riječi gube smisao
kada bježe
oplakujuć sudbinu
zapisanu u zvijezdama
kada u zakutku njenih očiju
slutnju
suzu osjetiš
a voli te više od mladosti svoje
privije se uz tebe
ne šapće molitvu Nebu
kasno je za nju
i vas
pritisli kalendari
kao prelijepog života ožiljci
stišće ti ruku
ljubavlju
ne žali usne
ni mirise krhke ruže
u srcu djetinjem čednost odjekuje
grli me ljubi me
sada i danas
voli me mili moj
to je za našu vječnost
ezelsku
suton miriše
konačnim osvitom
a na Levantu
i dalje sunce izlazi