Širom Bosne i Hercegovine se najočitije manifestuju Udruženi zločinački poduhvat sa veoma žestokim i agresivnim tenzijama i namjerama.
Svi učesnici su spremni.
Međunarodna zajednica šuti. U ovom slučaju šutnja je vrlo glasan znak odobravanja.
Dodik mobilizira i naoružava paravojne organizacije, u ime “očuvnja” rasističko – nacističke genocidne tvorevine Republike srpske.
Čović otvoreno prijeti mobilizacijom hrvatskog pučanstva ,svakodnevno nagovještava eskalacijom nasilja glede povampiranju fašističko – rasističko genocidne tvorevine Herceg Bosne.
Imaju punu podršku neonacitičkih ustaških i četničkih vlasti u susjednim državama.
Brioni ili Karađorđevo. Bosni i Hercegovini je sve jedno.
Kitarović i Vučić su novi monstrumi kalibra fašističkih zločinaca Miloševića i Tuđmana.
Međunarodna zajednica je aktivni saučesnik, koja je dala mig genocidnim vlastima u Beogradu i Zagrebu i njihovim monstruoznim lutkama na koncu.
Bosni i Hercegovini se veoma loše piše , misle politički analitičari.
Novi nikada prekinuti – stari fašistički genocidni projekat o uništenju Bosne i Hercegovine , sve više izbija na vidjelo.
Zapadna međunarodna “demokratska” zajednica, sa egzekutorom Evropskom zajednicom na čelu,daje pozitivne signele novo ratu u BiH.
Nemojte nam zamjeriti, ali mi vidimo vatikansku . nacističko – arijevsku zavjeru protiv Bosne i Hercegovine.
Da li opet jednom narodu prijeti uništenje ,braćo srbi i hrvati?
Da li ćete opet navijati za uništenje jednog naroda fašisti sa zapada?
Zaboravljaju da je Bosna zemlja Božije milosti i da ima ideja i želje i nakana neće proći.
Bog je Veliki,Silni i Mudar. Sve vidi i zna.
Zaboravljase III proročanstvo iz Fatime:
Ako se Bosni nešto desi ,
to je kraj Vatikana, bludnice sa sedam bregova
i arijevskog fašističkog zapada.
Eksplodiraće i urušiće se poput Etninog ili Jelstounskog vulkana.
PISMO BIVŠEG SRPSKOG VOJNIKA KOJE JE POTRESLO RS: PA, KAKO TE NIJE SRAMOTA, KRMAK JEDAN DEBELI?!
Portalu Freshpress.info javio se Slobodan Savić sa molbom da objave njegovo otvoreno pismo Miloradu Dodiku predsjedniku RS koje, a mi ga prenosimo u potpunosti bez ispravke.
Gospodine predsjedniče zovem se Slobodan i imam 55 godina. Bio sam vojnik vojske RS i danas nemam hljeba da jedem. Obišao sam skoro sva ratišta po BiH i kao mlad momak mislio da služim svojoj zemlji a sada vidim da smo svi mi borci služili samo vašem interesu predsjedniče. Evo 25 godina čekam bilo šta od vlade ili države jer sam ranjen kod Doboja, a i PTSP imam.
Čekam i ništa da dočekam i sam sebi kažem koja sam konjina bio što nisam otišao negdje vani i pustio vas da se koljete. Predsjedniče ovamo u medijima izjavljujete kako ste vi zaštitnik našeg naroda i Republike Srpske a ustvari vi ste samo jedan obični kriminalac.
Da kriminalac ne bojim se ni vas ni vaših dželata koje šaljete ljudima da ih ušutkate neka dođu da im pokažem ko sam. Pokrali ste sve skupa sa Izetbegovićem i Čovićem a mi obični narod gladujemo i gledamo svoju djecu kako gladna u školu idu..
Kako te nije sramota krmak jedan debeli??? Vidiš koliki si zato jer imaš sve jer živiš na našoj grbači.
Nadam se da će uskoro doći tvoj kraj i da će te Evropa ili Amerika skinuti sa te pozicije pa ti oduzeti sve vile i stanove koje si kupio našim parama. Znaj jedno predsjedniče kada pukne u narodu niko nas neće zaustaviti, a onda ste svi najebali. Ne mogu dalje da pišem nemogu jer ću napravit neko sranje bez veze..
Bilo je to otvoreno pismo predsjedniku RS Miloradu Dodiku.
Sluša li ta razrooka ,gutava ,pijačarska ,ratnopropfiterska bagra i fukara samog sebe?
Ne znamo šta da mislimo:
Da li je hronični lažov ,na nekom nakotiku ili je jednostavno suludi , lažljivi,nadrogirani imperator N zreo za ludnice?
Izjavljuje;
“Ako Parlamentarna skupština BiH nije donijela sličan dokument, onda se postavlja pitanje zašto je to uradila Crna Gora? ( Usvajanje rezolucije o Srebrenici .)
Postavlja se pitanje da li je to akt miješanja u unutrašnje stvari?
Ako politika BiH nije mogla da dođe do konsenzusa o tom pitanju, kako je moguće da oni imaju pravo o tome da pričaju? Da li je to pranje njihove savijesti”
Mi nećemo duljiti.
Daćemo mu odgovor:
Četnički i ustaški elementi iz genocidne tvorevine Republike srpske i upokojene (ali još persistirajuću ) Herceg Bosne uz podršku istovjetnih fašista iz Srbije i Hrvatske , osporavaju i Bosnu, njen suverenitet i njen sveukupni civilizacijski napredak, i koče njenu demokratizaciju.
Sav svijet to uviđa osim ustaša i četnika.
I nemate prava da nam zamjerate što „republiku srpsku“ i „herceg bosnu“ nazivamo genocidnim.
Oni to i jesu jer su nastale na genicidu i istrebljenju drugih nevinih naroda.
Svi rukovodioci i nosioci vlasti u udruženim zločinbačkim poduhvatimana teritoriji Bosne i Hercegovine su osuđeni na robiju kao najgori zločinci i monstrumi.
Uostalom i sam Milorad Dodik će u historiji ostati zabilježen kao ljudski abortus, i u fizičkom ,psihičkom smislu i moralnom smislu..
Srpska prmijerka , pederuša Barnabić otkrila razlog zbog čega se razbolio Aleksandar Vučić:
“Pod užasnim je stresom.Mislim da nije noćima spavao . Ljekarski nozilij se nije mogao složiti oko uzroka bolesti. Jedni su za predoziranje , drugi za HIV , treći za sindrom stres napuštene ljubavnice .”
Mi , iako smo laici , na osnovu informacija iz kuloara beogradskog podzemlja, tipujemo na sva četiri razloga.
Pavlovljev refleks i Putinov potpis
1.Svaki refleks ili događaj uključuje podražaj koji nazivamo stimulus i reakciju na njega ili odgovor. Ovo polazi od teorije da je svaki uvjetni refleks naučen na temelju prethodno postojećeg refleksa ili bezuvjetnog refleksa.
2.Znakovi “prepoznavanja” narkomana su između ostalih :prekomjerno znojenje, loša higujena , opća neurednost, drhtanje ruku, “naježena” koža, suha usta, suzne oči, upaljeni rubovi usana, učestali šmrkljaji , nerazgovjetan govor, stalni umor i pospanost. Zjenice su prekomjerno proširene ili sužene (ovisno o vrsti droge), pa narkoman nosi sunčane ili naočale sa dioptrijom, jer mu smeta svjetlost.
Vi prosudite koliko je povezanost teksta sa osobama na fotografijama i njihovim ponašanjima egzaktna, namjerna / zlonamjerna , slučajna …ili je to tzv. Pavlovljev refleks.
I pitanje za pučanstvo:
-Zašto prilikom susreta navedenih kriminalaca i zločinaca nikad nema prisutnih pasa za otkrivanje droge , HIV-a i drugih spolnih bolesti?
U pomen Miloradu Dodiku razrookoj pijačarskoj fukari , odnosno mi mu parastos*iramo .
Zaslužio je . Što jes’ , onda jes’ !
Dan za danom – Serijal naših zapisa iskantanih tokom godina.
Iz Arhiva
Nije bitno kad , već šta. Raspomamljene , ofucane , narkomanske pederčine .
Šta reći kad slika govori sve.
Dva omatorjela, olinjala pedera nisu se mogli suzdržati od izliva bolesnog i nastranog poganluka zvanog pederluk , čak i ako su znali da će fotografija dospjeti do očiju zgrožene javnosti.
Iako ih javnosti godinama razapinje na stub srama i beščašća zbog povezanosti sa pederskim lobijem,organozovanim kriminalom,drogom , pljaćkama, silovanjima, najmonstruoznijim ubistvima ,izopačenopstima , mljevenjem ljudskog mesa i ogavnostima bolesnih umova , njih nije briga.
U svojim nadrogiranom neumlju , umislivši da su nedodirljivi , bez imalo stida javno eksponiraju svoj pederski poganluk.
Potvrđuje se istina:
Vlast je slast; radi njenog očuvanja , izopačeni ljudi bez morala i časti će i javno guzice dati.
Dobro , na slici se to ne vidi, ali strasni zagrljaj to eksplicite sugerira.
U Prijedoru ubijen Radenko Bašić, načelnik sektora kriminalističke policije. Bio je na putu da počisti prijedorski narko milje.
Upućeni tvrde da je motiv mogao doći samo iz okvira vršenja dužnsti.
Siniša Kostrešević, direktor Policije Republike Srpske (RS) izabranik Milorada Dodika i ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač bivši Dodikov miljenik, su ekspresno došli u Prijedor i ustvrdili da je to “napad na cijelu Policiju Republike Srpske”.
Vjerujemo da je predani rad Radenka Bašića u obračunu sa narkokartelom RS , bio napad na određene krugove u vlasti i policije RS , napose u vrhovima i da su glavni bezbjednjaci došli da drže situaciju pod kontrolom, odnosno da nešto ne bi krenulo krivim putem.
To nam sugerišu brojni nerješeni slučajevi ubistava koji su nosili pečat kriminalnih sruktura u policiji i vlasti RS.
Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u posljednjih dvadeset godina u Banjaluci nije riješeno jedanaest “kapitalnih” ubistava.
U javnosti, najpoznatija , nerješena ubistva sa potpisom države su ubistva Milana Vukelića , Davida Dragičevića, i Slaviše Krunića.
I.-Milan Vukelić je dva dana prije ubistva govorio u medijima i pokazivao dokumentaciju o sumnjivim milionskim poslovima gradskih struktura Banjaluka , Zavoda za izgradnju i građevinske mafije, na koje je godinama ukazivao.
Nedugo poslije ovoga ubistva jedan od trojice najvećih lažova i kriminalaca u BiH sveznajući Milorad Dodik, samoincjativno je izjavio da niko od članova i simpatizera SNSD-a nije učestvovao u ubistvu. Dodik nikada nije odgovorio na pitanje na koji način je došao do takvog saznanja.
Možda je Milorad Dodik informaciju dobio iz pouzdanih izvora:
Od Aleksandra Cvijanovića (suprug tada aktuelne predsjednice Vlade RS), koji je Vukeliću 25. decembra 2006. prijetio otkazom, ako ne potpiše sporni dokument o rekonstrukciji parka. Ili od Dragog Miloševića, tadašnjeg zamjenika načelnika Uprave kriminalističke policije , ili Mileta Šušljika, savjetnik ministra unutrašnjih poslova, od kojih je doživio neviđene torture , maltretiranje i uvrede : “nije normalan”, da je “za zatvora”, da je “za psihijatrije”… i otvorene prijetnje po vlastiti život i život porodice “Prestani da pišeš, imaš ženu i dvoje djece!” Ili od onih koji su Vukeliću kao upozorenje zapalili auto i kuću njegove majke. A možda je Mile ronhil dobio informaciju od načelnika UKP Gojka Vasića, koji je priznao je da je Vukelić saslušan u sjedištu MUP-a, te da je samo “upozoren” ( izjava za medije ) :
“To je, po meni, radnja koja je najviše išla u prilog njemu da shvati da se tako ne smije igrati, da to može dovesti do posljedica; da on kad prijeti oružjem može naići na nekog ko se plaši oružja pa da on s druge strane iskoristi oružje protiv njega da nastane opet posljedica gdje bi on bio oštećen”
Druga strana je iskoristila 800 gtrama TNT dostupnih samo policijskim i vojnim strukturama.Možda su oni obavjestili Dodika o njegovoj i neviniosti SNSD. Normalno da su mu se morali zakleti časnom rječju.
II.-David Dragičević je prema činjeničnom stanju , indicijama, dokazima i stavovima nezavisnih istraživača, posmatrača i njegovog oca Davora Dragičevića ubijen sa potpisom struktura MUP-a RS , po nalogu “neimovanog/ih” naručitelja.
Morbidni i ušlagirani Milorad Dodik i Dragan Lukač Ministar unutrašnjih poslova u RS su tvrdili da su od Davidovog ” ujaka ” u kući Davora Dragičevića saznali da je ubijeni mladić bio na teškim drogama. Lukač i Dodik su odmah po izjavljivanju saučešća sluđene roditelje ispitivali o tome, iako su znali da to nije istina.
Kojih li bolesnih zločinačkih umova?
MUP RS je od prvih saznanja o ” nestanku” optuživao nesretnog mladića da je u noći nestanka izvršio provalnu krađu i da ima historijat kriminala narkomanije. Sve se to pokazalo netačnim nakon argumentovanih nalaza verificiranih instanci.
Aljošu Borkovića , kriminalca i hakera , stručnog saradnika MUP RS ,, koji je prema dobro obavještenim izvorima, namamio Davida Dragičevića u smrt, je prvo za “Davidovog ujaka” proglasio Dragan Lukač, na sjednici Narodne skupštine RS, održane 10. maja ove godine. Za “ujaka” ga je verififikovao i Milorad Dodik neposredno po ubistvu , a definitivno potvrdio u emisiji “PLATI, PA LAŽI” / “Ćirilica”, 16.07.2018. Nakon toga su, pozivajući se na navedenog stručog saradnika , pokušali lažno predstaviti i kriminilizirati ubijenog Davida Dragočevića. Dokazano je da Aljoša Berković nije ni u kakvom srodstvu sa ubijenim , već je u kumstvu sa inspektorom Bojanom Karanovićem, kojem je putem vibera Đorđe Rađen davao instrukcije kako lažno optužiti likvidiranog Davida Dragičevića. Pitanaje je ,po čijem je nalogu Darko Ćulum spriječio da Borković ode u zatvor.”
Sve pomenute osobe uz prezentaciju obilja drugih dokaza otac ubijenog Davida Dragičevića javno , bez ustezanja optužuje za ZAJEDNIČKi ZLOČINAČKI PLAN za ubistvo sina i zataškavanje ubistva.
III. Slaviše Krunić je ubijen 22. aprila 2019. godine u blizini vlastite kuće u Glamočanima kod Laktaša.
Bio je dugogodišnji svjedok kriminalnih radnji Dodika i njegove bezobzirne hunte. Ima svjedoka koji tvrde da je skupio oko 10.000 dokumenata koji ukazuju na Dodikove lopovluke. Trn u oku Dodikove mafije su bile dvije Krunićeve firme: Sektor Sekjuriti i Sector ADS .
Ubijeni biznismen Slaviša Krunić , Bisanac po opredeljenju , je Dodiku bio trn u oku , javno ukaziva na kriminal Dodika i mafije oko njega, , a da ga ta ista vlast RS na čijem je čelu bio Dodik godinama rektira.
MUP i tužilaštvo RS tvrde da nisu pronašli motive Krunićevog ubistva.
O Krunićevim problemima je bio upoznat i Stejt Dipatrment. Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, odnosno tadašnji ambasador SAD-a u BiH Čarls Ingliš je pisao, da je Krunić obavijestio Ambasadu SAD-a o lošim odnosima između Dodika i njega:
“Čuli smo optužbe da Dodik vrši pritisak na protivnike u privatnom sektoru. Slaviša Krunić, vlasnik uspješne firme Sektor Sekjuriti sa sjedištem u Republici Srpskoj, 16. jula nas je obavijestio da Dodikov tjelohranitelj (šef obezbjeđenja op. a.) Miloš Čubrilović i njegov kum Velibor Šotra, vrše pritisak na njega da proda svoju firmu njihovoj firmi za bezbjednost Alfa.
Krunić kaže da je njegova firma na Dodikovoj ‘crnoj listi’ i da zbog toga ne može dobiti poslove s Vladom Republike Srpske. On nagađa da Dodik zapravo želi kontrolu nad sektorom bezbjednosti koji broji 900 uniformisanih muškaraca”.
Kompanija “Prointer” u vlasništvu Igora Dodika sina Milorada Dodika kupila je preduzeće “Sector ADS” iz Banjaluke, koje je bilo u “vlasništvu “supruge ubijenog biznismena Slaviše Krunića, u kojoj je pohranjena sva dokumentacija o Dodikovim malverzacijama.
Kod nas u Bosni se kaže:
Pamentom je išaret dosta.
U prevodu:
Nikad ne vjerujte kriminalcima i lažovima kojima je srednji prst mentalna hrana i kućni odgoj i kultura.
Osilila se pijačarska bagra i fukara.
Dopisano
O ubistvima Bobara i Pavlovića smo nedavno pisali .
Ako se hunta Dodik – Lukač možesrljati sa ubistvima , mogli bi bi i mi u napisima . Ali neka polako, red za redom, članak za člankom.
Obljutavi so kada se iz tuđe krvi rađa. (Narodna poslovica)
****
Bosanci su dobri , pošteni ljudi.
Svoje brige muče.
Naivni su , ali ponosni.
Oni nama nešto kažu.
Mi ih shvatamo , jer naša koljena dodiruju njihovu umnosti.
Mi im odgovorimo i pouku damo.
Možda im se prosvijetli.
Žao nam ih , ali mora se.
Pojedinci ne mogu pravilno gledati u sredinu , srž problema , priroda ih žigosala.
Jedan od tih , kažu da se Dodik zove, ali mi ga poznamo kao pijačara, je BiH je opisao :
“zajednicom koja predstavlja pripremni poligon za teroriste koji djeluju širom Evrope i svijeta i u kojoj se slobodno promoviše terorizam”.
Sada ćemo u ovom nastavku odstraniti Marfijem zakon. Shvatili smo da on ne može biti crn kao plićak nečijeg uma.
Pomišljajući na izraz fukara , koji smo veoma uspješno izbjegli u prvom dijelu, shvatili smo da nije u redu prema čitaocu , da upotrebljavamo izraze koji su srasli sa nečijim bitkom.
Ovo već liči na filozofiju, a mi smo samo ljudi koji vidimo stvari.
Saglasni smo prvom rečenicom creature za koju kjažu da nije bolesna , ali mnogi raznišljaju o jednoj pretpostavci:
Ko kaže da je zdrav?
Saglasni smo sa izjavom pijačarske spodobe, ali pod uslovom da damo jasnu odrednicu izjavi iz prve rečenice:
-Historijski, haškim sudom, poveljama UN i cijellokupne svjetske dekokratske zajednice :
Republika srpska je proglašena genocidnom zajednicom ( tvorevinom) koja predstavlja pripremni poligon za teroriste koji djeluju širom Evrope i svijeta i u kojoj se slobodno promoviše terorizam .
Neke spodobe iz tog zločinačkog okruženja svojim djelom nastavljaju tradiciju započetu od Garašninovih načrtanija i terorišu sve one koji su se usudili da ostanu žćivi poslije genocidnih čistki.
****
U Bosni je danas prelijep dan. Kao i uvijek.
Sevdah širom Bosne miriše i ruku prijateljstva nudi..
Ne znamo kakvo je stanje na Kosovu i Beogradskom pašalaku.
Neka nam se oprosti ,ne interesuje nas.
Nikad ne gledamo preko komšijskog plota.
**
Ovaj šou postaje morbidan, kao i njeghov glavni akter.
Možda šou o bijedi i fukari nastavimo sutra ili neki drugi dan.
**
Sada se idemo se malo zabavljati i uživati u ljepota maternjeg nam , Bosanskog jezika.
U glavnom gradu BiH, u prepunom Domu mladih održan je osnivački skup nove političke stranke Narod i pravda.
Osnivač Elmedina Konakovića.
Nama je odvno postalo smiješno, sve ono što je u biti tragično.
Pogotovo što, reklo bi se razumni ljudi , kao najveće hablečine nelete na mine.
Konaković je čista , stoprocentna SDA nagazna mina , na koju treba da neleti naivac koji vjeruje da se budučnost SDA – Konaković promjenio, osvjestio i da smije i vjetrić pustiti bez amina Izetija, napose Seke SEB.
„Ljevica“ je opasno zaprijetila da će uzeti Sarajevo od korimpirane SDA.
SDA radi logičan potez.
Poslije Silajđićeve Stranke za BiH , Lagumđijinog SDP i Radončićevog SBB
stvara se nova danajska stranka.
Postavlja svoju novu ekspozituru da napaćenom narodnu zamaže oči ,
nekim kao fol borcem za narod i pravdu.
Pazi molim te , tako je prozvana ta stranka.
Ova stranka teba da pokupi glasove “ljevice”.
Već ima podršku Lagumđijinog SDP , koji je uvijek bio filijala SDA.
Nećemo puno pametovati. Pričo ,ne pričo narod će uvijek biti golemo stado ovaca , koje puši krđu i sve ostale bljak stvari.
Postavićemo samo jedno pitanje Konakoviću sa nekim podpitanjima:
Zašto je napustio SDA tek u izbornoj godinu i poveo kampanju protiv organizovanog krminala i pljačke u redovima SDA,ali isključivo protiv sitnih ribica, što bi u mahali rekli protiv Gaga?
Zašto je čekao tri godine?
Čime je to zadužio narod i koju pravdu je postigao?
I zašto ga SDA i pored halabuke nije smjenila?
Zašto nije pomenuo niti vratio niti jedan KM tala koje je kao člna SDA pohranio u sehare.
” Dodikov spin-doktor, Stefan Karganović iznio je nevjerovatnu teoriju o pozadini ubistva Davida Dragičevića. Karganović tvrdi da je David bio kidnapovan i ubijen za potrebe unaprijed isplaniranog političkog scenarija za rušenje Republike Srpske!
Već dulje vremena režim Milorada Dodika pokušava pronaći način da s Trga Krajine u Banjoj Luci makne svakodnevne, mirne i dostojanstvene, proteste građana pod sloganom „Pravada za Davida“. Kako su svi dosadašanji napori režima u tom smjeru bili uzaludni, na scenu su stupili Dodikovi plećeni spin-doktori koji smišljaju nevjerovatne teorije i scenarije s ciljem političke diskreditacije organizatora protesta i strašenja građana koji na njima sudjeluju.
Tako je notorni Stefan Karganović lansirao teoriju prema kojoj iza ubistva Davida Dragičevića stoje „strani centri moći“, baš kao što i u pozadini protesta stoje strane obavještajne agunture koje proteste koriste kao instrument za rušenje ne samo Dodikovog režima nego i cijele Republike Srpske!
„Stanje je alarmantno. Republika Srpska preživljava najozbiljniju unutrašnju krizu otkako je subverzivni proces „obojene revolucije,“ usmeravan i finansiran izvani, 2014. godine u njoj počeo da uzima maha“, piše Karganović u tekstu objavljenom na desničarskom sajtu NSPM.
U nastavku teksta pročitajte ključne dijelove Kraganovićeve podle analize – opasne optužnice protiv Davora Dragičevića, nesretnog oca Davida Dragičevića, i pristalica neformalne grupe “Pravda za Davida”.
Posmatramo poslednji čin, u izvedbi zapadnih obaveštajnih službi, velikog geopolitičkog čišćenja terena pred projektovani sukob sa Rusijom. To se odvija u širokom luku, od Jermenije, preko Makedonije, do Bosne i Hercegovine.Podrazumeva se, pored određenih kadrovskih korekcija koje su programirane i za Federaciju, da je na prostoru BiH Republika Srpska glavna specifična meta ovog rušilačkog procesa.
Već skoro dva meseca, u Banjaluci ne jenjavaju svakodnevna protestna okupljanja Davidovih „prijatelja,“ kojih je — sudeći po gomilama poštovalaca na Trgu Krajine — ova očigledno izuzetno komunikativna mlada osoba za života imala u izobilju. Da se nije „udavio,“ žrtveni jarac David najesen je komotno mogao da se kandiduje za predsednika Republike Srpske. Po impozantnom i rastućem broju posthumnih prijatelja koji ga žale, njegovi izgledi da se legalno useli u kabinet Milorada Dodika, za čije se prevratničko zbacivanje Davidova smrt sada cinično zloupotrebljava, ne bi uopšte bili zanemarljivi.
Postupajući po pogrešnom savetu nekoga iz najbližeg okruženja, navučen na udicu brzog i lakog saniranja nadolazeće krize, i idući naruku rušiocima, predsednik Dodik je već u ranoj fazi povukao potez kojim je od samoga početka diskreditovao i devalvirao poziciju vlasti. Umesto da čvrsto stane iza kompetentnog obdukcijskog nalaza nadležnog patologa iz Banjaluke, u nastojanju da se manifestantima dodvori i da ih ubedi u nešto što njih uopšte i ne zanima, vlast je pozvala stručnjaka iz Beograda da ponovi obdukciju. Nebitno je što se novi nalaz u svim bitnim pojedinostima poklapa sa onim prvim. Bitan je presedan, i poruka koju šalje. Bundžije tvrde da je nalaz banjalučkog patologa lažan, napravljen da bi se prikrilo učešće vlasti u ubistvu. Dovođenjem patologa sa strane vlast je signalizirala da bi bezobrazne insinuacije na njen račun mogle biti tačne. Suština zapleta — a imbecilna vlast se pokazala nesposobna da to razume — ne nalazi se u razjašnjavanju stručnih uvida, nego u brutalnom nametanju utisaka. Prvi poen za rušioce.
U Republici Srpskoj svakodnevno poneko pogine ili umre. Kada bi predsednik Republike i ministar unutrašnjih poslova išli na sve komemoracije ove vrste i posećivali rodbinu svih pokojnika, da se „ljudski solidarišu“ i izjave saučešće, njima ne bi preostalo vremena da se bave javnim poslovima za koje su zaduženi i za šta primaju platu. Pa ipak, predsednik Dodik i njegov glavni policajac, učinili su, u slučaju ucveljene porodice Dragićević, znakovit izuzetak. Idući im na noge da izjave saučešće, ostavili su neodoljivi utisak ne saosećajnih duša nego izvršioca, ili barem „saučesnika“ kako ih je otac Davor Dragićević kasnije nedelikatno prozvao, koji idu na mesto zločina. Drugi poen za rušioce.
Ova dirljiva poseta je poen koji se nikakvom normalnom logikom ne da objasniti, pogotovo kada taj vrlo značajan poen, pred kamerama, protivničkoj strani serviraju jedan ne baš sentimentalan, iskusan političar i još nesentimentalniji, prevejani udbaš.
Ali „najbolje“ tek dolazi. Na početku drame, otac Davor je davao primerene izjave kakve se očekuju od skrhanog roditelja, moleći da se smrt njegovog sina ne politizuje i da se njegova porodica i on, u svom bolu, ostave na miru. Zatim je u Davorovim javnim istupanjima nastao nagli preokret koji se nikakvim normalnim psihološkim mehanizmima ne bi mogao objasniti. Između ostalog, Davor je zatražio da bude uključen u istragu i da se jedan, po njemu, nepodobni učesnik udalji iz istražnog tima, što je po bezprecedentnom odobrenju ministarstva unutrašnjih poslova i učinjeno. To, naravno, predstavlja krajnje paradoksalan i skroz neprofesionalan potez ničim opravdanog popuštanja političkoj stihiji koja, barem formalno, cilja i na rušenje tog ministarstva, kao jednog od ključnih „stubova režima.“ Naravno, preko Davora Dragićevića u „istragu“ su time insajderski bili uključeni i faktori koji su tada već vidno počeli njime da manipulišu. Treći poen.
Film se ubrzava i karakter protesta se „neprimetno“ menja, dok dirljivi rituali i paljenje kandila na Trgu Krajine odvraćaju pažnju javnosti.
Politički naglo sazreli protestanti, presvisli od žalosti za izgubljenim drugom, ne gube vreme već munjevitom brzinom fokus diskursa prenose na ono što ih stvarno zanima, a to su teme od „višeg društvenog značaja“. Dok se David diskretno potiskuje u pozadinu, mada i dalje biva korišćen kao emotivni paravan i ukrasni detalj, u prvi plan izbijaju bitnije teme koje su u potpunosti nepovezane sa njegovom tragičnom smrću, kako god da se dogodila. Te teme su podobnost vlasti, nesposobnost i netransparentnost sistema, kao i otuđenost pravosudnih i svih ostalih institucija. (Ova zadnja ideja je ipak morala poteći ne od Davidovih vršnjaka nego od starijih i iskusnijih, po svoj prilici veterana „Korčulanske letnje škole“).
Za samo mesec dana posle tragedije, iskusni propagandni volšebnici obrnuli su narativ. Težište javne pažnje vešto su preneli sa nedoumica u vezi sa tragičnom smrću jednog doskora anonimnog mladića na legitimnost (ipak) demokratski izabrane vlasti u Republici Srpskoj, sa potencijalom miniranja predstojećih izbora i utiranja puta u Republici Srpskoj istoj vrsti manjinskog uličnog prevrata koji smo upravo videli u Jermeniji, a nedavno u Makedoniji.
Pošto (da parafraziramo Staljina) utisci rešavaju sve, Davidov otac Davor je postao predmet posebne obrade diskretnih usmerivača ovih spontanih procesa. Teško je bez opipljivih dokaza dati odgovor na zanimljivo pitanje šta je uticalo na roditelja, koji je ispočetka sasvim odmereno i normalno reagovao na tragičan gubitak svoga deteta, da zatim bez vidljivog osnova promeni svoj ton i stav. Uglavnom, odjedanput Davor je počeo da priča ekstravagantne budalaštine. On sada govori da mu je sin bio silovan, pa zatim ubijen i masakriran; da mu je poznat identitet petnaestorice neposrednih vinovnika, ali da njihova imena ne želi da otkrije; kao i to da su gotovo svi najviši dužnosnici Republike Srpske — citiramo — „saučesnici u ubistvu“ njegovog sina, Davida Dragićevića. Naravno, niko ne postavlja pitanje Davorovih nepostojećih forenzičkih kvalifikacija da se o stvarima takve vrste izjašnjava. Ali to su propagandne knedle koje vlast, koja ga je po specijalnoj proceduri imenovala za člana istražnog tima, sada mora da guta.
Oh da, i ono pitanje o tome šta je moglo uticati na Davora. Teško je reći, ali hipotetičko objašnjenje moglo bi se naći u rečima iskusnog ratnika Panča Vilje: topovsku paljbu će protivnička vojska možda izdržati, ali kada počnete da je granatirate pezosima, predaće se bez odlaganja.
David Dragićević najverovatnije jeste bio kidnapovan za potrebe unapred isplaniranog političkog scenarija za rušenje Republike Srpske. Rečima britanske premijerke Tereze Mej, popularisanim u jednoj zaprepašćujuće sličnoj misteriji koja se nedavno odigrala u režiji britanske obaveštajne službe, to je „highly likely“. Posle nestanka u drugoj polovini marta, David je „najverovatnije“ bio držan na za sada nepoznatom mestu, usmrćen, i zatim bačen u reku. Sakralna žrtva za novu fazu obojene revolucije u Republici Srpskoj je prineta. Za uhodane mehanizme, preostali deo posla je čisto tehničke prirode. Kako stvari trenutno stoje, taj deo odrađen je solidno.
Uzgred, u proizvodnji ove provokacije pod lažnom zastavom trapavi klovnovi čija je uloga da glume „opoziciju“ nisu imali mnogo udela. Na osnovu analize dosadašnjeg rada, gazde su pravilno procenile ograničenost njihovih operativnih sposobnosti. Davida je, „highly likely,“ likvidirao tim stranih profesionalaca specijalno ubačenih za tu svrhu. Propagandnu pripremu javnosti obavili su mediji pod stranom kontrolom, a jedan deo zadatka sejanja konfuzije poveren je pouzdanom paškvilantu i mutivodi na jaslima stranih službi, Slobodanu Vaskoviću“. “
Dopisano
Ovako se pislao prije nekoliko godina.
Vrijeme protiče ništa se nije promjenilo, osim što je situacija postala strahobalno nepodnošljivija.
A onda , skoro na godišnjicu ubistva djeteta , se desi “ubojstvu s potpisom vlasti”, dobrog čovjeka Siniše Krunića , trn u oku Dodika i njegovih saradnika.
I jopet pojep vuk magarca. Kabadahije se i dalje kofrče. Neka, ali ne zna se dokle će . Što bi muraci rekli:
Kad tad, doći će cica na kolica.
A dotad , čitava jedna regija , jedan narod je zavijen u crni robovlasnički sistem i diktaturu Dodika,familije mu , kumova i ostale mafijaške bagre i fukare. Oni drugi narodi su genocidom istrebljeni , od istih ovakvih monstruma.
