Krvava bajka

21,oktobra 1941,godine genocidna Njemačka “kaznena ekspedicija” u Kragujevcu u Drugom svjetskom ratu strijeljala je više od 7.000 srpskih civila. Iz  gimnazije su zvijeri ugrabile  sve đake od petog do osmog razreda i profesore i direktora Milivoja Pavlovića.Profesoru čast i milost nije dozvolila da đaci  umru bez njega. Kragujevački pokolj je jedan od najvećih i najmonstruoznijih u Drugom svjetskom ratu izvršen nad civilnim stanovništvom u jednom mjestu i u jednom danu.

Jedna divna žena i pjesnikinja je iskreno i impresivno je oslikala svoju i našu tugu.

 

 

Desanka Maksimović

 Krvava bajka

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

Iste su godine

svi bili rođeni,

isto su im tekli školski dani,

na iste svečanosti

zajedno su vođeni,

od istih bolesti svi pelcovani

i svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

A pedeset i pet minuta

pre smrtnog trena

sedela je u đačkoj klupi

četa malena

i iste zadatke teške

rešavala: koliko može

putnik ako ide peške…

i tako redom.

Misli su im bile pune

i po sveskama u školskoj torbi

besmislenih ležalo je bezbroj

petica i dvojki.

Pregršt istih snova

i istih tajni

rodoljubivih i ljubavnih

stiskali su u dnu džepova.

I činilo se svakom

da će dugo

da će vrlo dugo

trčati ispod svoda plava

dok sve zadatke na svetu

ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

Dečaka redovi celi

uzeli se za ruke

i sa školskog zadnjeg časa

na streljanje pošli mirno

kao da smrt nije ništa.

Drugova redovi celi

istog časa se uzneli

do večnog boravišta.

Akšam samo što nije, vrijeme je za slavlje mile naše

 

 

 

Modra rijeka 1        grad čednosti    Bosna

Mogli smo se družiti sa Serjožom.Bio bi pravi konzilijaš,bjelavski mahalaš.

Malo bi se isticao među nama.On svjetlokos i nervičak;zagledan u horizonte revolucije koja je izdala narodne mase.

Mi mutni i bez srkleta; zagledani i čarobne žene koje koje ćemo izdati.

Ne sada ,već jednog dana.

Mahalski rečeno: sad pa sad.

Ali,i on i mi smo bili zaljubljeni u ljubav i domovinu.

Snene žene u akšam bile su samo početak snoviđenja koje traje čitav život.

Njemu je bijeli veo ljubav odnio. Izdražao bi to on. I prebolio smrt Dankanove. Imao je još mnogo ljubavi u sebi za sve one žene prekrivrene velovima raznobojnih čari.

Taman što je krenuo u novi juriš, dežurni žbiri revolucije ga preklaše.

Od uha do uha.

Istina je,revolucija ubija i guta  svoje borce , svoju čedno djecu.

E, naš dobri ,naivni Sergej Aleksandrovič Jesenjin.

Vrijeme nikad nije za revolucije. Ne da zvijer narodu da ljubav slavi.

Često smo mislili na tebe i na neke koji su na naša druženja odocnili ili nikad nisu stigli.

Neka oprostićemo.

I grlicama našim. Manje druženja ,  više je  pjesama o ljubavi i milosnicama naših srca.

Svi Vi  ste oporučili toliko lijepih stihova i uspomena ljubavnih.

Ko nije priočitao tvoju Anu Sneginu, taj nije spoznao ljepotu stiha.

Mi smo tvoja dva stiha stavili u našu Bajku o Gradu čednosti.

 

Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.

 

Ipak shvatili smo grešku, jer:

 

Tih godina smo mi sve voljeli

a Bogami su i one voljele nas.

 

U ime ljubavi tvoje,Dankanove i naših Grlica

 

Akšam polako pada

u srcima našim nada

ljubav i radost spava

a uz  muziku se sanja

o ljubavi i Vama

 

Tako nam je Mile moje.

Bez vas života nije.

 

 

Lorens Inglberger – bivši američki državni sekretar – plakat poruka

Američki državni sekretar (odavno već bivši) svojevremeno oblijepio Sarajevo plakatama:

” Mi ne retujemo protiv Islama!”

Nije tehnička greška; upravo tako je od slova do slova pisalo.

Broj jedan: U Bosni ne žive samo muslimani, već i pravoslavci i katolici, a ima i Jevreje, Roma i ostalih. Što nikad nije bilo, sad ima i arapskog škarta.

Nije nam jasno zašto se sekretarčić obraća muslimanima. On dobro zna da muslimani nisu pokrenuli klaonicu. On zna ko je pokrenuo genocid. Njima i Vatikanu , svojoj zemlji i sebi se treba obratiti.

On se usuđuje prodavati magli onima koji jako dobro vide i pamte.

Ne ide to tako čovječe bijedni. Ili si nepismen, ili glup ili ponajprije ono treće,  misliš da si neprikosnoven?

Mi ne pitamo, to je samo hipotetično. Mislimo da ima svega od navedenog,i nepismenosti i gluposti i bahatosti.

Sekretarov plakat govori sve.

Više od dvije, amanje od pet godina plakat je neretovao protiv islama; sve dok ga vjetar, snijeg,led i kiše nisu isprali. Dakle četiri godine nam se smiješila “miroljubiva” poruka sa panoa širom Sarajeva.

Rekli su nam da ih u RS i HB nije bilo.nismno išli provjeravati.Nismo htjeli rizikovati  da nas koljački vjetrovi ne pokupe.

To je već podvajanje i razdvajanje na religioznoj i nacionalnoj osnovi, možda i na rasnoj osnovi jer mnogo muslimana nema poželjnu i odabranu boju, kao ni “njegovi” afrići.

Lorensovo podvajanje je osnov i sasvim jasan poziv za netoleranciju, netrepeljivost i mržnju.

Niko da vrisne ili barem prošaputa:

-Tolerancija, trepeljivost i nemržnja, sekretaru Inglbergeru. Gdje su dušebrižnici javnog mnijenja i demokratije. Ovdje su najočevidniji dvostruki aršini u igri.

Možda je bio cilj Lorensa Inglbergera i drugih mentora genocidnog rata:

-Produbiti još nezaliječene rane, kako bi Bosna još više krvarila.

Dakle ,oni nama jasno i slikom i riječima upečatljivo : ” Mi ne retujemo protiv Islama! ”

Iz naše perspektive kao da vidimo đavolji kez i američki grb na plakatu. Ako ne znate američki grb je onaj Mr. Binov srednjak, produkt demokratije ” kolijevke civilizacije “.

Mi se ovaj put za divno čudo slažemo sa Inglbergerovcima i potvrđujemo ono što oni na plakatu navode: o ratujete protiv Islama.

Naše znanje engleskog nam kaže da je ret = pacov , a retovati slijedeći naše sintakse bi trebalo značiti: pacovariti, raditi nešto u potaji, iz podzemlja, iz mraka.

Dakle to se javno obznanuje i tu više nema ni truna dileme, ako je ikada i bilo.!?

Već 14 vijekova je stvorena jedinstvena fronta protiv Boga i to tako bezočno i očigledno da je to jasno i amebama i paramecijumima.

Istorija Bosna je samo nepregledni niz krastaških ratova protiv nje.

Pokušaji sustavnog uništavanje Islama i nepodobnih civilizacija.

-Pogledajte samo nepune dvije i po decenije unazad: BiH, Libija, Irak, Iran, Avganistan , Palestina (non stop od 1940 i neke), Sudan, Sirija…

-Kopate još dublje i dublje dok ne dođete do 1095 god. Tada počinju krstaški ratovi protiv Islama i ostalih ne arijevskih civilizacija. Tipologije skrojene po mjeri Vatikana.

Krstaški atovi koji ne prestaju do današnjeg dana.

Puno je to godina ne retovanja – ne pacovarenja protiv Islama i ostalog ne arijevskog svijeta</br></br>

Milenij je to pokušaja slamanja Islama i ” urođeničkih ” civilizacija.

-Koliko je to mrtvih, spaljenih, pobijenih i isisanih ljudi? To je konkretno pitanje na koje nema odgovora!

U ovom trenutku čak uopšte ne govorimo o Islamu. Govorimo o nepodobnim ne arijevcima.

I vi ćete Bosni držaati predavanja o miru, suživotu, toleranciji i demokratiji.

Idite pa se lečite, bar ludnica imate, dovoljno za sve luđačke zvijeri.

Možete se liječiti i kod manijakalnog ubice Karađića. Vaše ludilo nije naš problem.

I zamislite plakat stoje godinama niko da primjeti ,skine, ispravi, progovori i učini bilo šta po pitanju tih plakata!

I onda se pitate:

Dali je to bila greška?

Plakat je izašao iz Unproforove štamparije. Sve što izlazi u njegovoj produkciji ili narudžbi podliježe recenziji.

Recenzija napravila previd : ratujemo – retujemo.

Malo morgen što bi rekao nihov učenik i genocidni sluga samoubica.

Svi će oni tako skončati. Svako tko se Bosnu drzne dirati.

Bosna je Zemlja Božja Milosti.

Ret je pacov i retovati ne znači ništa osim pacovariti.

Rat znači sve : to je doktrina i nauk, omiljena umjetnost miroljubive, keogzistentne i demokratske zapadne ” kolijevke civilizacije “.

Šta znači retovati to smo objasnili?!

Šta znači ratovati to smo i te kako i opetovano osjetili na svojoj koži.

Mentori rata odlično znaju zašto ratove vode i zašto plakate daju.

Mi takođe,i zato bez magle molim.

Niko od domaćih dužnosnika, novinara, lica od znanja, nauke ili pera da reaguje na tu provokarivnu bahatost, licemjerje i nasilništvo. Nismo pomenuli lica od ugleda. Kako ih pomenuti kad ih nema, ako ih je bilo na testu retovanje – ratovanje su pali.

A šta je radila vlast, ona neka druga troglava štetočina. Kao i uvijek kad je mentor u pitanju ušima klepila, slijepa i nijema bila. opravdava to što on nije lijepio plakate.

Koje je opravdanje BH političara, vlasti, angažovanih, neovisnih i ekoloških novinara i kolumnista javnog mnijenja. Znamo nisu ni oni lijepili plakate.

Nemojte reći da ste svi prisustvovali sterilisanju 13.ooo jadnih sarajevskih đukela i tako pravdali svoje odsustvo sa javne scene i skidanja plakata.

Čestitost ne pije te vode i to se ne računa.

UN, UNprofor, EU i OSCE računamo u ništa i maglu; oni su sluge zvijeri.

Naše pisanje nam nalaže da kažemo da je poruka Lorensa Inglbergera :

Drska, bezočna, idiotska, promišljena, glupa, netolerantna, netrpeljiva sa konotacijama rasizma i mržnje.

 

Ko ne skače mrzi Bosnu

 

Ta hajte molim vas,oni će nama određivati patriotizam.

Mi ne djelimo lekcije.Mi kažemo uzmite riječnike i vidite šta je to ljubav prema domovini.

U toku paklenih dana ovog ljeta koje jedva prođe pogodila nas na 49 stepeni celzijusovi glupost.

Ko ne skače,mrzi Bosnu!

Mi ništa;ni jene.Mislimo, vručina nekoj blentoviji mozak popila.Kad opet prije  par dana  isti naslov ugleda svjetlost dana.

E sada nam nije preostalo ništa drugo nego da razmislimo o naslovu.Poslije par sekundi razmišljanja skontamo da naslov ni misao ne vijedi ni dva komarca koja se takare.Pride vrijeđaju razum svakog pristojnog i vaspitanog čeljadeta.

To nije ni glupost ,to je maloumnost. Šta sve ljudima neće pamsti na na blentaru? To bleismetar ne mere izmjeriti!Valjda im vrućine mozak popile,a kiše ono resto isprale. Ako su ga i imali?

Povod nije bitan , ni novinar čiji smo naslov posudili.Sportski događaj koji se dešavao ,bio i prošao.I ovajdrugi slične sadržine,je takoše otperjao. Bitno je da se članci sa ovakvim naslovima javljaju pred svaki imalo važniji događaj.

Sve da se Kulin ban vratio sa novom poveljom i novim slobodama za Bosnu u kojoj bi kao u njegovo vrijeme bio samo jedan jezik, jedan narod i Jedan Bog , takvi naslovi se ne bi smjeli upotrebljavati.

Pobraćemo neke od razloga:

– majmuni i zvijeri skaču ,

-većina ljudi ne misle kao Darvin da su ljudi postali od majmuna,

-ljudi dostojanstveno navijaju za timove koji nose boje po njihovom izboru.

– izraz podsječa na bojni poklič koji ljude treba da pretvori u horde raspomamljenih skakača,

-bojni pokliči nikad ne donose dobro,

-raspomamljeni ljudi nimalo ne liče na dostojanstvene ljude , oni postaju životinjama nalik, ne bilo kakvih , već onih dviljih, nekontrolisanih,

– protivnik ima svoje navijače i oni imaju nalog da se ponašaju na način kako sugerira onaj hajvan,

-eto neminovnog sukoba majmuna i zvijeri koji skaču ,

-zvijeri i majmuni , posebice šimpaze su najorganiziranije ubojice među životinje,odmah poslije ljudi,

-a opet neki ljudi vole šah ili sinhronizovano plivanje.

Zato je onaj zvjerski aspekt događaja na koji na neko poziva i sigeriše nam kako da se ponašamo.

Razlog našeg javljanja nisu samo zbog navedenih aspekta sportskih i drugih događaja.

Neke ljude jednostavno ne interesuje pogibeljni i ubilački sportovi.

Toliko smrti ima među samim akterima da je neljudski doći i bodriti da se ljudi međusobno ubijaju.

Frustracije dobitnik – gubitnik ,mržnja prema suparniku dovodi smrt na sami rub sportskih arena.Proširio se taj krug smrti i na puteve kojim se kreču majmuni i zvijeri koji skaču.

Mnogo izgubljenih života , svakim danom sve više smrti nose oni koji skaču.

Svojevremeno je spotski događaj bi teferić koji se gušta. Nosila se na utakmicu meza i piće, Znalo se pojaviti i poneko ćemane.

Navijači su se dijelili na pitare, sevdalije, buregđije, komade teletine ili  govedine, mocarte, rjeđe konjetine , umjetnike, molere, čevabđije, štrause i simpatizere. Najgrublja riječ je bila: vozovođe / vlakovođe,

Nije bilo bitno ko si i šta si!Bilo je bitno da si čovjek,da voliš sport i imaš tim za koji navijaš. Nisi ni morao plaho navijati za neki tim.Bilo je bitno druženje. Protivnik i protivnički navijač je bio poštovan i dočekivan sa dužnim pijetetom. Poslije utakmice se zajednički išlo na akšamluke i u provod.

Bilo je tu šeretluka ;nekom bi auto,kuća,vrata,prozor,oluk ili voćka bila ofarbana suparničkom bojom. Bilo je tu i opklada; ne zna se koja je bila lukavija, osmišljenija i tandarlija. Niko nikad se zbog svih smicalica, nepodbština nije ljutio.Bila su to prijateljska nadmetanja i smicalice.

Danas toga nema.Sada je protivnički tim i njegovi navijači smrtni neprijatelj. To nema veza ni sa sportom niti bilo čime. Zapravo ima ;sa najcrnjim scenarijima. Animozitet sa sportskih terena uvukli su one ,još gore konotacije; koje prizivaju duhove zla i mržnje.Nacionalističke i šovinističke.

Svako malo neko nekog malo bocne pod bubrege i ovaj “navijač” što je pošo da skače rikne.Ponekad neki policajac ,naviječ preotivničkih skakača iz čista mira na mrtvo upuca nekog protivničkog navijača koji skače.

Pijane horde skakača mogu biti i nešto blaže. To su oni slučajevi kada protivničke timove ili navijače počaste ciglama u glavu ili jednostavno kamenuju. Cigle i kamenje je lako naći i unijeti. Za to je zaduženo obezbjeđenje, radi bolje i uspješnije saradnje sa navijačima.

Nazivi koje sebi navijači daju mogu biti istovjetni stilovima navijanjima. Mi ćemo obratiti pažnju na imena navijače dva tima iz našeg Sarajeva : Horde zla i Manijaci.

Mi smo samo par sekundi prije preživjeli jedan strašan, krvav, koljački i genocidni rat. Njega su vodile zločinačke zvijeri ustaše i četnici : nebrojene horde zla i manijaka.

Oni su samo slijedbenici vatikanske zvijeri, hordi zla i manijaka koja je potamanila američke indijance i “urođenike” širom svijeta.Sada tamane tek toliko da ne ispadnu iz štosa;zlu netrebalo.

Horde zla i manijaci su pripadnici genocidne sorte koja kolje, siluje i uništava cvijeće planete Zemlje.

Sada se navijači dva tima koja su nam draga krste tim imenima.Nas to ježi i ograđujemo se od tih imena. Zbog njih i onih koji to ime glorifikuju i nose smo prestali da idemo na utakmice, da se provodimo, akšamlučimo, mezetimo i družimo sa navijačima protivničkih timova.

Oni navijači koji su dali sebi ta grozna imena i koji se diče njima ne mogu biti dostojni Sarajeva i Bosne.

Besmisleno je pitati vođstvo klubove šta oni rade. Njihova politika je podržati navijače koji se grozna , zločinačka  imena  nose.

Čestiti i radini ljudi su se počeli klonuti sportskih događaja radi šačice onih koji sebe nazivaju. Zato ta “posjećenost” na utakmicama. Sportski susreti su postali događaji najvišeg stepena rizika. Ići na sportske događaje i glavu gubiti to mogu samo bezmozgaši sebi dozvoliti.

Sarajevo je Grad čednosti, a Bosna Zemlja Božje milosti.Njihovo dostojanstvo,povelja Kulina bana i stečci ne smije sebi dopustiti da njena djeca pripadaju hordama zla i manijacima. Takve ljude ona ne rađa.

Samo koljački izrodi i manijački abortusi mogu biti horde zla.

Mi ne želimo da pripadamo udrugama i jatacima koji  nagrđena imena nose.

Zato molimo novinare da pozivaju navijače:

Večeras navijajmo za Bosnu. Ili danas navijamo za Sarajevo ili Željezničar.

Čak i ti pozivi su  usko ograničeni.

Navijajmo dostajanstveno i tolerantno kao dobri ljudi.

To je dovoljno,jer iz poziva izbija  čast i čest srodna Bosni . Ta imena će nas uputiti da navijamo bosanskim bilom,od srca: milostivo, časno. pošteno i humano.

Zastidimo stvarne horde zla i manijake svojom dobrotom i poštenjem.

Dobrota,poštenje,dostojanstvo i čast su nam od postanka Bosne od Boga Jedinog darovani. Nemojmo to blatiti skačući i urlajući.

Oni nama mi njima

Rubrika :

Oni nama , mi njima!                                                     

Trebalo je neko vrijeme da prođe , da zacijele sve rane ,izbrišu uzavrele strasti , da razum ponovo zauzme mjesto i da se hladno i smireno progovori o užasima genocida i tragedijama ratnih strahota u Bosni i zločinima koji su ga pratili.I o svemu onome što se podmeće Bosni,ma koliko to podmetanje maleno izgledalo.

Za to je potrebnao minimum petnaest  ili još i više godina.

Međutim,svjedoci smo,da danas sa svih strana stižu svjedočanstva o tim strahotama ,od onih  koji taj užas i stravu nisu okusili ,već gledali na TV mirno i bez uzbuđenja  kao najužasniju i najkrvoločniju  horor sapunicu  uz pivo i pomfirt ,zadivljeni količinom krvi i  monstruoznosti zločina.

Ta svoja svjedočantva ,uvijek naglašavaju su: „objektivna gladišta“,a uz put se zarađaju neka para,promoviše umnost debila i prodaje magla onima koji su  taj rat doživjeli ,a poneki i preživjeli.

Ta njihova “svjedočanstva” su nešto što nema veze sa istinom.Bosni se,podvaljuje,uvaljuje i podmeću laži..

E pa više neće moći  lipi lipići naši.

Vi progovorite,nešto ste uradili,nešto uradite ili ne uradite mi odgovorimo.

Bez ljutnje!

Sami otvarate ulaze u kumulativnu rubriku : Oni nama,mi njima.

Beskonačni nizovi riječi mognu da počnu.I nema diskusije,nećemo se upuštati u nju.

Jednostavno nemamo vremena za The creatures.

Kavazoviću , može’ neka sušna Dova

Pada kiša,haman ko da su se otvorile sve nebeske slavine.Procurilo na sve strane,voda sve čak i autobuse guta.

Malo kiša pada ,pa šta.Otkad je zemlje i njenog vakta kiša pada,pa nikom ništa.

Dežurne službe kao i uvijek nespremne.

Puzdaju se u “ilmije” u “reise” .Ovi o svakom belaju i kijametu imaju spremne nabrajalice.Oni to omiljeno štivo nazivaju ” Dove”.Imaju oni i fetve i hutbe.Ali to nije za ovakve prilike.

Fetvu bi mogli prikantati piscima ovog članka.Kazna je to za drznuli se dići glas na “učene”.Hutba je opet za blagdane,ali mogla bi pasti za neke džume.

Samo  ovi iz “iz” su slaba  fajda Civilnoj zaštiti.Pogotovu oni “reis” Kavazović.Njega nemojte ni za živu glavu zvati da vam svoje dobe/nabrajalice uči.Nemojte dovu za sušu zvati ni za živu glavu.Neće kiša prestati za dva mjesea;to vam garantujemo.

Sjećate se ljeta i ljetnog pržuna.

E, taj Kavazović  24.juna/srpnja objavio svoju kišnu dovu i zamolio narod da ga potpomogne molitvom.

Da bi vam bila jasnija slika o Kavazovićevoj dovi mi vam predstavljamo tekst koji smo objavili 30.jula/srpnja,samo tri dana poslije ustoličenja dove Kavaza.Uz male korekcije ga preslikali 17.septembra.Prenosimo ga u cijelosti,iako je friško  bajat,može bar neku pouku CZ dati.

Kavazović poručio – učimo kišnu dovu

Ima neki reis koji se rijetko javlja i obraća javnom mnijenju.

Kontamo, iz poniženja mu, a kad se javi sve nekako mlitavo k'o minderpuza glas.Sada mu i glas malo ojačao.

Velimo, im'o bi rašta i mor'o bi se svako malo i po više puta na dan javit, ako želi dobro narodu. Ali se glasat ‘nako muški, čvrsto, jako. I svakako mnogo više, svojski radit i svoje vjerske službenike iz jarama nerada ispregnut.No,otom potom.

Izjavom od neki dan reis Kavazović gurnu sebe u prvi plan i dade nam otvorenu ulaznicu za reagovanje. Ko ga tjer'o. Što mož’ čo'ek sebe uvalit’  to niko nem're nikog.

– Haj'mo učit kišnu dovu.!

Ko veli biva, paklene vrućine, požari, ljudima se teško borit sa vatrom, vodom i slični belaji.

Rek'o to reis, možda se pomolio, dva rećata, ne može se više, vrućina strefila. Pa opet pozvao po običaju k'o biva treba ponoviti još dva rekata, a vrućine i dalje sijaju, požari vrckaju i migolje.

Ne ide to tako Kavazoviću!Ni je to ono „mere bit da bidne rat“ što reko onaj tvoj pismeni drug bez brade i što brže bjež međ’  osmanlijske pobjegulje.

Nije da nam je namjera učti  šta će ko raditi. Svako svoje terete neka nosi. Ali,neke se stvari moraju pojasniti. A mi to uvijek nagodni, činimo, po Bosanski, po tabijatu,natenane.

Nekad je bolje raditi, nego govoriti!

Bio jedan Mojsije (Musa), dobar,žestok čovjek i vjernik. Jedan dan otišao u planinu i niko nije znao ni gdje i kako. A on se četrdeset dana, trideset pride deset,u osami, daleko od ljudi, Bogu Hvaljenom molio. Bog milostiv bio i dao mu kamene ploče. Na pločama rješenja i upute za mnoge stvari i dobra dunjalučka.

Bio jedan Dedo Ajvaz , dobar čovjek,mudrac i vjernik.Mučila ga jalovost jednog izvora. Ima ga se vidjet: lijep, bistar, svjetlucav i bogat ; al’ ljudima nikakve vajda,zarobljen u kršu. Nesta’ mudrac, niko ne zna gdje i kako.A on četeres’ dana u osami, trideset više deset, daleko od ljudi Kur'an učio, Bogu Milostivom se molio. Bog milostiv bio,pobucao stijene, izvor vodu ajvatovačku ljudima uputio.

Bili su to dva dobra vjernika čista srca i Bog im na čestitost i dobrotu milošću uzvratio. Kad Bog svojom milošću kaže Budi ono biva.

I dan danas ploče i izvor žive i svijetle narodima kojim su poslati.

Sjevernoamerički Indijanci imaju ples kiše. Imaju ga i domorodački narodi ostalih Amerika. Ples kiše nije nepoznanica Afrikacima, Aboriđanima i još mnogim drugim “urođenicima”.Oni su mnogobošci i njihovi plesovi se ponekad usliše ponekad ne, zavisno od čistoće srca, djela i molitve.

Kavazoviću od tvog poziva na molitvu i molitve ne bi ništa. Nuto jada. Nešto tu nije u redu, misliš ti; i po običaju na drugog svaljuješ: ovaj narod ništa ne valja, ne zna se ni molit.

Mi opet mislimo, pametan narod koji tabiri : šta nam taj neki Kavazović ima rijet.

Gdje je dosad bio, sad bi nam neke bajalice za mudrost prosipao. A jošte nit’ smo ga mi birali, nit tražili. Njega je “onaj jedan” kooptiro i to samo privremeno,dok se onaj Glavati, od masti užegli ne uspije nekako vratiti.

Druga stvar je važnija. Bosna je ta Zemlja Božje milosti. U Boga je svaki čestiti čovjek isti, bio on katolik, pravoslavac, musliman, ciganin, jevrej ili oni drugi ostali.

Ovog ljeta je gorila Bosna i u pravoslavlju i u latinluku i u muslimanluku i kod onih ostalih: a ti na molitvu samo muslimane pozivaš , velike greške, hulu i podjele praviš.

Ne može to tako, Bosna je ovo, i snene i čista i posna, i rosna i divna i mila. Svu djecu dobrog srca ona voli, i svoju i tujinsku.

Prošle godine i godinu prije je bilo obilje kiša. Ove godine malo pripeklo, pa šta.

Bog daje i usteže po svojim planovima. Ljudi ko ljudi, lakomi i nestrpljivi i nikad ne znaju zašto je nešto dobro loše, a zašto neko zlo dobro. Navikli na ono: zlo je zlo;dobro je dobro. E nem're tako jednostavno, nit’ je sada nit’ ikad tako bilo.

Dova je nešto uzvišeno,nešto što samo čisto predano srce može osjetiti i učiti.

Traži i daće ti se. Moli skrušeno, u potaji, tihim glasom. Moli i molba će ti biti uslišena.

Još tiše kucaj i otvorit će ti se. Bog je dao Kur'an kao uputu za molitvu i svaku stvar.

U molitvi Milostivom Gospodune treba ti nikakva džamija,ni crkva, nikakav hodža nikakav ili sveštenik kao posrednici. Samo abdest i uzvišene Kur'anske/Biblijske dove/molitve  imaju molitvenu i preobražajnu vrijednost.

Kavazoviću nemoj po medijima,iz pozlaćenih mihraba ili ahtung-ahtung zvučnika svoje dove oglašavati i reklamirati. Nije to dobro, reveš i na Boga huliš.

Eto,zbog toga ne ide to sa tvojom kišnom ili bilo kom drugom dovom; od nadobudnijeh, polupismenijeh ljudi smišljenih i zapovjeđenih. Jezhikoshlovci lihkujte gledhite kohlikih ovdijeh ovijeh vašijeh h ima. Ima sve u imhenik jezhikada ih uneshete i objasnihte.

Preporučena dova je prije neko čaranje, bajanje; gatka, neki tam- tam ples kiše,neko guslarenje.

Pa nije dova neka sihira koju tvoj zli pobočnici jadnom narodu za pare prodaju.

Pa zapiseš sihiru a ono kiša pada. A k'o što znaš sihra se o glavu gataru može razbit i uglavnom se razbije.

A šta misliš pošalje li se kiša iz svih nebeskih i zemaljskih slavina pa preplavi dunjaluk. A jedna nesreća nikad ne dolazi sama.
Kojom bi se sihirom Kavazoviću. od poplave odbranio? Ono efendija* ti nikako ne pristaje; efendijica tu i tamo, izuzetno rijetko, češće nikako. Isto tako niko na ovom dunjaluku ne bi smio dozvoliti da ga tako oslovljavaju.

Ta riječ se ne bi trebala za insana uopšte upotrebljavati.

Gospodar je samo jedan – Gospodar svijetova, Sveopći Dobročinitelj Milostivi!

Gospodin je samo jedan Gospodin Uzvišeni Mudri.

Ostali bogohulno umišljaju da su nešto što nisu.

Efendija onaj po narodski rečeno se ne postaje, on se rađa. Očit primjer ste ti i većina tvojih tituliranih vjerski obrazovanih muslimana. Kad je u vama efendluka bilo. Goljo, jad i bijeda, narodske se grbače dohvatio; čast izuecima.

Tvoja „gospoda“ tvoje efendije se u džamijama tuku, iz zasjede iza džamija kidišu na ljude, tuče se džemat protiv džemata, brat na brata, ubijaju,zavode (podrazumjeva se ali nećemo reći siluju), bigamiju šire, sihire pišu, muža i ženu rastavljaju, preljube i one muško muško gadosti čine, zlo među ljude ubacuju, kradu, smutnju prave. Podjelili se u grupe i sekte. Neki postali strani plaćenici, terorisiti.

Ništa od ovoga nisu naše riječi. To su samo naslovi u medijima.

Ti kao njihov “glavni i odabrani vođa” ništa ne poduzimaš, zataškavaš.

“Zatečeno stanje, jes’ sramota, ima toga, grijeh je!“ – braniš se u mislima ti. Ništa javno nalet te bilo.

Ako ti je utješna – tvoj prethodnik je bio toliko loš i bogohulan bio da si ti mali miš u poređenju ‘ njim.

Ti nama pokroviteljski – učimo kišnu dovu.

Prvo: nikako nam ne možeš biti pokrovitelj.

Tebe bira jedan čovjek, iako se javnosti nameće da te bira desetak ljudi.

Drugo, važnije: mažeš oči narodu gladnom. Što ne prozboriš koju i učiniš nešto u korist naroda sa čije grbače ti i tvoje hodže kajmak skidate.

Treće najvažnije : Tvoja dova nije dova, to je hibrid gatlice i nabrajalice bez reda i smisla. Nije to ni obrazovni sastav koje bi desetogodišnje dijete bolje uradilo. Nema tu nikakvog nauka i izobrazbe. To je neko pomiješao časne Kur'anske riječi sa bezveznim jadima ljudskog blebetanja i “pametovanja” :bez reda i smisla. I nešto je duga ta dova, dok je čovjek nauči, eto poplava.

Daleko nam kuća od vaših dova i još dalja od vaše dvolične “učenosti”!

Da ste bili pametni, k'o što nište mogli ste raspisat konkurs za niže razrede osnovne škole sa temom : Kišna dova.

Bili bi ste zapanjeni brojnošću radova boljih i učenijih od vaše kišne dove!

Tako vam je kako je lipi moji.Ono lipići ostavljamo za drugu priliku.

Jedna Fatiha iz srca naroda je sasvim dovoljna.

Molite se i radite vi,eće vam biti primljeno.

Molićemo se mi, raditi ne možemo vi nam ne date.

Ko zna, možda nam se naše molbe usliše.

Osvanuće Božjih dova dan.

Mi smo se molili i strahujemo.
Molili se vi ili ne molili, teško vama i teško tog dana i prije; sasvim izvjesno je! Pitajte ruke Ebu Leheba;vašeg budućeg jarana.

(* efendija = Gospodin,Gospodar,pokrovitelj,titula vjerski obrazovanih(učenih,izobraženih) muslimana,učen čovjek.)

Ovo zamalo uvedosmo u rubriku homor.Da nije Kavaz u pitanju i da kiše ne padaju bio bi čisti hutmor. A to vam je reiska kovanica :  hutba + humor .

Slovo o Indexima – Zakašnjeli predgovor

  

Mi kažemo ,nikad nije kasno o lijepome pisati,kao ni predgovore.

Uostalo uvijek su nam bile smiješne te književne floskule kao recimo predgovor i pogovor (zagovor). Nekad su nužni,ali  su,manje više, suvišni.

Mi smo mislili da indeksima nije potreban ni pregovor i ni pogovor.Oni su bili svijet za sebe i za nas koji smo poznavali i voljeli vrhunsku muziku.

Stali su dvijehiljadeprve godine.Umro Pjevač.No nisu prestali.I neće.

Ehej- brate moj

– Indexi su to…

Neki su otišli u drugi svijet.Ostali su se rasuli.Muzička akademija trojice među prvima,trojice od sedam veličanstvenih je zvanično trebala da prestane saobrazovanjem.Kažemo trebalo a varamo se!

Indexi,dobro falični,putuju zemljama izgubljene nam domovine sa novim polaznicima akademije; pjevačima koji se tek upjevavaju i sviračima koji se jako usviravaju.

Sve se vraća.

1968.g. The Beatles i Creams su otišli u historiju.Klepton se utopio u ponavljanjum,The Animals ga slijede.Doors,Jimi Henrix,J.Joplin i ostala djeca cvijeća posustaju.Vudstok je označio početak kraja preostale djece cvijeća.

Iskrenoj,prirodnojvrhunskoj rok muzici su prijetili teški dani. Zatim su Vatikan,zvijer  i ostaleubice obrušili na njih i među desetinama hiljada mnogih pogubili su Dženis,Džimija,Džima i Lenona i mnoge druge.

Već znamo; Lenona je 08.prosinca/decembra198o.g. ubio Marc David Chpman, reći ćete.Nećete biti u pravu.Lenonu nije smetala ta smrt,njega su muzički i intelektualno ubili početkom sedamdesetih.Zvijer ga je ubila zbog nestajanja djece cvijeće,a i  zbog njihovog miljenika preobraćenika ser Pola.Lenona je ubio jedan od mnogobrojnih ubica zvijeri koji nose u đepu podlistak Lovac u žitu.

Tih vremena svježi i poletni Indexi su morali da popune  nastale praznine.Preuzeli su teško breme.Morali su i plakati i pjevati o ljubavi i za neke izgubljene mladosti,ali i za mladosti koje stasavaju.Onima koji su opstali i onima koji su dolazili podarili su sebe.U svoju plemenitu ,jedinstvenu ,filigransku muziku utkali nepodnošljivu lakoću sviranja ,  ljubav,imagine i  balade, poeme, rapsodije i opere.I dušu,mnogo duše što je najbitnije.

Kako je ponešto od  toga nastajalo i izgledalo vi možete  da pročitate u započetom serijalu serijalu Indexi – biografi naše  mladosti.Ali to nisu stereotipne priče koje se po potrebi prepisuju.To su crtice  manje poznate širem auditorijumu.Iskričavi djelići autentičnih pismenija već plešu pred vama.

Idemo dalje, u prošlost , koja je donijela muziku za vječnost.

 

Srebreničko nebo nad njima

 

 

 

Kad ptice odlete na jug

miris kestena najavi jesen

Meme će ložiti peć na ugalj staru

na njemu će grijati uspomen

 

Kad snjegovi zapadnu bijeli

ispod trešnjinog stabla

Seja će gorko zaplakati

nema koga da

 

Kad mirisi lipa najave sunce

prkosno stojeći na vjetru srebreničkom

mame i seja tražiće u prtinama krvi

velove  sanja umotane plamenima  ljubavi.

Susret sa Vehabijom, bivšim drugom

 

Nedavno smo sreli  jednog jednog našeg druga,koji se odmetnuo od nas, ćafira.

Vidimo debelo zabradatio, ne liči na insana,kojeg smo mi poznavali,već na bradate kreature, koje su sa okolnih brda ,ne tako davno prije,pucale po nevinosti prelijepih Saraj zidina.

Sada je vehabija, koji je sam sebi odabrao ime pa se sada vabi Vehabija Kavaz Kavonoz .Nimalo   ne krije da je muhađedin.Mora mu se priznati,uvijek je malo zatucan i iskren bio.

Dobar je to čovo,pomirljiv i skrušen.

Mi neuki,pitasmo ga šta je to muhađedin.

Razložno je pokušavao da nam objasni nešto što je strano ovim prostorima i  što mi ne možemo shvatiti i svariti.

-To je borac koji se bori na Božjem putu.

Ne pitasmo ga gdje je bio za rata 1992.-1996. Znali smo,pobjegulja u Turskoj mir našao.Neuki i radoznali mi ga pitamo: a šta je to borba na Božjem putu.

-Boriti se protiv nevjernika na svakom koraku.

Zaista smo neupućeni kad ga moramo pitati : kako to da se o tome ne govori u pet osnovnih ibadeta i ko su ti nevjernici.

-Kakvi vas ibadetim spopali.To su vjerske dužnosti koje nemaju nikakve veze sa borbom na Božijem putu.Boriti se protiv svih koji ne misle kao mi.

Sada nam je već lakše.Nismo više neuki i neupoznati.Vehabija zna manje od nas. Za njega ibadeti nisu borba na Božjem putu.A osim toga i  od malih nogu nas u školama uče, da oni koji ne misle ko mi ili su truli kapitalisti,ili informbirovci,četnici i ustaše ili samo  izdajice. Ipak želimo da pojasnimo stvari, pitajući koji su to oni.

-Hanefije ,Vehabije i na kraju ,krajeva talibani i ISIS.

Skontamo, srce mu zamotano u crnu zastavu u kojoj ljudskosti nema.No,možda smo preuranili sa zaključkom i pogriješili , a ne valja dušu griješiti.

Pitamo ga da li je borba na Božijem putu ,opasati se bombom i u džamiju ili školu, punu nevine djece i žena , ući i raznijeti ih?

Da li je borba na božjem putu    primati u svoje redove strane plaćenike i ubojice sa trulog zapada  i   boriti se protiv svoga naroda i svoje braće, silujući,ubijajući,paleći žareći sve pred sobom?

Da li je…

On nas prekida savjetom , umijte žene u mikab to vam je najčistije.

Mi kažemo da mikaba u Kur'anu i Sunnetu nema,ni jednom jedinom riječju nije pomenut.

On se malo lecnu,pa nam kaže da su to njemu hanefije prišapnule ,da tako mora biti.

Zatim nam reče da je poželjno, po  dvije tri sirote žene vjenčavati,i više ako se para ima.

Mi ga pitamo koga će  dvojica,trojica ili više njegove braće tada ženiti,jer za njih nema žena.Hoće li ženiti koze,krave ili se među sobom ,muško sa muškim ,ženiti.

On se zacrveni,pa reče hanefije im kažu da je  kod u njihovim čitabima tako zapisano.

Malo se šalimo, pa ga pitamo da li je on pijetao.

Njemu nije jasno zašto ga pitamo.Mi  mu objašnjavamo da samo pijetao može podmiriti više koka,a i žena više muškaraca.Naše historija nam kaže da se nije rodio taj kojim može redovno više od jedne žene podmirivati.

-E ja mogu,tako mi hanefijci kažu!

Nećemo mu reći da mikab zaduhu stvara i prenosi sa pokoljenja na pokoljenje.Nećemo mu reći da nezadovoljena žena,svoje strasti ne može stišati,da će drugog pjevca tražiti.A ako ne smije i ne nađe,može se lako u tribadiju pretvoriti.Uvijek ih ima više od dvije u domu hanefijaca.

Da bi nas na muke stavio ,on  nam još reče da se ne treba sa inovjerkama ženiti.

Ne pitasmo ga ko odlučuje ko je inovjerac,reči će nam o tome odlučuje hanefijac.Ali ga pitasmo kako to da je Muhamed A.s.,vjerovjesnik ,pomazanik Gospodara svjetova oženio kopćanku hazreti Mariju, časnu hrišćansku kćer.

Nije ništa progovorio,samo je zube stisnuo.Vidjeli smo da vaga i da se pita šta mu to još hanefijci podmućuju i kriju.

Vidimo neugodno mu,pa se odlučismo na jedno manje provokativno pitanje.

-Ko su ti ,da prostiš ti hanefijci koje mnogo spominješ i na koje se pozivaš.

-Ne znam,ovi moji iz „islamske zajednice „ mi se dodvoravaju i tetoše me,samoda bih prihvatio te njake  hanefijce i njihov šerijat.

Mi ga više ništa ne pitasmo.Neugodna tišina.

On htjede nešto reći,ali slegnu ramenima ,pa ode svojim putem,bez selama.

Ode onako kako to vehabije hode.Polako,pomalo pognuto,kao da teret grijeha na leđima nose.Jal svojih,jal onih za koje su plaćeni.

Obučen u skromnu odjeću,trofrtaljne patalone,cipele slične opancima,tri broja veće klepeću po usijanom asvaltu.Kontamo bio bi lijep, Bogu Milostivom ugodan čovjek ,samo da nije zapustio bradu i mozak.

Još kontamo, valjda je lijen ,jer nije ovo početak ere pećinskih ljudi ,kada nije bilo britve,brijača, žileta i trimera.

Mi se takvih brada ježimo:

– od vremena kada su nas tjerali da napamet bubamo Mraksa i Engelsa,

-otkako su nam dokazivali da je Čarls Darvin gatao da je čovjek nastao od majmuna,

-otkako  su razni  Mensoni kasapili žive trudnice i iz utrobe im vadili  živu djecu,da bi ih ubijali,

-otkako su  bradate kreature i pogani krenuli da unište Bosnu i njen narod,

-i još otprije otkako su …

Ali vi nemate vremena za tužbalice.

Tako smo skontali da brade nemaju veze sa  Bogom Jedinim , ni ljudskošću i  razumom, i da se rugaju svemu dobrom i čestitom. 

O Vatikanu – Optužbe i istina

Zamjeraju nam da govorimo o Vatikanu u negativnom kontekstu.

Dobro, večeras ćemo ih poslušati i mi nećemo govoriti o Vatikanu.

Nije valjda da se bojimo da ćemo proći kao Drajfus.

Pustićemo da oni sami o sebi ili neko drugi o njima govori.

Možda bi u slučaju kada drugi govore adekvatniji naslov pisanije bio:

Optužujem

Tako će se vidjeti da li naše priče istinu govore.

Nedelja 11. rujan (spetembar) 1994. – Zageb – Hipodrom.

Papa Jovan Pavao II, svečano obilježavajuči posjetu Hrvatskoj svojom misom,podugo glorifikuje i medenim usnama na sav mah daje odu ratnom zločincu Alojzu Stepincu.

To je zlotvor koji je bio glavni kršćanski duhovni vođa ustaške genocidne tvorevine Nezavisne države Hrvatske.

To je ona koljačka tvorevina koja je samo u Jesenicama pobila 700.000 Jevreja, Roma, Srba, Muslimana i ostalih nepodobnih pripadnika drugih naroda. Veliko broj ubijenih su bili Hrvati koji se nisu slagali sa tom politikom.

Citiramo (TV Channels Online):

Na današnji dan, 3. listopada 1998. godine, papa sv. Ivan Pavao II u Mariji Bistrici, proglasio je blaženim zagrebačkog kardinala, slugu Božjega, Alojzija Stepinca.

„Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Amen.

Papa je Alojza Stepinca proglasio svecem. Tako to pape rade. Krvnike proglašavaju svecima. I pedere. I silovatelje djece.To je čisto Bogohuljenje. Ništa novo za bludnicu ispod sedam bregova.

Kažu Stepinac se branio da on nije nikoga ubio.

Ni Hitler ni Pavelić,ni Tuđman ni Čosić ili SANU , papa Ivan Pavlica nisu nikoga ubili,niti mnoge pape.Za papu Borđiju je dokazano da je silovao, ubijao, trovao i klao.

Međutim to ne znači da nisu genocidni koljači.

Vraćamo se na hipodrom gdje papa juriša:

“Nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove poput rijeka koje protiču ovim krajevima.Kao Sava,koja izvire u Sloveniji,protječe vašom domovinom a u Srbiji utječe u Dunav.

Te dvije rijeke se susreću kao što su i pozvani narodi koje ona povezuje… ”

Papa Ivan Pavle II poslije hvastanja krvnika između ostalog,ovo poručuje masama vjernika (kažu bilo je milion vjernika).

Pomenu Ivančica Pavao II sve koje Sava povezuje, normalno :  osim Bosne.

Ali vjernici iz Bosne i Djedove hiže nikad nisu bili u zajedništvu sa Vatikanom već su ga prokleli. Zbog toga su svako malo dobijali krstaške ratove,klanja ipustošenja.

Papa Ivan pavle II to zna. Zna i da je rat u Bosni 1992. – 1995. bio tek poslijednji u nizu krstaških ratova protiv Bosne , zemlje Božje milosti.

Dakle za tog papu Bosna ne postoji.

Dali dolikuje nekoj blaženosti, negirati postojanje jedne prizante zemlje.

I onda , vi će te nam raći da  imamo respekta prema papi koji negira naše postojanje.

Onaj ko to čini mora da je lud. Mi još uvijek nemamo to čage.  A nisi lud dok ti to ne dokažu. Nisu ovo vremena kada te zatvore i ti trebaš da dokazuješ da nisi lud.

Tko zna, sve se može.

Kažu ne volimo Vatikan. Ovaj put nećemo o pederčini Mikelanđelu koji se namrgođeno smješka papama svakog jutra sa svoda Sikstinske kapele. Poručuje im da ne skreću sa njegovog puta i prstima se mazi sa jednim od svojih mnogobrojnih ljubavnikom. Tipično pederski.

Nećemo o tome,to smo mi prvi javno zamijetili.

Vatikan se tek 1965. posebnom bulom oglasio da je ropstvo neprimjerno i ne dolikuje dvadesetom vijeku.

Vrlo blijedo i sramotno od sile sa dna sedam brijegova, “gospodara orbis et urbis”.

Ne narediše da se ukine niti osudiše ono što je Isus Hrist s početka nove ere najoštrije žigosao i proganjao.

Neprimjerno ropstvo ne znači i ukinito ropstvo ili barem osuđujuće.

Mnogo toga se u Vatikanu radi što ne dolikuje pa to ne ukidaju.

Vatikan i njegove crkve svaki dan potresaju nedolične,umobolne , bogohulne,čak i kriminalne radnje i optužbe pa to niko ne zabranjuje.

Kad bi se sabralo od nastanka Vatikana do Bosne 1995. godine,  brojke bi nadmašile sve ostale kriminalne, zločinačke radnje svijeta.

U ovo ne uključujemo silovanu i masakriranu nevinost,to zaslužuje poseban osvrt.

Ovo svakodnevno dan za danom čitate u novinama i niko ne mari ili to zabranjuje. Ušle te radnje ljudima u krv i u gene. Čovjek jednostavno ogugla.

Ne dolikuje ( ropstvo) ne znači i zabraniti ga.

Ako ropstvo ne dolikuje dvadesetom vijeku onda papska / Vatikanska bula upućuje da je dolikovalo 19. i svim ranijim vijekovima.

Nemojte nam molim vas govoriti o nekim konstrukcijama ili nam bilo kakvim asocijacima implicirati govor mržnje. To nije pošteno, mi samo tumačimo ono što je rečeno i objavljeno.

Hiller pomete, desetke milione puta pogubi ljudskost i mnogo više života. Minut prije smrti se pomoli Isusu i sve mu biva oprošteno. Tako nas uče Savle.

Ajte molim vas, nije nego.

Šešelj 2oo5 kaže,  a google objavljuje:

“Možete vi mene optužiti za sve zločine koji su počinjeni u bivšoj Jugoslaviji, ja ću se odbraniti i dokazati da je za sve kriv papa Ivan Pavao II.”

I odbranio se; pustili ga na slobodu da svoje genocidne ćenifarije i dalje bljuje po bijeloj selendri i okolnom pašaluku.
Nejvjerovatnije dogovor pao: Nemoj ništa o ućešću mentora u klaoničkom piru ustaša i četnika, mi tebe puštamo na slobodu, dok ne crkneš.

Jedan od najvećih balkanskih krvnika se već skoro godinu dana slobodno šeće, a Vatikan ni jedne riječi da progovori.

Oni nas pozivaju na toleranciju.

Hajte molim vas. O kakvoj toleranciji je riječ?

Tolerisati zlo da popuje nevinoj žrtvi.

Za kraj smo ostavili nekoliko poetskih bisera:

“- Crkva ima mnogo manje veze sa bogom nego priroda i što je starija sve manje. (str.166)

– Čitavo učenje crkve je leganda i praznovjerje. Da bi vjerovao (tom učenju –op.a) čovjek treba da bude priprost kao najveća neznalica. Da bi vjerovao čovjek treba da bude glup i preplašen.(str.175)

– Crkva stvara svece u vrijeme kad su joj potrebni i tamo gdje su joj potrebni. Nije to nešto što zavisi od Božanske Volje. To je geografija i politika. (str.178.)

-Crkva je zamučivala, ublažavala i iskrivljivala učenje Isusovo. Sahranila je njegovo učenje pod čitavu planinu deklamacija, teologija i praznovjerja. Da bi bila moćnija ubijala je vatrom mukama, uvijek tobože u ime Božijeg, a u stvari da uveće svoju moć i bogatstvo ,i da iskorjeni svoje neprijatelje.Crkva je jedna od poznatih svjetskih kriminalaca.(str.175).”

Ovo nisu naše riječi,več riječi Luisa Bromfilda poznatog pisca iz njegove : Čudni slučaj Mis Ani Spreg. /Mali roman – Budućnost N.Sad 1957 g./

Nismo htjeli uplitati neka njegova druga razmišljanja o crkvi. Zbog ovakvih razmišljanja je najvjerovatnije dobio samo Pulitzerovu nagradu. Nobel mu je onemogićen iako je bio  bolji literat od 90% nagrađenih.

Za kraj ćemo samo primjetiti da Isusa na svojim zdanjima, kojih se Nebo odreklo,  često predstavljaju kao Heliosa koji vozi nebeske kočije.

Nikome u Vatikanu ne smeta što je Isus predstavljen kao paganski bog koji ćera konje.

“Već je sjekira položena na korijen stablima; svako se dakle stablo koje ne rađa dobra ploda siječe i u oganj baca.” ( Isusove riječi/Matej 3.10.).

Vi ćete se zapitati šta je časni drvodelja htio ovim reći.

Mnogo toga, višeslojna je to poruka i opomena.

Mi ćemo vas zapitati da li su pape rađali. Samo Papisa Ivana koliko mi znamo. I ona krišom. A imali su mnogobrojnu “nezakonitu djecu”. Sam Borđija je imao devetoro, a silovao i  obljubio najmiliju trinaestogodišnju kćerkicu.

Blud i razvrat Vatikanski u sodomitskom pravcu su najavili i rječju i djelom utemeljivači hrišćanstva jevanđelista Ivančica  apokaliptičar i  Savle konvertit biseksualac.

Ni šta od ovoga nisu naše riječi . Mi ih samo prenosimo. I vi nama zamjerate što ih slikamo bojama čije su nijanse na istom nivou kao navedene?

Nije fer ili što bi reko mali kalimero:

-Nepravda , e pa to ti je.

A Ivan , što ga prozvaste Krstiteljem sedam vijekova prije nogo je crkva taj običaj unijela u svoje kanone, bi rekao.

-Vapaj usamljenog u pustinji mraka.