Zar, gonjenima uvijek novim obalama,
U vječnu noć, ko bespovratni san,
U more ljeta bacit nije dano nama
Sidro bar na dan?
O jezero, tek jedna godina što prođe,
A tu, gdje nju je svaki očekivo val,
Gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dođe
Sa mnom sjest na žal.
Udaralo si šumno o visoku stijenu
Nagrizajući ko i sada kamen krut,
A vjetar s tvoga vala nosio je pjenu
Sve do pred njen skut.
Da l’ pamtiš, kad smo došli jedno veče,
A s neba na val tamni rosio je muk,
Tek iz daljine, ko da veslo vodu siječe,
Ču se skladni zvuk.
Najednom divna riječ se dragoj usni ote,
A obala se ozva jekom isti čas,
I val bje tih dok drag i pun ljepote
Drhtnu njezin glas:
“O, vrijeme, stani čas, nek malko dulje traje
Let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve do kraja, što nam daje
Najljepši naš dan.
Ta nesretnih je dosta, što im preko mjere
Dug je taj tvoj čas.
Za njihov dan se skrbi, što ih patnjom ždere –
Pusti, sretne, nas.
Al ja zaludu molim vrijeme neka stane –
Bijeg je njegov živ.
Ja velim noći “Lakše” al sjaj zore rane
Već je razbi siv.
Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
– Prolaznici mi!”
O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?
Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote, neće l’ opet dati
Čas taj tako drag?
O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
Sad skriva naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratit nama,
Taj oteti dar?
O jezero, o spilje, mračna šumo, stijene,
Vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć!
O prirodo sačuvaj barem uspomene
Na tu divnu noć!
Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero, u humku kao sijena plast,
U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!
Pa bilo to u lahoru il treperenju lista,
U šumu što ga žal udvaja tvoj,
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!
I neka povjetarac, trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori sve, što čuje, vidi, diše:
“Ljubav bješe to!”
Zar, gonjenima uvijek novim obalama,
U vječnu noć, ko bespovratni san,
U more ljeta bacit nije dano nama
Sidro bar na dan?
O jezero, tek jedna godina što prođe,
A tu, gdje nju je svaki očekivo val,
Gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dođe
Sa mnom sjest na žal.
Udaralo si šumno o visoku stijenu
Nagrizajući ko i sada kamen krut,
A vjetar s tvoga vala nosio je pjenu
Sve do pred njen skut.
Da l’ pamtiš, kad smo došli jedno veče,
A s neba na val tamni rosio je muk,
Tek iz daljine, ko da veslo vodu siječe,
Ču se skladni zvuk.
Najednom divna riječ se dragoj usni ote,
A obala se ozva jekom isti čas,
I val bje tih dok drag i pun ljepote
Drhtnu njezin glas:
“O, vrijeme, stani čas, nek malko dulje traje
Let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve do kraja, što nam daje
Najljepši naš dan.
Ta nesretnih je dosta, što im preko mjere
Dug je taj tvoj čas.
Za njihov dan se skrbi, što ih patnjom ždere –
Pusti, sretne, nas.
Al ja zaludu molim vrijeme neka stane –
Bijeg je njegov živ.
Ja velim noći “Lakše” al sjaj zore rane
Već je razbi siv.
Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
– Prolaznici mi!”
O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?
Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote, neće l’ opet dati
Čas taj tako drag?
O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
Sad skriva naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratit nama,
Taj oteti dar?
O jezero, o spilje, mračna šumo, stijene,
Vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć!
O prirodo sačuvaj barem uspomene
Na tu divnu noć!
Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero, u humku kao sijena plast,
U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!
Pa bilo to u lahoru il treperenju lista,
U šumu što ga žal udvaja tvoj,
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!
I neka povjetarac, trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori sve, što čuje, vidi, diše:
“Ljubav bješe to!”
Author Archives: admin
Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti
Aleksa Šantić – Pritaji suze
Pritaji suze! Neka duša plače,
Al’ tvoje oko neka svijetlo biva;
Zar ljudi znaju šta te suze znače
I onu ljubav što s’ u njima skriva?
Onamo hajde – u svetinju mira,
Gdje čisti potok kroz dolinu stiže,
Gdje nježno svijeće laki lahor dira
I svet mu miris na krioca diže.
Tu neka suze padaju na cvijeće
Što mirno cvjeta u sanjivoj doli,
Niko ih tamo razumjeti neće –
Suze su rosa koju cvijetak voli.
Tu plači, plači i izvidaj grudi.
Al’ kad se nađeš međ’ ljud'ma, u krugu,
Ponosna čela, svijetla oka budi,
Kao da nikad nisi znao tugu.
Rujanje u sedmom mjesecu
A sve češće mislimo, ovi mjeseci su naopako rađeni. Eto sedmicom označen deveti mjesec. Ispada da se jeleni rujaju u sedmom mjesecu.A , vjerujte na kalem ,ne rujaju.Najžešće i najžešže se tandare u devetom mjesecu .
Joj, neukih ljudi cvijeće naše.Ne u devetom mjesecu trudnoće , već po kalendaru zadrtih.Nisu ludi da se rujaju usred ljeta u julijevom mjesecu , po najvećoj žegi i vručini. Mogli bi riknuti.Oliti crknuti, a to nije daleko od krepati. A i voćkicama malo .
Ovako vam to ide. U sedmom mjesecu koji je u stvari deveti , otpada voće sa grana i fermentira se. Otpada i lišće zlatno,ali ono je radi dekora.Znači voće se pretvara s u alkoholne bombice.Životinje opijene alkoholom počinju da se „narazumno“ vladaju ,odnosno tandaraju.
Ako ne znate šta znači tandarati ,ko vam kriv.Nećemo vas po stare dane učiti bontonu i praviti se fini.Nismo istočnjaci iz Švedske.
Sada će te se pitati odkle švedi istočnjaci,zar nisu gruntom obilježeni k'o nordmani.A ća ga mi znamo?Nama od malih nogu trube da su šveđani istočnjaci.Šta mu to znači, pitajte istočnjake kad ih sretnete.
Da se manemo toponima i vratimo zoologizmima.E vidite fermentirane voćke udare u glave, i među noge životinja.Jer i životinje kao insani ponekad razmišljaju onim što im je među nogama. Doduše rjeđe od ljudi,jer su pametnije i manje belaja rade.
I eto ,tada dolazi do frke od rujanja. U prevodu sa hrvatskog na čisti kolokvijalni i milenijski , nepatvoreni bosanski jezik , rujanje znači parenje,a opet u čisto bosansko-mahalskom žargonu to se prevodi kao tandaranje. E sada u tom kolopletu tandali plesa, najglasniji je zov jelena na paranje, oliti rujanje.
Zbog tog neodoljivog ljubavnog poja, čitav jedna mjesec od tr'set dana je dobija ime.I kako jeleni nemaju takulina i šugamana , moraju se boriti za žensku.Sve odjekuje od buke.Poslije i od onog,kad pobjednik natandari nagradu.
Znate već čega. Ako ne znate,ko vam kriv. Jal'ste hadumi , jal'tetkice.
Da ne mislite da lupetamo bez veze, daujemo vam uvid u osnov našeg lupetanja sa vezom:
7 (number) , Latin septum
7 (seven) is the natural number following 6 and preceding 8.
Dakle latini deveti mjesec krstili kao sedmi.
Valjda kontali da niko niko osim latina i hadum papa ne zna latinski,
Ipak , samo su zaboravili da su mahalaši velike raskopuše.
Zdravko Colic – Sto ti dadoh / Song – Lyrics
Nosim tvoje ruke oko vrata
kao znak od suza i od zlata
kad se sjetim da te ludo volim
srce stane pa zaboli
srce stane pa zaboli
Jednom kada ti se meni vratis
Kada prodje sve i kada shvatis
Da nam dani lete kao laste
Al ni jedan al ni jedan ne vraca se
Jednom kad prodju sva ta ljeta
Priznat ces si tada da je steta
Mladosti i sve ljepote ove
Sto ti dadoh sto ti dadoh
srce moje
Kada sve u inat lose krene
Koprive opeku davne zelje
E da mogu samo vratit vrijeme
Pa ozivijet uspomene
Pa ozivijet uspomene
Jednom kada ti se meni vratis
Kada prodje sve i kada shvatis
Da nam dani lete kao laste
Al ni jedan al ni jedan ne vraca se
Jednom kada ti se meni vratis
Kada prodje sve i kada shvatis
Da nam dani lete kao laste
Al ni jedan al ni jedan ne vraca se
Jednom kad prodju sva ta ljeta
Priznat ces si tada da je steta
Mladosti i sve ljepote ove
Sto ti dadoh sto ti dadoh
srce moje
Sto ti dadoh sto ti dadoh
srce moje
Oni jašu a Mojsije harmonike baca – Epizoda dvanaest ( Dio treći)
Vagina ili venerin brijeg
(Oda Đardinu oliti Đul bašči )
U pripremnom periodu ženska insanka je odbijala plođenje i razmnožavanje , jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma , zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine .
Čudimo se njenom htjenju , a nije ni okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja.
Ona energično kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa. To joj prvi grijeh bio. Zagovaranje kocke.
Muški član insanskog roda nije imao prigovora , pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan. To je staza jedan koja vodi insane u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je :
-Nisam lud , neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.
Deba u sebi konta , ne smije da komentariše , zekum ga malo poremetio i zabrinuo:
-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit bračne zajednice . Kako bih ja za đardinom letio , brzinom anđela sa najviše krila i milu Evu zaštitio.
Skoro svi anđeli , u tren ga mrsko pogledaše . Oni što se nisu mrgodili bile su anđelice.
Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti. Ovi čitaju misli. E to ćemo još da vidimo. Ne znaju oni s kim posla imaju. Može on misliti o ničemu , ako treba i godinama . Zapravo on ne misli već deset godina. Ono što govori nije govor njegovih misli . To je govor navike .
Mora se živjeti. A kad živiš , moraš poneki put i progovorit . Zato mu se Lenji najviše sviđao. Taj ne pokazuje da li zna misliti, a ni govoriti. A i aa – je najumniji fazon od njega koji je čovjek mogao skontati. Lenji ga mnaksimalno koristi.
Ženska insanka odbija bilo kakav dogovor. Kaže ni mrtva ne bi pristala na jednomjesečni takar. Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:
3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou , pa dok ih život ili smrt ne rastavi , uz slijedeće uslove:
3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio , sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.
3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćom i izdržljivijom , da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.
3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kraćem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.
3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne biološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:
3.2.a . Održavanja, odmaranja,i ostale potrebne servisne radnje će se odvijati u mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.
Opet neko dobacuje:
-Tada nić takar, pogano je.
Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:
-Ovaj se na vrijeme pojavio, da preuzme moje zasluge..
3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana opaska predlagača ) ženski insan će imati manje ili više obilnih krvavih i bolnih izlijeve i procese , kojim se čisti nečisto mjesto.
3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štetnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih otpadnih jednoćelijskih zaraznih organizama.
– Joj, mamo mamice to je četerese/pedeset dana posta bezmozgašu, valja to izdurat. Neki neće moći, oni pogani.
Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao , Ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.
3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno mora povući penalne posljedice:
3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen, a koji će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih ; sve zavisno od časnosti ženskog insana i vaktu prvog pokušaja plođenja..
3.3.b Menstruacije će biti jako bolne a intezitet bolova će zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca, što će se u post festum periodu naučno elaborirati.
3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajašca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstrualnog ciklusa, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija i nema zaštitnih olakšica.
3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koji se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.
3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak kušnje i opomena insankama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici , utoliko manje čvrst i manje bolno induciranje otklanjanja himena. Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa , himen postaje tvrđi i bolniji. Nekad nikakva bušilična , a ni laserska platforma tu ne pomaže.
-Naj ti je bolje, ha se mogneš prifaćat za šteku, a da te ruke i noge ne bole , ti namah u tanadarli mahalu.
Debina interna opaska kao znak punopravnog učešća u radu konzilija nije ušla u zvanični elaborat. Inače tandarli mahalu su kasnije neuki zapadnjaci pogrdno i neukusno nazvaši štrafta.
Ovaj ekspoze već prevršio svaku mjeru. Oduljio se ko teravija ili misa vehtih svještenih lica . Možda nekom od pučanstva postalo dosadno, jer se procesuiranje i objavljivanje znanstvenih činjenica i dokaza odužilo. Zato dajemo mali intermeco. Kafa , iće , piće po mogućnosti , potapšati ljepši pol po četiri stađuna i malo ohanut. Ako i ne ohanete , mora da ste skontali cilj natuknica iz ekspozea . ( Svala čast!)
Đino Banana – Mače moje / Song – Lyrics
Kao mali glumac sto sred scene stoji
zaboravlja svoj tekst jer se neceg boji
potrcace rijeci sa mojih usana
ko usnule nade iz vojnickih rovova
Ref.
Mace moje cupavo
ko te nocas volio
jos mnogo mogu da ti dam
al’ ja cu ipak ostat sam
Mace moje cupavo
ko te nocas volio
jos mnogo mogu da ti dam
al’ ja sam sam, ja sam sam
Ponekad me plase snjegovi s planina
postao sam i ja srednji, bojim se visina
tako ti moje mladosti, ne daj me
ne daj me tudjim ljudima da me ljube
Ref.
Bleki – Jedna djevojčica izgubljene snove sanja
Noć tirkizna
Svjetlost u violetnoj noći
U snima snovi
Tnago na srebrenoj mjesečini mje
Usnula ljubav
Noć želja
Noć tirkizna za njom violetna
kroz vrijeme bespućem maglica plove
jedna djevojčica snove izgubljene sanja
u jecaju u kriku u molitvi
srebreni mjesec joj drug
krhka je duša djevojačka
misao skromna ko srce njeno
samo malo ljubavi je željno
o dođi suđeni moj
rastjeraj magle sa očiju mojih
obriši suze sa mojih usana
izbriši tugu iz bolnih grudi
primi me za ruku
zagrli me čvrsto jako
plešimo ovaj tango
možda preživim ovu noć
“Цей листопад”-Гурт”Гевки” /Song – Lyric – Prevod na Bosanski jezik
“Цей листопад”
Осінь-красуня в жовтім намисті
До себе кличе і нас п'янить.
На твої коси падає листя –
Нам не забути золота мить.
Приспів:
Цей листопад
По твоїх косах жовте листя розсипає.
Цей листопад
Нам першу зустріч ту, осінню, пригадає.
В цей листопад
Підемо ми удвох осінніми стежками,
Звідки назад
Одна дорога нам залишиться, кохана.
Золотом сипле осінь багряна,
Душу чарує вона мені.
Крім поцілунків тобі, кохана,
Я подарую осені дні.
Приспів.
Осінь мрійлива, осінь журлива,
Згадку залишить вона для нас.
Колись згадаємо, що осінь мила,
Колись згадаємо ми про цей час.
Ovog novembra
Jesenja ljepota ogrlice u žutom
Sebi dozivaju , uzbuđuje nas.
Po tvojoj kosi lišće pada –
Ne mogu zaboraviti zlatni trenutak.
ovog novembra
Po tvojoj kosi rasipa se žuto lišće.
ovog novembra
Prvi naš sastanak ove jeseni, pamti.
U novembru ove godine
Hodamo zajedno jesenju obojenim stazama
Do kraja
Jedno uz drugo ostanimo, draga.
Zlaćana jesen posuta ljubičastim sjenkama,
Dušu mi zanosi.
Moram da te ljubim, ljubavi,
Da ti darujem jesenji dan.
Jesenji sni , jesenja čarolija
Uspomene nam poklanja
Zauvijek sjećajmo se ovu jeseni Mila
Zauvijek sjećajmo se ovog trena
Marina Cvjetajeva – Suncem naliti žile – ne krvlju
Suncem naliti žile – ne krvlju –
u ruci već požuteloj.
Sama sam s velikom ljubavljuka
duši sopstvenoj.
Čekam skakavčića, brojim do sto,
travčicu grickam u osjaju…-
Čudno je osećati tako silno
i prostoprolaznost života – i svoju.