Crno i boje
Već smo insinuirali da je sinonim svjetlosti bijela boja. A crna njena sjena.
Boja je bijela sunčeva svjetlost ljudima od neba darovana. Kad je prospete kroz prizmu pojavi se spektar duginih boja nijansirane valerima crvene, narandžaste, žute, zelene i plave boje.
Bijela boja se asocira s veseljem, svadbom, nevinosti i čistoćom, a u Kini s tugom.
Šta mi ovdje tažimo. Pa ovdje nema crnoga. Ili ima?
Kad uklonimo bjelinu dnevne svjetlosti i noć prekrijemo oblacima javi se to naše, očekivano :
Crno.
Dobro, ni oblaci nam više ne trebaju. Mladost ne voli da im pogled ka daljinama i Univerzuma bilo što zaklanja.
Sklonićemo oblake.
Možemo to mi.
Pojaviće se tama. Nije sasvim crna. Ali je blizu Crnog. Samo da nema prelijepog, izdajničkog zviježđa imali bi mi svoje Crno.
Crno se bori sa maglicama.
Avaj. Njima u pomoć dolazi sjajni Mjesec.
No, ništa nije tako Crno. Naša tama je iskonskija, nastala je prije njega.
Mi smo to Crno usvojili.
Rekli su nam da pišemo i o onom tamnom crnom , što nekim ljudima vlada.
A mi znamo pisati samo o lijepom i o nečem bliskom.
A opet , ponekad naružimo tu ljudsku tamu.