Umorna si malena moja
pogled ti lebdi ka maglicama
sve češće i češće
srce stremi ljepoti toj
putanje nebeske zovu te
neodoljive su
smiraj nude
posustali cvijete moj
ja sam sebičan iako umoran
ne želim pratiti tvoje pute
mislim neka nije hiće može i poslije
sada trebamo ljubovat ovdje
budi hrabra
voli me još samo malo
mrven nećemo recke brojati
orden još koji za dobrotu skupi
za ruku me svojom nježnom primi
znaš ono desna za lijevu ples i kroči
lijeva za desnu i osmijeh mi pošalji
tada ćemo zajedno Ocu našem poći
vjeruj manje će boljeti
kada na put krenemo skupa
kako da me ostaviš samog
da me bešćutni svijet vije i lupa
kada odeš ostaću sam sasvim sam
ko će tada jedne noći
umorne da mi sklopi oči
da smiraj nađem mila moja
i zato molim te
nikako ostavljaj me samog
bez ljubavi đardina tvoga
ružo moja srca moga