Autor
Hajro Šabanadžović
Djetinji snovi Đardinski svileni potpuri
Violetni brežuljčić Jesen cvate
Noć kada se ljubav vodila Brežuljkasta krhkost
Povratak stvarnosti Zeleni velovi
Nestvarna krhka ruža Tisuću velova jedne žene
Snovi o ženi Raskoš zaljubljenog đardina
Prozračno i krhko Ljubavno lelujanje
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika
postavljajući vaki dan ista ograničenja.
Onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje obući novu boju,
i ne priča s'onima koje ne poznaje.
Lagano umire
onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj u očima
ili naputenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne menja život
kada nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima,
onaj koji neće dozvoliti
ni jednom u svom zivotu
da pobegne od smislenih saveta…
Živi danas, učini danas, reskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
U uglovima očiju tvojih snovi vriju
prepoznah plavetnilo neba našega
i modre rijeke što iskri na kraju puta
kamo smo ljubav snili
Tada opazih tvoju sjenu malu
nasmješenu i vedru od milovanja
mene za ruke drži i ljubi
moje maleno čedo radovanja
Pomislih na ružu ljubavi
plač vremena što đardinom klizi
usred raširenih prsta htijenja
zastor je iznenada pao
Jecaj je što slama utrobu
izviruć iz dubine tkiva
osjeti se na daleku prošlost
kad si djevojčica bila
U očima tvojim prepoznah kutke
maglovitih sjećanja i vrišteće boli
zarobljene u vlažnoj tami
poput zatučene grlice male
Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih
kroz otvorena usta što traće dah
nesrećnica mila grca i pije suze
zbog zla što joj djetinju ružu uze
U tami kutaka očiju tvojih
vidim grlicu jednu
koju tjeraju koju siluju i siluju
kojoj kamom život uzimaju
Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih
u srca mi prodire trn ruže ljubavne
režuć oštro do srži do smrti do zvijezda
da osjetim tvoju bol malena moja
U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila
ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom
zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života
toliko je teška ko da planini zla pripada
Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi
užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg
plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje
blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih
Ža mi mila da ti rečem
sanjao sam vode plave duboke
dok ljubav smo vodili
kamo sreće nisam
uzimaš djete prlijepo
tebi nalik
pahuljica krhka
prislanjaš je na grudi
obraz uz obraz
jedan nježni ljubavni
drugi dječije nevini
djete ništa ne pita
djeca znaju
sluti malena gromade bola
privija se uz tebe
niotkud tango naš krenu
tada molim te
odmakni se od nje
može je tvoja suza zaboliti
i pleši mila
molim te pleši ljubavi
nek dijete u pokretu tvome
osjeti ljubav koju sam ti dao
I šapećeš joj
J- edva
A glas te izdaje
O milo moje dijete
Ode oni nerazumnik
ostavi me
kaže moro
umorio se
puno je luto
tražio mene
Tišina i sni
šta ću ja
malena kako ću
razmazio me ljubavlju svojom
nikad nisam mogla disati
a kako smo ljubav vodili
do boli malena
isto tango
samo kreneš
ruka u ruci lijeva i desna
ruka na ramenu desna i lijeva
tijelo uz tijelo čvrsto
nije to šala malena
to se ljubav vodi
I okret on na meni
I okret ja na njemu
J-jednom pogrešan korak
A ode
O-h dijete moje
kako me volio malena
sve me boljelo
ljubljena plakala sam često
tako sretna a krikom dozivala
Joj mamo mamice
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra’.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne pridju oka tvoja dva.
Danas je nedelja 1.Oktobar/Listopad 2021.godine računajući po Kršćanima.
Ispratili smo 273 dana. Još nedostaje 92 dana da se slika ove tekuće godine uokviri. Mnoge sa zlaćanim ramovima, ali i dosta onih sa crnim florom.
Listopad (po latinima october) deseti je mjesec godine po gregorijanskom kalendaru. On ima 31 dan.
U slavenskim je jezicima listopad dobio ime po tome što u tom mjesecu najviše opada lišće .
Latinsko ime mjeseca October dolazi od riječi “octo“ (osmi mjesec) u Rimskom kalendaru.
Baš su ovi stari Rimljani pogani. Čuj molim te deseti mjesec nazvati osmim. Ili su ovi Kršćani osmi mjesec nazvati desetim. Neko nije u pravu garant.
Osnu njesec a deseti . Podvala Vatikana , kao i sav njegov nauk
I eto Rimljani imaju hejbet bogova da im se mole. Hrišćanima se to dopalo , pa su od Jedinom Stvoritelju dodali još dva tri. Plus hejbet svetaca. Pandan rimskim larima.I sada se mole i bogovima i svecima.Baš kao rimljani. I sada se bune da nisu pogan.
Pogan je balkanska verzija riječi paganin.O to mu opet znači neznabožac. Ova riječ nam pomalo dvilična .Isto kao i pagani oliti pogani. Ne znamo da li je to od ne znaju za Boga Jedinog ili ne znaju kome će se moliti od mnoštva bogova.
A opet, molitva je najkorisnija i najplemenitija stvar u čovječijem životu.
Danas vam ne odasmo tajnu kako i zašto to? Neki drugi put. Ako budemo imali vremena.
Što bi poete ( sanjari ) rekle :
Odakle ti vrijeme , frajeru.ba.
U prevodu:
Imamo preča posla. Đardine mazit i milovati. Koliko ljepota i rajskih milina u njemu ima.
A onako iskreno, odaćemo vam jednu tajnu. Nama je đardin sinonim za Ženu. To prelijepo uzvišeno anđeosko biće.
Autor
Hajro Šabanadžović
Zeleni velovi Ljubavno lelujanje
Nestvarna krhka ruža Snovi o ženi
Tisuću velova jedne žene Jesenje čari
Autor
Hajro Šabanadžović
Pahuljasto ljeto Noć kada se ljubav vodila
Raskoš zaljubljenog đardina Brežuljkasta krhkost
Raznježeno srce Povratak stvarnosti
Autor
Hajro Šabanadžović
Djetinji snovi Plišano obzorje
Đardinski Neodoljiva raskoš đardina
Violetni brežuljčić Jesen cvate
Volim da slušam vjetar i kišu i da sam
Lutam unaokolo kroz šumske ugrijane tmine.
Kad oblaci nebom zaplove, ja sve njine
Nade bih htio i sve ciljeve da znam.
Mirim se kad kao putnik u neki strani stan
Kroz prozor gledam: tiho sav taj svijet nepoznati
Posmatram kako živi i sretan je a i pati,
Pa, negledavši se, sve to nosim u svoj dan.
Al`noću, kada zvezde gledaju u moj log
I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,
Zebem u dnu svog bića i posmatram sa stravom
Tuđinu silnu i pustoš usred samog srca mog.
pB