Predponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti — Mjesec

Mjesec

I Bog Jedini u beskrajnoj Ljubavi i Milosti svojoj stvori Zemlju . Iz njene nutrine rodi Mjesec da čarolijom svojom raduje dunjaluk.

Tako blizak , a tako tajanstven i dalek. Rođen prije ljudi , a mlađi od njih.

Uvijek nov i neponovljiv.Uvijek u rađanju i zalasku.I svome i Zemaljskom i ljudskom.

Uvijek snen i bajkovit u svojim tajnama i mjenama . Oblikuje život na Zemlji po zamisli Stvoritelja.

Beskrajno mlad,iskren ,nasmiješen , razigran i čedan , poput žene ili djeteta.Zavodljivi , nježani i romantični saveznik svih zaljubljenih i ljudi dobrog srca.

Mjesec je živo biće koje svakim svojim dahom pulsira ljubav i milost svijetu koji dodiruje. Savršen , tajanstven , neponovljiv i harmoničan kao univerzum.

Božiji dar koji se ne prekida., dok je svita i vika.

Amin Gospode i Hvala TI.

**

Iz Opusa

Zapisi o Mjesecu

Autor

Hajro Šabanadžović

Sve počinje sa Vječnom ljubavlju u Noći milosti i sna

Mjesečeva dolina strasti

Crveni mjesec

Zimska noć punog mjeseca

U vrtlogu mjesečine

Mjesec i čarobna šuma

Srebrena mjesečina nad Modrozelenom rijekom

Mjesečeva bajka

Mjesec i maglice Make love no War

Mjesečeva ruža

Mjesečeva teža

Mjesečina

Mjesečeva Modra rijeka

Sjaj punog Mjeseca

Mjesečevi velovi

Mjesec nad Modrom rijekom

Mjesečeva igra

Mjesečev sjaj

Mjesečevo cvijetno polje

Mjesec uranja u Modro zelenu rijeku

Ponoćni ples punog Mjeseca

Cvijetna mjesečina

Sjaj Mjeseče

Tirkizna mjesečina

Mjesečeve zrake

Mjesečevi oblaci

Mjesečev vrt



Snovi mladog mjeseca

Mjesečevo lice

Mjesečeva putanje

Krvavi mjesec

Mjesečeva čipka

Pogled na mjesec

Mjesec nad krhkom dolinom

Mjesečeva kuća

Mjesec obasjava Sarajevo grad čednosti



Mjesečev brežuljak

Planina mjeseca

Ples mjeseca i vala

Puni mjesec

Sunčani oblaci nad piramidom mjeseca

Mjesec i gorje

Mjesec u moru

Blijedi mjesec

Mjesečeva planina

Pogled na mjesec

Mjesec i zelena ruža

Mjesec

Yossamin -Kreni k meni jube moja









ajde kreni,
kreni
k meni,
jube moja
mila,
obuci postole
one
svoje sritne,
šta put same znaju
vamo,
di su
jutra,
pokraj mora
umilna i blaga,
razapeti jedra i jarbola
a
večeri
okupane suncen
šta u more tone
kraj kavala stolitnoga…

evo
tuće zvono dvanest puta,
“po je dana”
u sri mista pod zvonikon,
pružija se kostel,
a do njega bor,
lete skupa u visinu,
sunce
traže guste grane

ode,
u ladu kostela
čekat ću te
Najviše na svitu moje

Ajde kreni,
kreni k meni
jube moja mila
rad noćiju
oni dugi,
sanja dosanjani,
u zagrljaju
jedno s drugin
stotinama puta ispočetka,
pa jopet i ponovo
kleli smo se:

tu
u kršu
lozi i
maslinan
na ledininan
urešenin,
šta opija mirisima,
poljskog cvića
čekat će nas
uvik

naš dom

sudbina

srića 

Josif Brodski -Za dvije godine

Ne, ne postadosmo žući i gluvati,
ista riječ nas kô i prije prene,
naši su kô i pre tamni kaputi,
i ne vole nas baš iste žene.

Opet nam igra – davna vremena
u amfiteatrima i samoći,
i svjetla nad nama istih fenjeri,
kao glasni znaci noći.

Prošlo, kô i sadašnje, isto nam znače,
na buduće ni nalik načisto,
ne spavamo, zaboravljajuć spavače
i mnogu stvar radimo isto.

Čuvaj humore vesele mladiće,
u vrtlogu ih svjetla i tame neka,
velikima na slavu i sramotu biće
i dobrima – na taštinama vijeka.

Prevod Bleki