Iskrice















Ono sto ja u tebi obozavam
Tvoja ljepota nije.
Ljepota je ta sto se u nama krije.
Ljepota je pojam jedan.
I ljepota je tuzna.
Po sebi ona tuzna nije,
Vec po krhkosti i nesigurnosti koju u sebi krije.
Ono sto ja u tebi obozavam,
Tvoja nadarenost nije.
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
–Slobodna ptica uvrh planinskog neba treptava,
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
Svega sto se u srcima ljudi u stvari krije.
Ono sto ja u tebi obozavam,
Nije ljupka muzika tvoga glasa,
Koja se stalno obnavlja svakog casa,
Drazesna i vazdusna kao misao tvoja,
Koja zbunjuje i smiruje osjecanja moja.
Ono sto ja u tebi obozavam,
Mati, koju sam izgubio, nije.
Ni sestra, koju sad zemlja krije,
Ni mrtav otac nije.
Ono sto ja u tebi obozavam
Nije nagon materinstva duboka,
Otvoren kao rana u srcu tvoga boka.
Ni tvoja cistota. Ni tvoja necistota.
Ono sto ja u tebi obozavam — neka mi bol i utjehu nosi!
Ono sto ja u tebi obozavam zivot je koji prosi.
Uvijek bude
ta jedna jedina neupoznata
poslijednja
ljepota
što mori
dušom svojom
što boli
mirisom svojim
a znaeš
neće se dati
ljubiti
ni obljubiti
jer plaha je
ptica lepršava
čednost joj je ime
Klimnem joj glavom
poljubim prstiće
prislonim ručicu licu svom
pomilujem je suzom
kažem joj
hvala ti
i dobro došla u život moj
A neupoznata kao sve djevojčice
tek lik iz mandale
mog života
neljubljena
neobljubljena
kao sjenka
promakne
odleprša
a se divim letu njenom
i sanjam je
Sta te briga kako zivim
sta te briga sta ja radim
nekad zvala si me mili
kad smo dugo srecni bili
sta te briga kako zivim
Ref. 2x
Ti nemas vise prava
pitati za mene
nekad sam te voleo
i patio zbog tebe
Sta te briga zasto pijem
sto u picu tugu krijem
zasto stalno lutam nocu
jer ja takav zivot hocu
sta te briga kako zivim
Ref. 2x
Sta te briga gde sam sada
sta te briga da l’ se nadam
da ces moja opet biti
il’ ces sebe negde kriti
sta te briga sta ce sa mnom biti
Bolujem ja, bolujes ti
bolujemo od ljubavi
jer nikoga ne ljubim ja
osim tebe, duso moja
Zar ne znaš ti odavno već
Da ljubav sja među nama
Jer nikoga ne ljubim ja
Osim tebe dušo moja
Otici cu u dalek svijet
da srcu svom pronađem lek
jer nikoga ne ljubim ja
osim tebe, duso moja
Ponekad nas , malo češće nego smijemo to sebi dozvoliti, ljudi zadeveraju nekim svojim izjavama.
Evo , na primer mnogi kažu da ne vole jesen.
Kako ga boni nećete voljeti ?
Ili bilo koje godišnje doba!
Prvo iz esencijalnih razloga. Da nije izmjene stađuna ne bi bilo ni nas.
Ljude izgleda nije briga za egzistenciju. Oni ciljaju kako ugodno provesti trenutak dva.
To nas dovodi do ličnih razloga.
Četvrtina svakog života obitava u jeseni. To nama znači ne voljeti sebe za svo to ljepotom bogato vrijeme.
Malo je previše ne voljeti sebe toliko. Zar ne?
Da malo zraknemu tu ljepoticu ,
JESEN
Prelijepo, umilno , zlaćano , feštavo godišnje doba .
Nećemo ga prljati uobičajenim osvrtima na insane ili hajvane. ne zaslužuje to.
Rijeke kola , pretrpane nasušnim , životu prijeko potrebnih bogatstava slijeva se u domove potrebitih. Poslije će doći i do većine insama , čak i do domova koji ne vole jesen.
Svi volimo slatko i slano , i ono što manje volimo. Moramo da jedemo.
Poneko se voli pokvasiti. Ne kišom boni ne bili. Nego probanjem raznih pecarskih proizvoda. Pecare u svakoj bašti , hoće da zalutaju u đardin. Ne damo. Tek kad produkt sazrije i debelo se isproba. Šta mislite promakne neka brlja i zaluta u đardin. Gluho bilo.
Godišnja doba se pobrinu da se ostvare Milodarja Boga Milostivog, a jesen je konačnica njihovog djelovanja.
Jesen je ugodna i blaga. Titrava i uzbibana. Prelijepa. Pada lišće zlatno, sve se stapa sa zalazećim suncem u jedan nestvarni kolaž koji nas opija i zavodi.
Mi kakvi smo, te razigrane boje pripisujemo magiji , Te , nestvarne čarobnice Žene i poželimo da se nikad ne mjenjaju. Ni žene , ni te jesenje boje . Da uvijek nose radost našim srcima .
Zamjeraju jeseni da nosi kišu i tmurne, nešto hladnije dane.
Šta će tek reći kada dođe bjelina snene zime.
Ima da se slede k'o baklavuica na minus četeres. Ili smokvica. Eto belaja. Mora se Mujo zvati na brojanje. Ono do dva'set pet. Ako pogriješi , a hoće garant, mahalaš je to, sve ponovo isponopve.
Kiša. Kapljica . Svaka kap je jedan život. Jedna radost. Ljubav.
A ta ljepota , to milodarje ne može nastati iz vedra neba. Moraju se stvoriti ti, plodonosni, budućim životom obilni oblaci. I oni su radi ljudi, kao i sve na ovom dunjaluku i univerzumu stvoreni.
Ako dobro brojite, kiša i tmurni oblaci su samo povremeni . Mnogo je više jesenjih dana obasjanih suncem i ljubavlju nego vlagom.
Hladnije. Šta to znači?
Da li je to radi oblačenja koje krpice više?
Ne , mile naše. Nije.
Domovi su puni jesenjeg obilja, ljudi su sitiji i usporeniji. Ali nije vrijeme za pripremanje uslova za zimski san. Za spavanje. To nije za insane. Njima je nanijećeno ono najljepše. Vrijeme je za ljubav.
Milostiv je odredio da uvijek u svakokm vaktu bude vrijeme za ljubav. I svako godiišnje doba ima svoj način da nas zavede i uputi na ljubav. Bome i na vođenje ljubavi.
Kako'š voljet’ ako neš’ ono voljet. Valjda ne trebamo obašnjavati šta. Pitajte amebe i grlice, ako ste u dilemi. A može i paramecijume.
Jesen nas na ljubav navodi raskošem boja i plodova, kišom i hladnijim vremenom.
Tada poželite da imate nekoga, da se stisnete uz nju , zagrlite , milujete , mazite. I još svašta nešto.
To svašta nešto ostavljamo u privatnosti domova. Toplih od jeseni i ljubavi. Možda blagorodne jesenje noći ( a bome i dani) doneseu nove plodove, koji će u naše domove unijeti ciku i vrisku, i radovati nas krož život.
Mi se nisamo ni dotakli jeseni i njenih milodarja , a moramo prekinuti, da bi mogli uživati u jeseni kako dolikuje našim ljubama.
Molimo vas , Vi nastavite razmišljati o jesenjoj ljepoti i darovima tamo gdje mi stadosmo.
Davno nekad bijeh mlađan ljiljan bijeli
iznebuha zagrlila me Tišina i sni
dugo sam joj tražih smisao
i nađoh ga Joj rahatluka
nježna crtica o potrazi i susretu sa sobom
me uvela u prelijepa vremena mladosti ,
u kojima je svaki nepatvoreni susret sa sobom,
tek jedno osvješćenje u učvršćivanju neraskidivog prijateljstva
ta susretanja oplemenjena i bez imalo narcisoidnosti,
su svojevrsna čuda koji traju do zadnjeg daha
a kao okosnica prelijepog života nastavljaju se iskonom
Kako da dusu sputam
da se tvoje takne?
Kako, mimo tebe,
da njom da grlim
druge stvari i daljine?
Ali, rado bih je sklonio
na neko zaboravljeno mesto
usred tmine
u neki izgubljen kut,
u kom nece je tvoje
njihati daljine.
Ali, ipak, sve sto dodirne
nas dvoje
ko gudalo nas
nekako spaja
koje iz dveju struna
jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirac drzi nas?
O, pesmo slatka.
Na današnji dan 1768.- Rodjen francuski pisac i diplomata Fransoa Rene Šatobrijan, prvi romanticar u francuskoj knjizevnosti.
Široj javnosti je poznatiji po kulinarskom specijalitetu koji je njegov lični kuvar Monmiraj, osmislio kada je vikont Šatobrijan trebalo da večera sa gospođom Rekamije, čuvenom lepoticom tog vremena. Šatobrijan je i danas jedno od najpoznatijih svetskih jela koje asocira na romantičnu večeru za dvoje.
Njegov imenjak Rene izserijala Alo-Alo je u slavu pretka pojednostavio specijalitet šatobrijan za dvije osobe .
Možda vam se dopadne:
Potrebno za dve osobe:
– 400 grama bifteka
– So, biber po ukusu
– Kašičica seckanog svežeg peršuna
– Kašika putera
– Dve kriške hleba
Biftek izlupajte i kratko propržite na vrelom ulju, sa obe strane. Smanjite vatru i još neko vreme pržite meso na niskoj temperaturi, povremeno ga mažući umućenim puterom, peršunom i biberom.
Hleb kratko propržite na jakoj vatri, na masnoći na kojoj je pečeno meso.
Šatobrijan se, uglavnom, služi na prepečenom hlebu, uz slatke sosove, grilovano ili bareno mlado povrće.
Kao predjelo poslužiti suho meso (pršut) , kajmak ,crne masline , trpki sir…
Odlično se slaže sa lijepom damom,svijećama , jače crno vino , recimo Dingač ili Faros, tihu muziku, prigušeno svetlo, komplimente, sa asocijacijacijama na francuski ležaj i dezert popur baklavica , ružica , a može tulumba i smokvica.
Šta dalje ,ća mu ga znati?
Kako običaj i emocije nalažu!