za četrnaest godina
bračnog blaženstva
niti jednom nisam bio nevjeran
ženi;
a ti si još uvijek djevica,
kako mi zbore.

Ako si raspoložena
mjenjati svoje djevičanstvo
za moju nečuvenu vjernost,
pozovi me sutra između tri i pet
i pretvorit ćemo to u djelo.

 

pB

 

Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjevera

I srušiti do temelja moj grad

Blažen u sebi

Veleći

 

Uništen je on sad

I uništena je

Nevjerna

Njegova

Vjera

 

I čudit ćeš se potom kad čuješ kako

Ponovno koračam

Tih po gradu

Opet te

Želeći

 

Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapada

Moje žilište sažeći

Do samog dna

I pada

 

I reći ćeš onda svoje tamne riječi

 

Sada je ovo gnijezdo već gotovo

Crknut će taj pas pseći

Od samih

Jada

 

A ja ću začudo još na zemlji prisutan sniti

Pa kao mudar badac sa istoka

Što drugom brani da bdije i snije

Sasut ćeš

Otrov

U moj studenac

Iz koga mi je

Piti

 

I smijat ćeš se vas opijen

Kako me više neće

Biti

 

(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živim

Ti nemaš pojma o kući u kojoj ja jedem

Ti ne znaš ništa

O hladnom zdencu

Iz koga ja

Pijem)

 

Sa juga lukav robac prerušen kao trgovac

Vinograd ćeš moj do žile sasjeći

Pod nogama ubogim da

Bude manje hlada

I ponor

Veći

 

I više glada da ima

U staništima

 

A ja ću ti ovako iz daljine

Svoju prastaru

I pravu

Istinu

Izreći

 

(Ti ne znaš ništa o znacima vinograda

Niti vinogradara

Njegovog

 

Ti ne znaš vrijednost takvoga dara)

 

Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji

Veoma je kratko

Ali opako

 

Ništeći njegove prave pojave

Utvrđuješ ti

Upravo tako

Njegove

Jave

I

Njegove

Sne

 

Oružnik si najzad najstroži

I istražnik božiji

Krvav do očiju

Do očaja

Bijesan

Od borbe

Za žive

I mrtve

Robe

 

Zapalit ćeš me znam na kraju priče

 

Zapalit ćeš me znam

Na tvojoj presvetoj

I svijetloj

Lomači

 

Koja

U

Tebi

Eto

Već

Niče

 

A ja se na tome tvome strasnom

I strašnome

Stratištu

Neću

Niti

Po-

Ma

Ći

 

I bit ću vjeruj kao stanac kamen

Dok posao svoj ne svršiš

I ne svrši

Posao

Tvoj

Plamen

 

Taj kraj takav slavit će

Tvoj trikrati

Amen

Amen

Amen

 

Na mome mjestu

Ležati će pepeo

Za kojim će se otimati žene

– – – – – – – – –

 

Al ostat će zato poslije mene

Na prvoj kamenoj gromači

Iz nekih dobrih

I bolnih ruka

Procvala

Cvjetna

Poruka

 

Kada učini ti se da cilj tvoja je

Svrhi tvojoj najbliža –

Znaj da jest

I tijelo to

Njegovo

Bilo

Samo

Častita

Njegova

Hiža

Ti tijelo njegovo tek uze

 

A tijelo to bijahu za njega –

Zatvor njegov

I njegove

Suze

 

(Ne rekoh li ti već jednom

Da o meni zaista ne znaš ništa –

Da ne znaš ništa o mome luku i strijeli

Da ništa ne znaš o mome štitu i maču

Da nemaš pojma o tim

Ljutim oružjima

Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu

Niti kakav on žarki plamen

U sebi

Ima)

 

Čekam te

Jer te znam

Doći ćeš opet jednog dana

 

(Zakleo si se čvrsto na to

Na kaležu na križu na oštrici mača

Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)

 

Pa

Dođi

Navikao sam davno na tvoje pohode

Kao na neke velike bolesti

Što stižu iz daleka

 

Kao na goleme ledene i strašne vode

Što donosi ih sve jača

Ova noćna rijeka

Tmača