Kad umrem i prozračni travanj
Nad grobom otrese kosu tešku od kiše,
Prignuvši se nada mnom, ako i patiš,
Neću te voljeti više.
Spokojna ću biti,smirena ko krošnje
Opuštenih grana kada kiša pada;
Njemija ću biti i tvrđega srca
Od tebe sada.
Kad umrem i prozračni travanj
Nad grobom otrese kosu tešku od kiše,
Prignuvši se nada mnom, ako i patiš,
Neću te voljeti više.
Spokojna ću biti,smirena ko krošnje
Opuštenih grana kada kiša pada;
Njemija ću biti i tvrđega srca
Od tebe sada.