Avram rodi Isaka. Isak rodi Isava i Jakova . (1*) .Svi bjehu proroci po jevrejskom , propovjednici po aramejskom ili Božiji poslanici po arapskom.

Isav bješe hrabar , lovac , poljoprivrednik i iskren srčan čovjekoca isaka uzdanica i miljenik.

Jakov bješe smjeran , šatorski (kućni) čovjek , mame Rebeke ljubljeni sin , posvećen molitvi i povučenom životu i vrlo lukav. Lukavstvom ote Isavu prvenstvo prvorođenog i očev samrtni blagoslov.

Da li je njegova lukavost , prevrtljivost , pohlepa i slavobitnost u porodičnim i širim odnosima odredila psihofizičke karakteristike ?

Možda su u onim davnim vremenima te osobine date Jakovu bile potrebne za opstanak u jednom strogo patrijahalnom i ratovima determinisanim vremenima?

Ili je to nepoznati pisac starog zavjeta u nešto blažem obliku samo prepisao starozavjetni mit o odnosima Abela i Kaina?

Bez obzira na Jakovljevovlje ljudske manjkavosti ( 2* ) ,zato što je bio smjeran i poštovao Riječ Božiju i Bog mu je podario milost, uz jedan uslov:

-Da on i potomstvo njegovo slijedi Božiji put. Kada ne budu sliijedili Božiji put navući će proklestvo na sebe.

U tu svrhu Jakov je promjenio ime grada Luz u Vetilj – Dom Božiji jer mu se ne tom mjestu u snu ukazao Gospod i Anđeli Gospodnji.

Isav (značenje :rundav, kosmat) je dobi ime Edom (Crven) i po njemu nasta narod Edomci.(3*)

Jakov dobi ime Izrailj , a njegovo potomstvo posta narod Izraelci. O dobijanju imena ima mnogo nedosljednosti i nadrealnosti .

Izrailj je ime / kovanica od svije riječi u značenju – boriti se sa Bogom.

Da li je već smo ime odredilozao udes izraelskog naroda?

Nismo proroci ni vidjelice , ali sve ukazuje na to.

Iako veći dio biblijskih ličnosti i istorijata nisu utemeljene vanbiblijskim svjedočanstvima , dokumentima i historijsko arheološkim argumentativom , općeprihvaćena je mogućnost takvog slijeda dešavanja. Najstariju biblijsku prapovijest – pisci su počeli zapisivati najranije negdje od 6. stoljeća pr. Krista. zato se biblijski tekstovi se tekstovi o ranijoj povijesti moraju smjestiti u područje subjektiviteta usmene predaje , legendi i mitova.

Historijsku političku genezu teritorija starog Izraela i to možete pročitati na poznatim medijskim kolektorima informacija raznih sadržaja.

Historija Izraelićana je dokaz kako kršiti Zavjet dat Bogu . Uzimali su i poštovali druga božanstva umjesto Boga , u mnogim periodima kada bi se osilili i mislili da im niko ne može ništa. Ratovali su između sebe , Počev od Isava i Jakova , preko Jakovljevovih sinova i Josifa i Venemijana ( itd) . Ubijali nevine između sebe.Ubiijali Božije sluge na oltaru. Istrebljivali narode ,Smutnje i krv širili na sve strane.Sklapali su savezništva sa štovaocima Baala , paganima , neznabošcima .

Zapisano je da će Izraelćani i Edomci , kao i sva ostala nejevrejska plemena ratovati do sudnjeg dana.

Kad mapiramo Sari zavjet , tačku po tačku vidjećemo mnogo zla , ubijanja i objesti , skrnavljenja , potiranja i iskrivljivanje Božanskog nauka.

Dok čitamo starozavjetne prorooke ( Isaija ,Jeremija , Jezekilj, Osija , Mihej, Avakum , Sofonije …) jeza nas hvata. Šta su prorokovali , govorili ,Bogu se Jedinom za spas Izraela molili , vidjećemo sliku i priliku nadolazećih nesreće i zle kobi izraelskog naroda kroz milenijume.

Ono što posebno buni je istrajavanje njihovih i vjerskih i sjetovnih oligarha na grijehu,neznaboštvu , surovosti , gramzivosti, pohoti i žudnjom za uživcima ovozemnog života.

I prokle ih Gospod silni i milosrdni. Dva puta im hram uništi i raseli po svijetu ostavljajući ih bez zemlje , jer zemlja koju nazivaše svojom bješe oteta od drugih i krvlju zalivena.

Zapravo prema svim historijskim i biblijskim zapisima Izrailjci su imali neku vrstu vjersko plemenske autonomije u kananskim zemljama.Tek od kralja Šaula (historijski neutemeljena ličnost i kralja Davida na prelazu iz 11. u 10. vijek p.n.e. može se govoriti o stvaranju Izraelske države, koja je trajala samo četiri vijeka.

Izrael nikada nije imao integritet države u kojoj je vladao red i mir. Ubijek je bio rastrzan unutrašnjim borbama za vlast , borbi pritiv potlačenih naroda i navali vanjskih neprijatelja na svim njenim granicama.

A onda 700.godine prije Hrista kreće njihov 2650-to godišnji egzodus. Te godine ih Asirci porobiše.

Potom , 587. godine o.n.e. Babilonci razoriše Jerusalim i upitno postojeći Prvi hram. Porobiše Izrael odvlačeći sav izraelski narod kao roblje u Vavilon . Ipak njihova vlast je trajala samo pedesetak godina.

538. Perzija postaje novi vladar izrailjskih prostora dva i po vijeka.Samo godinu dana nakon poraza Vavilonaca perzijski kralj Kir dozvoljava povratak Jevrejima u Jerusalim ( Izrael i Judeju ). Počinje obnova Jerusalemskog hrama.

Perziju zamjeniše Heleni . 332. god.p.n.e. Alekasndar Veliki porazi Perzijace i njegovi nasljednici mahom generali po smrti podijeliše njegovo carstvo. teritorije Izraela i Palestine (5*) Egipatski heleni (  je 301. pr. Kr. ovo dio ptolemejske države, dok njim, od 200. pr. Kr., vladaju Seleukovići. vladaše Izraelom i Palestinom do 67 god. p.n.e. kada ih pobjeđuju Romljani.

U razmeđu dvije nove ere se rodi Isus i 33 godine n.e. rodi se mit o Isusu

-Kršćani kažu da je Isus treći od svetog trojstva i da je razapet nakrst radi ispaštanja grijeha svih ljudi.

-Jevreji kažu da je varalica koji je obješen , a to potvrđuje Savle-Pavle tvrdnjom da je Isus obješen o drvo.

-Muslimani kažu da je Isus Božiji poslanik i da nije ni obješen ni razapet , već da ga je Bog primio na nebo.

-Ateisti kažu da nema Boga.

-Pagani imaju svoja božanstva i ne vjeruju u Božiju singularnost .

Autorima ove studije mnogo toga nije po volji ili nije jasno jer na mnoga pitanja i dileme nisu dati adekvatni odgovori, ali radi objektivnosti se moraju istaći vjerovanja pučanstva širom svijeta.

Potom Rimljan dana 9. avgusta 70. godine Rimljani zauzimaju i spaljuju Hram. sveti hram sa Božijom dozovlom , jer izraelci izdadoše Boga svoga . na svakom koraku kršiše Zavjet koji im Milostivi u dobroti Svojoj dade.

I od tada do polovine dvadesetog vijeka praćeni mržnjom i pogromima širom svijeta lutahu u traganju za nekom svojom istinom i domovinom.

Sada dolazimo do škakljivog dijela koji prezetniramo sa stanovišta žreca i historičara monoteističkih religija na ličnu prosudbu objerktivitetu subjektivnog čitaoca.

Kažu da je Isus umro 7. Aprila 30. godine u rasponu mišljenja od 27. do 32 .godine , datum je 7. ili 3 travanj m vjerovatno noć uoči Pashe . Po Ivanovom jevanđelju je to bila noć prije uobičajenog Sabata,

No , nama nije jasno postupanje Veliki Sanhedrin ( Sinod ) i velikog svećenika Kajafe.

Jevanđeljska istina kazuje da je Isus uhapšen poslije ponoći i izveden pred Veliki sinod gdje mu se sudilo. Bila je subota / Šabat jevrejski sveti dan kada je bilo izričito zabranjeno bilo šta raditi, osim svetkovati Boga i postiti.

Interesantna je , a povjesno nezabilježena činjenica da su Isusa , na ovaj ili onaj način ; svi apostoli izdali.Petar ga se tri puta odrekao prije nego je pijetao zakukurikao. Ivan je prema ličnom kazivanju uživao dobar glas kod Kajafe i Sinoda ali nije smogao hrabrosti da kaže niti jednu jedinu riječ u odbranu svoga Rabija.Matej je nag pobjegao iz Getsemanskog vrta (4*.) Ni ostali apostoli nisu uradili ništa u Isusovu odbranu. Tako da se postavlja pitanje da li su njihovi postupci ( činjenje i nečinjenje ) imalo primjerniji od problematično žigosane Judine izdaje.

Isusovom smrtću i rušenjem Jerusalemskog hrama počinje nova skoro dvomilenijska epoha vrlo tužnog , mučnog i tragičnog egzodusa izraelskog naroda.

_____

Drugi dio sutra u 20.08.

1* Stari zavjet , Petoknjižje , Knjiga prva Postanje

2* Mnogi dijelovi Biblije su blago rečeno konfuzni , nelogični ,nedosljedni i protivriječni što upućuje na ljudske intervencije , interpolacije i izmjene dijelova teksta u izvornom nauku.

3* Detaljnije – Idem poglavlja 28-36.

4*Getsemanski vrt je dio maslinjaka na Maslinovoj gori gdje se održala Isusova poslijednja ,takozvana Tajna večera .

Interesantna Činjenica : 1681. godine hrvatski vitezovi svetoga reda Jeruzalemskoga, Pavao, Antun i Jakov Branković iz Sarajeva otkupili su Getsemanski vrt od tadašnjih turskih vlasnika, muslimana i darovali ga franjevačkoj zajednici, u čijem se vlasništvu nalazi sve do danas. (O toj darovnici svjedoči trojezična ploča koja se nalazi s desne strane pored ulaza u vrt.)

5* Perzijanci i Heleni su uveli geopolitički topopnim Palestina kako bi obilježili teritorij Sirije i Palestine.