BAJKA SREBRENIČKA
MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE
Riječ autora
Minulog ljeta je obilježeno dvadeset godina od genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.
O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.Ne i dovoljno
O Srebrenici su pisali i znani i neznani,i poželjni i nepoželjni,i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“.Vjerovatno i minuta pozora javnosti,biti na slikama u prvom redu.
Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.ako i dospije,vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.
Neće moći ni ove noći, ni ovog,a Bogami ni slijedećih vjekova.prićaću vam o svemu u zapisu koji već dugo tuguje nestanak deset hiljada i pet stotina bića blaženog srca.
Sada vas prepuštamo bolu i
Bajci Srebreničkoj,
I Uzvišenoj Majci i Sestri Srebreničkoj
Pričajući o bolu i milosti ja pričam o vama: Majko srebrenička,Sejo srebrena.
POETSKI ZAPIS
BAJKA SREBRENIČKA
MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE
U ovom – od svih ratova
Najhrišćanskijem
Majko Srerbrena
Zemlja ista
Imena ista
Četrdeset godina poslije
Istorija
Protagonisti ko drugi ali nisu
Samo dvije generacije
I šest vijekova mlađi su.
U zemlji srebrom optočenoj
U Zemlji Božje Milosti
Na brdovitom balkanu
Deset i po hiljada
Djece-žena-ljudi
Zvjerski je mučeno
Pa onda ubijeno.
U jednom jedinom danu
Majko Srebrena
Sejo Srebrenička
Vodili su sela u potocima
Sve odreda
Žene – muškarce – djecu.
Oj Majko
Majko Srebrena
Bijaše – nas deset i po hiljada
Pod suncem
sleđenim
dođoše neki od srbalja –
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam – tam'a gusala
i kukavičluka
sa kosovskih ravnica
što dozivaše mrtve
dođoše srpske zvijeri
Oj,Majko
Majko Srebrena
Sunce sleđeno –
Kuda sa svojim hiljadama?
Ostade – nas devet i po hiljada
Po putevima
krvavim
dođoše neki od srbalja–
ostavština homo primogenisa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tan'a gusala
i bijede
dođoše srpski neljudi
Oj ,Majko
Majko Srebrena
Putevi krvavi –
Kuda sa svojim hiljadama?
Ostade – nas osam i po hiljada
po gorama
zelenim
dođoše neki od srbalja –
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i jada
dođoše srbi sa kandžama
Oj,Majko
Majko srebrena
Gore zelene
Kuda sa svojim hiljadama?
Ostade – nas sedam i po hiljada
Po poljima
Zlaćanim
dođoše neki od srbalja-
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i čemera
dođoše srbi sa rogovima
Oj,Majko
Majko Srebrena
Polja zlaćana –
Kuda sa svojim hiljadama?
Ostade – nas šest i po hiljada
Na tratinama
Rosnim
Dođoše neki od srbalja-
Ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i čemera
dođoše srbi sa kamama
Oj,Majko
Majko Srebrena
Tratine rosne –
Kuda sa svojim hiljadama?
Ostade – nas pet i po hiljade
Po njivama
Plodnim
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i ropstva
dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim
Oj,Majko,
Majko Srebrena
Polja plodna –
Kuda sa svojim hiljadama?
Ostade – nas četiri i po hiljade
Pod nebom
Plavim
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni'sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam-tam'a gusala
i vukojebina
dođoše srbi sa žicama bodljikavim
Oj,Majko
Majko Srebrena
Nebo plavo
Kuda sa svojim hiljadama?
Ostade – nas tri i po hiljade
Kraj potoka
Bistra
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i sluganstva
dođoše srbi sa žicom bodljikavom
Oj,Majko
Majko srebrena
Nebo bistro –
Kuda sa svojim hiljadama?
Ostade – nas dvije i po hiljada
Na polju ljiljana
Bijelih
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogenius
kanibalis
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni'sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i mržnje
dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta
Oj.majko
Majko srebrena
Polje ljljiljana bijelih
Kuda sa svojim hiljadama?
Ostade hiljadu žena
Blistavih ko nebo Majko !
Hiljadu čednih maglica Sejo!
Pet stotina djece njine –
Pet stotina nevine djece – Majko!
Na mirisnim ljubičicama – Sejo!
Dođoše neki od srbalja
Ostavština homo primagenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i zlobe
dođoše oni’ – neljudi
zakrvavljeni srbi od serbalja.
dođoše zvijeri sa lomačama
dođoše sa kamama
i
poklaše hiljadu žena
sestrica zvjezdanih
poklaše djecu nevinu
djecu čistog srca
Oj,Majko
Majko Srebrena
Ljubičice mirisne
Neutješne djevičanske
Kuda sa svojim ružama mirisnim
Kuda se ljepotom preklanom
Kuda sa svojom dječicom nevinom?
Kuda sa djecom blaženom preklanih vratova?
Svo to vrijeme sunce bolno kretalo
Zatim se pojavio rasplakani mjesec
Zatim su se kretale izbezumljene zvijezde
Zatim se mjesec sakrio
Zatim su se zvijezde sakrile
Samo je sunce vrištalo
a oni su klali,klali,klali
i samo klali
bez prestanka.
Oj ,Majko Srebrenička
Oj, Sejo Srebrena
svijet pretvoren u noć
nebo dolina suza
oblaci zid plača
vaseljana oaza boli.
Pod suncem sleđenim
Na putevima krvavim
Po gorama zelenim
Po poljima zlaćanim
Na tratinama rosnim
Na oranicama plodnim
Pod nebom plavim
Kraj potoka bistrih
Na poljima
ljuljana bijelih
ljubičica mirisnih
neutješnih
djevičanskih
Ne osta više niko
– Majko
Sve ih nestadoše
– Sejo
Zverinje ih pokla
Ko bijesni vukovi
– krv
Usred ljudskog tora
– im popi
Ništa ne osta
– Majko
Niko ne osta
–Sejo
Samo praznina
Bol – tišina
Muk- tuga
I prokletstvo
Veliko – najveće
Božije – vječno
Za vjek vjekova,
srpskom zvjerinju.
Kraj prvog dijela
Nastavci ,periodično slijede,nedeljom u terminu od 22 10.