Edit Pjaf – Memento mori

preuzmi (1)   images (9)   images (1)   preuzmi (2)

 

Danas bi ,da je kojim slučajem živjela aporije imala sto godina,No, ostavila je toliko ljubavi u svojim  da pjesmama ,da njen glas jednostavno ne tamni.Svaki put kad slušamo njene pjesme mi se sjetimo njenog kratkog ali burnog života.Za razliku od drugih ,smatramo da je proživjela bogat i lijep život.Zakav vam je život.Nešto vam pokloni,za uzvrat traži nešto.

Mlađe generacije i ne pamte ko je ona.Osjećamo potrebu da ih upoznamo sa par detalja koji karakterišu  ćivot male,Velike Edit  Pjaf.

Au revoir mon ami 

Danas slavimo tvoj uzlet među sestrice i sjećamo te se sa ljubavlju. Tvoje pjesme su zavjet što si nam milosrdno ostavila.

Da nije Mali vrabac mi bi je  grlicom ili Ljubavlju z zvali. Živjela je ko vrapćić, sve nešto na mrvicu, na slamčicu dobijala, većme otimala. Kada se davala bila je to nježna grlica bijela, nepresušan izvor ljubavi i milodarja.

Ovih dana će mnogima u sjećanje doći i o njoj će se puno pisati. Riječi neke govoriće o njoj. Pisat će o bolu i nesreći jedne divne žene, i jadikovati nad njenom sudbinom. Neće biti u pravu. Vrijeđat će njene uspomene.

Rječi će izgledati kao tužni med i mlijeko. Biće to nabrajalice o usudu klinke. Vi im ne vjerujte oni su neuki i ne znaju šta pišu. Njihovi životi ih nisu niti mogli mnogo čemu naučiti.

Edit Giovanna Gassion Pjaf  je samo žena koja je ljubit i pjevat htjela, a jedino je to znala.

Pjesme i ljubav su ispunile njem život. Šta će joj više?

Bilo je u tom životu i neimaštine, suza i dosta i dosta hladnoće i zime. Pa šta? Mogla je još gore proći.

Mnogo gore, zverinje i morbidnije stvari svijetom besciljno lutaju i užasnije sudbine kroje.

Do šesnaeste godine je sve kušala. I bolesti i boli i ljubavi. Kažu da je ćesto gladna bila i da se za novac podavala. Neka, oprostit će joj se. Moralo se, da bi se na ulicama grada svjetlosti preživjelo.

U toj šesnaestoj godini, jedna i može se reći jedina prava nesreća joj je dala pravu slobodu i vjetar u krhkim krilima. Krenula je ka vrhu.

To je usud Klinki poručio: uzeću ti ponekad nešto što ti voliš. Za uzvrat dobićeš zadivljujuću milost; obilje onoga što ti najviše srcu pristaje: muziku i glad za ljubavlju.

Sa dvadeset godina je snimila prvu ploču, to je bio san svake djevojke sa trotoara. Njen se ostvarivao i počela je izvoljevati. Godinu dvije poslije, njenih 142 cm su mogli dozvoliti luksuz da je optuže za ubistvo i da se tog belaja rješi.

Taj trenutak je ono što je ona trebala . Postaje slavna; toliko  da se drugi mnogo poznatiji  počinju “starati” o njoj.

Krhkog stasa,senzualnog snažnog glasa, Edith Piaf, pjevala je o siromaštvu i bijedi ulice, ali i o magiji ljubavi: “Ljubav je jedina logika koju poznajem, a voljeti jedini glagol koji znam mijenjati po svim vremenima”, govorila je ona.I u svim vremenima;dodali bi mi.

Neko je zapisao da su je “jednako voljeli nakinđureni snobovi i običan narod… Čak i da je pjevala ‘la, la, la’ vama bi zastao dah…”.

Živela je svoje pesme. Svaka njena pjesma ,bila je kao djelić njenog velikog ,ali bolnog srca. Pričajući o sebi. pričala je o malom čovjeku koji za ljubav daje sve;i život ako treba.

Glumila je i pjevala i uvijek se zaljubljivala. Neko bi rekao u pogrešne ljude. Možda. Nisu bili ljudi pogrešni. Njihova ljubav je bila pogrešna. “Voljeli” su iz sebičnih  razloga; osim jednog. Taj nesrećnik joj je iskreno srce poklonio i ubrzo poginuo.

Klinka je duboku bol  u sebi nosila, ne zbog nesrećnih ljubavi , već zbog ukradenih,otetih sreća koje se vežu uz ime Marsel.

Marsel Đovana Gasion ( Marcell Giovanna Gassion ) Editina kćerka,njena mala radost umrla je tek što je pogugutala, 1931. god. Niko nije kriv , bol time nije ništa manja. Editina neishranjenost i gladovanja u odrastanju  su meningitisom uzeli mali cvjetak.Vrištala je do neba;  da bi se Pjafovoj vrisak i bol ,nošeni povjetarcem suza u pjesme njene slivali.

Marsel Serdan ( Marcellin Marcell Cerdan) grubijan dječijeg srca joj je pravu ljubav poklonio. On je poginuo. Niko nije kriv. Avionska nesreća. Žurio je da ljubav svoju voli i ljubi, jer nije mogao živjeti bez nje.Ljubav je kratko trajala; dovoljno da da se ledom tetovira u srce vrapčića malog.

Nije bilo vrištanje do neba, ona je zvijezda, to njoj ne priliči. A kako će i biti kada se srce u santu pretvorilo. Bez ljubavi nije mogla pjevati ni disati. Činilo joj se da ne živi.

Svi drugi grebali su se o njenu slavu i umjetnost, da bi sebe učinili slavnijim. Bila je čast biti malog vrapca prijatelj ili ljubavnik. Ta čast slavu i novac nosi. Pjafova je to dobro znala,ulica je svemu poučila.Ipak nije mogla ,niti se htjela od muškaraca  kriti.

Drugačije, njeno djetinje srce nije znalo. Bila  je klinka  gladna ljubavi i ona se iznova i iznova zaljubljivala i svoju nevinost djetinju poklanjala.

Ostale njene tjelesne  sreće i ljubavi su joj bile manje važne; uglavnom. Svi, baš svi, su se o njenu slavu grebali i ljubavnici joj bili.

Ona im je sebe beznadežno davala,iako  su bili samo bezimena lica koja su defilovala njenim životom. Nije bitno ako su se zvali Moris Ševalje, Žan Kokto,Iv Montan,Šarl Aznavur,Žorž Borže,Žak Brel,Sačmo ili neki drugi, manje poznati i slavni. Svi su se češali o klinku što je u krhko tijelo  glas i bol  i tugu unosila,da bi se raskošniji i jači nama vraćali  i  ka nebu odlepršali.

Nije ona ni mali Vrabac što mrvice kamči,  ni grlica što u nebo leprša.Ona je jedna od  slavujki što je toliko divnih pjesama, balada o ljubavi snila. Ona je ponosna i prekrasna žena koja je znala  da „ ne treba čekati da ljubav umre, već se dostojanstveno  treba povući na vrijeme“.

I povukla se jednog sunčanog dana . Ne kao Koktov crni anđeo, već kao blistava klinka mala; što je sve u životu kušala i  imala. I mnogo radosti,još više ljubavi i normalno mnogo tuge i boli. To je sasvim prirodni karmički reciprocitet poklonjen prijateljici naših ljubavi.

Samo je tiho dlepršala u susret Marseli i Merselinu, daleko od sjaja grada svjetlosti  i vreve prljavih pločnika  turobnog djetinstva.

images (9)            Hvala ti i još jednom – Au revoir mon ami

Dani i godine prolaze Ljubav vječna je

 

 

Dvije trećine 2o16. su za nama. Dobro je. Progurali smo. Oni koji su pregurali.

Oni koji nisu , otišli su na bolje mjesto.  Ili na gore. Trećeg nema.  Ono nesvrstano  – čistilište je izmislio vehti čovjekomrzac, rasista  i Bogohulnik  Dante.

On nama neko čistilište. Bedak. Nije skonto da je boravak na zemlji čistilište. I on sebi našo put do raja.

Jes, kako ne.

Ne reče li Isus( Matej 5.):

-27.Ne čini preljube.28.Ali ja vam kažem da je svaki koji ženu pogleda sa žudnjom, več učinio preljubu sa njom u srcu svom…

Beatrice Portinari je stvarna djevojka. Umire mlada , a Dante i kao oženjen sanja njene čari i ljepotu.

–  Beatrice ponekad simoblizira nedostižnu ljubav kojoj jedan pjesnik, pisac ili umjetnik teži.

Znamo mi i za izreku i  tu ljubav. Iskusili smo je. Iskušavamo  svaki dan. koga briga za Kalendar.

Neka ga hadumi mačku kaše za rep.

Ali ipak , i nedostižna  – ona je čulna i osjetilna kao i svaka.

Po Isusu to je preljuba.

Kome više vjerovati:

Danteu ili Isusu.

A rasista Dante bi u raj?  Malo sjutra…neće on još dugo iz pržuna. Veliki grešnici zasluže kaznu i na ovom svijetu i na onom.

Za života je bio osuđen da luta i veći dio života bude odvojen od žene . Mogla se ona njemu u progonstvu pridružiti. Nije frajerka. Nije se htjela boriti sa sjenima mrtve Beatrice. Zapravo ljubavnicim , kako to Dante  poetski implicira.

A čednost potvoriti takvim optužbama je veliki grijeh.

Napustimo sada pržunara i osvrnimo se malo na nadolazeće dane poslijednje trećine ove godine.

Nose nam jesen , samo što nije. Dok dignemo pogled sve će da zaruja. Priroda će da poprimi nestvarne boje treperavih zlatnih niti u kojima neprikosnoveno vlada najljepši nebeski cvijet : Žena .

Kao i u svakom godišnjem dobu, nsatupajući  dani će biti prepuni Božjom ljubavlju , milošću i dobrotom.

Treba to prigrliti. Nemojte se žalostiti i kukati. Bol ne nosi dobro mile mo0je.

Lako je to reći.

Jeste , ali tako treba da bude. Postoji vrijeme ljubavi i patnje. Radosti i samoće. Sreće i boli.

Život ide dalje. Ne pita vas za vašu bol. Ako se zakopate u njemu  prestajete živjeti.

To nije Božija zamisao.

Ljubav vječna je, a dani i godine se vrćaju.

 

Što bi poete rekle:

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađa

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                                                                  Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  oprostu

                                                                                                     J  oš samo treba da život

dobije ta blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

 

****

Edit Pjaf – Amazing Grace

 

 

Bog Jedini, Sveopći Dobročinitelj naš u uzvišenosti svojoj nam je podario savršene, zadivljujuće milosti. Gdje god se okrenete, ostajete, vi vidite ljepote ; univerzumu i ljudima darovane.

Svaki Njegov, nama poklonjeni dan treba slaviti, moliti se i zahvaljivati se Bogu, a Jednom Jedinom.

Mi to činimo muzikom, slikom i sa malo  šturih riječi.

Tako  je to činila Edit Pjaf.

Da je nisu Vrapćić zvali , mi bi joj ime  Ljubav dali.

Njena pjesma i život su upravo to.

Ljubav , ruže i trnje.

Ljubav uvijek slavi život.

Zaslužuje barem toliko , da  slikama ispričamo njene dana kada je bila sa nama.

 

                        parabolinaslika2

 

preuzmi (2)           images (10)  images (1)

preuzmi (1)     preuzmi (1)      images (9)

 

preuzmi (2)         images (6)      The-best-top-desktop-blue-wallpapers-blue-wallpaper-blue-background-hd-5

images (5)       Krug ljubavi        Usnula ljubav

 

Sleđena rijeka  Muzika stara  Muzika ljubavi

 

 

Bajka Srebrena

 


Uvod

BAJKA SREBRENA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

Obilježava se dvadeset druga godina Genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

Mora se obilježiti , iako svake godine mnoštvomajki svisne i presvisne.

 

Neke ne dočekaju da pomiluju  kosti ljubljenih

Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :

Ovo je dodir duše sina moga.

I ne probude se.

 

Kad majke umiru , sada već decenije   bola ,  sa sobom , na ahiret prte.

Nebo im jedina nada ,

da će tamo sresti voljene.

****

O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.

Ne i dovoljno.

O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.

Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam  Milostivog ni slijedećih vjekova.

****

Sada se prepuštamo bolu i

Bajci Srebreničkoj,

i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.

Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol bol drugih :

Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,

Ja, Isa nestalo Maksumče.

**

BAJKA SREBRENA

( Poetski zapis )

– I Dio

**

**

„ Čitaj počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

**

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O Bosni  zemlji Tvoje Milosti.

O Sarajevu Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j  samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

**

Bajka srebrena

**

I Dio

****

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prestanka

*

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

*

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su

*

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

*

Na brdovitom balkanu

*

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih

monstruma danu

*

O Majčice draga

Majko Srebrenička

*

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – muškarce – djecu

*

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

*

vodili su sela u žicama

žene- muškarce – djecu

ne ostaviše nikoga

*

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

*

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što prizivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim iljadama

*

Ostade – nas devet i po hiljada

po putevima

krvavim

u žice vezanih

*

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i bijede

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj ,Majčice draga
Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim iljadama

*

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

*

Oj, Majkčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

*

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave–

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

*

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

*

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

*

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

*

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

*

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

i

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

*

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

*

Svo to vrijeme sunce se  bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

*

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

*

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

*

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

*

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

*

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

nestadoše

*

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

*

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

*

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

**

II Dio

II Dio

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

*
međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

preklaše zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali
*

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

srbalji što poklaše

dio nas baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

da nam traga ne ostane

*
u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

*

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

*
prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

*
više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio

susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

*
O

Milosti Božijoj

i dobroti

*
i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

*
kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

*

Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

**

III Dio

Žedan sam ti – Majčice

Klečim na izvorima,a ne mogu piti

Grlo mi preklali

ko kurbanu– Sestrice preklali

*

Znam Majčice

U h kam si se pretvorila

U h kam kameni

Majko mila – Srebrena

*

Znam mila Sejo

U h led si se pretvorila

U h led ledeni

Sestrice mila – Srebrena

*

Boli me – Majčice

Mnogo me boli – Sesstrice

Trinaest i po godina mojih

Samo trinaest godina imah

I ljubav jednu neizljubljenu

*

Čuješ li Majko kako vjetar jauče

Čuješ li Sejo kako nebo urliče

*

Umoran sam ti Majčice

Umoran od lutanja Sestruce

Sna – smiraja ja nemam

Poljima lutam – Majko

Šumama lutam – Sejo

*

Oj Majčice

Majko Srebrenička

Majko skamenjena

Oj Sestrice

Sejo Srebrena

Sejo sleđena

*

u krajičak neba krvava

zelen-zemlja crvena

osušeni tragovi krvavih suza

poljima neobranih kukuruza hode

Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice

Vaj i ti ptico ševo – nesretnice

Ljudskom roku –kraj ti slutiš

Zašto sada pusta šutiš

*

Oj ,majčice

Majko Srebrena

skamenjena

Oj sestrice

Sejo Srebrena

sleđena

*

dvadeset  godina hodim

hodim kroz tišinu

nikoga i ničega nema

samo sjene male

izgubljene

i tišina

ukleta tišina

sjene poput mene

iskasapljene

okrvavljene

tužne lutaju

mira nemaju

lutaju

neka bez nogu

neka bez glava

neka bez ruku

neka sa crijevima i – i iznutricoma

visežima

neka sa srcem u rukama

neka sa mozgom razlivenim

po krpicama majčinog poslijednjeg dodira

*

najtužnije su one bez očiju

to tijela tragaju za dušom

to duše tragaju za tijelom

kada se tijela i duša napokon nađu

sjene se smire

i nestaju put svjetlosti

*

Ne ne i dječije sjene

oništa ne znaju

nema ko da ih vodi

njihove sjene su još tužnije

skoro

od onih najtužnijih bez očiju

djeca mala hode

hode i plaču

traže roditelje svoje

ne znaju da su mrtva

*

ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

sjete se roditelja

*

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

Il’ vide krv

Na grudima

Na rukama

Na stomacima

Na nogama

U grudima

U mozgu

U grlu

*

I nastavljaju da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

pomoć traže

aha dobiće je

jes kako ne

a od koga

svi poklani

pa bagerima isjeckani.

**

IV Dio

Licemjerne demokrate

arijevski zapad za otpad zreo

fašistička neman Vatikana

bludnice sa sedam brežuljaka

ubijaju porobljavaju

*

i rekoše

embargo siroćiću

Jolorukoj žrtvi

još samo treba vezati ruke pomisli neko

onak’ hrišćanski

i sasvim očekivano

vezaše

i još rekoše

kakva zaštićena zona

kolji redom

na upiri prstom na nas

*

poslušani su

poslušnici predvodnicima novog

koljačkog svjetskog poretka

*

učiniše to

na način

i na priliku

mentora njihovi slugani

ti srbačji

ti kroatji

i četrdeset mjeseci kolju

****

Sreberenom gradu u pohode

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

siročiće kolju

na očigled

očiglednog svijeta

*

Tuku i kolju

Siluju Tuku Kolju

Ubijaju Siluju Tuku Kolju

Žive spaljivaju

Neštedimice Bez milosti

sve odreda

*

u djecu malu djecu

nježnu nevinu maksumčad

sjekli na komade

porili trbuhe

bez razlike

*

i trudnicama Majčice

i djevojčicama Sestrice

silom trudne glave nestajali

*

mutni prljavi

ti abortusi tame

ružni krvavi

zli

tri prsta

đavolja klica

u ime krsta

ubica

Modro zelenu

Okamenjenu

Pospanost nevinu

Oskrnavljenu

Od nebesa poklonjenu

Tišinom opkoljenu

U proljeće

Početkom ljeta

Kao staricu neku

Il’ Modru rijeku

Zavijale

U krvave odore crne

I posnu

I kad duša od bola trne

Rosnu

U vječnost slala

Bosnu

A se ona nije dala

Zemlje Božje Milosti

A se ona zvala

*

ubijala

ta

zla klica

Okamenjenu

Oskrnavljenu

na raspeće

U proljeće

Početkom ljeta

stavljala

u crno zavijala

Bosnu

Snenu

A se ona nije dala

Zemlja Božje Milosti

A se ona zvala

*

mutna prljava

ružna krvava

tri prsta

Modro zelenu

Pospanost nevinu

Od neba poklonjenu

Tišinom opkoljenu

Kao staricu neku

 

*

Il Modru rijeku crnu

U krvave odore

a duša od boli trne

U vječnost slala

Zemlja Božje Milosti

A’ se ona zvala

Srok mi htio kliknuti

Stih mi htio blistati

Rime su me h+htjele paziti

Pjesma me je htjela maziti

*

Avaj! Avaj! – Uzaman.

Jao! Jao! – Nedoklan.

*

Majčice

ali sin ponosan

i brat radostan

sestrice

Progovori mater

progovori Majčica

saluti ljepot sina svoga

*

Znaj

sine najmlađi moj

ni tugu nositi

više ne mogu

ni suze proliti

do molitve Bogu

*

iz sred grudi

sa dna mozga

iz cijele rodnice

ko kliješta kovačka

čupa mi dušu

šestero braće tvoje

hude zlosrćne

i bol tvoja

ljubimca moga

*

ko drobilica kamenoloma lome mi život

braće šesterice tvoje

hude zlosrećne

I mladost tvoja

*

zapjenjeno i bjesomučno

gladna raja

vjekovni robovi

prokleti pogani

đavoljeg sjemena zvijeri

gmižu iz brloga svojih

*

bijesni neprijajatelji

Božji

Hitler Atila Irod

Brtlomejska noć

male mace

naspram ovih

ovih…

ovih…

*

Oh Bože Milostivi !

reci mi

kako da in nazovem

naziv za takve ne postoji

tek treba smisliti

samo se zna

da su nasljednici

potomci pavla paklenog

zvanog savle

*

ti srbi

o da ti srbalji

ali i kroatji

ti europljani

stara ofucana evropska bludnica

zemlja rakomornih presjednika

upmokrenih nih generala

ti amerikanci sijači atoma

svi ti koji se u Isusa zaklinju

dok Isus umire

svaki put

kad neko Bogu milo biće umire

njihovom slavom umire

Zemlja i kamen

Zapisuju. Pamte.

Oblak i nebo.

Plaču. Plamte.

Sunce i zvjezde – svjedoci

Vaseljana u razbijenoj – boci.

**

 

V Dio

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

*

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

*

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

*

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

*

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

*

nek plaču damari nebeski

nek vrište puti vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri

džini i anđeli

*

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

*

o dvadeset dvije godine

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

*

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

*

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

kao kristali jutarnje rose

milošću Božijom obasjani

*

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

*

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

*

O Gospode moj

*

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

*

toplom ljubavlju braće ljuljana

mati i sestra zaplakat će gorko

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

*

O Gospode moj

kad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

*

poželjet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

*

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti drugi put

najave sunce bez nada

*

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

*

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

*

sve ste suze isplakale svoje

dvadeset dvije godine samoće

ljeto za ljeto ih broje

*

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

otiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

*

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

*

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

*

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

*

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

*

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

*

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

*

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice

zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

*

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

 

****

 

KRAJ

 

 

BAJKA SREBRENA – V Dio

 


BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA SREBRENIČKA I SESTRA SREBRENA

V Dio

 

****

 

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

*

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

*

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

*

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

*

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

*

nek plaču damari nebeski

nek vrište puti vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri

džini i anđeli

*

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

*

o dvadeset dvije godine

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

*

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

*

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

kao kristali jutarnje rose

milošću Božijom obasjani

*

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

*

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

*

O Gospode moj

*

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

*

toplom ljubavlju braće ljuljana

mati i sestra zaplakat će gorko

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

*

O Gospode moj

kad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

*

poželjet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

*

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti drugi put

najave sunce bez nada

*

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

*

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

*

sve ste suze isplakale svoje

dvadeset dvije godine samoće

ljeto za ljeto ih broje

*

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

otiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

*

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

*

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

*

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

*

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

*

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

*

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

*

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice

zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

*

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

 

****

 

KRAJ

 

 

Sretni Bajramski Blagi dani

 

Dođu ti lijepi i blagi dani ,

kada sve miriše na ljubav

i prijateljstvo.

Svi pogledi uprati u nebo,

srca se raznježe.

dušu obuzima milina i blagost

sveprisutna je Božija Milost i dobrota

sve ruke postaju prijateljske,

svi ljudi dobre volje postaju bliski  rod.

*
Eh , da su svi dani takvi,

daće Milostivi pameti potrebitim.

*

Sretne bajramske dane svim iskrenim vjernicima.

Specijalna novogodišnja čestitka – djeci , mojim Anđelćićima

 

 

beba      Dolina čednosti

Beba                                                                                   Dolina  čednosti

 

Dan radovanja

 

Dijete u oblacima   

Dijete u oblacima                                                                   Nježni plamen ljubavi

 

Mali princ  

Mali princ                                                                             Sandrin univerzum

 

  

Ona Sanja

 

Ljubičice u polju šarenom 

Ljubičice u polju šarenom                                                 Savršena ljubav

 

 

 Prava ljubav   Vrelo istine

Prava ljubav                                                                            Vrelo istine

 

Portret anđela  Oblaci

 

Sretan praznik Anđele naš.                Neka  tvojom rukom naslikani, budu svi oblaci tvoga života

 

Mjačina duša  Očeva duša

Majčina duša                                                         Očeva duša

 

Djetinje radosti   Ljubav roditelja

Djetinja radost                                                                        Ljubav roditelja

Svjetlost    U našim je srcima Kula na nebesima

Svjetlost na Nebesima je u našim dušama

 

Ljubav   Purpurno nebo

Ljubav  i  Nebo purpura  su u našim srcima.

 

  Riječi   Boje

Riječi                                                                                                          Boje

 

     Muzika  

Muzika                                                                   Nesalomljiva Krhka ruža

 

  Anđeo nebeski

Mjesečeva bajka                                                                     Anđeo Nebeski

 

In memoriam my Dear Baby

by Little Prince

 

grad čednosti  cvijeće  polavi velovi 5   Svijet snova

ona spava  Grad čednosti pred zoru  Razigrana duša  Radovanje

Oprost   Zvijezdice  Zemlja svjetlosti  Jedinstvena maglica 

  Muzika ljubavi  Dobro mi došla i hvalati Sleđena rijeka  Ne osvrći se malena

 Blažena Luca  Kapija       Rajske dveri  Svjetlost

 In memoriam mojoj Malenoj

 Mali princ

 

U njegovom srcu jedna nada

da će stići u polje ljubičica

i tebi dati zaljubljeni osmjeh

čednu i prirodnu ljubav

još samo jedan jedini dan

još samo jedno jedino svjetlucanje.

 

Tada ćeš znati

da ga gubiš zauvijek

odlučio je da umre

ako ćeš se ti osjećati bolje

u njegovom srcu ostaješ

mila Luce.

 

Ova je pjesma

o Malom princu

njegovom ponovnom rođenju

i njegovoj ponovnoj smrti

ali nije tužna

zato,poslije njegove smrti

ti ćeš se osjećati bolje.

 

On može otići i kasnije

ali ide sada

na početku tvog novog dana

kada ti nećeš moći reći

nemoj otići sada

ti možeš ostati duže

i ti možeš reći valjda

i možeš spavati u miru.

 

Novi dan je pred tobom

Nemoj plakati mila.

   Djeca u zagrljaju

 

Malena u cvijeću Zaljubljene duše Smiraj MjesečinaPraznik ljubavi

Bilo je Badnje veče.

Noć prije nego što je mila Luca odlučila da ode na bolje mjesto .

Bila je malo umorna. Ležala je uspavaćoj  sobi na bijelom ležaju snova, presvučenom u plave boje njihove ljubavi.

Dobri joj je pomogao da se obuče u anteriju boje neba i da joj rasplete kose.

-Bože mili,kako je samo lijepa. Gospodarum moj , ja za sebe nemam želja. Sve su uslišene. Molim te, još ovaj jedan jedini  put, podari joj mirnu smrt.

Kamin je ugodno gorio.

Poželjela je da joj Dobri  čita  stihove.

Onda se uspravila i zamolila ga da joj da jednu cigaretu. Onu žestoku, da je malo prodrma.

On je  zamoli  da se strpi ,  samo tren.Iz dnevne sobe je dogurao kolica. Na njemu je bila flaša kurvoazijea, dvije neotpakovane kutije cigareta plave i bijele boje; Drina bez filtera , Gitanes, zlatni upaljač  ,grozd rozaklije, zdjelica ribizli, tulumba i baklava.

-Prestala sam da se pitam odakle mu zimi ribizle. Odavno sam shvatila da ima tako jako snove i prejaku ljubav da sve može.

Luca se nasmiješila,sigurno ima dvadeset dva zrna ribizli i dvadeset četiri zrna rozaklije.Njihov  je, paran broj , a njoj se nešto ne broji. Gleda kako on radi to što radi. Za trinaest dana njihovog ljeta, trinaest godina njihovih ljeta i trinaest njihovih Božića ona se divila njegovom autizmu. Nikad nije zaboravljao ništa, ni slijed ni raspored. Ljubav ponajmanje.

Na um joj pade neka scena iz jednog požutjelog pismena:

Poče pjesma . Dobri uzima kutiju cigara. Gitanes su , Frka zanosno pleše, ali se ne glasa. Hoće Dobri da  skine celofan. Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera, ona je otvorena. Spušta Gitanes, uzima Drinu , otvara poklopac , uzima cigar, lagano ga o kutiju lupka, stavlja ga  u usta, prinosi upaljač pa zastane, nešto se premišlja. Spušta cigar.

To je već previše usporeno za Debu. Upečio oči na Dobrog ko reflektori na Camp Noe i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi. Gleda Debu, pa Dobrog , pa Mojsija. Niko ne obraća pažnju na njega. To je dobar znak. Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove, Modra rijeka blista, more se valja, sve je kako treba. Krajolik i muzika se stapaju. Biće dobro, konta Lenji, nikog nije moro moliti ni išaretiti. Zna , zakuvaće se.

Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i  Ž'tan. Pa pogledava  i na Vecchia Romana i Curvoasier . Dileme su sveopšte. Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno. Njihove dileme su ko igra klikera naspram ovoj igri staklenih perli.

Uhvati bocu kurvoazijea , u ruku je prima, obrće i razgleda. Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio. Pogled mu se utopio u slova. Čovjek bi pomislio jal  čita jal ne zna čitati , pa se pravi da čita. Jes kad ne bi znao da Dobri osim vule vu kuše ave’ k0 mu'a i takvih tričarija , od francuskog ništa nije znao beknuti , a kamo li pročitat. To je dovoljno da Deba i Lenji počnu  dijalog  na visokoj nozi .

-Baš si glupak Deba, ne čita, on  boju gleda.

-Natakarila te boja , šta će mu boja. Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.

-Jel’ prosuto po vešu.

-Kakav te veš spopo, ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.

-Ja konto žena veš mijenja kada ima jal’ jedno jal’ drugo , barem jednom dnevno.

-Što će mjenjat gaće jednom dnevno nije luda. A i što će joj gaće uopšte, ako ih treba svako malo skinuti. Gubljenje vremena.

-A ako boja procuri , jal bijela jal crna.

-Uzme praznu  flašu kurvoazijea , pa u nek’ u nju boju sipa , da Dobri ima šta zagledat.

-Jesi mahnit, ne gleda ti on taj poganluk, on po boji vidi koliko je konjak dobar, jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.

Naglas se smijem i pitam se kakve finte sada blesani rade.

Dobri mi odgovara.

-Sada su u Svetog Ante na ponoćki. Mole biskupa ko panju ,  da ne počinje sa ponoćkom , odocnio im jaran Mujo.

Vikar Vilić će pitati :

-Kakav te Mujo sada spopo?

-Kako ba koji Mujo ,to je naš jaran Deba.

-A koji si mu ti?

-On je Lenji , Mujin jaran.

-A koji si mi ti?

-On je Herco , Lenjeg pajdo.

-A Brada koji si mu ti?

-On je Mojsije propovjednik i najbolji prijatelj Malog Princa , kojeg od milja zovu Dobri.

-Ko ga zove Dobri ?

-Svi mi, samo ga Frka zove Mali Prinče moj.

-A koji si mi ti?

-On je Baška Baša,  raspuščenica San.

-A koja si mi ti lajavušo jedna, ovo je nebeski hram?

-Ona je Zlata Mojsijeva ljubav.

-Koja si ti firaunko jedna.

-Nije ti Lela Jela Jelena  firaunka, mater ti je – ne bi dala Frka na Lelu Jelu Jelenu , koja se izmicala ustranu od Herce. Prevario je , jednom  ali za sva vremena.

Uto bi ušo Deba, svi bi se okrenbuli biskupu:

-Eto sad možeš početi  misu. Mojo došo. Požuri , što si  stao, ti sada docniš , vidiš da te pičanstvo čeka!

Deba bi prišo konziliju i tako tiho da su  ga čak u   Katedrali  jedva čuli:

– Nigdje ne nađoh Dobrog. Mora da su ga one ljepot noge opet privele.

Malo me nasmijo, malo me u jednoj šali proveo kroz konzilij. Nije zaboravio ni moje noge sa prvog susreta pomenuti, a ni dane našeg prvog ljeta. Sve naše godine je ubacio u par riječi.

Ustaje, malo ih pomiluje, poljubi oba koljena i navuče ćebe koje je spalo. Meni toplo u grudima, vali se prosuše tijelom. Ja ga sa čežnjom gledamm, on lagano  priljubljuje svoje usne na moje. Znam šta misli. Nigdje nam se ne žuri.

Bože mili , kako sam bila sretna sa njim. Koliko me samo boljela ta ljubav.

Uzeo je flašu, zagledao je, obrnuo, okrenuo i nasu   dva kurvoazijea u kristalne čaše. Prvo onu lijevu do srce  od srca. Zatim onu desnu nevjernu, lutaličku. Uzeo bi kutiju žtanke , tanano bi pomilovao celofan do se Ciganka probudi. Onda bi nježno , sasvim blago odvojio celofan. Ciganka bi zaplesala . Otvorio bi kutiju, stavio dvije cigare usta , pripalio ih. Meni stavio među usne jednu , sebi drugu. Meni lijevu , onu ljubavnu od srca . Sebi ono desnu, nevjernu , skitalačku.

Povukli smo dim , istovemeno i otpuhnili ga neistovremeno . Ja ga nisam otpuhnula. Ja sam se zakašljala, nije mi prijala.

-U zadnje vrijeme  cigare su sve lošije, neku krđu stavljaju u njih. Pokušaj manji dim.

Poslušam ga i više ne kašljem i uživam u njoj.

Tada počinje igra rozaklije, ribizli , baklave i tulumbe.

Jedno zrno grožda ja  njemu, on zrno meni. Komadić baklave ja njemu, komadić tulumbe on meni. Ja njemu zrno ribizle, on meni i tako dvadeset dva puta. Između svakog po dva poljubca .Ja njemu jedan, on meni jedan. On bi kao nespretan bio, ispala bi mu rozaklija ili ribizla .Nije se stidio da mu i tulumba ili baklavica ispadu. Onda bi ih tražio, dotaknuo bi  mi butine, nekad grudi, nekad stegna, ništa nije ostavljao na miru.

Nespretnjaković jedan .Čak bi ponekad i usne mašio i u lice , uši, vrat i grudi me ljubio ,kao da traži ono što mu ispada. Ja sam se smijala, odgurivala ga. Govorila mu da je smotan i blesav. Da aje ljubav moja. jedina. Njegove su oči iskrile, sve bi mi je  bliži bio .

Odjednom bjeh naga i uzbuđena bila , a da toga nisam ni svjesna. I onda mu je bilo lako da me ubere. Tako je bilo ovo veče. Meni nije padalo na pamet da bih mogla voditi ljubav. A evo ja je vodim, i isti žar iz mene izbija kao onu našu prvu veče , prije trinaest godina. Valovi ljubavi iz mene biju, on ih prima i jača ih i šta ću nego se predati i vrisnuti: Joj, Dobri Dobrice.

On me ljubi i ljubi, nježno miluje i uranja se još samo tren i onda me preplavi zahvalnost i ja ga stišćem i ne dam da mi opet bježi.

I dok se  grčevi polako smiruju, otvaram oči i vidim on je vesao , smješi mi se i kaže:

-Volim te, malena moja, nemoj mi ići, ostani..

Nemam izbora , već mu odgovaram:

-Volim te prinče mali, ali vrijeme je došlo. Umorna sam i moram spiti. Drži me za ruku. Biće mi lakše kada znam da si tu.

Mali princ je ljubi, ne grčevito i bolno.Već lagano i nježno. Zna sve je u parovima. Ponekad je ignorisao  parove. Nekako je on uvijek ostajao bez svoga i bojao se ponovo upariti. Primo je za ruku i suzama joj orosio toplu ruku.

Bolero je svirao, njene prelijepe oči bile su oblivene suzama zahvalnosti.

Dok je tonula u san, pomislila je:

-Nisam znala da moj maleni ima suza.

Smrt je strljivo , u uglu sjedila i čekala.

I onda se muziku okrenula .Tokata i fuga u D molu je nebo dozivala.

Lucina poslijednja cigareta  Copy of ona spava crvena Autoportretova ljubav   Mali princ

 

Little prince

 

In his heart is only one hope

that he come in field or the violet

and give you his lovely smile

modest and naive love

yet only one day

yet only one twinkle.

 

Than you would know

that you lose him

for ever

he decide the dead

but you should feel better

tomorrow

in his heart you stay.

 

This is sing

about Little Prince

his against borning

and his against dead

but he is not sorrow

because after his dead

you feel better tomorrow.

 

He might have gone letter

but he going now

on begining your new days

when you cannot say

don't go now

you ought to have stayed longer

aan you oughr to say maybe

may he rest in peace.

 

New day is front off your side

and don't  cra my dear Baby.

 

Bolero je svirao, njene prelijepe plavetne  oči  su  se u snu smješile. Ljubav je pobijedila.

Smrt je strljivo , u uglu čekala. Mali princ je zamolio da malo prošeta u snježnu noć i osvježi se. Niko neće pobjeći.

Smrt se postidjela i izašla.

I onda se muzika još jenom  okrenula.Tokata i fuga u D molu i Biolero su se izmješali  i malo stišali.

Malena je  je zaspala i više se nije probudila. Dvadeset četiri sata je spavala.Toliko je bila umorna.Dobri je želio da je to san ozdravljenja.I čitao joj pjesme njihove. Čitao i čitao , a muzika je sama lelujala. Ponekad bi se čulo i Alelujah.

Ljubio joj ruke. Cjelovima kvasio usne želeći joj dati godina svojih. Milovao kosu koj je sve manje iskrila. Glavu polagao na grudi koje su sve tiše sanjale. Govorio da je voli .Da je ona njegova Malena što ljubav znači. Luca je postajala prozračnije.

Mali Princ je je pogasio sva svjetla, otvorio prozor okrenuo se ka Malenoj. Ona je još bila tu.

Postajala  je svetlost, kojoj on prilazi i ljubi je. A suze koje ne žaluju , već slave ljubav, na usne joj spušta. Ona zatrepće očima, u zakutcima njihovim Dobri sluti riječi  : l

-Ljubavi moja jedina.

Nije ih uspjela otvoriti . Samo mu je ruku blago stisnula. Znala je da je tu. Ni uzdah nije pustila. Tek jedna grlica plava mu slijeće na lijevo rame. Kljunom mu dotiče usne, vesela je , razigrana ,ali on zna da mora ići.

Odlerpršala je.

Dobri ju je čeznutljivo gledao i mahao, dok se ona spajala sa tisućama pahulja bijelih i leprešala ka nebeskim dverima. Ne zna šta mu je. Nema sunca, a njemu oči vlaže.

Njegove molbe su uslišene.

Umrla je mirno u snu, pred samu ponoć ; tačno u vrijeme kada su se prvi put spajali. I  sinoć , poslijednji put .

Smrt je kasnila jedan dan.

To je bio njen poklon mojoj malenoj.

Rastali su se u blagoslovljenoj noći.

 

Pjesmu o Malom Princu je Luca pjevala u ljeto godine kada će umrijeti.

Pisana je na engleskom 1984. godine.

Prevod je napisao Dobri. Nama se svidio.

Pjesma koja slijedi je naš mali prilog ovoj večeri. Pisana je  par mjeseci prije njihovog  rastanka.

Nije pročitana one večeri kad su se opraštali.

 Muzičku pratnju  je odabrao Dobri.

    Tanja

Vali Livade pokraj Modre rijeke Nebeska ruža Rađanje

Poklanjajući ruže

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju tvojom

imam samo devedeset dana

tri po trideset

za molitve

mirisnih sanja

Za ljubav mnogo dara

iz malog parka beskućnika

deset pupoljak ruža

za tebe  ubraću mila

za snove jednu orošenu

za tugu drugu žutu

za sreću treću šarenu

za tebe četvrtu zelenu

za samoću petu safirnu

za nježnost šestu ružičasti

za vrlinu sedmu plavu

za nevinost osmu nevinu

za ljubav devetu rubinovu

za nas desetu duginu

za mene neće ostati ništa

zato sad bolero puštam

poklanjala si mi sebe

najljepšu od svih.

 

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju mojom

Ostalo mi je samo četrdeset dana

trideset i deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav nešto dara

iz velikog parka beznađa

ukrast ću samo za tebe

poklanjati drugim

četiri ružina pupoljka

prvi bijeli neotvoreni

za prvu godinu snova tvojih

drugi safirni skoro neotvoreni

za drugu godinu čežnje tvoje

treći rubinov poluotvoreni

za treću godinu tvoje ljepote

četvrti crveno žuti rastvoreni

za četvtu godinu poklonjenu

nevinosti mojoj  i tvojoj

staviti ću ih u kristale nade

gledati mirisati iščekivati

kada poslijednji pupoljak  uvene

ostaće ti samo ljubav moja

kada rubin odsjaji

sanjaće me ljepota tvoja

kada safir popada

ostaće ti čežnja moja

kada bijeli potamni

ostaće ti snovi moji

prestajem da plešem

i da se molim

muzika mi donosi tebe

najljepšu od svih ruža

Luco Malena.

 

Plave ga oči nježno gledaju ,

dvije su suze iz njih kanule.

Iz lijevog rubin ljubavna

iz desnog safir milosna

Očima ga zovnu ,

on joj priđe,

ona mu šapuće i kaže

Poljubi me i zagrli me

molim te.

Tako sam umorna ,

a i hladno mi je.

Djeca se za ruke primaju

leprašaju sa grlicama i ružama.

 

 

Bajram Šerif Mubarek Olsun

 Vrelo ljubavi

Velovi Sarajeva Grada čednosti Nebeske suze 1 Svjetlost i milost Anđeo Nebeski 1

Vjernicima

Bajram Šerif Mubarem Olsun

Neka vas ova pjesma milošću Božijom datakne.

Neka svim ljudima dobre volje,

ovaj sunčani dan i svi potonji

donesu sreću , ljubav i mir.

Život je i lijep i prelijep

samo se čvrsto prihvati Božijeg užeta

i vaša duša će se biti zadovoljna.