Autor
Hajro Šabanadžović
Jesenje razglednice
Rapsodija Kesten
Potpuri Šeboj
Idila Kruška
Kontrasti Jabuka
Danas je Ponedeljak, 24. Oktobar/Listopad, 297. dan 2022 godine. Do kraja ove potrošne godine ostalo je još 68 dana.
Možda i prije četvrtka ljudi počinju razmišljati o Suboti i Nedelji .To su ljudima najdraži dani.Ima mamurnih i mramornih subota i nedelja.Ono mamurna je kad provedeš veče uz piće i ženu.Žensko je ona kočnica koje ne dozvoljava da mamurluk pređe u mramrnost. Ako neko žensko zataji eto ti belaja za blentu koji se obaljesti ,još više za nju , jer joj nema ko zalivati i obrađivati đardin.
Što je još gora kad je čovjeku glava mramorna ko dva oveća komada mramora , on oči ne može otvoriti,a volio bi znati šta se to desilo na današnji dan.Znate koliko je mramor težak,teži od tuča.Kod mramornih ljudi malo više od dva tuča.I zato za svoj nemar žena bude i drugi put kažnjena.Mora čitati šta se se to muškinje.ba birvaktile naduravale.Hem posna,hem nasilu politična posta.
A poslije subote i nedelje je došla bova nedelja , oliti hefta. I ona beterna. Žena totalno zanemarena. Jarani klin klinom izbijali. I opet se jutros još mramorniji probudili.
Sada vam je jasno zašto muškarci ne vole ponedeljak. Zbog mamurluka , odnosno mamornuka.
Glupaci. Nije ponedeljak kriv zbog mamurluka, već neradni dani i život.
Kad pomenusmo politiku pade nam napamet onaj vic o Muji i Fati.Ne ona pripovjest već neka druga.Moraćemo vam je jednom ispričati.Sada nas redakcija požuruje,kažu lektor mora na put.
Pitamo kamo će? Bolje da nismo. Odgovor nije za širi krug. Eto taki su vam redaktori i portiri . Namah vam neku fetvu slože. A vi ostanete u buli. Ako vam se raspored zvijezda poklopi.
A ako niste znali portir se na hanefijskom kaže kavaz. I još znači podvornik i poslužitelj.
Sve se posložilo. Eto , kod nas podvornik/poslužitelj znači vodi onu vehtu i lopovsku IZ.
U pravu žena, sto posto.Danas hejbet ratova.Ima ih i stogodišnjih i tridesetogodišnjih.Čitajući žena skonta ; što bi to bilo dobro kad bi ova moja mramorna hablečina vodila makar tridesetogodišnji rat.
Bome ne piše se ovom jadi ništa dobro ako se bude mramora držo. Ima da mu se žene popolitiči i postaner ilmija i eto ga , natakario se ko žuti.
Bilo bi tu i koje dijete viška.Ali neka djece , mere rat izbit, ko će nas braniti kažu nacisti i fašisti. Neće valjda ovi mramorni koji sebi ni piće ne mogu zabranit. A za džumu obavezno prave post od brlje.
Što bi poete rekle :
-Principijelni ljudi.
U prevodu:
-Kavazović je obični…
Vi završite. Nama se ne da fasovati bula. Na kafirski se fetva kaže bula.
Danas je Ponedeljak, 24. Oktobar/Listopad, 297. dan 2022 godine. Do kraja ove potrošne godine ostalo je još 68 dana.
Možda i prije četvrtka ljudi počinju razmišljati o Suboti i Nedelji .To su ljudima najdraži dani.Ima mamurnih i mramornih subota i nedelja.Ono mamurna je kad provedeš veče uz piće i ženu.Žensko je ona kočnica koje ne dozvoljava da mamurluk pređe u mramrnost. Ako neko žensko zataji eto ti belaja za blentu koji se obaljesti ,još više za nju , jer joj nema ko zalivati i obrađivati đardin.
Što je još gora kad je čovjeku glava mramorna ko dva oveća komada mramora , on oči ne može otvoriti,a volio bi znati šta se to desilo na današnji dan.Znate koliko je mramor težak,teži od tuča.Kod mramornih ljudi malo više od dva tuča.I zato za svoj nemar žena bude i drugi put kažnjena.Mora čitati šta se se to muškinje.ba birvaktile naduravale.Hem posna,hem nasilu politična posta.
A poslije subote i nedelje je došla bova nedelja , oliti hefta. I ona beterna. Žena totalno zanemarena. Jarani klin klinom izbijali. I opet se jutros još mramorniji probudili.
Sada vam je jasno zašto muškarci ne vole ponedeljak. Zbog mamurluka , odnosno mamornuka.
Glupaci. Nije ponedeljak kriv zbog mamurluka, već neradni dani i život.
Kad pomenusmo politiku pade nam napamet onaj vic o Muji i Fati.Ne ona pripovjest već neka druga.Moraćemo vam je jednom ispričati.Sada nas redakcija požuruje,kažu lektor mora na put.
Pitamo kamo će? Bolje da nismo. Odgovor nije za širi krug. Eto taki su vam redaktori i portiri . Namah vam neku fetvu slože. A vi ostanete u buli. Ako vam se raspored zvijezda poklopi.
A ako niste znali portir se na hanefijskom kaže kavaz. I još znači podvornik i poslužitelj.
Sve se posložilo. Eto , kod nas podvornik/poslužitelj znači vodi onu vehtu i lopovsku IZ.
U pravu žena, sto posto.Danas hejbet ratova.Ima ih i stogodišnjih i tridesetogodišnjih.Čitajući žena skonta ; što bi to bilo dobro kad bi ova moja mramorna hablečina vodila makar tridesetogodišnji rat.
Bome ne piše se ovom jadi ništa dobro ako se bude mramora držo. Ima da mu se žene popolitiči i postaner ilmija i eto ga , natakario se ko žuti.
Bilo bi tu i koje dijete viška.Ali neka djece , mere rat izbit, ko će nas braniti kažu nacisti i fašisti. Neće valjda ovi mramorni koji sebi ni piće ne mogu zabranit. A za džumu obavezno prave post od brlje.
Što bi poete rekle :
-Principijelni ljudi.
U prevodu:
-Kavazović je obični…
Vi završite. Nama se ne da fasovati bula. Na kafirski se fetva kaže bula.
A gremo malo čeprkati po prošlosti.
1360.- Engleski kralj Edvard III i francuski kralj Jovan II Dobri okončana prva faza Stogodišnjeg rata. Englezi su dobili deo francuske teritorije, a Edvard III se odrekao polaganja prava na francuski presto.
-Vi mislite da su se prestali krhati. Jok bona, krhali se oni svako malo sve do dvadesetog vijeka.Pametni neki vladari.Tako se reguliše natalitet.Narod se svako malo osili pa pojača rađanje.Ne može to tako.Kazna je slanje pučke djece u u rat.Vladari i klika svoju boležljivu i nježnu djecu radi zdravstvenih razloga uvijek ostavljaju doma. Pitajte Aliju .
1648.- Vestfalskim mirom Francuska i Švedska stornirali je Tridesetogodišnji rat.
Valjda je ona gospoja mislila na ovaj rat baletana.Take ima pantale bile,baletanske. Bio je tu i jedan osamdesetogodišnj rat ali Španci i Francuzi požurili da ga završe pa ugovor o miru potpisali i sječnju.Tako kroati kažu,mimo svijeta,ne ko mi januar.
1795.- Pruska, Austrija i Rusija izvršile su treću podelu Poljske, koja je prestala da postoji kao nezavisna država. Kad je onim većim silama dosadno kad nema ratova ili im uzmanjka penezi ili šoldi oni odmah dijele one slabije ,normalno opljačkaju sve što se može i pride malo pokolja naprave.
1836.- Prvi put patentirane šibice.
-Nismo čuli za drugi put.
1857.- Osnovan je prvi fudbalski klub na svijetu – Sheffield iz Engleske.
1882.- Njemački bakteriolog Robert Koh otkrio je bakteriju koja izaziva tuberkulozu, kasnije nazvanu “Kohov bacil”.
1931.-Al Capone je osuđen na 11 godina zatvora i novčanu kaznu u iznosu 50.000 dolara.To ti je demokratija.Možeš poklati po Čikaga i još hejbet ljudi pride,ali dokaza nema pa nema ,pa ne odiš u pržun.Spengaju te jer si u pantalama zaboravio račun koji nisi evidentirao kako treba i eto ti 50 milja dolara minusa.Nema veze što si pucanjem oteo desetak ili više miliona.
1935.-Italija okupirala Etiopiju.Talijani uvijek heroji bili.Nađu one sa drvenim kopljima pa udri nedaj.
1939.- Nacisti su u Nemačkoj naredili Jevrejima da nose Davidovu zvezdu. Hoće se jevreji kofrčiti i svima obznaniti šestorokraku Davidovu zvijezdu.Da je bar malo ličila na Hitlerovu svastiku ili tijaru pape Pia IX bolje bi prošli.Ovako je svako znao da su jevreji i svako ih je mogo tandfarat kako hoće.Nisu to samo njemamci radili.Čitava europa,osim Bosne.Jedino u Bosni našli mira dok kroatjanci ne sklopiše savez sa papo i Hitlerom.
1945.-Osnovan UN. Niškorist. Nakon Drugog svjetskog rata postalo je jasno da Liga naroda nema prevelikog smisla i da je potrebno osnovati neko tijelo koje će imati snažniji utjecaj na svjetska zbivanja i služiti kao osiguranje protiv budućih mogućih svjetskih ratova.Jes im se posrećilo.Njihov domet je uspješan harač za neuspjele misije. Kakva fajda od silnih povelja,deklaracija i povelja.Drugi svjetski rat kao da nikad nije stao.Na sve strane veliki krhaju i takare male.Krstaški ratovi ne prestaju još od 1075.
–1946.-Osnovan FK Sarajevo. Nekad su im se navijači zvali pitari.Mi mislili malo nesuvislo ime.Kad ovi novi navijači nagrdiše.Čuj molim te ko tatari,avari,huni,goti,vizigoti, saksi i sai,normani,gali,druidi,nacisti,ustaše,četnici i ostale koljačke i kanibalske horde da se našg bordoi tima navijači zovu.
1956.-Sovjetski savez zauzima Mađarsku.Pobunili se gladni a dežurni akrep proleterera kao i uvijek čizmom i tenkom po golotinji.
1964.- Sjeverna Rodezija, nekadašnja britanska kolonija, postaje nezavisna i preuzima novo ime, Republika Zambija. Britanci ispali fer i korektni.Pošto su iscrpili Rodeziju dozvolili su joj slobodu i promjenu imena.sada mogu slobodno reći da nikad nisu masakrirali i pljačkali Zambijce
1970 Kandidat levice Salvador Aljende izabran je za predsednika Čilea. Ubijen je u septembru 1973. u državnom udaru oficirske hunte koju je predvodio Augusto Pinoče.Oni nama Pinoče,mi njima CIA i Nikson.Nikako da se devranišemo.
Ostale nake stvari nam nisu nešto previše značile.Nigdje neke ženske da neku sliku pritalambačimo;a dvije i kusur iljade godina protandarasmo.
Bila neka Izabela Portugalska rođena 1503.g. 24.oktobra.Ali nam njene oči nekako sihirske pa vas nismo hotjeli u taksirat uvaljivati. A i ime nam šuveli Španjolska kraljica a Portugalsko prezime.
To bi bilo sve pučanstvo.Lipi pozdrav.Šenkrat plaho i nasvidenja.
Ne znal zakaj, na um nam padnuva crtočka iz birvaktile stađuna ća nam zavrti bljesimetar u njakom čudnom vrtlogu takarli istoznačnih poveznica:
23.Oktobra / Listopada 42.-p.n.e. – Samoubistvo je izvršio Marko Junije Brut, jedan od vođa zavere u kojoj je 44. ubijen Julije Cezar.
„Zar i ti, sine Brute?“ (lat. Et tu, Brute?)
„Ovako uvek sa tiranima!“ (lat. Sic semper tyrannis!) je pripisana Brutu Cezarovom vjernom prijatelju.
U Danteovom Paklu, Brut je jedan od trojice njvećih grešnika. Druga dvojica su Kasije i Juda Iskariotski. Za Dantea je izdaja najveći grijeh koji se ispašta osudom da budu u Sataninim ustima u centru pakla.
Interesantno čitav život je izdavao ženu sa Beatriče koja ga nije zarezivala ni za suhu šljivu..
Šekspirov je u drami „Julije Cezar“ predstavio Cezarovo ubistvo, kao demokratski čin.
Kasniji Brutov progonitelj Marko Antonije ,Kleopatrin ljubavnik,je za Bruta rekao da je „najplemenitiji od svih rimljana“.
Džon Vilkis But ubica Abrahama Linkolna,glumac koji je glumio i Cezara i Bruta se jadao:
„Sa svačijom rukom protiv mene, ja sam u očajanju. A zašto; zato što sam uradio ono zbog čega je Brut slavljen. A opet, za zbacivanje najvećeg tiranina za kog su oni ikada znali mene smatraju za običnog koljača.
Čudi nas što nijedno pozorište ne angažuje Gorana Bregovića – Beštiju za ulogu Bruta.On vrlo dobro zna kako se brutovske stvari rade. Sve do jednog prijatelja je izdao i uništio.
Ko bi reko da će poeti i prevodiocu ovaj zapis zakapijat labrnju.
Taze meze sa sofre, brizle zabiberene i bjeli bubrezi umočeni ,najviše. Ostalo se može nadomjestiti. Namah ga opauči žena.
Ona njegova ni sjedalicom da mrdne , kaže došo vakat kad i ona mora počet vezova se igrati. On se ko merhum obradovao. Pošo se on skidat, a ona njemu šta to radiš bleso jedna, vidiš da je zima, prehladićeš ga. Ja i onako samo na igle i svilene konce mislim, taj tvoj sitni vez, singer štep mašine, mi naum ne pada.
Ti što si po meni vezo, vezo si. Jas da si dvije tri recke u minusu, kad mi prigusti nadoknadit ćeš, iako si sa roštiljem plaho ograisao, hoćeš se ti fićfirića igrati.
Daj , napišite barem nešto o jednoj jedinoj sofri, mezetu i akšamluku da me želja mine. Natandarite riječi iz onog našeg pojmovnika da ljudi znaju šta je šta.
Za tri minuta eto i Herco :
– Srce mi puca, samo što me ne hekne, daj jednu želju pred ahiret, ono o akšamlucima ispričaj.
Javi se Branka Vojvodić , kaže Oma ne vidi nazvati, i ne samo to, ništa ne vidi, ne mre ništa opaučit bez njene pomoćiali upravo valja niz probavni i u probavni drugu tepsiju furdenjače. Pliva u loju. Sve pita pominje li se to neka sofra.
Lenji samo jecaj kroz slušalicu :
– Brizle.
Jedino se Mojsije ne javlja se, sigurno se stidi i glavom u doksat heknjiva.
Osjećam da se su đardini i đul bašte malo usne otvorili i da se razneženo smješe; bijahu to vremena.
Pristavimo onu našu veseliju; nećemo vam reći koju. Pogađajte, o medenim nekim je riječ. A za kraj jednu dvije tužnije, meraklijske.
Najljubaznije molimo papake, krakane i šupke da se isključe iz ove načrtanije. Imaju svoju , nek u nju blenu. Spala i knjiga na pašaluk. Sve nihovo je sušta suprotnost našemu, odnosno ovoj ljubavi i ljepoti.
Mi ćemo kratko i po običaju okolo kere na mala vrata.
Kad Deba progovori onad znaš da je najmasnije i najdeblje progovorio. Zbog toga ćemo jedan njegov čuveni doktorat djelomično citirati:
Riječ capin nisu ljudi izmislili, nebo ga je poslalo. Capin je višeslojna i višeznačna riječ. Koliko je u toj riječi metafore, ironije i stilskih figura, koliko sadržine to se ne može objasniti tek tako. O tome ću barem još jednu disertaciju napisati.
Capin može ko metal tvrd biti; kad je od metala; a da je od metala jest, ponekad. Taj je geolozima dobar, a oni se samo kamenjem bave. Nije im ovdje mjesto iako vas život nešto buše. To što rde rade daleko od ženskog insana.
Nekad je tupa strana obložena glatkom gumom i čini se tako mehka gumenasta , a nije, više je po svojstu nekom grbu nalik. Taj je capin malo metalan, malo gumenast, može mnogo čemu podlužiti.
Nekad je tupasti dio capina obložen drvetom i poludrvenast, polu metalan je. Taj capin odmah baci, spoj metala i drveta začas se polomi. Metal i drvo loša kombinacija. Previše kruto, bolno i lomljivo.
Mnogi planinari svje capine od drveta prave. Zato drveni capin može ko drvo tvrd biti ,jer je od drveta. Nisu svi planinari vješte drvodelje. Tada capini liče na topuzine ili tojage.
A metalni ne valja i treba ga baciti; ako zapadne kiša može insanuna munja ili grom strefiti. Dakle ako si planinar ti onaj gumeni ili tojagu prihvati i ka planinama i planinarkama hodi. I nema belaja. Samo frka,cika i vriska.
Najbolji je onaj capin što ima osobine i drveta i ebonita ili tvrde gume. Čvrst ko drvo , baršunast i sjajan ko obenot, bogdicu savitlji, haman ko tvrda guma. To se traži joj , mamo mamice.
Jel capin planinski čekić, jeste. I sam,ga Mojsije malo prije reče vazda na planinu nosi. Jel hoda po planinama? Ide i uzduž i poprijeko, i ubrdo i nizbrdo, i u ravan i u sridu, a moš’ ga zadjenut i zabost i za uho, za pojas, ispod pojasa, na haljinu, ispod haljine, čak i na leđa, ako ne paziš i nečija usta o njeg’ zakači il’ ubacit.
Kad stigneš na kotu, ako se prije toga nisi ulogiro, možeš sasvim slobodno njime kotirati ili logirat. Pa kad se kući vraćaš, opet isto. Minimum dvadeset čertri puta po danu vikenda. Ako je ženska prije puritanka bila, eto ti belaja koji nije belaj, mora se i više.
Deba mili! – zove Frka tiho, ne znamo odakle. Načula ona o čemu se priča,konta Deba.
Šta je,šta se dereš ? – dere se Deba, hem ga u disertaciji prekida, hem mu autoritet ruši
-Može li Lenji zabiberiti,
-Može, kakvo je to pitanje ,pusti me , jašta će nego zabiberiti, bona,idi pospremite to.
Misli Deba na na mezu i oblizuje se, a i kako do jedne riječi nije došo, ništa skonto nije. I bolje da nije i nikad skontat neće.
-Jesi siguran sto posto za toj besjedu o capinu.
-Dvjesto postim ja i dvaput ako treba.
-Zatim; jel’ capin čekić, jeste. Ima li dva kraja, ima. Jedan oštri i jedan tupi. Jel’ tupan tupom stranom ekser zakucava, jest, zakucava. Kolko će bolan u životu zakucavati to niko živi izbrojiti ne može. U Bosni se to sigurno ne može.
Jel’ oštrom stranom čeprkaš i odvaljuješ, jes čeprkaš i odvaljuješ. A koliko ćeš za života odvaljivati ako si pametan ti mi reci.
Neki će drugi neće ćeprekat il nemaju capina, ili ko crvić ili im gusle i prange strah utjerale sa se ne smije živi čuti, ni pogled ispraviti. Žao mi je ljudi, što smo ih na početku priče izbrisali. Ne može se priča tako lalo njima oteti. Oni profulili bosanski grb pri rođenju.
Neće im otac katil ove lijepe mile Bosne. Majke ne smiju pisnut; samo uzdišu joj mamo mamice. Čujem počele im i seje isto pjevušiti. I eto ti njih čitav život ko puhovi i dole i u glavi.
Jel capin veći od bosanskog grba, skoro da jest. Nije da nije bitno, bolan našta je nešto nalik. Nije važno ni šta je pisac htio rjeti. Bitno šta šta on podrazumjevaje kakav je njemu ćeif i nevolja i šta, gdje i kako se na šta on ukazuje i prislanja, istura i prsi.
Vi se k'o pametni pravite, riječima baratate, pa slušajte i rješite i ovu enigmu:
Capin pet slova ima. Dva plus dva parna i jedno neparno. Ono neparno izbaci, ova dva para šatro složi i šta ti ostane?
Ostane ti bolan ona hevina: haremski cvijet, ako ćemo pravo i lotos haremski, đula đulbašte, bagrem razigrani, jorgovan mirisni, boliglava vatrena, kadifica svilenkasta, ljubićica blažena, karanfil rumeni.
Ostade ti bolan cvijetni đardin prekrasni sneni. I kako taj đardin ne sanjati i u snove i na javi dozivati i dosanjati.
Ostade ti jaro onaj sedefasti brežuljćić, lugasti bregić, vlažna dolinica, jogunasta dulbašta, izvor sevdaha, nježna balada, ples bolero, muzika harmonike; svaka čast Mojsije lave; opjevana i raspjevana, rodnica i nevoljnica, stidnica i opajdara, skrušenica i vragolanka, ali uvijek jedna jedina, neponovljiva,uvijek anamo ona ljubav naša.
Može ona nekad biti i kaharli i tuknuta, može i jad, čemer i bol nostiti, može se svakako ona zvati, al bez nje ti života ne m're biti. Ni u pravo ni u krivo ni u sridu. Kako bi bolan bez nje žena jecala i majku dozivala:
joj mamo,mamice,
a njen bleso cvilio i brundao uh,uh i uh.
Joj, samo kad pomislim na nju ja poludim, hoće mozak da mi pukne, duša da uzleti. Od silnog bola i želje neka milina, punoća me obuzme i hoću da se raspuknem i raznesem u toj milini. Vas butum da se urušim u toj ljubavnici slatkoj milosnoj.
Slušaj ovo i dobro pazi ove riječi o ukusima nje blažene:
Slatka krofnica (dofati se Deba klope nije bilo druge), drhtava ko đigerica, sočni bubrežič, nalik na rumeno srce iz srca, k'o pihtijasto pače, meka ko pohovan mozak, reš brizle (moro Deba malo zamezetiti, ogladnio), ko zvrk bureka, ko sogan dolma, japrak, sarma ili fil paprika, neki pikanto papričice umak, ko baklavica, ružica, mljac kadaif sa grožđicama i sjeckanim orasima, tufahija (Debinim mozgom bajramska i akšamlijska sofra se kotrlja) , krem pita i šampita. Uh ako brojim dalje pregladniću i neću od Mojsija lovu skrajnut. A sevap bi bilo čifu po džepu klepit, to ga najviše boli. Kad sve razdvojiš i nešto u drobove, nešto na grudi našto u skute složiš i posložiš; ostane bi bolan sevdah duše, srce treperavo, mozak raspomamljeni, bubreg razigrani, brizle uzdrhtale, jetra krvava, bijeli bubrezi hrskavi…
(Nabraja i ponavlja ponešto Deba ne možeš ga zaustaviti, pjesnik u njemu proradio ali i debelo ogladnio, očito je; valjda crijeva bubnjaju…)
-Stani bilmezu opogani ljepotu i ogadi nam mezu.
Konzilij se ko fol ljuti,svi zacrvenili ko alava turšija pred zrenje i poglede sakrivaju. Nakvasali ko grb pred đardinsko vrhnovanje i sve im draga i bliska ta licenciae poetika , smisao i suština njihovog života.
Okolo njih grlice lepršaju, miris žutih dunja se širi , na ramena im slijeću i miluju i spiju i snivaju.
Grlica jedna što se tren prije na trn srce svoje nabola, da bi pjesmu dragom poslala, poslijednjim treptajima lagano i bolno pjesmu klizi:
– Mito bekrijo
ili
Jutros mi je ruža procvjetam.
Može bilo koja iz spomenara srcu .