Nemoć i ljubav









 Umorom dertli kalendara,

kad me tuga svlada ,

sjećanja se vrnu ,

bore milosne žaluju ,

zapretenim bolom

čudesnih dana prelijepog života ,

mnogo usnulih anđela oko sebe ćutim.





A nema ništa tužnije

i bolnije

kad nevino biće

žena , dijete ili životinja ,

drvo ,travka ili cvijet pati

a pomoći nema.





ali…





Hvala Bogu Milostivom

podari nam ljubav

i sjećanje

da uspomene svjetle

u srcima našim

.

Bookmark the permalink.

Komentariši