W. Shakespear – Sonet VXVI









Umornom od svega u smrt mi se žuri,
Jer videh zaslužnog kako bedno prosi,
I nitkova što se bogato kinđuri,
I odanost kako poniženja snosi.


I zlatna odličja o pogrešnom vratu,
I savršenstvo u blatnom bešćašću,
I device silom predane razvratu,
I snagu straćenu nesposobnom vlašću,

I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja,
I zločince kako vladaju dobrotom,
I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,


I kako iskrenost brkaju s prostotom:
Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati,
Od nje me tek ljubav može sačuvati.






												

NOVELA MATVEJEVA – Volim kuće

 

Volim kuće gdje stvari nisu imućstvo,
Gdje su stvari lakše no čamci na užetima.
I ne volim stvari bez preimućstva
Čarobnoga opštenja sa njima.

Ne, ognjište, tvoja moć se u tebi ne sadrži,
Ko usta riječima možeš se nabiti
Drvima – ni tad se neću da opržim,
Međ kamenjem i drvima neće vatre biti.

Kažu mi: baci sanje, riši zbiljnost,
Piši kao što jest – čizmu, potkovicu, krušku.
Ali u zbiljnosti postoji vidljivost
A ja tražim ispod vidljivosti dušu.

I ponavljaću svuda i uvijek:
So nije u soli. Ni klin u klinu nije.










												

Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna Galerija

 

Autor

Hajro Šabanadžović

 

  

Čarolija sutona                                                                  Nevinost

 

  

Ja konj                                                                                     Ona je plavetni đardin

 

   

Naši snovi                                                                                 Djelić tvoga neba

 

  

Krv i led                                                                                      Plavetni beskraj

 

  

Violetna ljubav                                                                       Djetinji snovi

 

 

Prelamanje jednog ljubavnog sna                           Ples zaljubljenih

 

  

Svijetlost u violetnoj noći                              Mistična šuma

 

  

Nebesko cvijeće                                                             Zvijezdice u violetnom beskraju

 


												

Ne tuguj Palestino

Kada su ih Zapad i Istok ,Sjever i Jug slali u svoje i nacističke klanice , konc logore i plisnke komore , Jevreji nisu imali kud.

Ne shvatajući šta su im njihovi najbogatiji predstavnici sa ove i one strane bare, u sprezi sa fašitičkim nemanima pripremili , Jevreji su se sjetili da su kršili Zavjet ; u pohlepi i slastima ovozemnog života zaboravili pominjati Boga Jedinog i svetkovati ga.

I većina siromašnih , u beznađu i očajanju se vratilo izvornoj Božijoj vjeri , otaca njihovih Avrama, Isaka , Isava i Jakova. Bog nikada ne izunevjerava djecu svoju u zlu i nevolji kad ih slama.

Dođoše Jevreji u Palestinu , kleknuše na koljena , noseći darove žrtava paljenica i uputiše ponizni proglas (apel, molbu) Palestincima :

Dobri ljudi , Palestinci ,braćo naša mi nemamo nemamo gdje. Na svim stranama svijeta nas progone i ubijaju samo zato što smo na putu Boga Jedinog. Molimo vas primite nas u Svetu zemlju , ne oduzimajte nam jedinu nadu. Naš i vaš Bog je jedan. Kunemo se na lojalnost i molićemo se da vas Bog nagradi iz našeg obilja .

Palestinci su uvijek naivni , čestiti i nevini bili. Povjerovali su onima koji su uvjek vjerolomni , podmukli i lukavi bili. I prema Bogu i prema ljudima.

I sada 65 godina poslije Palestinci više nemaju svoje domovine. Jevreji zaboraviše obećanja Bogu i Palestincima. Za svo vrijeme od ljudskog prijema na Palestinsku zemlju do današnjeg dana , na tlu Palestine Svete zemlje Jevreji su postupno otimali dio po dio zemlje, pljačkajući , proganjajući i ubijajući nevini narod..

Uništavaajući Palestinsku država ubijajući i palestinski narod, razarajući i brišući sve tragove postojanja palestinskog naroda i njihove civilizacije , Cionisti postadoše gori od najgore i najkrvavije zvijeri nacističke Njemačke

Tek da podsjetimo Hitlerovu monstruoznu fašištičku tvorevinu stvoriše Vatikan , Velika Britanija , Francuska i SAD, na nagovor i obilatu finansijsku pomoć najbogatijih cionističkih porodica , prvenstveno Rotšilda i Rokfelera.

Ipak u “jevrjesku” državu se vratio samo dio Židova. Svi znaju za Nebesko proklestvo .

Nikada jevrejska država neće saživiti i do sudnjeg dana će imati moćne neprijatelje , koji će ih uništiti kada im samovolja, obijest , poganluk i fašizam cionista dodadi i pređe najdonju granicu ljudskosti.

Svakim svojim postupkom Izrael gubi potporu svjetske javnosti. Još uvijek ih spašava Zapad koji je slugan najbogatijih cionisitčlkih familija. No , finansijski krah sve više prijeti ekonomiji Zapada i sve je očigledniji. i izvjesniji.

Ratovi su način da se očekivana propast zapada prolongira. Tisuće i tisuće milijardi , aman bilijuni dolara se očekuhe od stalnih , starih i novih ratova. Kad prestane jedan kreće drugi. Oni koji prestanu su žarište novih pljački u sistemu izgradnje i oživljavanju porušenog .

Druga pošast koja vlada na Zapadu su demogravski ,kriminalni i rasni ratovi, koje kupljeno i korumpirano novinarstvo potiskuje. Na zapadnu se stanovništvo organizuje po strogo odeljenim getovskim principima , koje određuju nacionalna pripadnost,religija , rasna i staleška pripadnost.

Treća rak rana Zapada su odmetnutesu obavještajne agencije velikih sila. Njih sve manje interesuje sigurnosno bezbjedonosna situacija u svijetu, regionu i matičnim zemljama, a sve više se povezuju sa narkokartelima i preuzimaju ulogu glavnih dilera.

Međutim svakim danom kočnice slome postaju sve tanje. Iednog dana zapad će se sam od sebe urušiti. Da li sa sobom povući Sjever i Istok nemoguće je procijeniti , mada su oni svježije i perspektivnije tkivo.

I sada dolazimo do optimističkijih pogleda. Industijski nerazvijeni Jug i naftonosni Bliski istok nisu podložni recesijama velikih indexa (padova).

Izrael čija se moć i prosperitet zasniva isključivo na finansijskoj i politčkoj podršci Zapada je već sada u velikoj , najvećoj buli. Njegovi ekonomski i privredni resurusi na granici loma.

To je vidljivo iz poslijednje eskalacije sukoba. Debelans savremenog naoružanja , tromost , nezainteresovanost i neobučenost državne Izraelske armije, u odnosu na opremljenost , volju , pokretljivost Hamasa i Hezblaha otvara mnoga bezbjedonosna i sigurnosna pitanja.

Ako se tome doda slojevitost strateških , geopolitičkih i nacionalno-religijski Bliskoistočnih odnosa , uvijek se pitamo kada će doči momenat kada će se arapski svijet ujediniti i Izraelskim fašističkom i genocidnom teroru reći stop , dosta više nasilja protiv Boga i ljudi.

Zato Palestino ne tuguj.

Izdržala si mnogo neprijatelja genocida i fašizma i opstala. Državu su ti skoro uništili. Ali vratiće se Palestinski narod jači , jedinstveniji , naoružaniji i silniji i stati na kraj ubijanjima , rušenjima i teroru.

Izraelu je već sada jasna budućnost. Ima dvije solucije :

-Nestanak u najkrvavijem ratu u Svetoj zemlji.

-Dogovor sukobljenih strana na osnovama pravičnih Božanskih i ljudskih zakona.

Poslovice su dio Izraelske tradicije.

-Ko drugom jamu kopa , kad tad sam u nju pada.

-Sve je u parovima. Rat i mir. Bijeda i bogastvo. Kukavičluk i hrabrost. Pravda i nepravda.

-Sve je u činjenu i nečinjenju.

-Samo je jedna istina.

A nad svim je Jedan Jedini Silni i Mudri Sudac.

Alelujah!

Bleki – U rukama mojim tvoje djevičanske ljubičice ljubavlju mirišu





Opet sam te snio Luce ljubavi

zaljubljenim  očima gledao

srce je uzdrhtalo





Milovao tvoje zlaćane uvojke

što mladošću uspomene svijetle





Tako si lijepa i čedna

smješiš mi se sa odra

nepomična





rukama mojim tvoje djevičanske  ljubičice

još uvijek na našu ljubav  mirišu





Zašto me nebo  plavo beskrajno

u oku tvome oprostom rosi

suzo mila

Pol Valeri – Posebna šansona

 

Šta ti radiš? Sve.

Šta vrediš? Ne znam,

predviđam, delam,

moć i gnušanje…

Šta vrediš? Ne znam…

Šta želiš? Ništa, i sve.

 

Šta poznaš? Čamu.

Šta možeš? Sniti.

Sniti i izmeniti

svaki dan u tamu.

Šta znaš? Sniti

da izmenim čamu.

 

Šta bi? Svoja blaga.

Šta moraš? Umeti,

slutiti i smeti

što ne vredi vraga.

Šta te plaši? Hteti.

Ko si ti? Ma vraga!

 

Kuda ideš? U smrt.

Zbog čeg? Da svršim,

da zauvek skršim

udes što je škrt.

Kud ideš? Da svršim.

Zbog čeg? Biti smrt.

 






												

Pijetlovo biti ili ne biti ; plata ili nož / Igrokaz na dan 15. Oktobar /Listopad

Danas  je  nedelja 15. Oktobar /Listopad 2023.

Jutros je komšinicin pijetao zakukurikao 288. put ove takarli godine.

Trebao bi   još hejbet  po 77   puta   nategnuti , ako hoće da pošteno zaradi ovogodišnju platu. Glasne žice,a šta ste vi mislili.

Vi se pitate odakle ili što će pijetlu plata.

A šta mislite šta radi svaki dan?

Zarađuje platu i izbjegava nož.Ako koke dobro nose jaja , znači pijetao dobro radi posa.

Ako na vrijeme budi gazdu ,jopet je u plusu. Na vrijemee dobije sadaku , i vaku i naku.

A sve nam se ,nekako , čini da je pijetao lukaviji od gazde.Do jednom.Gazda ga hrani i plaća kokama, da ozvaniči sabah.

A pijetao ozvaniči sabah da bi pricvrljivao koke.Nema kod njega ljudskih gluposti.Stara koka dobra juha.Jok!Naskaće on sve odreda. Ma ,nije ga briga ni da li je koka, odnosno ženka  njegove vrste. Njemu je samo zakukurikat i čitav potonji dan naskakat.

Dakle ,gazda ga plaća za ono što je pijetlu u krvi.E sad, ne znamo da li mu plaćaju prekovremene sate i radnje. Ono sa drugim pernatim ženskinjama, jer ruku na srce , nauka nije skontala da li pijetlov takar po stranjskim tijelima ima ikakve veze sa povećenom reprodukcijom među vrstama.

A ća mu ga mereš znat’? More bit se jednom izlegu pjetpatke ili pjetguske.Nikad se ne zna.Na ovom dunjaluku je sve moguće.

Ha imaš penezi, moš kod sveštenih lica kupiti  svakoliki takarli oprost.

Što bi poete rekli:

Tetkice i hadumi bi svašta nešto za šoldi prodali.

U prevodu:

Kuku im se i lele!

Vala pošteno da poštenije ne može biti.

A jopet prepisiviači nas upozoravaju da preivše žvalje rastežemo.Nikad prestat, a njima   se dnevnica zarađuje.

Na priliku,  između ostalog  i ovo se zbilo:

70.-p.n.e. Rođen Publije Vergilije Maron, najznamenitiji pesnik carskog Rima, autor nacionalnog junačkog epa “Eneida” i pastirskih pesama i didaktičkog speva “Georgike”. Uzor latinskog i zapadnoevropskog književnog stvaralaštva.

Dante ga ovjekovječio kao svog vodiča kroz podzemni svet.

Bez obzira što Dante tvrdio, mislimo da ga je Vergilije na kraju natakario i preveslo tamo gdje pripada. U pržun.