Hisotrija nije dobra učiteljca života,uglavnom/ Igrokaz na dan 5. Septembar/Rujan

Danas jepetak 5. Septembar/Rujan,  2025. neprestupne godine  , 248. dan. Do kraja godine ostalo je još 117 dana.

Lete li lete . Ti dani. Tako lijepi , ali jako brzi , skoro neuhvatljivi.

Da je barem da jedan dan traje ko jedan mjesec , da uspijemo proživjeti ono što mislimo da vrijedi proživjeti. Po našem izboru.

A nije dan  krojen po ovom haotičnom,užurbanom insanu koji nikako ne uspijeva da se probudi , umije lice , pomoli se Milostivom i ljubi voljene. Krojen je za insane i hajvane koji se Božijem stvaranju okreću.

Milina , to je .  Taj prelijepi život je satkan od dana koji nestaju , pa se umiveni iduće godine i nastaljaju tamo gdje su započeli prošle.

Eto , danas nama lipo jer znamo da vam nećemo oduzeti mnogo vremena. Malo „novosti „ iz birvaktile vremena vam šutnemo, tako da se ne zamarate sa onim što je bilo. Ko neki jak fol prepisivati i natandariti ono što prepisivači prepisuju.

Ali moramo. Kažu dunjaluk  ( dio ) voli vake stvari. One iz prošlosti. Mi bi se pitali zašto je to tako , da nismo sigurni da se pitaju  i provjeravaju zašto se kaže:

-Historija je učiteljica život.

Ne vide. Nikoga nije naučila kako se ne umire. Vaskoliki dunjaluk nije naučila kako se ratovi ne vode , ne siliuje i ne ubija. Historija nas samo opominje šta nije dobro raditi, ali je niko ne sluša. Kontamo pametniji smo od nje.

Što bi poete rekli:

-Naučili ili ne isto vam se piše!

U prevodu:

-Nema nauka koji će prevariti sudbu.

Tin Ujević – Blaženo jutro

Blaženo jutro koje padaš

u svijetlom slapu u tu sobu,

već nema rane da mi zadaš,

počivam mrtav u svom grobu.

 

Možda ćeš ipak da potpiriš

pepelom iskru zapretanu —

jer evo, trome grudi širiš

čeznućem suncu, jorgovanu.

 

Dijeliš mi neke tihe slasti

kad o tvom žaru vidim knjige

na polici — i cijeli tmasti

vidik te sobe pune brige.

 

Za mene ipak nešto fali

u ovoj uzi bez raspeća,

na dragoj usni osmijeh mali,

u čaši vode kita cvijeća.

 

Blaženo jutro koje padaš

sa snopom svjetla u tu sobu,

već nema smrti da mi zadaš,

no vrati ljubav ovom Jobu.

 














												

Bleki – Večeras voli me

 

Srca naša

jedno u drugom

ti prelijepa

u vječnosti mojoj zasjala

a ipak tužan sam

 

bojim se Suđaja

odvojiće nas

 

ponizno se molim

obećanju

nenadano jednom

 

ukrašću te

pristankom tvojim

d'bro dobro

odvesti u Grad nježnosti

 

jedne violetne noći

ću te oteti

pokloniti haljinu bijelu

plešući tango ljubavnika

poslednje uspomene bojiti

ljubavlju i ljepotom osmjeha tvoga

 

u nevinosti slomljenih kristala

na platnima naše galerije

da ostarim

ne daj mi

 

pomiluj bore umorne

ako te život i zaboli

preteškim teretom kalendara minulih

zagrli me

jako snažno

i još čvršće

 

večeras očajnički voli

sutra će već biti novi dan

nad Gradom čednosti

 

nova zvijezda zasjaće

iskriti milost tvoju

samoći uspomena što će doći

mili Anđelu moj

 














												

Dogodilo se na današnji dan 05. Septembar / Rujan

Danas je petak 5. Septembar/Rujan,  2025. neprestupne godine  , 248. dan. Do kraja godine ostalo je još 117 dana.

Lete li lete . Ti dani. Tako lijepi , ali jako brzi , skoro neuhvatljivi.

Da je barem da jedan dan traje ko jedan mjesec , da uspijemo proživjeti ono što mislimo da vrijedi proživjeti. Po našem izboru.

A nije dan  krojen po ovom haotičnom,užurbanom insanu koji nikako ne uspijeva da se probudi , umije lice , pomoli se Milostivom i ljubi voljene. Krojen je za insane i hajvane koji se Božijem stvaranju okreću.

Milina , to je .  Taj prelijepi život je satkan od dana koji nestaju , pa se umiveni iduće godine i nastaljaju tamo gdje su započeli prošle.

Eto , danas nama lipo jer znamo da vam nećemo oduzeti mnogo vremena. Malo „novosti „ iz birvaktile vremena vam šutnemo, tako da se ne zamarate sa onim što je bilo. Ko neki jak fol prepisivati i natandariti ono što prepisivači prepisuju.

Ali moramo. Kažu dunjaluk  ( dio ) voli vake stvari. One iz prošlosti. Mi bi se pitali zašto je to tako , da nismo sigurni da se pitaju  i provjeravaju zašto se kaže:

-Historija je učiteljica život.

Ne vide. Nikoga nije naučila kako se ne umire. Vaskoliki dunjaluk nije naučila kako se ratovi ne vode , ne siliuje i ne ubija. Historija nas samo opominje šta nije dobro raditi, ali je niko ne sluša. Kontamo pametniji smo od nje.

Što bi poete rekli:

-Naučili ili ne isto vam se piše!

U prevodu:

-Nema nauka koji će prevariti sudbu.

Na današnji dan je zapisano  a hroničari prepisuju.

1583.-Hemfri Gilbert osnovao prvu englesku koloniju u Severnoj Americi, u Sent Džonu na Njufaundlendu.

-Danas ćemo propustiti onu: Čuvajte se starosjedioci genocidni zapad vam je stigao u pohode.Skoro da je i nemamo kome reći. Nestaše ih „demokrate“

1716.-Austrijski princ Eugen Savojski sa armijom od 40.000 vojnika u bici kod Petrovaradina naneo težak poraz turskoj vojsci od 150.000 ljudi pod komandom Darnada Ali Paše. U bici poginulo oko 30.000 turskih vojnika. Godinu dana kasnije Eugen Savojski osvojio Beograd, koji je ostao pod austrijskom vlašću do 1739.

– Pošo je osvajati i Bosnu i Sarajevo. Ono po križarski i Vatikanski. mačem , ognjem i krvlju.Natakario se. Popalio nmalo drvenih bajti i bjež nazad.

1844.- Rođen ruski slikar Ilja Jefimovič Rjepin, glavni predstavnik realizma u ruskom slikarstvu. Izvršio velik uticaj na umetnike svog vremena, a sovjetski socijalistički realisti smatrali ga svojim uzorom.

1850.-Rođen francuski pisac Gi de Mopasan, jedan od najznačajnijih autora kratke forme. Objavio oko 300 pripovedaka od kojih se velik broj smatra remek-delima svetske književnosti.

1895.-U Londonu umro nemački filozof Fridrih Engels, jedan od osnivača naučnog socijalizma i najbliži saradnik Karla Marksa, s kojim je 1864. organizovao Prvu internacionalu, međunarodno udruženje radnika.

-Dvojica ljudi koji nikad nisu osjetili šta znači rad i radnička bijeda našli osnivati proleterijat.Na nije apsurdno , bilo bi smiješno , ali je postalo  tragično.

1906.- Rođen Džon Hjuston, jedan od najpoznatijih američkih filmskih reditelja.

-Njgovo najbolje i najljepše  umjetničko ostvarenje je Anđelika.

1914.-Crna Gora objavila rat Austro-Ugarskoj.

– E ta vam je,  čoče, valjala. Da vi ne uljegodte u rat ništa od poraza autro-ugara.

1914.-Kuba, Meksiko, Urugvaj i Argentina proglasile neutralnost u Prvom svetskom ratu.

– Nisu morali. Niko ih nije tjera da pokažu da su mimo svijeta. U ratovima ili si za ili si protiv. Čak i kad to prikrivaš.

1914.-Prvi električni saobraćajni signali za regulisanje različitih saobraćajnih pravaca postavljeni u aveniji Euklid i Istočnoj 105. ulici u Klivlendu, u američkoj državi Ohajo.

1915.Nemci u Prvom svetskom ratu okupirali poljsku prestonicu Varšavu.

-Ovi germani su vauzda bili nameračeni na ti jadnu Varšavu.

1940.- Letonija ušla u sastav SSSR pod nazivom Letonska Sovjetska Socijalistička Republika.

-1991. Izašla iz sastava po nazivom poltronska zapadna Letonija.

1943.-. Plotunima iz 222 artiljerijska oružja u Moskvi su, u Drugom svetskom ratu, obeležene pobede nad nemačkim trupama na Istočnom frontu. Sovjetska armija oslobodila gradove Orel i Bjelgorod.

1949.-   U zemljotresu jačine 6,7 stepeni Rihterove skale u Ekvadoru poginulo oko 6.000 ljudi, a oko 100.000 ostalo bez domova.

1960.-Gornja Volta stekla nezavisnost od Francuske.

1962.-Američka filmska glumica Merilin Monro izvršila samoubistvo u 36. godini.

-Jes kako ne. Za detalje se obratiti FBI i CIA. Oni su se pobrinuli za sve detalje koje koji su „procurili“ u javnost.

1963.-SSSR, SAD i Velika Britanija potpisali u Moskvi sporazum o zabrani nuklearnih proba.

-I normalno nikad ih se nisu pridržavali.

1974.- Predsednik SAD Ričard Nikson priznao da je učestvovao u prikrivanju afere “Votergejt” i blokiranju istrage o upadu u sedište Demokratske stranke u poslovnom centru “Votergejt”. Podneo ostavku 9. avgusta.

– A detalji , po čijem nalogu , skim , kako itd. Nedostaju, sasvim normalno , da bi teoretičari zavjera imali o čemu dumati.

1984.Umro britanski pozorišni i filmski glumac Ričard Barton. U jugoslovenskom filmu “Sutjeska” igrao Josipa Broza Tita.

-Ni nalik. Ali je sa Titom ljuštio Havene i lokao kentaki.

1994.- Avioni NATO bombardovali položaje bosanskih Srba oko Sarajeva, pošto su pripadnici Vojske Republike Srpske uzeli deo naoružanja iz skladišta mirovnih snaga UN na planini Igman.

-Pošli srbi u marketing . Zapadni „mirotvorci“ zažmirili oči, jer je roba unaprijed plaćena.

Bombardovani su položaji gdje niti jednog rova i insana nije bilo. Magla i dimne zavjese.

1995.-SAD i Vijetnam uspostavili diplomatske odnose posle višedecenijskog neprijateljstva i založili se za unapređenje međusobne saradnje.

-Zaboravilo se i napalm roštiljanje i bestijanje američkih koljača?

1998.-Umro bugarski komunistički lider Todor Živkov, sekretar Komunističke partije Bugarske od 1954, šef države od 1971. do 1989, kada su ga reformisti u Komunističkoj partiji prisilili da podnese ostavku.

2000.- Umro britanski glumac Alek Ginis, dobitnik “Oskara” za film “Most na reci Kvaj” 1957. i “Oskara” za ukupan doprinos filmskoj umetnosti 1980.

-Nije to onaj ginis od Ginisove knjige rekorda. Ovaj Ginis je od šuplje priče o rijeci Qvaj .

2001.-Talibanska vlada u Avganistanu zatvorila osam stranih humanitarnih radnika pod optužbom da su širili hrišćanstvo među muslimanima.

– Ma jok to im samo isprika. Humanitarsi im se mješali u narko dilove.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 08 29

Autor

Hajro Šabanadžović

Srcolike snove  Plamen razigranog srca

Srcolike snove                                                                               Plamen razigranog srca

Nije se predala ni poklekla Milina krhkog proljeća

Nije se predala ni poklekla                                                Milina krhkog proljeća

Ljetne radosti  Ledeni brijeg

Ljetne radosti                                                                               Ledeni brijeg

Roze Arabeska  Krvava dolina II

Roze arabeska                                                                        Krvava dolina II

Krik maglica  Prozračni đardin

Krik Maglica                                                                   Prozračnbim đardin

Jutro sa Blekijem – O čemu pjevam

Lakše se živi mila moja

Kad o ljubavi pjevam

 

Oči su zeru bistrije

Kad ruže mirišem

 

Nemoj zamjeriti

Malena moja

Ako tugu u  stihu slutiš

 

Mnogo je bola na dunjaluku ovom

Ja sam sam

Bespomoćan do iznemoglosti

Umoran ko stari ofucani ker

Što ga u šintoraj vode

 

Ti ode

Kažeš vakat ti došao

 

A šta sa mnom

Bolom što pritišće sa svih strana

Svakog časa

A kraja nema

 

Stvoritelj moj mi snagu daje

Da izdržima dane

U kojima se svakog trena

Jedna djevojčica siluje

Jedno maleno dijete ubija

Jedna majka čereči

 

Monstrumi i dalje kidišu

Da silni su oni

Pečat zvijeri imaju

Ka pržunu idu.

 

Slaba je to utjeha

 

Mnogo su djece oni nestali

Mnogo je cvijeće uvenulo

Mnoga rosa je pokidana

Mnogi su sanji nerođeni

 

I zato ne zamjeri mi

Moram ljubavi

O ljubavi

o tebi

Ružama

i djeci pjevati

 














												

Anna Świrszczyńska – Gradeći barikade





Bilo nas je strah dok smo pod vatrom
gradili barikade.

Čuvar gostione, ljubavnica draguljara, brijač,
svi mi kukavice.
Sluškinja je polegla po zemlji
Izvlačeći kamen iz pločnika,
bili smo strašno uplašeni svi mi kukavice
– domar , prodavačica, penzioner.

Apotekar je pao na zemlju
dok je dovlačiozahodska vrata
bili smo još više uplašeni, krijumčarka, krojačica, vozač tramvaja,
svi mi kukavice.

Dječak iz popravnog pao je
dodajući vreću s pijeskom,
vidite, bili smo stvarno
uplašeni.

Iako nas niko nije silio,
mi smo gradili barikade pod
vatrom.

prevod Bleki





												

Ana Ahmatova – Pjesma poslijednjeg susreta




Studen pakla mi je grudi takla.
Korak se u laku dao drhtavicu.
I ja na desnu ruku sam namakla
S leve rukavicu.

O, koliko ovde stepenica ima
A ja sam verovala — tri.
Šapat jesenji među klenovima
Prošumi: „Umri sa mnom ti!

Varljivost života sreću mi zakrili.
Prevrtljiva sudba nasmeja se zlobom“.
Ja mu odgovorih tiho: „Mili,
Meni, takođe. Umreću sa tobom“.

O poslednjem pesma to beše susretu.
I ja pogledah na sumorni dom.
U spavaćoj sobi, ko na drugom svetu,
Gorele su sveće ravnodušno za mnom.

* * *
Ukrašenim tuk’o me kaišom
Moj muž — do modrica tela
Zato što ti sa prozora krišom
Motriš. Svunoć u vatri sam bdjela.

Sviće. I nad modrom kovačnicom
U kolute dimčić se izvio.
A ti sa mnom tužnom sužnjačicom
Opet nisi — opet nisi bio.

Ja sam tebi, uz ranjenu dušu,
Sudbu-muku prinjela na dlanu,
A možebit ti voliš plavušu,
Riđokosu milu, nasmijanu?

Ja ne umijem skriti jauk pijani.
Srce tuži, u duši bol grsti.
Tanki zraci, ko sablasni prsti,
padaju na čaršaf nezgužvani.

* * *
Da mudro živim već sam naučila,
Gledajuć’ u nebo i moleć’ se bogu
I da dugo skitam da bih izmučila
I nemir duše i dušu ubogu.

A kada u dolji vetar prene čičke,
Grozdovi rjabine sviju se po plotu,—
Ja veselo slažem mozaik-kamičke
U pjesme o divnom prolaznom životu.

Vraćam se. Tople dlanove mi liže
Baršunasti mačak, preduć natenane,
I jarki se oganj razgorjeva, striže
Nad vodom iz modrih dimnjaka pilane.

Samo tišinu cepne iznenada
Krik rode koja već slijeće na krov.
Ako na vrata pokucaš sada —
Neću čuti tvoj zov.

* * *
Sahrani, sahrani, ti vjetre, mene.
Najbližih mojih na pogrebu nije.
Okolo mrtvih već lutaju sjene,
I disanje je zemlje potmulije.

Biće moje bješe slobodno i žedno
Ko i ti i htjede još životne muke.
Pomiluj, vjetre, ovo tjelo ledno
I prekrsti mu u njedrima ruke.

Zatvori na njemu ovu crnu ranu
Pokrovom tkanim od večernje tame.
Naredi sutonu plavome, svečanu
Da nada mnom čita tihe psalme.

Da bi bilo lakše osamljenoj meni
Sna poslednjeg zgasit’ buktinju goruću,
Šumite svom snagom, visoki jaseni,
O prolleću, o mome proljeću

Studen mi je pakla grudi takla.
Korak se u laku dao drhtavicu.
I ja na desnu ruku sam namakla
S leve rukavicu.

O, koliko ovde stepenica ima
A ja sam verovala — tri.
Šapat jesenji među klenovima
Prošumi: „Umri sa mnom ti!

Varljivost života sreću mi zakrili.
Prevrtljiva sudba nasmeja se zlobom“.
Ja mu odgovorih tiho: „Mili,
Meni, takođe. Umreću sa tobom“.

O poslednjem pesma to beše susretu.
I ja pogledah na sumorni dom.
U spavaćoj sobi, ko na drugom svetu,
Gorele su sveće ravnodušno za mnom.

* * *
Ukrašenim tuk’o me kaišom
Moj muž — do modrica tela
Zato što ti sa prozora krišom
Motriš. Svunoć u vatri sam bdela.

Sviće. I nad modrom kovačnicom
U kolute dimčić se izvio.
A ti sa mnom tužnom sužnjanicom
Opet nisi — opet nisi bio.

Ja sam tebi, uz ranjenu dušu,
Sudbu-muku prinela na dlanu,
A možebit ti voliš plavušu,
Riđokosu milu, nasmejanu?

Ja ne umem skriti jauk pjani.
Srce tuži, u duši bol grsti.
Tanki zraci, ko sablasni prsti,
padaju na čaršaf nezgužvani.

* * *
Da mudro živim već sam naučila,
Gledajuć’ u nebo i moleć’ se bogu
I da dugo skitam da bih izmučila
I nemir duše i dušu ubogu.

A kada u dolji vetar prene čičke,
Grozdovi rjabine sviju se po plotu,—
Ja veselo slažem mozaik-kamičke
U pesme o divnom prolaznom životu.

Vraćam se. Tople dlanove mi liže
Baršunasti mačak, preduć natenane,
I jarki se oganj razgoreva, striže
Nad vodom iz modrih dimnjaka pilane.

Samo tišinu cepne iznenada
Krik rode koja već sleće na krov.
Ako na vrata pokucaš sada —
Neću čuti tvoj zov.

* * *
Sahrani, sahrani, ti vetre, mene.
Najbližih mojih na pogrebu nije.
Okolo mrtvih već lutaju sene,
I disanje je zemlje potmulije.

Biće moje beše slobodno i žedno
Ko i ti i htede još životne muke.
Pomiluj, vetre, ovo telo ledno
I prekrsti mu u nedrima ruke.

Zatvori na njemu ovu crnu ranu
Pokrovom tkanim od večernje tame.
Naredi sutonu plavome, svečanu
Da nada mnom čita tihe psalme.

Da bi bilo lakše osamljenoj meni
Sna poslednjeg zgasit’ buktinju goruću,
Šumite svom snagom, visoki jaseni,
O proleću, o mome proleću

  

 
 









												

Bleki – Pet beskonačnih poljubaca

 

Nada, malena moja

poklon dade

pet poljubaca

od srca

beskonačnih

a

opet negdje odi

 

reče

vratiće se

i čekam na mirise tvoje

ko uzbibana kap rose

a miluje

grudi biserne tvoje

 

berem

kradem

poljubce

poklanjam se slastima

đardina tvojih

 

dobih radovanje pet poljubaca

dubokih ko doticanja tijela

sačinjenog klupkom ljubavi naše

 

prvi je od milovanja

za svaki dodir ruku od pamuka

kojim obgrlimo umjećem ljubavi

 

Njega prvog uzmem

nanesem na usne naše

željnih rose podavanja

 

Drugi je od dodira tijela

za svako poniranje

dubinama oceana

njega poklanjam

svakom prodiranju

ka plaveti nestajanja

 

treći za odsustvo uma za svako stanje misli smotane

fišekom košpica što slast morskih dubina usahnjuje

njega na grudi privijam

dok se ti mramorna a snena od ljubavi

njime meni prislanjaš

 

četvrti je od srca

na svaki dašak tijela obljubljenog

ua svako nestajanje u kriku ljubavi

njime tijelo tvoje zatomljujem

da vrije

do ponovnog spajanja našeg

 

peti je od duše

za svaku kap rose

što odi tagovima…

njega poklanjam nama

za naše osunčane dane

što se ljubav Tišina i sni zovu

 

Oprosti mi mila, ako mi se u neznanju

oteo još koji poljubac

neispričani

vratiću ga

da mi ga poklanjaš

od iskona