Vagina ili venerin brijeg
Oda Đardinu oliti Đul bašči
Zato se od izgona; “čo'eci” ženama i svim slabijim svete na svakom koraku. Glupaci, mjesto da se potrude da raj na zemlji sa ženama u ljubavi stvore i time ovjere vize za nebesku vječnost , ovjeravaju vize za paklene pržune.
Narvoučenije, ko traži preko mjere, preko mjere i dobija.
Vi čekali neku ne toliko religijsku i medicinsku priču o đardinu i đul bašti. Toga imate u izobilju kod svoje kuće i u svojoj blizini. A vjerujte i u leksikonima znanosti , oliti enciklopedijama. I svašta još nešto možete tamo protabiriti. Da pamet stane , ako je imate. Ako je nejma , džab vam je džabe bilo šta listati. A i ovo vam je nerazumljivo garant.
Sami malo prislonite ruku na brežuljak,a misao i snovi odjednom polete na putanje maglica i tada znate da će sve biti u redu.
Život je lijep dokle god u njemu ima neba ,zvijezda i đardina.
A Deba.
Te kaharli zime, sa snijegovima do za vrata, sa đardinom u srcu i snovima, na javi sa lopatom za zgrtanje snijega i smrznutim anamo onim, on se probudio jednog jutra poslije četverodnevnog spavanja.
Ničeg se nije sjećo. Niko i nebi, jer niko nikad nije spavao četiri dana u cugu, osim komatoznih. A oni samo neke tunele i svjetlost na kraju sanjaju.
Deba nije blećak da tunele sanja,. On je konkretan i sanja ono što se i snu priviđa. Sanja Venerin Brijeg, oliti Đardin , napriliku mirisnu Đul bašću. Neprilične riječi nećemo u ovu epizodu sprcavat.
Kad se probudio, začudio se što ne osjeća onu glad, koju je uvijek osjećao. Prvi put u život je bio sit. Svašta ; misli Deba. Četiri dana spavaš i nisi gladan. Možda bih ja trebo češće četiri dana spavat, da bih glad zasitio.
Čudi ga što nije ništa sanjao. On, koji more i na javi ima. Ali zna da mu je spavanje i san ako ga je snio , sušta milina bila. A konta , možda je i neki beteran san sanjo, pa se Nebo naljutilo da ih može odati svojim lajavim žvaljama . pa mu iskratilo pravo da se sjeća sna.
Svašta se može njemu desiti znao on to. I dobro , pogotovo lošega. Ovog drugog , hejbet ; dobacije Usud.
Deba se naglo naježi ko da mu dah sudbine za vrato, diše. Okrenu se oko sebe, a ono nikog nema. Jesan blesav. Čuj ja i sudbina. Baš smiješno.
A opet, ne mre mu u blentaru ući; otkud njemu, usred kaharli zime, poslijem četiri dana spavanja ,oko vrata cvijetni lančić ivančica svjetluca i pleše. I što je još čudnije , taze ubran i na Onu mu miriše.
Alah Selametile, što bi rekli mahalaši.
Kraj Dvanaeste epizode
