Monthly Archives: Novembar 2024

Prvi dio – Hamali

San svakog mahalaša , a vjerujemo i svakog pretenciozno normalnog muškog stvora je bila odjeća vrijedna pažnje , ponosa i zavisti , a koja je obavezno morala uključivati plišane jedinke

No , dug je put od želja , htjenja i mogućnosti.Mi kaki jesmo , najviše volimo oko kere pa na mala vrata. Nama se to uvijek činio najkraći put. I moš ga uvijek bataliti , a da niko ne eprimjeti da nisi završio , il’ nisi skoro ništa misleno rekao. Ono – kad bi se zezali!

Ne znamo zašto , ali prvo su nam na um pali vikend troškovi prosječnog pubertetskog mahalca.

Igranka – ulaz 5 X 2 = 10 dinata

Dva soka x 3 = 6 dinara

Kurtija cigara = 2 dinara

Dva fišeka košpi i kikirikija = 2 dinara

nerezidentni troškovi = 2 dinara

pride 3 dinara za svaki slučaj.

Ukupno 25 dinara

Dva puta sedmično puta 40 sedmica jednako garant din 2.000

U prevodu , radi lakšeg snalaženja :

-jedan Din = 1 Km.

Viđu jada. Samo tri sata plesnjaka . A nismo ni zagrebali troškovnik.Gdje su tu ostali dani i izlasci, pokloni , moda ukorak sa vremenom i zavođenja? Pa još i dnevni troškovi. Pa razmetanja i čašćenja. Moro si pokazat široku ruku i dušu , inače ti u mahali nema opstanka.

Godinama sazrijevanja troškovi se multipliciraju. A ti si učenik , student ili samo lijendohan. Ali grebane ili mukte u mahali nema. Moš je'nom dva put bit kokuz, al treći put lagana rahmetli noga.

U mahali majke ne rade. Ostavština predaka. Samohrani oćevi se brinu za pet šest i više šlanova obitelji. Ponekad otac kane koju kintu sinu, kad osjeti djetinju stisku. Zna on , a zna i sin – nedovoljno za kročit u mahalu.

Niko se ne buni , a svi zadovoljni . Svako ima koliko mu treba i za koji sevap pride.

Majka u kući zaradi platu i više nego što joj država može platiti. A počesto ima i šivaća mašine. A svaka žena , kraljica majka , morala je znati plesti, vezti , heklati i odjeću krpiti. Učiti kćer princezu tome istom.

Nema stida i ponosa. Porodica treba sve imati.

A u mahali ima bogata kona nerdanica. I zaposlena komšinica došljakinja, koja ne nema kome djecu ostaviti. I udova hadžinica koja je na teretu snahi, a sin zaboravi majčinu vjernost – i ocu i njemu. A uglavnom se imala bašta i nezaobilaznio cviejtnjak. Đes’ ba ti vidio kuću u mahali, a da đulama il mačuhicama ne mirišu. I ljubavlju i milošću prvenstveno.

Muška djeca su od deset godina postajali hamali, da bi irgetom , naukom i odrastanjem postajali gospoda.To mu bilo sasvim logično. Samo hamal zna kako je teško postati gospodin.

A hamal vam je ko i ciganin. Nema škole, nema para, dinar teško zaraditi , Pođahkad nema druge. Sve se zgudumi. Damar zatreperi, umor nikako da mine. Batal dani ubijaju. Čerge se umore i zastanu da predahnu.

Čovjek ima nadu i vjeru u Boga Jedinog. Zasjedne , da duši odušku. Sa akšam ezanom , krijuć pogled od neba okupi svoje čeljade i komšiluk, nađe se ćemane , i def , i tarabuk. Ponekad se jami i gitara i krneta. I eto, žene zgotove crkavicu koja se ima . Bog je umnoži i eto trpeze i radovanja.

Sa purpurom sutona zatreperi muzika, Tiha , tužna i sjetna. Stapa se sa zvjezdicama i mirisima đardina . Noć postaje blagoslovljena . Jedna prelijepa žena pusti umilni glas. Iskonski glas boli i ćežnje , glas neutješni što doziva ljubav i dodire.

Život po ko zna koji postaje prelijep. Miriše na sreću I mnogo , mnogo lakši biva. A šta vi mislite od koga su se učili akšamluci?

Eh , djevojčice mile , gdje ste sad.