Ako možeš ostati miran kad na tvom putu

Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe…

Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,

Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja…

Ako ne lažeš kad čuješ laži,

Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,

Ako se ne praviš suviše dobar,

Niti govoriš mudro…

Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;

Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste…

Ako znaš primati pobjedu i poraz,

Primati jednako jedno i drugo…

Ako možeš podnijeti da tvoju istinu

Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale…

Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj

I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke…

Ako možeš skupiti sva svoja dobra

I staviti ih na kocku, sve odjednom,

I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,

Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh…

Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće

Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,

I ako ustraješ kada sve zastane,

Izuzev volje koja naređuje: “Drži se dobro… ”

Ako se usred gomile ne ponosiš

I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,

Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,

Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše…

Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,

I svakog trenutka ideš pravim putem –

Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,

Jer bit ćeš čovjek, sine moj!