraženi su Bizantinci

3.u (Arapima) jabližoj zemlji,a oni će nakon svoga poraza ,pobijediti

4.za nekoliko godina.

Zaista je to Božija odredba i prije (poraza) i poslije (pobjede).

I tog dana veseliće se pravovjerni

5.. Božijoj pomoći. On pomaže koga hoće

I on je jaki milostivi.

6.Ovo je Božije obećanje.Bog neće iznevjeriti svoje obećanje,

ali većina svijeta ne zna.

 

Da,mnogi su zaboravili ne samo ovo poglavlje,nego se ne osvrću na kuran.

 

Bajka Srebrena

 


Uvod

BAJKA SREBRENA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

Obilježava se dvadeset druga godina Genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

Mora se obilježiti , iako svake godine mnoštvomajki svisne i presvisne.

 

Neke ne dočekaju da pomiluju  kosti ljubljenih

Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :

Ovo je dodir duše sina moga.

I ne probude se.

 

Kad majke umiru , sada već decenije   bola ,  sa sobom , na ahiret prte.

Nebo im jedina nada ,

da će tamo sresti voljene.

****

O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.

Ne i dovoljno.

O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.

Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam  Milostivog ni slijedećih vjekova.

****

Sada se prepuštamo bolu i

Bajci Srebreničkoj,

i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.

Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol bol drugih :

Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,

Ja, Isa nestalo Maksumče.

**

BAJKA SREBRENA

( Poetski zapis )

– I Dio

**

**

„ Čitaj počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

**

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O Bosni  zemlji Tvoje Milosti.

O Sarajevu Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j  samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

**

Bajka srebrena

**

I Dio

****

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prestanka

*

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

*

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su

*

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

*

Na brdovitom balkanu

*

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih

monstruma danu

*

O Majčice draga

Majko Srebrenička

*

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – muškarce – djecu

*

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

*

vodili su sela u žicama

žene- muškarce – djecu

ne ostaviše nikoga

*

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

*

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što prizivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim iljadama

*

Ostade – nas devet i po hiljada

po putevima

krvavim

u žice vezanih

*

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i bijede

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj ,Majčice draga
Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim iljadama

*

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

*

Oj, Majkčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

*

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave–

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

*

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

*

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

*

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

*

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

*

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

i

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

*

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

*

Svo to vrijeme sunce se  bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

*

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

*

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

*

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

*

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

*

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

nestadoše

*

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

*

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

*

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

**

II Dio

II Dio

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

*
međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

preklaše zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali
*

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

srbalji što poklaše

dio nas baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

da nam traga ne ostane

*
u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

*

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

*
prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

*
više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio

susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

*
O

Milosti Božijoj

i dobroti

*
i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

*
kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

*

Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

**

III Dio

Žedan sam ti – Majčice

Klečim na izvorima,a ne mogu piti

Grlo mi preklali

ko kurbanu– Sestrice preklali

*

Znam Majčice

U h kam si se pretvorila

U h kam kameni

Majko mila – Srebrena

*

Znam mila Sejo

U h led si se pretvorila

U h led ledeni

Sestrice mila – Srebrena

*

Boli me – Majčice

Mnogo me boli – Sesstrice

Trinaest i po godina mojih

Samo trinaest godina imah

I ljubav jednu neizljubljenu

*

Čuješ li Majko kako vjetar jauče

Čuješ li Sejo kako nebo urliče

*

Umoran sam ti Majčice

Umoran od lutanja Sestruce

Sna – smiraja ja nemam

Poljima lutam – Majko

Šumama lutam – Sejo

*

Oj Majčice

Majko Srebrenička

Majko skamenjena

Oj Sestrice

Sejo Srebrena

Sejo sleđena

*

u krajičak neba krvava

zelen-zemlja crvena

osušeni tragovi krvavih suza

poljima neobranih kukuruza hode

Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice

Vaj i ti ptico ševo – nesretnice

Ljudskom roku –kraj ti slutiš

Zašto sada pusta šutiš

*

Oj ,majčice

Majko Srebrena

skamenjena

Oj sestrice

Sejo Srebrena

sleđena

*

dvadeset  godina hodim

hodim kroz tišinu

nikoga i ničega nema

samo sjene male

izgubljene

i tišina

ukleta tišina

sjene poput mene

iskasapljene

okrvavljene

tužne lutaju

mira nemaju

lutaju

neka bez nogu

neka bez glava

neka bez ruku

neka sa crijevima i – i iznutricoma

visežima

neka sa srcem u rukama

neka sa mozgom razlivenim

po krpicama majčinog poslijednjeg dodira

*

najtužnije su one bez očiju

to tijela tragaju za dušom

to duše tragaju za tijelom

kada se tijela i duša napokon nađu

sjene se smire

i nestaju put svjetlosti

*

Ne ne i dječije sjene

oništa ne znaju

nema ko da ih vodi

njihove sjene su još tužnije

skoro

od onih najtužnijih bez očiju

djeca mala hode

hode i plaču

traže roditelje svoje

ne znaju da su mrtva

*

ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

sjete se roditelja

*

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

Il’ vide krv

Na grudima

Na rukama

Na stomacima

Na nogama

U grudima

U mozgu

U grlu

*

I nastavljaju da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

pomoć traže

aha dobiće je

jes kako ne

a od koga

svi poklani

pa bagerima isjeckani.

**

IV Dio

Licemjerne demokrate

arijevski zapad za otpad zreo

fašistička neman Vatikana

bludnice sa sedam brežuljaka

ubijaju porobljavaju

*

i rekoše

embargo siroćiću

Jolorukoj žrtvi

još samo treba vezati ruke pomisli neko

onak’ hrišćanski

i sasvim očekivano

vezaše

i još rekoše

kakva zaštićena zona

kolji redom

na upiri prstom na nas

*

poslušani su

poslušnici predvodnicima novog

koljačkog svjetskog poretka

*

učiniše to

na način

i na priliku

mentora njihovi slugani

ti srbačji

ti kroatji

i četrdeset mjeseci kolju

****

Sreberenom gradu u pohode

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

siročiće kolju

na očigled

očiglednog svijeta

*

Tuku i kolju

Siluju Tuku Kolju

Ubijaju Siluju Tuku Kolju

Žive spaljivaju

Neštedimice Bez milosti

sve odreda

*

u djecu malu djecu

nježnu nevinu maksumčad

sjekli na komade

porili trbuhe

bez razlike

*

i trudnicama Majčice

i djevojčicama Sestrice

silom trudne glave nestajali

*

mutni prljavi

ti abortusi tame

ružni krvavi

zli

tri prsta

đavolja klica

u ime krsta

ubica

Modro zelenu

Okamenjenu

Pospanost nevinu

Oskrnavljenu

Od nebesa poklonjenu

Tišinom opkoljenu

U proljeće

Početkom ljeta

Kao staricu neku

Il’ Modru rijeku

Zavijale

U krvave odore crne

I posnu

I kad duša od bola trne

Rosnu

U vječnost slala

Bosnu

A se ona nije dala

Zemlje Božje Milosti

A se ona zvala

*

ubijala

ta

zla klica

Okamenjenu

Oskrnavljenu

na raspeće

U proljeće

Početkom ljeta

stavljala

u crno zavijala

Bosnu

Snenu

A se ona nije dala

Zemlja Božje Milosti

A se ona zvala

*

mutna prljava

ružna krvava

tri prsta

Modro zelenu

Pospanost nevinu

Od neba poklonjenu

Tišinom opkoljenu

Kao staricu neku

 

*

Il Modru rijeku crnu

U krvave odore

a duša od boli trne

U vječnost slala

Zemlja Božje Milosti

A’ se ona zvala

Srok mi htio kliknuti

Stih mi htio blistati

Rime su me h+htjele paziti

Pjesma me je htjela maziti

*

Avaj! Avaj! – Uzaman.

Jao! Jao! – Nedoklan.

*

Majčice

ali sin ponosan

i brat radostan

sestrice

Progovori mater

progovori Majčica

saluti ljepot sina svoga

*

Znaj

sine najmlađi moj

ni tugu nositi

više ne mogu

ni suze proliti

do molitve Bogu

*

iz sred grudi

sa dna mozga

iz cijele rodnice

ko kliješta kovačka

čupa mi dušu

šestero braće tvoje

hude zlosrćne

i bol tvoja

ljubimca moga

*

ko drobilica kamenoloma lome mi život

braće šesterice tvoje

hude zlosrećne

I mladost tvoja

*

zapjenjeno i bjesomučno

gladna raja

vjekovni robovi

prokleti pogani

đavoljeg sjemena zvijeri

gmižu iz brloga svojih

*

bijesni neprijajatelji

Božji

Hitler Atila Irod

Brtlomejska noć

male mace

naspram ovih

ovih…

ovih…

*

Oh Bože Milostivi !

reci mi

kako da in nazovem

naziv za takve ne postoji

tek treba smisliti

samo se zna

da su nasljednici

potomci pavla paklenog

zvanog savle

*

ti srbi

o da ti srbalji

ali i kroatji

ti europljani

stara ofucana evropska bludnica

zemlja rakomornih presjednika

upmokrenih nih generala

ti amerikanci sijači atoma

svi ti koji se u Isusa zaklinju

dok Isus umire

svaki put

kad neko Bogu milo biće umire

njihovom slavom umire

Zemlja i kamen

Zapisuju. Pamte.

Oblak i nebo.

Plaču. Plamte.

Sunce i zvjezde – svjedoci

Vaseljana u razbijenoj – boci.

**

 

V Dio

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

*

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

*

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

*

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

*

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

*

nek plaču damari nebeski

nek vrište puti vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri

džini i anđeli

*

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

*

o dvadeset dvije godine

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

*

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

*

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

kao kristali jutarnje rose

milošću Božijom obasjani

*

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

*

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

*

O Gospode moj

*

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

*

toplom ljubavlju braće ljuljana

mati i sestra zaplakat će gorko

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

*

O Gospode moj

kad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

*

poželjet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

*

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti drugi put

najave sunce bez nada

*

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

*

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

*

sve ste suze isplakale svoje

dvadeset dvije godine samoće

ljeto za ljeto ih broje

*

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

otiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

*

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

*

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

*

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

*

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

*

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

*

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

*

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice

zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

*

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

 

****

 

KRAJ