za dugih šetnji-vježbalica
mimohodu se privuklo tijelo
nije drhtaj pred osamom
koja čeka svaki moj koračaj na trg
i sagnuto
i stidno
za svaki korak čuva ovo čelo
po misao – veselicu
nije strepnja ni pred njinim očuvanjem
od uličnog pristaništa
tek po dubokom izdisaju
kad ostaje za mnomzvonjava tržna
grgorenje bijedno oponašanje vode i plač
drhtaj razgori –
-kad smorenu povuče me sebi kameni sprud
čeka li me iznova
tužni mimohod tržni
ili će časak jedan iscijediti za me trg
od kužnih me voda očistiti i ukoniti
šta će sa mnom trg?