Kod nas u Bosni Zemlji Božije Milosti i Sarajevu Gradu čednosti sve je umilnije i plemenitije , bremenito od Božćije Milosti i Ljubavi ljubavi još od Ezela vakta.
Nebo je čistije, cvijeće mirisavije, ptice lepršavije , rijeke modrije, sunce sjajnije, mjesec blistaviji, maglice svjetlucavije, duše prozračnije.
Tek koliko u Bosni prelijepih žena blaženog srca ima, um da stane. Koliko nevinosti i snenosti Bosna ima , nutrina da se razigra i pleše kao dašak mjeseca ; što u izmaglici purpur sunca, na počinak kreće. Svaka žena je ruža, modra rijeka, kristalni izvor , koji se sanja, i kada kiša lije i snijeg leprša . Njene su oči sjaj neba koji blista od čistoće i nevinosti njene duše, njene su ruke lagana krila anđela što miluju djetinje lice , tijelo ne hoda već treperi i titra i muškarac se u njihovoj nježnosti gubi.
Svaki je Bosanac Bošnjak , Bogumil i pjesnik, jer ga preuzvišena ljubav prema Bogu Jedinom i ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao , na lijepe riječi i milost upućuje. Bosancu su riječi kao snovi koje sanja, kao žena koju voli. Svaka je riječ ljepša od one prethodne, pa slijedeća i tako redom dok ne poteku ko potoci što u rijeke, jezera, mora svoju ljubav prelijevaju.
Iza tih riječi se skrivaju čednost i ljubav.I čestitost i iskon Kamenih spavača.
I hajd ‘ ne zaljubi se u tu Božju ljepotu i milost.
Hvala Gospode milosti i ljubavi pun.
Amin za vjeke vjekova.
Alelujah.