Vrime ko vrime
i odlaskom
ljubav se zove
neumitno ka sudba
zalasku slazi
čovik je sam
na svojoj stazi
Kojim će putem
krenit
ne zna
ni on ni zviježđe
što ga sa cvijetnog neba
ljepotom svojom
miluje i gledi
zavodljivo žmirka
modrozelenom krajoliku vabi
A tamo u beskraj
na domak snova
jedna je žena
pružila ruku
onu od srca
u njoj je nada
mirisnoj ruži
što bolom cvjeta
kristalnoj kapi rose nalik
Ruka u ruci
i korak laki
naprijed i nazad
i nježni okret
to je već tango
za njih skladan
Oh jube jube
tijelo uz tijelo
usana dodir
ljubav se rađa
iskonu zadnja
A…
Traje jedan san
traje jedan san
bar jedan dan
bar jedan dan…