Sjećanja steru jesenje lišće zlatno
što spušta se sa izmaglicom velova snenih
dotičući me crvenilom jednog davnog stađuna
kad Modra rijeka plesala je tango sa nama
grleći nas plavetnilom nježnim i krhkim
ko nevinost tvoja sklonjena u sjenci tišine
i dana što nekada sjali su radi ljubavi naše
Jesenja idila