Tatjana Lukić – Strah / Od trga

za dugih šetnji-vježbalica

mimohodu se privuklo tijelo

nije drhtaj pred osamom

koja čeka svaki moj koračaj na trg

i sagnuto

i stidno

za svaki korak čuva ovo čelo

po misao – veselicu

nije strepnja ni pred njinim očuvanjem

od uličnog pristaništa

tek po dubokom izdisaju

kad ostaje za mnomzvonjava tržna

grgorenje bijedno oponašanje vode i plač

drhtaj razgori –

-kad smorenu povuče me sebi kameni sprud

čeka li me iznova

tužni mimohod tržni

ili će časak jedan iscijediti za me trg

od kužnih me voda očistiti i ukoniti

šta će sa mnom trg?


											
Bookmark the permalink.

Komentariši