Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

Mjesec se sakrio

iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica

sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju  u  pjesmu umotala 

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca

i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih ašikovac zvala

 

Mjesec se sakrio

iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

 provirivala

 

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela  kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica

sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla

napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto

ali iskreno dječije

 

sve sam vidjela

ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač

kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila

ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala

upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

Mjesec se sakrio

iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica

sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela

ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno

djetinje

da ga ne probudi

 

moralo se ići

iskrasti

da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

Mjesec se sakrio

iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica

sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  da mu je poljubac lagani

na obrazspustila

i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

 

i još vidim

 

jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

 

ugleda plavetnog anđela

ništa ne govori

ona je zagrli 

pita iako zna

 

Šta sada malena moja

kamo bježiš

kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

 

Ne želim uprljatii njegovu ljubav  

danas u podne me udaju

 






















											
Bookmark the permalink.

Komentariši