Mjesečeva bajka

 

 

Mjesečeva Bajka

 

Plišana magla nad Modrom rijekom

 

Rođendansko  slavlje

 

Krajolik čežnje

 

  

Bosna zemlja Božije milosti i ljubavi

 

Umilna noć Grada čednosti

 

   

Val

 

Nježnost lebdi

 

  

Svileno ljeto

 

Plišani dodiri

 


Razigranost

 

Iskrena ljubav

 


Ples svjetlosti

 

 Snoviđenje

 

Tisuću velova jedne žene

 

Nesalomljiva Krhka ruža

 

Maksumče

 

Ja Konj

 

Tango zvani čežnja

 

Svjetlost i nježne boje

 

  

Nebeska čarolija

 

Anđeo Nebeski

 

****

 

Sjećaš li se Malena

kako nastaje

Mjesečeva bajka

 

Plišana magla nad Modrom rijekom

Rođendansko  slavlje

karjolik čežnje

ludi

Bosna  zemlja Božije milosti i ljubavi

obasjava

Umilnu noć Grada čednosti

 

Val

Nježnosti lebdi

nošen Svilenim ljetom

Plišanih dodira

Razigran u Iskrenoj ljubavi

poput Plesa svjetlosti

u Snoviđenju

 

Tisuću velova jedne žene

Nesalomljive Krhke ruže

zavedu Maksumče

zvanog Ja Konj

 

I plešu

Tango zvani čežnja

u Svjetlosti i milosti

čarolije

Anđela Nebeskog

 

Edit Pjaf – Memento mori

preuzmi (1)   images (9)   images (1)   preuzmi (2)

 

Danas bi ,da je kojim slučajem živjela aporije imala sto godina,No, ostavila je toliko ljubavi u svojim  da pjesmama ,da njen glas jednostavno ne tamni.Svaki put kad slušamo njene pjesme mi se sjetimo njenog kratkog ali burnog života.Za razliku od drugih ,smatramo da je proživjela bogat i lijep život.Zakav vam je život.Nešto vam pokloni,za uzvrat traži nešto.

Mlađe generacije i ne pamte ko je ona.Osjećamo potrebu da ih upoznamo sa par detalja koji karakterišu  ćivot male,Velike Edit  Pjaf.

Au revoir mon ami 

Danas slavimo tvoj uzlet među sestrice i sjećamo te se sa ljubavlju. Tvoje pjesme su zavjet što si nam milosrdno ostavila.

Da nije Mali vrabac mi bi je  grlicom ili Ljubavlju z zvali. Živjela je ko vrapćić, sve nešto na mrvicu, na slamčicu dobijala, većme otimala. Kada se davala bila je to nježna grlica bijela, nepresušan izvor ljubavi i milodarja.

Ovih dana će mnogima u sjećanje doći i o njoj će se puno pisati. Riječi neke govoriće o njoj. Pisat će o bolu i nesreći jedne divne žene, i jadikovati nad njenom sudbinom. Neće biti u pravu. Vrijeđat će njene uspomene.

Rječi će izgledati kao tužni med i mlijeko. Biće to nabrajalice o usudu klinke. Vi im ne vjerujte oni su neuki i ne znaju šta pišu. Njihovi životi ih nisu niti mogli mnogo čemu naučiti.

Edit Giovanna Gassion Pjaf  je samo žena koja je ljubit i pjevat htjela, a jedino je to znala.

Pjesme i ljubav su ispunile njem život. Šta će joj više?

Bilo je u tom životu i neimaštine, suza i dosta i dosta hladnoće i zime. Pa šta? Mogla je još gore proći.

Mnogo gore, zverinje i morbidnije stvari svijetom besciljno lutaju i užasnije sudbine kroje.

Do šesnaeste godine je sve kušala. I bolesti i boli i ljubavi. Kažu da je ćesto gladna bila i da se za novac podavala. Neka, oprostit će joj se. Moralo se, da bi se na ulicama grada svjetlosti preživjelo.

U toj šesnaestoj godini, jedna i može se reći jedina prava nesreća joj je dala pravu slobodu i vjetar u krhkim krilima. Krenula je ka vrhu.

To je usud Klinki poručio: uzeću ti ponekad nešto što ti voliš. Za uzvrat dobićeš zadivljujuću milost; obilje onoga što ti najviše srcu pristaje: muziku i glad za ljubavlju.

Sa dvadeset godina je snimila prvu ploču, to je bio san svake djevojke sa trotoara. Njen se ostvarivao i počela je izvoljevati. Godinu dvije poslije, njenih 142 cm su mogli dozvoliti luksuz da je optuže za ubistvo i da se tog belaja rješi.

Taj trenutak je ono što je ona trebala . Postaje slavna; toliko  da se drugi mnogo poznatiji  počinju “starati” o njoj.

Krhkog stasa,senzualnog snažnog glasa, Edith Piaf, pjevala je o siromaštvu i bijedi ulice, ali i o magiji ljubavi: “Ljubav je jedina logika koju poznajem, a voljeti jedini glagol koji znam mijenjati po svim vremenima”, govorila je ona.I u svim vremenima;dodali bi mi.

Neko je zapisao da su je “jednako voljeli nakinđureni snobovi i običan narod… Čak i da je pjevala ‘la, la, la’ vama bi zastao dah…”.

Živela je svoje pesme. Svaka njena pjesma ,bila je kao djelić njenog velikog ,ali bolnog srca. Pričajući o sebi. pričala je o malom čovjeku koji za ljubav daje sve;i život ako treba.

Glumila je i pjevala i uvijek se zaljubljivala. Neko bi rekao u pogrešne ljude. Možda. Nisu bili ljudi pogrešni. Njihova ljubav je bila pogrešna. “Voljeli” su iz sebičnih  razloga; osim jednog. Taj nesrećnik joj je iskreno srce poklonio i ubrzo poginuo.

Klinka je duboku bol  u sebi nosila, ne zbog nesrećnih ljubavi , već zbog ukradenih,otetih sreća koje se vežu uz ime Marsel.

Marsel Đovana Gasion ( Marcell Giovanna Gassion ) Editina kćerka,njena mala radost umrla je tek što je pogugutala, 1931. god. Niko nije kriv , bol time nije ništa manja. Editina neishranjenost i gladovanja u odrastanju  su meningitisom uzeli mali cvjetak.Vrištala je do neba;  da bi se Pjafovoj vrisak i bol ,nošeni povjetarcem suza u pjesme njene slivali.

Marsel Serdan ( Marcellin Marcell Cerdan) grubijan dječijeg srca joj je pravu ljubav poklonio. On je poginuo. Niko nije kriv. Avionska nesreća. Žurio je da ljubav svoju voli i ljubi, jer nije mogao živjeti bez nje.Ljubav je kratko trajala; dovoljno da da se ledom tetovira u srce vrapčića malog.

Nije bilo vrištanje do neba, ona je zvijezda, to njoj ne priliči. A kako će i biti kada se srce u santu pretvorilo. Bez ljubavi nije mogla pjevati ni disati. Činilo joj se da ne živi.

Svi drugi grebali su se o njenu slavu i umjetnost, da bi sebe učinili slavnijim. Bila je čast biti malog vrapca prijatelj ili ljubavnik. Ta čast slavu i novac nosi. Pjafova je to dobro znala,ulica je svemu poučila.Ipak nije mogla ,niti se htjela od muškaraca  kriti.

Drugačije, njeno djetinje srce nije znalo. Bila  je klinka  gladna ljubavi i ona se iznova i iznova zaljubljivala i svoju nevinost djetinju poklanjala.

Ostale njene tjelesne  sreće i ljubavi su joj bile manje važne; uglavnom. Svi, baš svi, su se o njenu slavu grebali i ljubavnici joj bili.

Ona im je sebe beznadežno davala,iako  su bili samo bezimena lica koja su defilovala njenim životom. Nije bitno ako su se zvali Moris Ševalje, Žan Kokto,Iv Montan,Šarl Aznavur,Žorž Borže,Žak Brel,Sačmo ili neki drugi, manje poznati i slavni. Svi su se češali o klinku što je u krhko tijelo  glas i bol  i tugu unosila,da bi se raskošniji i jači nama vraćali  i  ka nebu odlepršali.

Nije ona ni mali Vrabac što mrvice kamči,  ni grlica što u nebo leprša.Ona je jedna od  slavujki što je toliko divnih pjesama, balada o ljubavi snila. Ona je ponosna i prekrasna žena koja je znala  da „ ne treba čekati da ljubav umre, već se dostojanstveno  treba povući na vrijeme“.

I povukla se jednog sunčanog dana . Ne kao Koktov crni anđeo, već kao blistava klinka mala; što je sve u životu kušala i  imala. I mnogo radosti,još više ljubavi i normalno mnogo tuge i boli. To je sasvim prirodni karmički reciprocitet poklonjen prijateljici naših ljubavi.

Samo je tiho dlepršala u susret Marseli i Merselinu, daleko od sjaja grada svjetlosti  i vreve prljavih pločnika  turobnog djetinstva.

images (9)            Hvala ti i još jednom – Au revoir mon ami

Dani i godine prolaze Ljubav vječna je

 

 

Dvije trećine 2o16. su za nama. Dobro je. Progurali smo. Oni koji su pregurali.

Oni koji nisu , otišli su na bolje mjesto.  Ili na gore. Trećeg nema.  Ono nesvrstano  – čistilište je izmislio vehti čovjekomrzac, rasista  i Bogohulnik  Dante.

On nama neko čistilište. Bedak. Nije skonto da je boravak na zemlji čistilište. I on sebi našo put do raja.

Jes, kako ne.

Ne reče li Isus( Matej 5.):

-27.Ne čini preljube.28.Ali ja vam kažem da je svaki koji ženu pogleda sa žudnjom, več učinio preljubu sa njom u srcu svom…

Beatrice Portinari je stvarna djevojka. Umire mlada , a Dante i kao oženjen sanja njene čari i ljepotu.

–  Beatrice ponekad simoblizira nedostižnu ljubav kojoj jedan pjesnik, pisac ili umjetnik teži.

Znamo mi i za izreku i  tu ljubav. Iskusili smo je. Iskušavamo  svaki dan. koga briga za Kalendar.

Neka ga hadumi mačku kaše za rep.

Ali ipak , i nedostižna  – ona je čulna i osjetilna kao i svaka.

Po Isusu to je preljuba.

Kome više vjerovati:

Danteu ili Isusu.

A rasista Dante bi u raj?  Malo sjutra…neće on još dugo iz pržuna. Veliki grešnici zasluže kaznu i na ovom svijetu i na onom.

Za života je bio osuđen da luta i veći dio života bude odvojen od žene . Mogla se ona njemu u progonstvu pridružiti. Nije frajerka. Nije se htjela boriti sa sjenima mrtve Beatrice. Zapravo ljubavnicim , kako to Dante  poetski implicira.

A čednost potvoriti takvim optužbama je veliki grijeh.

Napustimo sada pržunara i osvrnimo se malo na nadolazeće dane poslijednje trećine ove godine.

Nose nam jesen , samo što nije. Dok dignemo pogled sve će da zaruja. Priroda će da poprimi nestvarne boje treperavih zlatnih niti u kojima neprikosnoveno vlada najljepši nebeski cvijet : Žena .

Kao i u svakom godišnjem dobu, nsatupajući  dani će biti prepuni Božjom ljubavlju , milošću i dobrotom.

Treba to prigrliti. Nemojte se žalostiti i kukati. Bol ne nosi dobro mile mo0je.

Lako je to reći.

Jeste , ali tako treba da bude. Postoji vrijeme ljubavi i patnje. Radosti i samoće. Sreće i boli.

Život ide dalje. Ne pita vas za vašu bol. Ako se zakopate u njemu  prestajete živjeti.

To nije Božija zamisao.

Ljubav vječna je, a dani i godine se vrćaju.

 

Što bi poete rekle:

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađa

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                                                                  Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  oprostu

                                                                                                     J  oš samo treba da život

dobije ta blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

 

****

Edit Pjaf – Amazing Grace

 

 

Bog Jedini, Sveopći Dobročinitelj naš u uzvišenosti svojoj nam je podario savršene, zadivljujuće milosti. Gdje god se okrenete, ostajete, vi vidite ljepote ; univerzumu i ljudima darovane.

Svaki Njegov, nama poklonjeni dan treba slaviti, moliti se i zahvaljivati se Bogu, a Jednom Jedinom.

Mi to činimo muzikom, slikom i sa malo  šturih riječi.

Tako  je to činila Edit Pjaf.

Da je nisu Vrapćić zvali , mi bi joj ime  Ljubav dali.

Njena pjesma i život su upravo to.

Ljubav , ruže i trnje.

Ljubav uvijek slavi život.

Zaslužuje barem toliko , da  slikama ispričamo njene dana kada je bila sa nama.

 

                        parabolinaslika2

 

preuzmi (2)           images (10)  images (1)

preuzmi (1)     preuzmi (1)      images (9)

 

preuzmi (2)         images (6)      The-best-top-desktop-blue-wallpapers-blue-wallpaper-blue-background-hd-5

images (5)       Krug ljubavi        Usnula ljubav

 

Sleđena rijeka  Muzika stara  Muzika ljubavi

 

 

Bajka Srebrena

 


Uvod

BAJKA SREBRENA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

Obilježava se dvadeset druga godina Genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

Mora se obilježiti , iako svake godine mnoštvomajki svisne i presvisne.

 

Neke ne dočekaju da pomiluju  kosti ljubljenih

Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :

Ovo je dodir duše sina moga.

I ne probude se.

 

Kad majke umiru , sada već decenije   bola ,  sa sobom , na ahiret prte.

Nebo im jedina nada ,

da će tamo sresti voljene.

****

O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.

Ne i dovoljno.

O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.

Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam  Milostivog ni slijedećih vjekova.

****

Sada se prepuštamo bolu i

Bajci Srebreničkoj,

i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.

Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol bol drugih :

Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,

Ja, Isa nestalo Maksumče.

**

BAJKA SREBRENA

( Poetski zapis )

– I Dio

**

**

„ Čitaj počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

**

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O Bosni  zemlji Tvoje Milosti.

O Sarajevu Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j  samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

**

Bajka srebrena

**

I Dio

****

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prestanka

*

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

*

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su

*

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

*

Na brdovitom balkanu

*

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih

monstruma danu

*

O Majčice draga

Majko Srebrenička

*

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – muškarce – djecu

*

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

*

vodili su sela u žicama

žene- muškarce – djecu

ne ostaviše nikoga

*

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

*

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što prizivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim iljadama

*

Ostade – nas devet i po hiljada

po putevima

krvavim

u žice vezanih

*

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i bijede

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj ,Majčice draga
Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim iljadama

*

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

*

Oj, Majkčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

*

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave–

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

*

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

*

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

*

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

*

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

*

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

i

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

*

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

*

Svo to vrijeme sunce se  bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

*

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

*

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

*

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

*

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

*

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

nestadoše

*

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

*

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

*

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

**

II Dio

II Dio

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

*
međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

preklaše zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali
*

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

srbalji što poklaše

dio nas baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

da nam traga ne ostane

*
u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

*

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

*
prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

*
više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio

susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

*
O

Milosti Božijoj

i dobroti

*
i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

*
kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

*

Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

**

III Dio

Žedan sam ti – Majčice

Klečim na izvorima,a ne mogu piti

Grlo mi preklali

ko kurbanu– Sestrice preklali

*

Znam Majčice

U h kam si se pretvorila

U h kam kameni

Majko mila – Srebrena

*

Znam mila Sejo

U h led si se pretvorila

U h led ledeni

Sestrice mila – Srebrena

*

Boli me – Majčice

Mnogo me boli – Sesstrice

Trinaest i po godina mojih

Samo trinaest godina imah

I ljubav jednu neizljubljenu

*

Čuješ li Majko kako vjetar jauče

Čuješ li Sejo kako nebo urliče

*

Umoran sam ti Majčice

Umoran od lutanja Sestruce

Sna – smiraja ja nemam

Poljima lutam – Majko

Šumama lutam – Sejo

*

Oj Majčice

Majko Srebrenička

Majko skamenjena

Oj Sestrice

Sejo Srebrena

Sejo sleđena

*

u krajičak neba krvava

zelen-zemlja crvena

osušeni tragovi krvavih suza

poljima neobranih kukuruza hode

Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice

Vaj i ti ptico ševo – nesretnice

Ljudskom roku –kraj ti slutiš

Zašto sada pusta šutiš

*

Oj ,majčice

Majko Srebrena

skamenjena

Oj sestrice

Sejo Srebrena

sleđena

*

dvadeset  godina hodim

hodim kroz tišinu

nikoga i ničega nema

samo sjene male

izgubljene

i tišina

ukleta tišina

sjene poput mene

iskasapljene

okrvavljene

tužne lutaju

mira nemaju

lutaju

neka bez nogu

neka bez glava

neka bez ruku

neka sa crijevima i – i iznutricoma

visežima

neka sa srcem u rukama

neka sa mozgom razlivenim

po krpicama majčinog poslijednjeg dodira

*

najtužnije su one bez očiju

to tijela tragaju za dušom

to duše tragaju za tijelom

kada se tijela i duša napokon nađu

sjene se smire

i nestaju put svjetlosti

*

Ne ne i dječije sjene

oništa ne znaju

nema ko da ih vodi

njihove sjene su još tužnije

skoro

od onih najtužnijih bez očiju

djeca mala hode

hode i plaču

traže roditelje svoje

ne znaju da su mrtva

*

ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

sjete se roditelja

*

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

Il’ vide krv

Na grudima

Na rukama

Na stomacima

Na nogama

U grudima

U mozgu

U grlu

*

I nastavljaju da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

pomoć traže

aha dobiće je

jes kako ne

a od koga

svi poklani

pa bagerima isjeckani.

**

IV Dio

Licemjerne demokrate

arijevski zapad za otpad zreo

fašistička neman Vatikana

bludnice sa sedam brežuljaka

ubijaju porobljavaju

*

i rekoše

embargo siroćiću

Jolorukoj žrtvi

još samo treba vezati ruke pomisli neko

onak’ hrišćanski

i sasvim očekivano

vezaše

i još rekoše

kakva zaštićena zona

kolji redom

na upiri prstom na nas

*

poslušani su

poslušnici predvodnicima novog

koljačkog svjetskog poretka

*

učiniše to

na način

i na priliku

mentora njihovi slugani

ti srbačji

ti kroatji

i četrdeset mjeseci kolju

****

Sreberenom gradu u pohode

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

siročiće kolju

na očigled

očiglednog svijeta

*

Tuku i kolju

Siluju Tuku Kolju

Ubijaju Siluju Tuku Kolju

Žive spaljivaju

Neštedimice Bez milosti

sve odreda

*

u djecu malu djecu

nježnu nevinu maksumčad

sjekli na komade

porili trbuhe

bez razlike

*

i trudnicama Majčice

i djevojčicama Sestrice

silom trudne glave nestajali

*

mutni prljavi

ti abortusi tame

ružni krvavi

zli

tri prsta

đavolja klica

u ime krsta

ubica

Modro zelenu

Okamenjenu

Pospanost nevinu

Oskrnavljenu

Od nebesa poklonjenu

Tišinom opkoljenu

U proljeće

Početkom ljeta

Kao staricu neku

Il’ Modru rijeku

Zavijale

U krvave odore crne

I posnu

I kad duša od bola trne

Rosnu

U vječnost slala

Bosnu

A se ona nije dala

Zemlje Božje Milosti

A se ona zvala

*

ubijala

ta

zla klica

Okamenjenu

Oskrnavljenu

na raspeće

U proljeće

Početkom ljeta

stavljala

u crno zavijala

Bosnu

Snenu

A se ona nije dala

Zemlja Božje Milosti

A se ona zvala

*

mutna prljava

ružna krvava

tri prsta

Modro zelenu

Pospanost nevinu

Od neba poklonjenu

Tišinom opkoljenu

Kao staricu neku

 

*

Il Modru rijeku crnu

U krvave odore

a duša od boli trne

U vječnost slala

Zemlja Božje Milosti

A’ se ona zvala

Srok mi htio kliknuti

Stih mi htio blistati

Rime su me h+htjele paziti

Pjesma me je htjela maziti

*

Avaj! Avaj! – Uzaman.

Jao! Jao! – Nedoklan.

*

Majčice

ali sin ponosan

i brat radostan

sestrice

Progovori mater

progovori Majčica

saluti ljepot sina svoga

*

Znaj

sine najmlađi moj

ni tugu nositi

više ne mogu

ni suze proliti

do molitve Bogu

*

iz sred grudi

sa dna mozga

iz cijele rodnice

ko kliješta kovačka

čupa mi dušu

šestero braće tvoje

hude zlosrćne

i bol tvoja

ljubimca moga

*

ko drobilica kamenoloma lome mi život

braće šesterice tvoje

hude zlosrećne

I mladost tvoja

*

zapjenjeno i bjesomučno

gladna raja

vjekovni robovi

prokleti pogani

đavoljeg sjemena zvijeri

gmižu iz brloga svojih

*

bijesni neprijajatelji

Božji

Hitler Atila Irod

Brtlomejska noć

male mace

naspram ovih

ovih…

ovih…

*

Oh Bože Milostivi !

reci mi

kako da in nazovem

naziv za takve ne postoji

tek treba smisliti

samo se zna

da su nasljednici

potomci pavla paklenog

zvanog savle

*

ti srbi

o da ti srbalji

ali i kroatji

ti europljani

stara ofucana evropska bludnica

zemlja rakomornih presjednika

upmokrenih nih generala

ti amerikanci sijači atoma

svi ti koji se u Isusa zaklinju

dok Isus umire

svaki put

kad neko Bogu milo biće umire

njihovom slavom umire

Zemlja i kamen

Zapisuju. Pamte.

Oblak i nebo.

Plaču. Plamte.

Sunce i zvjezde – svjedoci

Vaseljana u razbijenoj – boci.

**

 

V Dio

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

*

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

*

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

*

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

*

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

*

nek plaču damari nebeski

nek vrište puti vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri

džini i anđeli

*

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

*

o dvadeset dvije godine

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

*

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

*

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

kao kristali jutarnje rose

milošću Božijom obasjani

*

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

*

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

*

O Gospode moj

*

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

*

toplom ljubavlju braće ljuljana

mati i sestra zaplakat će gorko

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

*

O Gospode moj

kad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

*

poželjet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

*

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti drugi put

najave sunce bez nada

*

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

*

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

*

sve ste suze isplakale svoje

dvadeset dvije godine samoće

ljeto za ljeto ih broje

*

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

otiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

*

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

*

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

*

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

*

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

*

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

*

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

*

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice

zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

*

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

 

****

 

KRAJ

 

 

BAJKA SREBRENA – V Dio

 


BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA SREBRENIČKA I SESTRA SREBRENA

V Dio

 

****

 

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

*

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

*

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

*

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

*

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

*

nek plaču damari nebeski

nek vrište puti vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri

džini i anđeli

*

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

*

o dvadeset dvije godine

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

*

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

*

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

kao kristali jutarnje rose

milošću Božijom obasjani

*

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

*

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

*

O Gospode moj

*

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

*

toplom ljubavlju braće ljuljana

mati i sestra zaplakat će gorko

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

*

O Gospode moj

kad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

*

poželjet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

*

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti drugi put

najave sunce bez nada

*

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

*

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

*

sve ste suze isplakale svoje

dvadeset dvije godine samoće

ljeto za ljeto ih broje

*

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

otiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

*

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

*

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

*

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

*

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

*

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

*

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

*

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice

zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

*

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

 

****

 

KRAJ

 

 

Sretni Bajramski Blagi dani

 

Dođu ti lijepi i blagi dani ,

kada sve miriše na ljubav

i prijateljstvo.

Svi pogledi uprati u nebo,

srca se raznježe.

dušu obuzima milina i blagost

sveprisutna je Božija Milost i dobrota

sve ruke postaju prijateljske,

svi ljudi dobre volje postaju bliski  rod.

*
Eh , da su svi dani takvi,

daće Milostivi pameti potrebitim.

*

Sretne bajramske dane svim iskrenim vjernicima.