Danas je srijeda  .jedan jedini  je  dan od  vakta u kome  do njegove ponočnice   pada  08.o2.2019.g. Vrlo logično, no besmisleno razmišljanje.

Ono –  02. bi mu trebalo značiti Februar , a mere biti i Veljaču.

A u ovoj veljači još nije zavejalo, niti mačke mjaukale , a keruše zavijale.

Tuga je to . Ni jednom da zasječe, a čini se ništa ni od veljanja.

Bojimo se da nam dani ne postanu kvarni i bezlični k'o mnogi ljudi.

A ima ih da šutke tegare na grbačama silnike i pogan.

Činjenje i nečinjenje mu skoro na istu nebesku  deredžu dođu.

Dok si reko keks ili … keksiranje skoro pa prođe najduži mjesec u godini, a i ovaj nasljedni hiti svome koncu.

Uh dobro je da sječanj prođe. Jes’ da ima još mjeseci sa trideset jednim danom. Ali ni jedan nema toliko praznika, okolo i u njemu samom.

Istroši se čovjek,htio ne hitio. Im'o ,nem'o. Zakon kokuzluka i baksuzluka ; i za jene i za potonje. Ko je kokuz na ovom mere biti da ne bude na onom. Ko je baksuz  i ima na ovom , i na onom će imati. Hejbet vatre i kipuće vode..

Vazda je bilo : Ko nema nemaće , ko ima imaće.

Zato mu ovaj  dođe kao olakšanje. Niks praznika,osim za zaljubljene  blentovije.

Oni će se trošiti.'Vako i ‘nako. Ko mace i kuce. I macati i kucati.

Jošte u minusu , tri dana manje  , manje troška , ali i amaneta  januarskog kokuzluka i pesinluka .

Vjerovatno će biti i hladnije i takarlije , znači manje izlazaka.

A ko kaže da se u veljači samo mačke i kerovi trebaju veljati.

Nama pramajka naštelila da se može vazda veljati. Svaka joj čast.

Nema veze što smo dobili nogu iz rajskih đardina.

Vrnućemo se opet. Ako zaslužimo. A ako ne, ko nam je kriv što smo levati i pogan.

A možda nas opet teleportiraju na zemlju.

Što bi poete rekle:

-Tak'i su vam ljudi ; nezahvalni.

U prevodu:

-Čak ni sveci nisu imuni na smrt, još manje na takar!

Uvijek aktuelno

Nakon što prestanemo piti, tijelo doživljava preporod. Obnavljaju se stanice i krvi i jetara, bolje spavamo i bolje izgledamo. Provjerite kako to izgleda kada ne prestanete piti…

Autor: Marina Stojanović  / 24 sata

Omamljenost, glavobolja, pulsiranje i zujanje u glavi samo su neki od simptomi mamurluka. Oduži li se na cijeli dan, većina će i reći da sad neće piti neko vrijeme. No već tjedan dana ili par dana poslije, scenarij se često ponavlja.

Kada pretjeramo s alkoholom, tijelu treba vremena da ga očisti iz organizma. Prvo što se javlja je mamurluk. Što se događa s tijelom kada prestane piti nakon 24 sata, tjedan, mjesec dana i nakon tri mjeseca otkrila je doktorica Niall Campbell, stručnjakinja za ovisnost o alkoholu za Daily Mail.

Nakon 24 sata

Unutar 24 sata od opijanja osjećat ćete preznojavanje ili drhtanje, a u vrlo rijetkim slučajevima mogući su i napadi. Tijelo se počinje čistiti od alkohola, razina šećera će se normalizirati i počet ćete normalno funkcionirati. Osjećat ćete se bolje i manje ćete biti depresivni.

Nakon tjedan dana

Alkohol je vrlo loš za san. Iako vam se čini da uz koju čašicu lakše zaspete, dugoročno on ometa san. Također je dijuretik i potiče tijelo da se riješi viška tekućine kroz znojenje i urin zbog čega se možete buditi po noći stravično žedni. No nakon što prestanete piti, san će se popraviti već nakon tjedan dana.

Nakon 2 tjedna

Alkohol iritira trbuh i uzrokuje žgaravicu koja se neće javljati nakon što prestanete piti.  On ujedno sadrži i puno skrivenih kalorija. Npr. velika čaša vina sadrži 228 kalorija koje dodajete svojoj večeri, a da ni ne znate. Nakon što prestanete piti, i ako budete imalo vježbali, vjerojatno ćete i izgubiti kilograme.

Nakon mjesec dana

Izgledat ćete bolje, a to ćete najviše vidjeti na svojoj koži. Alkohol je vrlo štetan za kožu jer je čini manje elastičnom i postaruje. Prestanete li piti, spriječit ćete i prerano starenje kože.

Nakon 4-8 tjedana

Vaša jetra će se oporaviti i počet će bolje raditi. Najveći njezin neprijatelj je upravo alkohol. Pretjerano opijanje može voditi tihoj bolesti, tzv. alkoholnom hepatitisu. U početku ga nećete ni primijetiti, ali ako prijeđe u cirozu koja je opasna i dugotrajna bolest, posljedice će se pojaviti.  Već nekoliko čaša vina na dan od 175 ml na dva do tri tjedna može dovesti do razvoja masne jetre kod žena. Tada jetra glukozu pretvara u masnoću. Alkohol utječe na način na koji jetra prerađuje masnoću, a ako ga je previše i stanice jetara postanu “pune masti”.

Prestanete li piti, već nakon par tjedana jetra će početi odbacivati višak masti. Ako jetra nije previše oštećena, može se oporaviti već za četiri do osam tjedana.

Nakon 12 tjedana Stalno alkoholiziranje čini stanice krvi većima zbog čega se osjećate umornije nego inače budući da te stanice teže dostavljaju kisik po tijelu. Nakon što se odreknete alkohola, krvne stanice će se obnoviti u roku od tri mjeseca i osjećat ćete se puno poletnije i zdravije.

Iz Arhiva

BY ADMIN6. FEBRUARA 2023.MAGAZIN, RESTLOVI

Najveća tajna na svetu: NATO nije ušao u Irak zbog nafte nego zbog “Vremenske kapije” Anunakija

( Izvor – IZA OGLEDALA, IZBOR)

• Kontrola Zvezdane kapije će omogućiti tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svetsku transformaciju koju su Zemlji dozvoljavale vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.
• Što se tiče Sadama Huseina, kontrola nad Zvezdanom kapijom mu je mogla dozvoliti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnog ljudskog spasioca
• Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primer zrelosti čovečanstva koje je dovoljno odgovorno da vodi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ono što sledi je egzopolitička analiza dimenzija politike istorijskog vanzemaljskog prisustva koje se odnosi na Irak i Amerikom predvođen preventivni napad na režim Sadama Huseina.

Pri izvođenju ove analize, prvo ćemo preći dostupne dokaze o istorijskom prisustvu vanzemaljaca u Iraku; zatim ćemo primeniti dokaze radi boljeg razumevanja savremene političke situacije u Iraku; onda ćemo analizirati motivacije glavnih političkih učesnika u preventivnom ratu protiv Iraka vođenog od strane SAD.

Šta je dokaz o istorijskom prisustvu vanzemaljaca u Iraku?

Najjači dostupan dokaz o istorijskom prisustvu vanzemaljaca u Iraku potiče iz klinastog pisma koje direktno predstavlja verovanja i aktivnosti drevnih Sumeraca čija je civilizacija osvanula preko noći 3800. godine pre nove ere. Većina priča u klinastom pismu odražava odnose Sumeraca sa njihovim ’bogovima’. Većina arheologa je na početku prihvatila da su ovo samo mitovi i nije im pridavala mnogo značaja umesto da im da informacije o mitsko-religioznim verovanjima drevnih Sumeraca.

Ovaj pogled je naišao na veliki izazov 1976. kada je naučnik, Zaharija Sičin, stručnjak za sumersku kulturu, objavio prvu seriju knjiga svojih prevoda hiljada sumerskih tabela sa klinastim pismom. Umesto interperetacije priča sa bogovima kao mitovima koji nisu imali empirijsku važnost, Sičin je interpretirao tabele kao bukvalne opise događaja koji su se tada odvijali.

Sičinovi prevodi sumerskog klinastog pisma su otkrili precizne informacije o raznim temama za koje on tvrdi da nisu bile moguće u civilizaciji koja je na početku svog razvića bez prethodne civilizacije od koje je to mogla saznati.

Prema Sičinu, Sumerci su posedovali detaljno znanje o svim planetama u sunčevom sistemu, razumeli precesiju ravnodnevice, ali i razumeli složene medicinske procedure. Što se tiče toga odakle im ovo detaljno znanje, Sičinovi prevodi kažu da su Sumerci ostavili odgovor šta im je bio najveći izvor.

Otkrili su u svojim tablicama da je svo njihovo znanje poteklo od rase vanzemaljskih posetilaca ’Anunakija’(’oni koji su iz raja na Zemlju došli’) koji Sumercima nisu bili samo učitelji, već su i imali veliku ulogu u stvaranju ljudske rase. Poreklo ove vanzemaljske rase je planeta po imenu Nibiru koja ima dugačak eliptičan put oko Sunca, a vraća se u sunčev sistem svakih 3.600 godina.

Kada je Sičinov inovativni posao prvi put objavljen, podigao je veliku kontroverzu i intenzivne rasprave između onih koji su za ili protiv njegove glavne teze o istorijskom prisustvu vanzemaljaca u Sumera koje je odgovorno za početak sumerske civilizacije.

Među onima koji su odgovarali u korist Sičinove teze našao se i popularni autor Erik fon Deniken koji je i sam 1969. godine napisao bestseler, „Božije kočije“, koji je utvrdio istorijsko postojanje vanzemaljaca na različitim delovima planete.

Još jedan popularan autor, Dejvid Hečer Čildres, definiše uz velike detalje vanzemaljsku tehnologiju koju su posedovale drevne civilizacije u mnogim od svojih knjiga. Manje poznati autor Vilijam Henri je takođe objavio knjige koje podržavaju Sičinovu tezu.

Radi podržavanja Sičinove teze, mogi autori su tipično citirali Biblijske tekstove koji se odnose na ’bogove’ koji su ostali na Zemlji kako bi imali kontakt sa čovečanstvom. Biblijski tekst koji je najviše puta citiran je apokrifna knjiga Enoha.

Dok je knjiga Enoha isključena u mnogim verzijama Starog zaveta, neprikosnoveno je bila deo drevnog hebrejskog učenja i uključena je u etiopske i slovenske verzije Starog zaveta. Knjiga Enoha opisuje pobunjeničku grupu anđela po imenu ’Nefilim’ kojih je bilo 200, a koji su se nastanili na Zemlji i ukrštali sa ljudskom populacijom pre nego što su opozvani i kažnjeni od strane svojih nadređenih, ’Elohima’.

Knjiga Enoha obezbeđuje kontekstualne detalje za misteriozne stihove iz Knjige postanka koja opisuje vreme kada su se ’sinovi bogova’, Nefilim/Anunaki, ukrštali sa čovečanstvom i kreirali rasu džinova/heroja koji su vladali ostatkom čovečanstva: „Nefilim su bili na Zemlji tih dana, ali i kasnije, kada su sinovi Boga otišli k ćerkama ljudi i podarili im decu. Bili su heroji starih, ljudi slave“.

Podržavaoci Sičinove teze kažu da je ovo deo biblijskog dokaza da je napredna vanzemaljska rasa zaista postojala na Zemlji, imala dugog kontakta sa čovečanstvom, ali i odigrala ulogu u kreiranju ljudske rase.

Postoji velika kontroverza o tome do koje mere tako različita kolekcija dokaznih izvora može da potkrepi Sičinovu tezu.

Kako se istorijsko prisustvo vanzemaljaca povezuje sa politikom SAD u Iraku?

Jedan nezavisni arheolog koji diskutuje o direktnoj vezi između drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumeru (južni Irak) i tadašnjeg fokusa SAD na režim Sadama Huseina je Vilijam Henri. Njegova glavna teza je da je u vreme Sumera postojala tehnološka naprava koju on opisuje kao ’Zvezdana kapija’, koju su Anunaki’Nefilim koristili kako bi putovali do svoje domovine i nazad na Zemlju, ali i oko galaksije. Henri se oslanja na sledeću scenu koju je Sičin opisao u interpretaciji klinastog pisma jednog ritualnog teksta:

„Pronađeni su opisi koji prikazuju božija bića koja podbočavaju ulaz u hram i drže šipke na koje su prikačeni prstenoliki objekti. Nebeska priroda scene se ukazuje uključenjem simbola Sunca i Meseca…koji oslikavaju Enlila i Enkija podbočavajući prolaz kroz koji Anu veličanstveno prolazi.“

Umesto proste scene hrama koja uključuje glavnog Anunakija, Anua i njegova dva sina Enlila i Enkija, Henri tvrdi da navedena scena predstavlja uređaj za transportaciju korišćen od strane Anua i drugih iz elite Anunakija. Ako je tako, onda je taj uređaj najverovatnije lociran u sumerskom gradu Uruk koji je bio osnivački grad sumerske civilizacije i dom Gilgameša iz poznatog Epa o Gilgamešu.

Sičin i autori poput Dejvida Čildresa koji diskutuju razne tehnologije koje su koristili vanzemaljci i drevne civilizacije, propustili su značaj Zvezdane kapije u svojim prevodima gore navedenih tekstova i istragama o transportaciji vanzemaljaca. Oboje su učestvovali u konvencionalnoj paradigmi po kojoj se transport odvija vozilima na raketni pogon.

Sičin se fokusira na svemirski brod na raketni pogon u svom opisu Anunakija i njihovih raznih putovanja na i sa Zemlje. U jednom od primera je napisao: „Tekstovi otkrivaju da su njih 300 – „Anunaki iz raja“ ili Igig – bili pravi astronauti koji su ostajali u svemirskom brodu bez da su zapravo sleteli na Zemlju. Orbitirajući oko Zemlje, ovi svemirski brodovi su slali i primali šatlove sa Zemlje.“

Iz navednog se može zaključiti da su postojala dva oblika transporta korišćena od strane Anunakija. Jedan je bio u obliku raketne tehnologije koja nam je poznata. Druga transportaciona tehnologija bila je Zvezdana kapija koju je najverovatnije koristila samo ’elita’ Anunakija.

Tako su Anunaki upravljali ispostavama na Zemlji i u svemiru kako bi održali svoju kontrolu planete. Uzimajući strogu hijerarhiju vlasti, opisanu od strane Sičina u njegovoj detaljnoj analizi Anunakija i njihovih odnosa sa čovečanstvom, verovatno je da je Zvezdana kapija poštovana i bila predmet klanjanja ostajućih Anunakija i ljudi koji su samo mogli da posmatraju njen rad, ali ne i da je sami koriste.

Tako je postojao ograničen broj Zvezdanih kapija širom planete, dok je sumerska Zvezdana kapija bila locirana u najvažnijem sumerskom gradu, drevnoj prestonici Uruk, domu drevnih kraljeva, koji je lociran u istočnom Iraku. Značajno, posle 12 godina dosadnih iskopavanja, tim nemačkih istraživača je 2002. godine pronašao iskopine zakopanog grada Uruka.

Kartu “Zvezdane kapije” možete naći na ovom linku: http://www.thelivingmoon.com/42stargate/04images/Iraq/iraq_airbase_lrg.jpg

Koristeći magnetometar koji može da detektuje prisustvo objekata koje je napravio čovek pod zemljom i moćan kompjuterski sistem u Nemačkoj, nemački geofizičari su uspeli da mapiraju zakopane građevine drevne prestonice od 5,5 kilometara kvadratnih gde je započeta sumerska civilizacija.

Kako izgleda “Zvezdana kapija” možete videti dole:

Važan događaj u sumerskim opisima Anunakija bio je poslednji odlazak sa planete praćen kataklizmičkim događajima koji su kulminirali u periodu od 1800. do 1700. godine pre nove ere. Zaista, konvencionalni arheolozi podržavaju teoriju da je postojao kataklizmičan događaj u to vreme.

Ako su zapravo postojala dva vida transporta koje su koristili Anunaki, većina ostajućih Anunakija su otišli koristeći raketne letelice, dok su elitni Anunaki napustili Zemlju uz pomoć Zvezdane kapije i zatvorili je. S obzirom na poštovanje koje je uživala Zvezdana kapija, verovatno nije ostala nezaštićena u periodu između odlaska i reaktivacije sa povratkom Anunakija po proročanstvu.

Veliki broj izvora opisuje sadašnje doba kao „prorečeni povratak bogova/Anunakija“. Pojam „prorečenog povratka“ u kontekstu prethodnog prisustva Anunakija varira u značenju prema trima različitim perspektivama.

.Prva je bazirana prosto na ideji da će se bogovi ili Anunaki fizički vratiti da nastave vodeću ulogu uticanja na ljudski život i predviđanja korišćenja resursa planete.

Pri takvom scenariju, prvi talas Anunakija bi došao kako bi stvorio pogodne uslove za očekivani povratak elite Anunakija. Prema ovome bi prvi Anunaki morali da se vrate i aktiviraju Zvezdanu kapiju koja je potrebna za povratak njohovih gospodara.

Ovo bi verovatno bilo najavljeno kao sveti događaj koji će proslaviti celo čovečanstvo. Autori Klajv Prins i Lin Piknet, raspravljaju o tome da postoji očigledan lanac svetskih događaja koji uključuje učestvovanje ključnih religijskih i političkih učesnika, a koji spremaju čovečanstvo za ovakav dolazak.

Druga perspektiva o „povratku bogova/Anunakija“ je povratak njihove matične planete Nibiru. Zaista, mnogo interesovanja su izazvale razne knjige i vebsajtovi posvećeni temi povratka Nibirua, matičnog sveta Anunakija. Mnogi autori citiraju razne astronomske dokaze koji podržavaju ideju o desetoj planeti za koju se dugo spekulisalo da utiče na orbite Urana i Neptuna još otkad je otkriveno da Pluton (otkriven 1930.) ne može da izazove takve smetnje. Kasnih sedamdesetih, dva astronoma iz Pomorske opservatorije u SAD, Tom van Flandern i Ričard Herington, počeli su da objavljuju seriju radova koji podržavaju postojanje desete planete.

Najčešće citirana referenca koja podržava postojanje desete planete koja je poznata, ali ne i javno objavljena, je serija novinskih objava astronomskog tima koji je tražio deo neba u kojem su Flandern i Herington tvrdili da se nalazi deseta planeta. U decembru 1983., glavni astronom zadužen za Infracrveni astronomski satelit (IRAS), dr Geri Nojgebauer, najavio je moguću potvrdu postojanja takve planete.

Nakon što je 6 velikih novina pokrilo objavu: „nebesko telo možda veličine…Jupitera i moguće…u delu sunčevog sistema pronađeno je u pravcu sazvežđa Orion od strane orbitirajućeg teleskopa…“, objava je povučena i nastalo je zatišje o desetoj planeti. Počele su da se šire glasine o aktivnoj kampanji čiji je cilj bio da se potisnu informacije od strane tajnih vladinih organizacija.

Recimo, jedan od astronoma u Pomorskoj opservatoriji u SAD, dr Ričard Herington, javno je pričao i pisao o hipotetičkoj planeti Iks, što je doprinelo njegovoj ranoj zagonetnoj smrti 1992. godine.

Treća perspektiva može se pronaći kod autora koji se baziraju na značaju nadolazećeg kraja majanskog ciklusa od 5.200 godina. Majanci su znali da se solarna ekliptična ravan poklapa sa galaktičkom ravni na periodičnoj bazi. Ovo omogućava da intenzivnije kosmičke enrgije dođu do Zemlje iz srži galaksije. Tada dolazi do odgovarajućeg povećanja ili smanjenja ljudske svesti, tj. delovi mozga se uključuju ili isključuju, dok majanski ciklusi prolaze kroz svoje različite faze. Smatra se da je 2012. godina odgovarala kraju majanskog ciklusa i da je u njoj započelo Novo Doba sa prosvetljenijim globalnim razmišljanjem i povećanim ljudskim potencijalom. Dakle, smatra se da bi samo čovečanstvo razvilo ’bogovske’ moći koje će spontano postati dostupne velikom delu čovečanstva.

Neki autori opisuju neverovatne sposobnosti i psihičke moći povećanog broja dece širom sveta sa promenjom DNK i specifičnim moćima koje drugi nemaju.

Sumirano, dostupne informacije o ’prorečenom povratku bogova’ mogu se shvatiti kao važna prekretnica u rastu ljudske civilizacije. Povratak se može shvatiti bukvalno ili metaforički. Uprkos kontroverzi o tome šta tačno ’povratak’ podrazumeva, ovi faktori koji se u velikoj meri odnose na političku situaciju u Iraku i preventivnu vojnu intervenciju SAD mogu biti identifikovani i analizirani. Prvi faktor je Zvezdana kapija, koja leži negde u pustinji južnog Iraka.

Drugo, moguć je povratak desete planete koja bi značajno uticala na svet.

Na kraju, tu je potencijal za brzim porastom ljudske svesti od 2012. godine.

Zvezdana kapija u Iraku

Sadam Husein je znao za moć „Zvezdane kapije“

Zvezdana kapija u južnom Iraku će učestvovati u tzv. ’povratku bogova’, onda je vrlo verovatno da tajne vladine organizacije u velikoj meri utiču na administraciju SAD i da su svesne postojanja i ključne uloge Zvezdane kapije.

Predsednik Iraka, Sadam Husein je verovatno takođe bio svestan postojanja kapije o čemu se može suditi na osnovu njegovih arhitektonskih projekata koji su nameravali da ožive veličanstvenost rane mesopotamijske civilizacije.

Što je još značajnije, njegova dozvola nemačkim arheolozima da nastave iskopavanja na lokaciji sumerskog grada Uruk nakon detlajnog podzemnog planiranja, kaže da je on znao za lokaciju kapije.

Ovo znanje je možda deo razloga zašto se nemačka vlada javno bunila preventivnom ratu SAD protiv Iraka.

Teza Vilijama Henrija je da su ovo pravi razlozi nastavljajućih vojnih konflikta u Iraku.

Kontrola Zvezdane kapije, kao doodatak ostalim kapijama koje možda postoje u prestonicama drugih civilizacija poput Egipćana, Inka i Asteka bi verovatno tajnim vladinim organizacijama omogućila veću moć nad komunikacijom sa vanzemaljskim rasama koje trenutno kontaktiraju planetu ili treba da dođu prema proročanstvu.

Ako ništa drugo, kontrola Zvezdane kapije bi omogućila tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svetsku transformaciju koju su Zemlji dozvoljavale vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.

Što se tiče Sadama Huseina, kontrola nad Zvezdanom kapijom mu je mogla dozvoliti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnog ljudskog spasioca

Sičinova teza o postojanju drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumeru i kombinovana sa pojmom raznih transportnih uređaja opisanih od strane drugih autora, kao i arheološko iskopavanje prve sumerske prestonice Uruk 2002. Godine, daje podršku tezi Vilijama Henrija o Zvezdanoj kapiji koja leži zakopana u pustinjama južnog Iraka.

Moguća tema rasprave je činjenica da su se i administracija predsednika Buša i Huseinov režim borili za prevlast i kontrolu nad Zvezdanom kapijom u ruševinama Uruka ili na nekoj drugoj lokaciji u Iraku, pre prorečenog povratka Anunakija.

Vavilonska kula koja dodiruje nebo

Prevladavajuća objašnjenja Bušove administracije o posvećenosti iskorenjavanju Oružja masovnog uništenja, naftnim interesima i imperijalnim ambicijama se čini verovatnijim za one koji ne veruju da život postoji bilo gde osim na Zemlji.

Suludo je verovati da u beskonačnoj vasioni život postoji samo na Zemlji.

Postoje, međutim, važni dokazi koji daju dozu mogućnosti Henrijevoj tezi da je Zvezdana kapija pravi fokus Bušove administracije. Prvi su mnogobrojna svedočenja koja potvrđuju da su tajne vladine organizacije odgovorne za zataškavanje javnog saznanja o prisustvu vanzemaljaca i da one kontrolišu sve zvanične kontakte sa vanzemaljskim rasama. Iz egzopolitičke perspektive, zataškavanja podržavaju zaključak da postoji aktivno tajno suzbijanje saznanja o drevnom vanzemaljskom prisustvu.

Drugi važan dokaz je moćna diplomatska podrška Nemačke i Francuske Huseinovom režimu u odlaganju preventivnog vojnog napada. Podrška je bila toliko moćna da ih je američki sekretar odbrane, Donald Ramsfeld sa omalovažavanjem nazvao ‘Starom Evropom’ u jednom intervjuu 2003. godine:

„Kada pričate o Evropi, mislite na Nemačku i Francusku. Ja ne mislim, to je ‘stara Evropa’. Ako pogledate NATO Evropu danas, centar gravitacije se pomera ka istoku i ima puno novih članica. Kada izbrojite sve članice NATO-a koje su nedavno primljene, ima ih oko 26, zar ne? Ipak, u pravu ste. Nemačka i Francuska su problem.“.

Umesto da se bori sa administracijama u Nemačkoj i Francuskoj, Bušova administracija se odlučila na njihovu izolaciju od Iraka. Na primer, administracija je ohrabrila vođe Španije, Portugala, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva, Mađarske, Poljske, Danske i Češke republike da napišu pismo Vol Strit Žurnalu u kom je pisalo „Irački režim i njihova oružja za masovno uništenje predstavljaju pravu pretnju za svetsku bezbednost“. Verovatno je da je postojalo razilaženje tajnih vladinih organizacija SAD i rivalskih organizacija u Nemačkoj, Francuskoj i Rusiji povodom tretiranja prisustva vanzemaljaca.

Treći važan dokaz su ponovljena iskopavanja nemačkih arheologa 2002. godine. S obzirom da političke tenzije u Iraku nisu opale do te godine, pretpostavlja se da postoje skriveni motivi za nešto što na prvi pogled deluje kao najobičnije naučno iskopavanje.

Četvrti ključni dokaz bio je uništenje svemirskog šatla Kolumbija tokom njegovog poslednjeg povratka 1. februara 2003. godine. Jedan od članova posade je bio prvi Izraelac u svemiru, pukovnik Ijan Ramon. Uništenje Kolumbije se odigralo 16 minuta pre nego što će se spustiti.

U ovom slučaju sumnjivo je to što se ne zna kako je šatl uništen jer ni jedan sistem nije javljao ništa problematično. Događaj se desio pri samom povratku što inače nije nikada bio problem.

Nezvanično se saznaje da se sumnja da je šatl uništio neko ko poseduje vojne sposobnosti veće od bilo koje nacije ili terorističke grupe, a ko je želeo da pošalje poruku  u SAD.

Kada se sumiraju svi dokazi, dobija se slučaj koji u velikoj meri podržava Henrijevu tezu. Interpretacije motiva Bušove administracije za lansiranje preventivnog napada na Irak mogu se posmatrati tek kao zagrebana površina pravih motiva. U dubini, verovatnije je da postoji velika nervoza tajnih vladinih organizacija zbog toga šta bi se desilo ako bi Husein, uz podršku evropske vlade, ostvario pristup sumerskoj Zvezdanoj kapiji i vanzemaljskoj tehnologiji prisutnoj u zakopanom gradu Uruk. Njihov cilj je bio da prate i kontrolišu Zvezdanu kapiju, ali i vanzemaljske tehnologije koje se tamo nalaze.

Zaključak: Tajne službe nekoliko vlada imaju aktivnosti oko “Vremenske kapije” u Iraku

Ako je egzopolitička perspektiva tačniji opis motivacija koje su vodile Bušovu administraciju ka preventivnom ratu u Iraku, onda se mogu načiniti sledeći zaključci:

Prvo, kvalitet dokaza koji potkrepljuju istorijsko prisustvo vanzemaljaca i zataškavanje tajnih vladinih organizacija, ima značajan stepen verovatnoće i ubedljivosti.

Drugo, postoji potreba promovisanja obelodanjivanja zvaničnih vlasti povodom istorijskog vanzemaljskog prisustva i/ili predstojećeg povratka ovih vanzemaljaca.

Treće, dokazi kažu da tadašnje vojne pripreme za rat protiv Iraka nisu imale puno veze sa oružjem za masovno uništenje, ali su dizajnirane tako da obezbede tajnim vladinim organizacijama SAD kontrolu informacija povodom istorijske i trenutne vanzemaljske prisutnosti.

Četvrto, dokazi tvrde da konflikt u Iraku i uništenje šatla Kolumbija maskiraju duboku borbu između frakcija tajnih vladinih organizacija koje su na početku i osmišljene da se bave vanzemaljskim prisustvom. Preporučuje se da se javno obelodane ove organizacije i njihovi napori da proprate i odgovaraju na vanzemaljsko prisustvo.

Konačna preporuka je da mora da se odredi do koje mere će se kongresni i zakonodavni nadzor zahtevati od organizacija kreiranih u različitim državama kako bi se bavile pitanjem prisustva vanzemaljaca, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti i implikacijama o predviđenom povratku vanzemaljaca.

Tvrdi se da je najbolji mehanizam odgovora na postojanje drevne vanzemaljske tehnologije u drevnoj sumerskoj prestonici Uruk, spremnost svetskih vlada i odgovarajućih tajnih vladinih organizacija da dele informacije i kontrolu vezanu za imovinu vanzemaljaca.

Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primer zrelosti čovečanstva koje je dovoljno odgovorno da vodi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ljudski suverenitet je dakle upitan u momentu kada postoji prilika za brz preokret u evolucionom razvoju ljudske svesti. Na čovečanstvu je da odluči kako ćemo odgovoriti na izazov koji predstavljaju tajne vladine organizacije.

****

Vala svašta nešto nakamaraše. Nigdje veze s vezom.

Hoće to kad ljudi misle da svašta pišu, a ono odvaljuju gluposti da  ni pas s maslom i pride puterom , to ne bi ni omiriso.

Traže šejtana gdje komarac spava.

A mnogi puše .

Gitanes, travu, i još svašta nešto.

A jopet neko voli sladoled.

U Iraku su uvijek ljetne vrućine.

I ima mnogo vrana.

Dovoljno da pamet iscrpi od onih gdje je nikad nije bilo.

A i lizanje pomaže .

Nekome.

A ilmije kažu,

(to su oni “učeni”)

bolje vreće zlata Bakiru  tegariti ,

nego rajaske bašće ganjati.

Jatačka posla.

A možda će opljačkanim narodskim blagom uspjeti uvaliti Vratničku kapiju u ostale svjetske “Vremenske kapije”.

Treba tim mediokritetima sugerisati da je Vratnička kapija , portal vezan za Visočke pirmaide.

Kažu nam, šutite jezik pregrizli, ameri će preventivno intervenisati u Bosni.

Neće. preventivno Ameri i Zapad mogu prodati Bosnu, fašistima i nacistima sa istoka i zapada.

A papa će se moliti na trgu svetog Marka ,trgu svetog Petra,trgu svetog Jovana i trgovima svih svetih jevanđelista za dobrobit Vratničke kapije.

Aha, kako da ne.

Svemirski Užžas i Strah pod velom zemaljske tajne

ZAVJERA IZA MARSOVIH LEĐA

Tajni svijet Demosa

Kako su nastali Deimos i Phobos? Je li riječ o ostacima izvanzemaljske gradnje svemirskih brodova ili ne, te prikrivaju li vlade istinu?

Užžas i Strah (Deimos i Phobos, nazivi prema Grčkoj mitologiji) imena su dvaju poznatih Marsovih prirodnih satelita. Iako je riječ o veoma malim nebeskim objektima, koje je 18. kolovoza 1887. godine otkrio astronom Asaph Hall, njihova imena i karakteristike već preko 120 godina privlače pažžnju znanstvenika i javnosti.

Druga misterija je pak putanja kojom se Phobos kreće. Prema svim matematičkim i astronomskim pravilima ispada da je Phobos potpuno šupljo tijelo. Ovi čudni rezultati natjerali su Sovjete da prekinu istražživanja i sve proglase tajnom.

Uskoro su krenuli sa pripremom projekta Phobos, misije u kojoj će poslati dvije letjelice s obrazložženjem da žžele iskoristiti Phobos za početak ljudske misije na Mars.

Nekoliko je svemirskih misija pokušalo odgonetnuti pravu prirodu o porijeklu zagonetnih satelita. No, nedostatak informacija i fotografije niske rezolucije podgrijavale su mašštu raznih pseudo znanstvenika, ali i ozbiljnih istražživača.

Mogle su se tu tijekom vremena čuti i teorije kako se zapravo radi o svemirskim brodovima koje su izgradili negdašnji stanovnici Marsa, kako je Deimos zapravo ljuštura velike svemirske naseobine smještene unutar stjenovitog vanjskog omotača.

O planetu Marsu i njegovom mjesecu Phobosu dugo se nagađalo. Mnogi pobornici teorija zavjera tvrde kako su upravo tamo smještene izvanzemaljske kolonije.

Površšina Marsa je prekrivena objektima, u najmanju ruku čudnog izgleda. Iako se tvrdi kako je riječ o prirodnim pojavama, brojni skeptici sumnjaju u to da su tvorevine poput piramida, pisti i tornjeva nastale prirodnim putem.

Krateri raspoređeni poput lanca

Jedna struktura je nalik na lice čovjeka s kacigom koji gleda u svemir. Originalna fotografija nosi naziv ”head” ili, u prijevodu, ”glava”. Fotografije je obradio inžženjer i stručnjak za fotografije Vincent DiPetro zajedno sa znanstvenicima iz Lockheada. Prema njima, ”glava” vjerojatno nije prirodnog porijekla, što je dalo novi vjetar u pupa hava mozak poklonicima teorije zavjera.

Druga je “sjena” u obliku cigare tj. uske elipse, vrlo oštrih, a ne zaobljenih vrhova, vidljiva na marsovoj površšini. Prvotno se mislilo da se radi o sjeni satelita Phobos na površšini planeta, no kada je slikana infracrvenom kamerom vidljiva je ponovo, što znači da je riječ o izvoru topline. Nakon toga je naređeno letjelici Phobos da se okrene prema objektu i slika ga. Jednom kada se okrenula napravila je i na Zemlju poslala još jednu sliku, prije nego je unišštena. Iako nije niššta neobično da su se robotske letjelice sredinom 70-ih kvarile, mnogi smatraju kako su neki od kvarova bili su pod sumnjivim okolnostima. Jedna od tih je Mars 5, koji se pokvario pri spuštanju na Mars. Ipak, neke je podatke uspio poslati, a oni su bili predmet zatašškavanja i misterije godinama, a ni danas ne postoje služžbena objašnjenja.

Misterije se vežžu i za Marsov mjesec Phobos. Naime, njegovi su krateri potpuno pravilno raspoređeni, tako da izgledaju poput lanca. Kratere je snimio i Viking, američka letjelica poslana na Mars.

Nestale letjelice

Phobos

Foto Wikipedia

Letjelice Phobos 1 i 2 su lansirane 07. i 12. srpnja 1988. Phobos 1 je izgubljen putem, a navodno je uzrok bio ljudski čimbenik. Phobos 2 je stigao do cilja i ušao u putanju istoimenog satelita. Trebao je sletjeti i ostaviti dva paketa istraživačke opreme.

Međutim, 28. ožujka 1989. kontakt s letjelicom Phobos 2 je izgubljen. Tri su mjeseca međunarodni suradnici na misiji nagovarali i tražžili pojaššnjenje od Sovjeta. Kad su dobili što su tražžili, ostali su zapanjeni. Sovjetske vlasti su im dale vrpcu s materijalom koje je snimio i poslao Phobos 2 nedugo prije gubitka signala.

Snimku je čak objavila i televizija u SSSR-u, ali bez posebnog objaššnjenja, višše kao zanimljivost. U posebnom izvješštaju iz Moskve za The New York Times od 30. ožžujka, Esther B. Fein je spomenula kako su u ”Vremya”, glavnim večenjim vijestima na sovjetskoj televiziji “lošše vijesti o Phobosu bile izgovorene na brzinu”, dok je glavnina izvješštaja bila usmjerena na uspješšna istražživanja koja je letjelica do tada obavila.

Dvije su stvari čudne na toj snimci. Prva je serija ravnih linija u području Marsovog ekvatora, neke su bile dužže, neke kraće, ali složžene u pravilnim geometrijskim oblicima na području od oko 600 kvadratnih kilometara. Linije su slikane infracrvenom kamerom, što znači da predstavljaju izvor topline, pa stoga ne možže biti riječi o optičkoj varci ili igri svijetla i sjene.

Sumnje oko uništenja Phobos letjelice

Druga je “sjena” u obliku cigare tj. uske elipse, vrlo oštrih, a ne zaobljenih vrhova, vidljiva na marsovoj površini. Prvotno se mislilo da se radi o sjeni satelita Phobos na površini planeta, no kada je slikana infracrvenom kamerom vidljiva je ponovo, što znači da je riječ o izvoru topline. Nakon toga je naređeno letjelici Phobos da se okrene prema objektu i slika ga. Jednom kada se okrenula napravila je i na Zemlju poslala još jednu sliku, prije nego je uništena.

O planetu Marsu i njegovom mjesecu Phobosu dugo se nagađalo. Mnogi pobornici teorija zavjera tvrde kako su upravo tamo smješštene izvanzemaljske kolonije.

Razne su teorije o tome kako je došlo do uništenja Nasaine letjelice. Služžbena verzija bila je da letjelica nije uspjela okrenuti antene nazad u položžaj prijenosa na Zemlju. Ipak, neke informacije govore i da se nešto sudarilo s letjelicom, a ta je teorija na kraju i uvriježžena.

U časopisu Nature iz 1989. godine, sovjetski su znanstvenici objavili niz tehničkih izvjetaja o eksperimentima koje je Phobos 2 uspio provesti. No od 37 stranica teksta, samo se tri odlomka odnose na gubitak letjelice. Izvještaj potvrđuje da se letjelica vrtila, bilo zbog kvara na kompjutoru ili zato što je bila pogođena nepoznatim predmetom (u izvještaju se odbacuje teorija da se sudarila s česticama prašine).

Poslijednja slika koju je phobos 2 poslao na Zemlju nikada nije prezentirana javnosti, a glasine kružže da je pokazana samo određenim ljudima iz vrha sovjetske, američke i engleske vlasti.

Predsjedavajući sovjetskog ekvivalenta NASA-e biranim se riječima izražžavao o tom posljednjem kadru, objašnjavajući za Aviation Week and Space Technology iznenadni gubitak kontakta.

Svemirski brod oblika cigare

Deimos

Photo Wikipedia

– Čini se da jedan snimak uključuje predmet neobičnog oblika koji se nalazi između letjelice i Marsa. Ukoliko se ne radi o ostacima ili prašini, ne znamo kakav je to predmet koji se prema svim izvještajima o nenadanom događaju sudario s letjelicom – rekao je voditelj sovjetskog svemirskog programa.

Na Internetskim stranicama koje se bave ufologijom i teorijama zavjere kružži priča da je na slici svemirski brod oblika cigare, dužžine preko 20 kilometara.

Jednom, jedna  ismijavana priča kaže  da je mjesec Phobos zapravo baza drevne ili moždul trenutne civilizacija na Marsu, za neke je postala realna mogućnost.

A scenarij ide otprilike ovako:

Svemirci s druge planete oborili su letjelicu sa Zemlje koja je nezvana stigla do njihove baze na Marsu.

Svašta , koliko gluposti može podnijeti čovječiji um , a opet : tko d azna?

Ako ništa drugo, čini se kao dobar predložžak za novi hollywoodski blockbuster  ili bar osrednji triler .

 Danas je 5.Februar / Veljača 2020. godine.

Nedelja je. Jalijaši bi rekli zrno , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane.I zrna i tanadi su imali hejbet. februarska nedelja se rimuje sa velja . Znači : danas je nedelja nek se svako velja .

Mi krenusmo u basne, a na redu je vremeplov koji se dešavao u  danima kao što je ovaj 5.januar 2023.

Ali zapesmo na prvom napisu.

Na današnji dan 1578.- Umro je Giambattista Moroni, italijanski slikar.

Portrete žena je radio  samo u grimiznim bojama i odjeći.Primjetili smo da je ta odlika krasila mnoge slikare renesanse, malo manje baroka.

Sasvim je izvjesno da po  Đambatisti mnogi  ljudi nisu sigurno nazvani moroni.

Moroni nikad nisu slikari , osim kada umisle da su slikari.

Čovjek koji portrete muškaraca slika crnim i tamnim tonovima nikako ne može biti totalni moron.

Možda malo,jer  su nosevi njegovih portreta vrlo slični. Ženski,dječiji ili muškarački nos,skoro da su uniformisani. A da je slikao i pačje noseve ne bi bilo razlike, garant.

Moroni koje je slikao se mu debelo plaćali svoje portrete.

Ali istovjetnost noseva morona je poslovična.

Pogledajte bilo kojeg morona , vidite da je obavezno član tronacionlističke bagre i fukare , da su i nosevi kao u Pinokija.

Puno lažu, pljačkaju, zavađaju narod i prizivaju nove ratove.

Nismo zloguki proroci, ali vratiće im se kada im najmilije bude. Potomstvo nećemo petljat u ovo. Nije krivo što su im roditelji članovi organizovanih kriminalnih bandi.

Što bi poete rekle:

Jednom bagra i kriminalac,uvijek potencijalni robijaš.

U prevodu:

Daleko nam kuća od smradova.

Ah, to proljeće

Jesenji beskraj

Ljubavna čarolija

Jesenja milina

04.02.1900.-Rođen francuski pisac Žak Anri Mari Prever, nazvan “pjesnik Pariza”. Počeo je pod uticajem nadrealista, ali je vremenom izgradio originalan izraz jednostavne i sažete forme. Njegovu poeziju karakterišu revolt, mladalački cinizam, ismijevanje autoriteta. Napisao je više poetskih scenarija, možda najljepših u francuskoj kinematografiji, za filmove režisera Marsela Karnea “Obala u magli”, “Hotel Sjever”, “Dan se rađa”, “LJubavnici iz Verone”, “Djeca raja”, “Vrata noći”. Djela: zbirke pjesama “Riječi”, “Veliki proljećni bal”, “Kiša i lijepo vrijeme”.

Prever je umro 11.04.1977.

Tako nam kroničari bilježe jednog od najvećih lirika dvadesetog vijeka i maga poezije uopšte.

Mi ga prozvali vjesnikom proljeća, jer malo ko je o ljubavi znao pisati tako jednostavno, pučanski, prirodno ,kao da je ona samo proljeće.

Mi ćemo dodati ješ par istinoljubivih rečenica o Preveru.

1925.godine Žak Prever se venčao sa prijateljicom iz detinjstva Simon Dijen. To je ona djevojčica Barbara, koju je morao pitati da li se sjeća kiša koje su neprekidno padale.

Od 1930, zajedno sa mlađim bratom, filmskim režiserom – Pjerom, radio je na realizaciji nekoliko filmova, kao glumac, asistent i scenarista. Tridesetih godina Prever je počeo da piše i za kabaree, kafe-teatre i avangardne pozorišne trupe: kraće drame, monologe, horske recitale i šansone.

Žao nam je što biografi nisu zapamtili više detalja o ženama njegovog života.Nije bitno da li su priče vesele ili tužne,one su dio njegovih sjećanja pretočenih u stihove i umjentost.

Jacqueline Laurent,mlada i prelijepa glumica i dražesna Claudy Carter, su mali predah do Janine Loris koju 1943. godine ženi , da bi se 1946. rodila se Mišel, kći Žaka i Žanine Prever.

Žene su žene kaže Prever.

One su takave kakve jesu,cvjetne,blistave,nježne,ljubomorne zaljubljene, sanjalice,mirisne,vesele,rasplakane,raskošne,ljubavnice ,majke,žene sa pločnika…

Šta se može, kroničari nisu ljudi sa damarima.Isto kao ni kritičari.Oni samo bilježe šture podatke i fabule.Da su kritičari bilo kakvi poznavaoci umjetnosti ,ne bi se bavili kritikom,radili bi umjetnost.

Kritičari će vam za Prevera reći da je nadrealista, egzistencijalista, realista,pa čak i futurista i kubista…zaboravljajući da se on svemu njihovom , pa i svima njima rugao.

Sa nepunih dvadeset godine je sve te pravce gurnuo u stranu,pride još i jednoliki aleksandrinac ili rimu,prezirući deklamatorskeske tenzije.

Nadrealiste će ismijati.

Egzistencijalistima i njihovom šupljoglavom papi Sartru će dati nogu.

Realiste će slati da mu kupuju cigarete.

Pikaso i Dali ga nisu zanimali, jer su se u ime avangardnosti isuviše udaljili od života ,ne prepoznavajući ga i karikaturalno se odnoseći prema njemu.Pikasu će pokloniti jabuku za doručak.

On je bio dobar,miran i tih čovjek,koji nije patio od glamura. Glamur se išao njemu pokloniti. Dolazili su sineasti da iskamče njegove riječi. Libreta za najpoetičnije francuske filmove tog doba je pisao upravo on, Žak Prever.

Nije imao ni sedamnaest godina kada su ga poslali da ubija.

Koga će ti, bolan ,poeta ubiti.Stajaće na pustopoljini,gledati metke kako mu pored lica,pored srca zuje ali , on , pucati neće. Njegovo oružje su riječi.Priznao je; ni jednog metka u ratu nije opalio. Remark koji je imao tek dvije godine više, mu ,sa druge strane ,nije uzvratio.Poeta da kidiše na poetu, na čovjeka?Ne ide to.

Vidjeće i zapamtiće Prever i Remark mnogo smrti.I pisati o njoj i beznađu koja poslije rata slijedi.Preziraće crkve i poretke ,streljaće rječju njihove glavešine i žbirove , na svakom koraku i ići dalje uspravne glave.

Zbog onih dobrih,običnih ljudi pričaće jednostavnim riječima o onome što su vidjeli,voljeli ili željeli vidjeti i voljeti.Rane su privremeno zacijelile i vrijeme je da pustimo Remarka da radi.Proza je obimnija i tu ima mnogo više posla.

Vrativši se iz rata Prever više nije bio dijete i nije mu bilo do pozerskih šupljanja nadrealista ,egzistencijalističkih ubleha, benignih dadaista i inih …ista.On će u pero smotati dah trenutka i prenijeti ga bojama koje istinitu poeziju boje.

Prever će okovati ljubav,poklanjati ružu za jedan dan,a tu ljubav,tako silnu,tako nježnu,tako očajnu, zauvijek. Neće se stidjeti da voli starice koje sa uvelim cvijećem čekaju pobjednike. On će vidjeti djecu da se vole stojeći,čekajući da bjele grudi postanu podatne, dok puževi idu na nečiji pogreb.

Odjednom počinju detalje Preverovih slika gurati u šansone. Mnogi kažu da se francuska šansona, zahvaljujući pitkosti Preverove poezije preporodila i procvjetala.

Pariz i Sena su bili Preverov život.

U Parizu su pločnici malo drugačiji. Tamo se djevojčice podaju za su,za koricu hljeba. Da li je već tada , na Pigalu , susretao trinaestogodišnju Pjaf? Možda su se u prolazu okrznuli. Ali on je već postajao bard kojeg su napuštale ratne more,a ona je tek za tri godine trebala da izgubi malenu Marselu i krenuti mukotrpnim putem muzike,poezije, ljubavi i bola.

Petnaestak godina kasnije Vrapčić će pjevati njegovo Uvelo lišće.I Iv Montan,Žilijet Greko,Barbara Strisend,Erik Klepton,Diana Kral i stotine njih , ali i nezaboravna Paula Cole.

Koliko je tu ,uz Senu, uglova,fenjera ,kaldrme,ptica i ljudi koji bezglavo srljaju. A bome se i ljube,i vole, i rade još mnogo više od toga. Mnogo više nego što on to može u svoje pjesme kanonizirati. Nije želio da čitaoce pretvori u voajere,već samo u ljubitelje istine, ljepote i ljubavi.

Nekad bi se ulijenio. Sjeo bi u neki bircuz,takve je kafe'e najviše volio, napose one u ulici Kanal sv.Martina,pijuckao i gledao golubice i golubove kako se takare i kako im perje leti.

Nije se stidio.Zašto bi?

On je pjesnik cvijeća,proljeća i ljubavi, ali i pariskog pločnika. Majstor jednostavnosti i trenutka.

Kao vrsni fotograf , zaledi sliku i pjeva o njoj. Na čitaocu je kako će i koliko će od te slike primiti u svoje bilo.

Uvijek će se zaboravljati da je on poeta kakvog Francuska nikad nije imala.

Bio je sretnik koji je preživio jedan rat. Zna preživjet će i drugi,ali neće prestajati da piše o živom pjesku, čeličnim grdiosijama ,jutarnjem doručku,jeseni ili lijepom vremenu mladosti.Malo je francuskih pjesnika potrošilo mastila i riječi kao Prever.

Neke od tih pjesnika volimo,neke podnosimo,a neke ne zarezujemo.Sve zavisi od raspoloženja.

Za Prevera vam ne treba raspoloženje.Treba vam minut slobodnog vremena.Taj minut će se pretvoriti u bujicu slika koje mogu trajati satima, a ostati u sjećanju čitav život.

Eto ,to vam je Prever koji će se narugati i smrti pevajući o lijepom životu,ali sasvim izvjesno, neće moći pobjeći od nje.

Ironija , umro je daleko od Pariza bez kojeg nije mogao disati.Ali ; kažu da je pročistio pluća i umro srećan udišući more Bretanje i vazduh djedova.

Lijepi život

Kada život završi igru

Smrt sve postavlja na svoje mjesto

Život se zabavlja čitavog trajanja

dok Smrt uređuje kuću

bez obzira na prašinu

koju sakriva pod prostiračem

Toliko ima lijepih stvari

koje ona zaboravlja.