Poj Marije Frke Frkice

Nevidljivi valeri tonova

što damarima biju

iznjedre bol do mučnine

spajajući vapijući

jedvačujni

a tako prodoran

kristalno čist krik

tegobnog derta.





Krik istine i bola

satkan od nježnih suglasja ljubavi

mirisa sevdaha

sjetne čežnje

biserne školjke žalosti i tuge

neočekivano rodi glas.





U jadu vremena,

u jadu jada,

u jadu sjemena,

u jadu pada,

suze i bola

ljubavnice i prijateljice,

golubice i grlice,

princeze milosti,

karaljice vrišteče boli

rodi se glas

Marije Frke Frkice

mile djevojčice

kao pahulja bijelih kristalni let.





I pad je let poručuje pjesnik.





U padu leta je ljubavi svijet

dodaje ljubavnik njen.