Category Archives: Restlovi

 

 

Do kraja godine je ostao još nekoliko noći ,

koje treba milinom okupati i bome predeverati.

Mnoge su na izmaku snage.

Jazuk ,dabome. Budite pažljivi.

 

Noći su prelijepe kao đardini naši. A naš život su te rajske bašte .

U njima se ništa ne mjenja.

Ni mirisi , ni sjaj , ni ljepota , ni blagorodnost.

Pa hajd’ ne sanjaj i ne voli tu milost i  sveobuhvatnu milinu.

 

Danas nismo zaradili dnevnicu.

Nismo nikog potkačili i naružili.

Nije nam žao.

Nemamo srca  mješati zlo sa iskonskom ljepotom.

Želimo čiste duše stati pred svaku ženu i reći joj:

Jedino se Bogu   mogu klanjati.

Mila ,

oprosti mi,

Tebe samo mogu najiskrenije  voljeti.

 

Što bi poete ili filjozofi  rekel:

-Persistirajte punim plućima mile  i lepršajte.

 

U prevodu:

Sve rečeno .

Sasvim dovoljno za Dobar dan ,

Djevojčice koja sanjaš preksrane snove

 

Danas je Ponedeljak 5. Decembar / Prosinac, 339. dan odlazeće 2022. godine. Do kraja godine još samo dvadeset šest dana.

Dan je lijep i vedar.

Prethodnih dana nas je nedostatak najave  zime uplašio. Pomišljamo da se nezdravo vrijeme   vraća  hoće da iskiše svoje . Igleda da se zima pritajila.   Možda je svoje   odgodila  za neki drugi put , kad  budemo nespremni. Provešće ona svoje. Kad tad! Na koji način i kada ? Mi to ne znamo. Nismo gatare.

Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo.  Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše dozivaju.  Ako se neko drzne da mimo njih misli , žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.

No,  o tom potom. Ako nam  Jedini Bog udjeli Milosti svoje,  moraćemo te samozvance  i licemjere jopet protabiriti i muhure natakariti  na djela  bricinog praunuka, njegovog poslužitelja i njihove slugane . Muhur ,sad pa sad. Pa opet muhur .sad pa sad. Svako malo muhur, sad pa sad dok se pljačkaška bagra ne skloni sa grbače.

Ne bojte se , neće nam nestati muhura. Naši su jal od bukovine , jal od tuča. A ti su pojaki i poteški , ne mereš im pera odbiti.

Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nekome svane, nekom se smrkne.

Eto recimo na priliku , oni zlotvor ,  ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado radovan Karadžić  se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu. Džab – džabe mu.  Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Bolje vam je da ne znate kakvo je to dalje.

Čuli ste za Etnu i Vezuv? Ma sigurno jeste. To su vam europski Popokatapetli. Niste vi tako neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanskih mora su male umiljate mace,  naspram onoga što ono đubrište , onu pogan od nečoeka  čeka.

Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.

Ferman mu kaže : vidi ; kako si radio i sijo , tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u  pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve niškoristi  i ljudska bagra.

A na onom  svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprtiš na kukavička kasapinska leđa.

Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga  bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo, da nije bilo samoubistvo.

Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka  Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana,  do zavrata.

U stvari nas pogan Radovan Karađić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lake dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da  njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.

Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku i zlotvorku joj majku Srbiju , svaka haška osuda žigoše. Toliko je  zvaničnih osuda , da cifra dostiže haman šestinu njenog  pučanstva. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .

Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire.

Ne znamo zašto ljudi  uopšte  dižu džefu i reaguju.

Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.

A normalno da postane konačna.

Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje.  I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.

Ne, oni samo pokazuju da su glupi nacionalisti. I ovi i oni.  Zamazuju oči i kupuju poene  kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.

Pučke krvopije.

A obično pučanstvo, obično onaj dio od papanluka , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :

– Tako je.

Vjerujte nam ,   dan je  i dalje lijep i vedar .

U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo:

-Oh, kakav krasan dan.

Što bi poete rekle :

A  život teče dalje.

U prevodu:

Eh, kad bi život bio tako sunčan.

BY ADMIN3. DECEMBRA 2018.MAGAZIN, RESTLOVI

Zadivljujuće slike beba u utrobi razotkrivaju laž koju šire zagovornici pobačaja

Dugotrajna je debata o početku života začećem između onih koje su za život i onih koje su za pobačaj. Iako su neke organizacije pokušale uvjeriti žene da njihove bebe nisu ništa drugo osim nakupine stanice, sve više i više istraživanja ukazuje na suprotno.

Embrij star 3 do 4 tjedna

Embrij star 6 do 7 tjedana

Embrij star 7 tjedana

Embrij star 10 do 12 tjedana

Nedavne fotografije objavljene na Flickru od strane Lunar Caustica daju uvid u predivne HD slike ženine utrobe od 3 tjedna začeća. To je i prije nego većina žena shvati da je trudna.  Slike koje je snimio ovaj talentirani fotograf su podijeljene od strane Live Action-a ranije ove godine te su stvorile mnogo potpore za osobe koje se protive pobačaju.

Lunar Caustic nije jedini koji dijeli istinu o tome da život počinje začećem.

Znakovi života u utrobi su posvuda, od fotografije koju je majka podijelila, a odnosi se na njezino 14-tjedno mrtvo rođeno dijete do zvuka otkucaja srca koje je ova majka otkrila na ultrazvuku kada je htjela pobaciti „nakupinu stanica“.

Gledajte tu djetinju  ljepotu i Božiju milost.

Kako vam nije žao dići ruke na tu bespomoćnu nevinost?

Gdje će vam duša?

Zapravo bolje pitati imate li dušu?

Nećemo vas upozoravati , ni govoriti ružne misli, smao ćemo vas uputiti na Božiji nauk:

-Ubiti jedno biće je kao da ste ubili čitav svijet.

A mi se molimo Bogu Jedinom

-Molimo te Bože Milostivi ,

pomozi nerođenoj dječici  ,

jer ubiti ovu bespomoćnu  ljepotu je neoprostiv grijeh.

Dopisano:

Zato svaka čast Čovjeku – papi Franji kada kaže:

– Abortus je nalik na angažovanje plaćenog ubice

-Kako čin koji uništava život u nastajanju, nevin i bespomoćan, može biti terapeutski, civiliziran ili jednostavno human?

 

Ponekad riječi   mogu  kvariti ugođaj.

 

 

 

 

Danas je subota 3.  Decembar / Studeni 2022.

 

Definitvo , ovako vam stvari stoje sa  ovogodišnjim danima:

337 daun, oliti noga, ili jednostavno iščezlo. I pored najbolje volje za laganje, ne mremo se odlučiti i reći da nema više 28 do kraja godine.
Da je prošla ili ona prije nje, ili barem ova što ide nova godina, rahat bi vam mogli reći da do kraja ima još samo 29 dana. Ovako , obrazli, prijavljujemo kako treba. A to je po vojnički sitno.

Malo smo zabrinuti.

Čitamo, ljude već uveliko hvata pretprazničko raspoloženje.

Nećemo reći kome je do slavlja?

Ima  onih koji su  čija je bol neizmjerna i  ne vide smisla u bilo kakvom slavlju. A ne bi tako trebalo biti. Bol je bol. Ali ponekad se mora bar na tren zažmiriti, utišati otkucaje vrištećeg srca i pokušati shvatiti , da se nešto moralo desiti.

Život je  samo jedan i Bog Milostivi  je veoma tužan kada su njegova čeda tužna.

Svaki dan je poklon od Boga , lijep i vedar. I svaki dan treba slaviti. A ne neke tamo praznike. Njih su ljudi izmislili , radi svojih potreba i hirova. A to su lažna slavlja.

A ovaj mjesec ih ima , nije da nema. Evo recimo hanuke, pa dan Armije, pa Božić i na kraju ko biber po pilavu Novogodišnji blagdani. Ima i onih između , raznih i intimnih. Vi mislite sada će neminovno pasti neka priča o dotičnoj, doticanju  i intimisanju. Danas vam se taj san neće prisniti.

Danas smo praznično raspoloženi. A svaki praznik se  počinje riječima:

 

Alelujah.

Aleluja

Hvala i slava Bogu

 

Tri monoteističke (?) religije tri molitve.   Korijeni im isti , značenje skoro isto.

 

Riječ “Aleluja” dolazi od hebrejske riječi “halelu-Jah”. “Halelu” znači “hvalite”, a “Jah” je skraćeno od “Jahve” – “Bog”.

Prevod je :

Hvalite Boga

 

Ovaj radosni usklik se upotrebljava  u  crkavama  tokom cijele godine osim za vrijeme korizme.

Da li to znači da je crkva odredila da u vrijeme priprema za Uskrs ne treba slaviti Boga,mi ne znamo?

Katolička crkva je i preinačila značenje i umjesto :

– Slavite  Boga.

kažu

-Slavite Gospodina.

Ista crkva i Boga i Isusa oslovljava sa Gospodinom.Laicima biva nejasno kome se obraćaju kad kažu Aleluja(h).I ovo h se uglavnom izbacije.Vatikanu zvuči isuviše  hebrjski ( jevrejski) .

No, uoči blagdana, koji samo što ne kucaju na vrata  ne želimo biti cjepidlake i zekerala, pa upotrebiti neku lošiju  , ili ne daj Bože ružnu  riječ. A nisu  riječi loše ili ružne. Ljudi ih opotrebljavaju u lošim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.

To čine oni ogorčeni i povrijeđeni, kojima je zlo učinjeno.

Njima će se oprostitii , jer će vremenom shvatiti da se ružnim riječima ništa neće postići .

Ima onih koji govore ružne riječi iz obijesti, zlobe, zavisti ili zla. A to nisu odlike dobrih ljudi, dostojnih ljudskih bića , kao najsavršenijeg Božijeg stvora.

Ružnim riječima svako ponižava samo svoju ličnost, i svetost svoje porodice, a  ne one koje žele  poniziti. Treba  razmisliti pa izgovoriti ružnu riječ. Ako to postane navika  kao poštapalice, ne stiže se nigdje. Postaje se bezobrazno, nevaspitano, nekulturno netolerantno biće koje je izgubilo životni smisao.

Riječi su ogledalo naše duše. Ono što izgovaramo dolazi od nas, od naših shvatanja života , znači to smo mi.

E sada vam je jasno zašto  Hvaliti i Slaviti Gospoda  svaki dan. Pomenom imena gospodnjeg naše biće postaje uzvišenije i nema  želje , ni vremena povrijeđivati ni sebe ni druge ružnim riječima. I uvijek nam trebaju biti na umu misao jednog poslanika .

-Ne hitaj da izgovoriš riječ , da ne uvrijediš Gospoda Boga Jedinog svoga.

 

A kod Boga su Poslanici  svi jednaki, on ni jednog od njih ne razdvaja mimo drugog. Svi oni jednako naukuju.

 

Danas nemaju ni poete ni prevodioci bilo šta dodati.

Svi kliču:

Alelujah.

Svi pjevaju:

Hvala  i Slava Bogu Gospodaru svijetova

 

Dakle kao što vidite danas vama ne trebaju ni poete ni prevodioci.

Ono ko biva , sve vam je jasno.

AHA. kako da ne.

Autor

Hajro Šabanadžović

Mjesečeva bajka ,

decembar 1984.  

• 

Mjesečeva ruža

septembar 1984.

• 

Mjesečina

juni 1980.

• 

U vrtlogu mjesečine

avgust 1988.

• 

Srebrena mjesečina nad Modrom rijekom

april 1981.

• 

Zimska noć punog mjeseca
1984. decembar

• 

Ona sanja

April 2017.

Mjesec.

Božija milost ljudima.

Predivan i zagonetan.

Čaroban i zavodljiv.

O njemu se ispredaju nevjerovatne priče.

Ljudi zaboravljaju da bi bez njegove svjetlosti,

dunjaluk bio veoma mračno i tegobno mjesto za življenje.

Mjesec je  u svim fazama prelijep.

Ali puni mjesec je  blistava čarolija .

Jednostavno očaravajući.

U noćima punog mjeseca su ispredene mnoge bajke.

Istinite. mistične  , ali i nevjerovatne. i…ktomu …

Plima i oseka bujaju.

Libido raste. damari lebde i lude.

Žene su ljepše, čarobnije , požljnije i zavodljivije.

Mužjsci isključuju um , postaju pohotniji i bestijalniji .

Potreba za dodirima i milovanjima ,koja kulminira spajanjem i vođenjem ljubavi , je zapisana u genima ; zabilježena u hronikama od pećinskih zidnih novina do zapisa današnjih dana.

Opustite se i uživajte večeras.

Mjesec će vam pomoći da obradujete ljubav i bližnje.

A ja ?

Osluškivaću eho lepršavih koraka milih Anđela , u čednosti i milosti One koja sanja , u nedolazećoj nježnosti lakih koraka  :

” D'bro , dobro ; ja došla . “

Danas je Petak, 2. Decembar / Prosinac, 336. dan 2022. godine. Do kraja godine ostalo je još 29 dana pa se  i ova godina  polako seli kamo i sve prethodne,

Oni nama Prosinac, a  ništa ne prosijava osim sunca, i mjestimičnih i povremenih jutarnjih magli.

Ha, izbirikali se u meteoro  riječniku. Ma nije o meteorima ,  baš ste blečci. To mi metereologiji malo po latinski  tepamo, da nam podari još hejbet lijepih dana   prije nego zaprave počnu prosijavanja , i obilne padavine sa velikim minusima.

Mi uvijek u dilemi volimo i ovo i ono. Nama svaki dan prelijep.

Evo pogledajte ovaj dan. Zar nije prelijep. Vedar, plavetan, nasmiješen pun sunca i nade. Čovjek bi ga na srce privijao. I treba. Pun je ljepote i zdravlja.

Pa , šta ako nas koliko je sutra  zapadne  prosijavanje velikih snijegova i „strašnih“ minusa?

Suha drva, dobri stari ćumur, još uvijek najeftiniji za nahajcati peć. Kad se razgori, dom topao i sunčan , ljepota jedna.  U svakom bilu osjetite tiho pucketanje vatre, cvrčanje drveta u plamenu i neku milinu kako vam  kroz vene penje do srca, a toplota širi kroz damare.

Prožme vas neka milina i osjećaj intime, pa tražite voljena biće da se intimite u ovom blagoslovljenom trenutku.

Pa onda vam krv još jače proradi, pri pomisli kako je napolju minusli vakat, pa se krv još jače uzbzurka, pa se zaprave pointimite sa jednim prelijepim ženskim bićem. Joj meraka u večeri rane.

A onda sanjkanje i grudvanje pred sabah , dok je mjesec srebren i u vama ljubav buru nježnih osjećanja prosijava. Ne treba vam više.

Pa šta ako se  u tom ćejfenisanju malo promrznete?

Jošten bolje. Eto prilike za novo intimiusanje, i nastavak džidži-midži sa vanka prenesete  u topli halvat. Međ jorgane i dušeke  se zavučete i  jopet se jastučiti , oli džidžimidžate, na volju vam.. Vako i nako.

Joj što se mi volimo jastučiti i vako i nako.

I u proljeće i u ljeto i u jesen i u zimu. Ljubav uvijek pobjeđuje sve vremenske prilike i neprilike.Mora.

Eto zašto  mi volimo sva godišnja doba. Svako nosi svoju ljepotu i milodarje.

I zato je nama  svaki dan je prekrasan i mirisan , plavetan i suncem obasjan.

Što bi poete rekle:

La vita e bello.

U prevodu :

Život je ovaj jedan jedini i  prelijeppoojiii.

.

Šta ako nam se na  prefiks nepitano natakarilo viška riječi. Nemamo ništa protiv, možda se i prevodilocu posrećilo , pa se i on jastučio.

Tko da zna?

U Božijim mubarek danima svaka ljepota je moguća i očekivana.

Četvrtak  je 1. Novembar / Prosinac 2019.godine, rekoše nam da je ovo njen 335 dan.

Ako je to tačno počelo je odbrojavanje do Božićnih , kratkodnevničnih i samo još tri'set dana do ovogodišnjih/novogodišnjih blagdana.

Jesmo pametni. ljubi nas majka pametne  i bo'me lijepe i ugodne. Ovo smo naglasili da se zna , da to nisu prošlogodišnji ili idućegodišnji novogodišnji praznici.

Do danas nije jasno zašto se Božić slavi baš 25. Prosinca, oliti Decembra.

Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti toga dana zato što su u oni vakat još uvijek većinski rimski  pogani   slavili rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti – Rođenje nepobjedivoga Sunca) .
Crkva je ,  želeći potisnuti taj poganski blagdan i privući nove vjernike , počela slaviti rođenje Isusa Krista, koji je Božansko Sunce s visine vatikanske blentovštine.
Inače taj blagdan se počeo slaviti 25. Prosinca 336. godine.
Po papisama  , Isus je izjednačen sa paganskim Božanskim Suncem. Te blagdane su pratile solsticijske bahinalije.

Božični slavljenik Isusu Hrist je rođen u proljeće, tako da nema teoretskih đansi  da se njegovo rođenje  ikako poveže sa 25. Prosincem  ili osim sa poganskim zamislima hadumčarskih tetkica, ili 7 .Siječnjem napriliku inat kalendarom.

Pihpi, ppih,pih. Daleko im paganćerska kuća od nas.

Imamo mi pametnija posla, iako Božić nije daleko. Ima vremena za ,…, a šta vi mislite ?  Pa eto , pisanje o hanukama je pametnije. One uvijek dođu prije Božića.
Nisu jevreji potrefili hanuke za solsticij ili božić. Solsticij je potrefio hanuke. Jevreji su svoj praznik hiljadama godina prije natandarile u prazničke kalendare. Jes kad bi se zezali. 25.Kisleva 164 godine prije Krista je po ko zna koji put posvećen hram, i zato slava. Hram kojeg više nema , uništiše, ovaj put definitivno i beskonačno Rimljani. Ostaviše samo Zapadni zid , da jevreni dva milenijuma mogu oplakivati svoju sudbinu. Jevreji im za osvetu uvališe hrišćanstvo, i turnuše ga i grad bludnicu na sedam brežuljaka .

Vazda je narod teferičio. Kažu da je sve počelo sa logorskom vatrom. Ljudi se grijali i intimili uz logorsku vatru.

Dobar ovaj izraz intimili. Mnogo je ljepši od onoga seksali. Ono seksali je hem stransko,  hem nekako bljutavo i prazno . Liči na prostituisanje.

A i amebe se ne seksaju. Koliko znamo. Ali u mraku se ništa ne zna i ne vidi. Ni kod ljudi ,ni kod ameba. Nisu blesave. One nakvasaju pa se i dijele. Nisu lude ko Sejdefa . Da se dušom dijele. Kada se amebe dijele, dobiju još jednu dušu. Hoće se reći od jedne namah nastane dvije .

O da , amebe ima dušu. Da nema kako bi se djelile. Onako napamet. Ne bi rekli da se napamet bilo šta događa ,osim slučajno , k'o kad čorava koka zrno nabode. Nema vam kod ameba porođajnih muka ili trudnoće. Nisu amebe frajeri ko insani.   I nisu ih naučnici skroz prokužili, iako nisu ni zeru veće od o,5 mm.

Kažu u malim pakovanjima se otrov krije. Ma nije ameba otrovna , nego mi moramo nekog potkačiti. Samo nam treba izvlakuša. Danas nam smetaju ovi što su izmisli taki izraz. ” U malim pakovanjima se otrov krije ” .
.
Glupaci . Ko da je ikad iko otrov sakrio. Kad hoće zlo, ni trezor tu ne odmaže. Naročito ne  trezor BH Narodne banke. Tamo se na prvi fijuk granate skupljali heroji. Jes heroji, nego šta.

Vi mislite svi podrumaši kukavice. Nisu oni , napriliku žene, starci i djeca da im se oprašta što se kriju..

A ova trezorčad , nisu frajeri ginuti za slobodu i zemlju. Imali su prečeg posla . Pljačkati vlastiti narod.
Lijep im nadimak : trezorčad . Sočan, a tugaljiv i kužan. . Nisu siročad , ali su mimo ostalog svijeta. Sirotani. Nikog nema da ih voli . I oni ko amebebe. Prosti organizmi . Jedno ćelijski, jednonacionalistički. I pljačkaški. Prokuženi od A- Ž.

Ali amebe su pošteni jednoćeliski organizam. I imaju dušu. Ovi troćelijski nacionalistički  organizmi nemaju ni zeru duše.

Tri se nacionalizma povezala u pljačkašku bagru. I ćelijski bili povezani, Jal logorskim , jal pijačarskim , jal trezorskim ćelijama.

Znači , ameba pametnija od njih. Nju,  naučnici od svjetskog pedigrea još nisu prokužili. A ovi naši imaju pedigre. Policisjko-pljačkaški i izmišljeni CV, sa falsifikovanim diplomama.

Svi odjednom postali zemljoposjednici od vakta Kulina bana. A do rata imali zemlje koliko u saksije stane. Neki ni toliko. Odakle im lova za saksije, ili ljubav prema cvijeću ,frajeri . ba. Robijali su , mnogi. I ne , nije im padalo na pamet da kao svi pošteni ljudi rade, zarade i kupe dunum – dva zemlje.

Pošto nisu naučili raditi , ha se domogli vlasti ,počeše glad pljačkom namirivati. Kako je to vjekovna glad; i pljačke moraju biti vjekovne, ali sabijene u dvije i po decenije. I sada su veleposjednici. Spahije, pasjaluk im na nos skočio , pa obilježeni ko havjvani i kako koji. Naročito vođe im.

Jednog zovu riđobradi. Vi mislite zbog brade. Ma , jok boni , jeste levati. Jemaju ba čitave storije o rođobradom. Nimalo dobre, svaka pljačkaška i krvava. Čitajte i vi nešto, ne moramo vam mi bas sve crtati. Od čitanja glava ne boli, dok ne zaboli.

Drugog zovu razroka pijačarska fukara. Vi mislite zbog urođene razrokosti. Mere bitr da bidne, ali i zbog slijepila. Fukara naprosto oslijepila od sile, pa pomišlja haman da su radi njega vatikanske tetkice izmislili božić. A ne zna pogoditi u sridu , niti je znao ikad. Drugi pogađali mjesto njega. Tako upućeni kažu.

Treći sam sebe deklariso kao robijaškog uvlakača. Volio čovjek ispuštati sapun i saginajti se.  Vi mislite u zatvoru. To vam ne mremo kasti. Nismo nazočili. Ali se klanja svakom ko mu udjeli sadaku, makar i sapun za pranje  obraza , koje nikad neće moći oparti.

Što bi poete rekle:

Vjekovna glad se ne mere zasititi i oprati.

U prevodu:

Mere , ali samo sa maminim, pijačarskim ili robijaškim  vrećama opljačkanog narodskog zlata i ako insanski hajvan nema obraza.