Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

djetinji-snovi
dardinski-svileni-potpuri

Djetinji snovi                                                                  Đardinski svileni potpuri

violetni-brezuljcic
jesen-cvate

Violetni brežuljčić                                                             Jesen cvate

noc-kada-se-ljubav-vodila
brezuljkasta-krhkost

Noć kada se ljubav vodila                                                     Brežuljkasta krhkost

povratak-stvarnosti
zeleni-velovi

Povratak stvarnosti                                                          Zeleni velovi

nestvarna-krhka-ruza
tisucu-velova-jedne-zene

Nestvarna krhka ruža                                             Tisuću velova jedne žene

snovi-o-zeni
raskos-zaljubljenog-dardina

Snovi o ženi                                                             Raskoš zaljubljenog đardina

prozracno-i-krhko
ljubavno-lelujanje

Prozračno i krhko                                                    Ljubavno lelujanje

Pablo Neruda – Ne zaboravi biti sretan

 

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika
postavljajući vaki dan ista ograničenja.

Onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje obući novu boju,
i ne priča s'onima koje ne poznaje.

Lagano umire
onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj u očima
ili naputenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne menja život
kada nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima,
onaj koji neće dozvoliti
ni jednom u svom zivotu
da pobegne od smislenih saveta…

Živi danas, učini danas, reskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!










												

Fragmenti o bolu – V / U uglovima očiju tvojih vidim

U uglovima očiju tvojih snovi vriju

prepoznah plavetnilo neba našega

i modre rijeke što iskri na kraju puta

kamo smo ljubav snili

 

Tada opazih tvoju sjenu malu

nasmješenu i vedru od milovanja

mene za ruke drži i ljubi

moje maleno čedo radovanja

 

Pomislih na ružu ljubavi

plač vremena što đardinom klizi

usred raširenih prsta htijenja

zastor je iznenada pao

 

Jecaj je što slama utrobu

izviruć iz dubine tkiva

osjeti se na daleku prošlost

kad si djevojčica bila

 

U očima tvojim prepoznah kutke

maglovitih sjećanja i vrišteće boli

zarobljene u vlažnoj tami

poput zatučene grlice male

 

Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih

kroz otvorena usta što traće dah

nesrećnica mila grca i pije suze

zbog zla što joj djetinju ružu uze

 

U tami kutaka očiju tvojih

vidim grlicu jednu

koju tjeraju koju siluju i siluju

kojoj kamom život uzimaju

 

Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih

u srca mi prodire trn ruže ljubavne

režuć oštro do srži do smrti do zvijezda

da osjetim tvoju bol malena moja

 

U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila

ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom

zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života

toliko je teška ko da planini zla pripada

 

Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi

užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg

plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje

blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih

 










												

Crno – Reminiscencije mahalskih tinejđera / Crno i svjetlost

Crno i svjetlost

 

Životi prolijeću i nestaju pred nama, tako brzo, da mi nemamo vremena zastati i pogledati one darove neba koji nas umivaju čim se probudimo.

Žalosno je to jer propuštamo neke stvari koje život znače.

Reći ćete : zaokupili su nas tolikom količinom krvi i nestajanja da se nema vremena ni disati. I tako bi došli do crnog platna krojenog po stasu svakog muškarca, rjeđe žene. No, ne žurimo.

Toliko je boli i tuge u ovim vremenima da  se druge stvari više ne primjećuju. I u onim prošlim vremenima. U budućim. Ko da zna?

Sve će proći, i bol i tuga. Mrtvi će otići tamo gdje vječno proljeće sja i nikad im više niko neće moći nanijeti bol.

A mi ćemo ostati sami sa nametnutom praznoćom i beznađem.

Ne mora tako biti.

Svuda oko nas su prelijepi Božanski darovi koji čine život ljepšim ili bar podnošljivijim.

Hoćemo da pričamo o Crnom, a samo nam je Svjetlost na umu.

Svjetlost je prvo što se javi po našem buđenju. Prati nas čitav dan, dok ne padne noć i dok ne usnemo. Kad padne noć i  usnemo naša duša sanja o Ljubavi i Svjetlosti.  Ali, ne možemo zanemariti Crno, jer ono postoji , koliko i svjetlost.

I tako čitav naš život; koji traje kao let grlice . Sve se kreće brzinom od pedeset hiljada kilometara na sat,  ali se ništa ne mijenja.

Rekoše nam da smo trebali da prvo pišemo o Crnom i bojama pa tek o svjetlosti.

Mi ne smatramo da treba praviti neke redove kada su Božiji darovi u pitanju.

Svjetlost i boje imaju samo jedan imenitelj. Svjetlost stvara boje. I Crno.

Kod Boga Mudroga nema razmeđa ili razvastavanja.

Samo Svjetlost i Harmonija. Koja uključuje i Crno.

Onog momenta kad je Bog Milostivi rekao budi iz njegove Svetosti nastala je Svjetlost.

Svjetlost se širila dvanaest i pol milijardi godina učeći tamu, drugi oblik Crnog, svim Božjim naukama i nakanama. Činila je to, da bi joj Crna tama pomogla da sve u Univerzumu bude uravnoteženo.

Dok se širila, svjetlost je hodila ka jednom određenom mjestom u Crnoj prazmini, koja nije praznina, već nepregledni nizovi Zviježđa, koji u okrilju Crnila, blješte i izviru u prelijepim   bojama nezamislivog kolorita, koje je samo Njegova Milost mogla osmisliti.

Svjetlost traži mjesto u Tami, gdje će moći posložiti neke svoje zamisli.

Prije četiri i po milijarde, nakon osam dugih milijardi godina lutanja Svjetlost je zakovitlala i smotala Crnu prašinu jedne zvijezde do Crnila. Iz te Crne  vreline trebalo je da se rodi nešto jedinstveno i dostojno Božjeg Stvaralaštva.

Samo par stotina miliona godina poslije, osmišljena je i uobličena Plava planeta. Da izdvojena je najljepša boja iz spektra boja, koje je Svjetlost rasijavala Univerzumom.

Uobličavanje planete je trajalo četiri milijarde godina. Morala je biti savršena za ono što slijedi. Bilo je tu mnogo posla. Toliko detaljčića, koji su, do u valere, morali biti posloženi kako je to Harmonija zahtjevala.

Neki trenutak prije ovog pisanja, toj planeti Bog Ljubavi je udahnuo svoje čedo. Čovjeka.

U Svojoj uzvišenoj nakani podari mu razum i svoje darove: Svjetlost i Ljubav.

To čedo je vrlo mlado i djetinje i vrlo često nerazumno biva. Plavu planetu je nazvalo jednostavnim imenom zemlja. U kosmičkim razmjerima to je nikakvo ime. Zemalja ima na sve strane, a plava planeta je samo jedna.

Njeno puno ime je:  Plava planeta Božije Svjetlosti i Ljubavi. Tako smo je mi nazvali .

A čeda, ljudi, toliko nerazumna bivaju da pretvaraju plavu boju u krvavu, rubin boju. I stvaraju haos koji Crnilo i Tamu nose.

Da, ljudi, vrlo često Milost i Ljubav Svetosti i Svjetlosti izazivaju. Ti ljudi navuku crne odore ili samo crne košulje i više nisu ljudi. Oni postanu  monstrumi. Ali mi opet žurimo.

Ali Bog Milosrđa je i Gospodar vremena njegovog Univezuma.

Svjetlost nije samo dar, ona je datost i vječna trajnost Jedine Singularnosti.

Zbog toga toliko praštanja i popustivljosti nezrelom biću, ovo postaje još bjesnije.

Među njegovim miljenicima ima mnogo dobrih koji razumiju i prihvataju njegovu Ljubav i Svjetlost.

Radi njih, onim drugim iznova i iznova pruža šansu da spoznaju Veličanstvenu Svjetlost i Svetost Njegovu.

Kad god pričamo o Bogu Sveopćem Dobročinitelju mi vidimo Svjetlost. Svaka naša molitva priziva Svjetlost. Svaka naša suza rastužuje Svjetlost.

Svaka smrt jednog jedinog čeda izaziva tugu Nebesku. Ljudi neuko vezuju smrt sa crnim.

Ne bi trebali. Crno nije tužno, a smrt je samo presijecanje korijena sa fizičkim životom.

U Svjetlosti su utkane naše ljubavi i snovi.

Svaka naša riječ i djelo je obasjano Njegovom Svjetlošću. Naše duše blješte milošću Njegove Svjetlosti. Njegovo Svjetlo je neuslovljena Ljubav koja nam se svakodnevno poklanja.

Koliko mi shvatimo, prihvatimo i upijemo te Ljubavi i Svjetlosti toliko smo bliži onome dobru koju nam Svetost želi.

Nama se ljudska definicija svjetlosti čini pomalo smiješnom.

“Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku.”

Koje li šturosti i bedastoće.

Ima i ona druga malo poetičnije videnje svjetlosti, koje smo mi dali da bi je doveli u odnos sa bojama, naročito crnom.

“Boja je bijela sunčeva svjetlost ljudima od neba darovana. Kad je prospete kroz prizmu pojavi se spektar duginih boja: crvene, narandžaste, žute, zelene i plave boje.”

U prošlosti su  govorili da Crna boja predstavlja totalno odsustvo boje. Ispravili su se na vrijeme, da bi mi mogli na miru pisati o oblicima Crnog. Uz Crno vezuju neke grozne stvari. Neka govore i neka vezuju šta god hoće.

Htjeli smo, ali nam ne ide od ruke da Crno bude sinonim Crnila.

Za nas je Crna boja Univerzuma samo refleksija, drugi oblik svjetlosti koja ljubavlju drži Univerzum na okupu.

A Svjetlost je ona tiha milozvučna melodija koja izaziva ganuće i ljubav. To se ne da , niti može riječima objasniti.Ni okom obuhvatiti. Objektivno to što oko ima obuhvatiti je Crno, ali Sunce i danje svjetlo ga sakrivaju.

Treći dio sutra 2.9.23. u 20.08 h





												

Bleki – Ža mi mila sanjao sam…





Ža mi mila da ti rečem

sanjao sam vode plave duboke

kamo sreće nisam

mila





uzimaš djete prlijepo

tebi nalik

pahuljica krhka

prislanjaš je na grudi

obraz uz obraz

jedan nježni ljubavni

drugi dječije nevini





djete ništa ne pita

djeca znaju

sluti malena gromade bola

privija se uz tebe





niotkud tango naš krenu

tada se molim te odmakni od nje

može je tvoja suza zaboliti

i pleši mila

molim te pleši ljubavi

nek dijete u pokretu tvome

osjeti ljubav koju sam ti dao





I šapećeš joj

J- jedva

A glas te izdaje

O milo moje dijete

Ode oni nerazumnik

ostavi me

kaže moro

umorio se

puno je luto

tražio mene

Tišina i sni

šta ću ja

malena kako ću





razmazio me ljubavlju svojom

nikad nisam mogla disati

a kako smo ljubav vodili

do boli malena

isto tango





samo kreneš

ruka u ruci lijeva i desna

ruka na ramenu desna i lijeva

tijelo uz tijelo čvrsto

nije to šala malena

to se ljubav vodi





I okret on na meni

I okret ja na njemu

J-jednom pogrešan korak

A ode

O-h dijete moje

kako me volio malena

sve me boljelo

ljubljena plakala sam često

tako sretna a krikom dozivala

Joj mamo mamice


												

Desanka Maksimovic – Strepnja


Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra’.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne pridju oka tvoja dva.






												

Oktobar ili u prevodu osmi mjesec / Igrokaz na dan 1.Oktobar/Listopad

Danas je nedelja 1.Oktobar/Listopad 2021.godine računajući po Kršćanima.

Ispratili smo 273 dana. Još nedostaje 92 dana da se slika  ove tekuće godine uokviri. Mnoge sa zlaćanim ramovima, ali i dosta onih  sa crnim florom.

Listopad (po latinima october) deseti je mjesec godine po gregorijanskom kalendaru. On ima 31 dan.  

U slavenskim je jezicima listopad dobio ime po tome što u tom mjesecu najviše opada lišće .

Latinsko ime mjeseca October dolazi od riječi “octo“ (osmi mjesec) u Rimskom kalendaru.

Baš su ovi stari Rimljani pogani. Čuj molim te deseti mjesec nazvati osmim. Ili su ovi Kršćani osmi mjesec nazvati desetim. Neko nije u pravu garant.

Osnu njesec a deseti . Podvala Vatikana , kao i sav njegov nauk

I eto Rimljani imaju  hejbet bogova da im se mole. Hrišćanima se to dopalo , pa su od Jedinom Stvoritelju dodali još dva tri. Plus hejbet svetaca. Pandan rimskim larima.I sada se mole i bogovima i svecima.Baš kao rimljani. I sada se bune da nisu pogan.

Pogan je balkanska verzija riječi paganin.O to mu opet znači neznabožac. Ova riječ nam pomalo dvilična .Isto kao i pagani oliti pogani. Ne znamo da li je to od ne znaju za Boga Jedinog ili ne znaju kome će se moliti od mnoštva  bogova.

A opet, molitva je najkorisnija i najplemenitija stvar u čovječijem životu.

Danas vam ne odasmo tajnu kako i zašto to? Neki drugi put. Ako budemo imali vremena.

 

Što bi poete  ( sanjari ) rekle :

Odakle ti vrijeme , frajeru.ba.

 

U prevodu:

Imamo preča posla. Đardine  mazit i milovati. Koliko ljepota i rajskih milina u njemu ima.

A onako iskreno, odaćemo vam jednu tajnu. Nama je đardin sinonim za Ženu. To prelijepo uzvišeno anđeosko biće.


												

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

zeleni-velovi   ljubavno-lelujanje

Zeleni velovi                                                                     Ljubavno lelujanje

nestvarna-krhka-ruza  snovi-o-zeni

Nestvarna krhka ruža                                                                   Snovi o ženi

tisucu-velova-jedne-zene   jesenje-cari

Tisuću velova jedne žene                                                    Jesenje čari

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

pahuljasto-ljeto  noc-kada-se-ljubav-vodila

Pahuljasto ljeto                                                                  Noć kada se ljubav vodila

raskos-zaljubljenog-dardina   brezuljkasta-krhkost

Raskoš zaljubljenog đardina                                                   Brežuljkasta krhkost

raznjezeno-srce  povratak-stvarnosti

Raznježeno srce                                                                   Povratak stvarnosti

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

djetinji-snovi  plisano-obzorje

Djetinji snovi                                                                            Plišano obzorje

dardinski-svileni-potpuri  neodoljiva-raskos-dardina

Đardinski                                                                             Neodoljiva raskoš đardina

violetni-brezuljcic  jesen-cvate

Violetni brežuljčić                                                                      Jesen cvate