U BiH je 19.Juna/Lipnja i zvanično sahranjena demokratija / Iz Arhiva

  

19.Juna/Lipnja   u Parlamentu Federacije BiH je i zvanično sahranjena demokratija i legalizovan institucionalizovani kriminal.

Usvajanjem izmjene člana 382.  Krivičnog zakona  BiH   ukida se krivično djelo na   osnovu kojeg su podignute optužnice protiv bivšeg generalnog sekretara SDA Amira Zukića, potpredsjednika SDA Asima Sarajlića i bivšeg potpredsjednika SDA Mirsada Kukića.

Prijedlog je podnijela  Elzina Pirić ljubeznica Mirsada Kukića.

Da li će tužilaštvo naći odgovor za ovaj kriminalni potez zastupnika  Parlamenta BiH ne znamo.

Nisu bitna trojica optuženih mafioza.Bitnije je to što se nikome od vlastele i njihove rodbine,prijatelja,saradnika,poslušnika,doušnika,uvlakača  neće moći suditi za sve očitijee kriminalne  radnje koje datiraju od vremena nastajanja višestranačke “demokratije”.

Sada je izvor svog zla  pljačke,koriupcije,mita organizovan u jedinstvenu  političku mafiju ,bez obzira na rasu,pol,vjeru,naciju, i zvanično verifikovao svoju nedodirljivost.

Vlastodršci se za sva vremena  mogu sakriti iza novog/preambuliranog člana 382, kojim se ne mogu, ni okorjeli kriminalci ,ratni zločinci i monstrumi… dovesti u vezu sa kriminalnim radnjama.

Zato ne čudi što je izmjena zakona ekspresno usvojena bez diskusije (ono forme radi , da se barem   pokuša spasiti licemjerni i pljačkaški  obraz).

Parlamentarci spašavaju sebe i svoj kriminalni milje, jer kako reče jedan od rijetkih časnih parlamentaraca Dževad Adžem:

-“Odgovorno tvrdim da što je veći nivo vlasti veći je i kriminal, korupcija, nepotizam i neodgovornost. Velike stranke su postale preduzeća za zapošljavanje u društvenim kompanijama za čije propadanje niko ne snosi odgovornost.“

-“Kada treba donijeti Zakon o borcima onda nema jedinstvenog stava. Kada treba zakon za zaštitu kriminalaca onda je jedinstvo neupitno.

I sve će proći šutke.

Bijedni i opljačkani narod je uplašen i šuti,jer su se nasilnici ,licemjeri i pogan udružili sa ilmijama ,hodžama i ostalim sveštenstvom koji pučanstvo,raju i džematlije plaše mrakom onih drugih.

Akcize usvojene da se pljačkaši iz svih naroda održe na vlasti.

Narod šutio.

Gorivo ,normalno  i očekivano poskupjelo , narod protestovao, jer su ih vlastodršci orkestrirali radi

pet pfeninga slave i podrške.

Kriminalci su legalizovali kriminal i sebi obezbjedili imunitet za sva vremena,a porobljeni narod će šutjeti,jer ih nema ko uputiti ni povesti u borbu protiv kriminalaca i porobljivača.

Hodže i sveštenstvo su na trpezi sitih i na grabči bijednih, i podmuklo, protiv Božije volje ,rade za kriminalce ,pljačkaše i izrabljivače .

Mediji su potplaćeni i u rukama kriminalaca i plaćenika, uvlakača i poslušnika  (skoro svi).

Nezavisni „Intelektualci“ i „akademici“ mudro šute , ili su uhljebljeni, ili čekaju svoj ukrcaj u mafiozni vlak koju vodi ravno u džehenem.

U Bosni i Hercegovini se desio sunovratu ljudskosti i demokratije, i bijeg od osnovnih  načela  nauka Boga Silnog i Mudroga .

Bosna i Hercegovina se priklonila bezbožničkim ,paganskim zemljama u kojima je totalitarna mafijaška vlast stvara i slavi idole, koji su iznad nauka Boga Jedinog i Milostivog.

A opet – kad tad…sve se plaća kada dođe čas, a većina i prije, a i poslije.

Zvijezde padalice i Dani / Igrokaz na dan 19. Jun / Lipanj

Danas je Ponedeljak  19. Jun / Lipanj 2023. godine

A u ovoj   godini se snimilo da su 169 dana   kao zvijezde padalice , a preostalim 196 se smješi ista  sudbina.

Zvijezde ” pa'nu ” , pa se nakon vremena vrate. dani takođe .To nakon je sasvim jasno određeno.,  vraćaju se za godinu dana. Htjeli mi to ili ne. Sve do jednom . Ali o tome ne određuju ljudi. Jok , oni su sića , svakodnevna  potrošna roba.

Narod bi reko:

-Sami pali sami se ubili.

A zvijezde niti pa'nu niti se ubiju. Nego , mnijemo one su glavni nebeski prevoznik isteklih dana.

Dumali i dumali, da bi zasigurno zdumali da nema ni druge ni treće, već jednog jedinog fakta  :

-Zvijezde padalice su verfikovani i autentični prevoznici dana. Jer isto kao i padalice, dani bljesnu i nestanu, da bi se opet vratili.

Kad odlete skrivaju se i zvijezde i dani .Nije da se boje ljudi , koji znaju biti veoma osvetoljubivi i zli, nego vole u rahatluku spremati buduće zijane ljudima , a bome ponekom i ljepote. Sve po zasluzi. Čisti nebeski komunizam na djelu .

Što bi poete rekle:

I pad je let ,  svakako na dole.

U prevodu :

Međutim, nemojte se samozavaravati .Čak i padajući dani  , a kažu i  zvijezde i su vrlo pogubni.

Pokupe milione ljudi pa i oni sa njima i u  padu lete ka smiraju svome.

Malarme – Zdravica

 

Ništa, stih čedni, ova pena
Da naznače tek sjaj pehara:
Tako daljinom kao para
Nauznak tone roj sirena.

Mi plovimo, o nebrojena
Družbo, za mene krma stara
Vi slavni pramac koji para
Val gromova i nevremena.

Pjanost mi krasna daje daha
Ljuljanjem njenim da bez straha
Zdravicu držim tu uspravno

Samoćo, hridi, zvezdo vedra
U ime svega što je ravno
Brižnosti beloj našeg jedra














												

Hajam Rubaije 12 i 13

12

Za neke je sreća za živoga veka.

Drugi, pak, kažu: „Raj na nebu čeka“.

Troši to što imaš, pusti veresiju,

slatka je muzika sa bubnja daleka*.

13

Ruža mi reče: „Osmehom tvojim

pozdravi svet u kojem stojim.

Svileni veo pašće sa mene

i vrt biće posut čarima mojim“.

Rumi – Usred borbe pleši

 

 

Nemoj se zadovoljiti pričama.

Načinima na koji su se stvari odvijale za druge.

Razvij svoj vlastiti mit.

 

Budi zahvalan za svakog koga sretneš, jer svako je poslan kao vodič s one strane.

Hiljadu polu-ljubavi mora biti odbačeno, kako bi se jedna celovita povela kući.

 

Ovo mesto je san. Samo spavači ga smatraju stvarnim. Tada smrt dođe poput zore,

i ti se probudiš smejući se onome za što si mislio da je tvoja tuga.

 

Pleši, ako si sa sebe skinuo zavoje.

Usred borbe, pleši.

Pleši u svojoj krvi.

Pleši, kad si savršeno slobodan.

 

Hajdemo pobeći,

od svih pametnih ljudi,

koji stavljaju reči u naša usta.

Hajdemo samo reći

što naša srca žele.

 

Zaboravi sigurnost. Živi tamo gde se bojiš živeti.

 










												

Edgar Alan Po -Dolina nemira


Dolina mala to bješe prije

U kojoj ljudi bilo nije;

Pođoše u rat jednog trena

Slijedeći zvijezde blagih zjena

Što s plavih kula noću skreću

Stražarski pogled svoj ka cvijeću,

Dok cijelog dana među njima

Sunce u lijenim leži snima.

Posjetilac će priznati sada

Da tužnom doli nemir vlada.

Sve osim zraka što, sve teži,

Nad magičnom samoćom leži.

Stabla bez vjetra, da im gib prida,

Drhte ko more koje se kida

Oko maglovitih Hebrida!

Ah, nema nigdje vjetru znaka,

Da hrpu šuštavih oblaka

Nebom od zore gna do mraka,

Nad ljubicama koje mazne

Liče na ljudske oči razne –

Nad ljiljanima koji kriju

Bezimen grob gdje suze liju!

Njišu se: – cure kapi vječne

Iz mirisne im čaške mliječne.

Plaču: – niz stabljike im puze,

Poput dragulja trajne suze.

Pomen Davorinu Popoviću – Kad ne bude mene…

Otac i majka te rode, jer tako Nebo odredi.

A sve , prije i poslije toga ,  je u Božijoj milosti.

Svima nama ON , JA JESAM unese u naše biće beskonačni  niz milodarja i pazi na nas.

Ljubav,dobrotu,ljudskost..,sa posebnim akcentom na dvije tri posebne osebujnosti,koje mormo sami prepoznati.

Sve je ostalo je stvar izbora.

Davorin Popović !

I obavezno dodati odrednicu : Indexi.

Odavno smo shvatili da samo Sarajevo grad čednosti može roditi velikane koji pripadaju isključivo njemu i dostatno svima.

Reklo bi se, u  potrazi za srećeom i ljubavlju  Stjepan Popović je sa sunčanog Hvara klapio,do tamo neke Bosne Zemlje Božije milosti, prkosne od sna i  do tog nekog snježnog Sarajeva,

da prostiš ,Grada čednosti nevinijeg od sna.

I nađe Stipan i posao, i sreću i dom.I sustiže san u liku prekrasne Tereze , čestite žene

a mu rodi mu sina Davorina.

Moralo se tako desiti.

Nebo odredilo da se tu u srcu, u pupku , savjesti svijeta rodi Pjevač.

Bezvremenost Grada čednosti i njegove univerzalne široke skute ,u kojima ima mjesta za sve iskrene i časne ljude je najbolje odredio potonji Košarkaš i Pjevač Davorin Popović:

-” Sve dugove koje nosim u sebi prema Sarajevu, moram da pesmom odužim. Ko zna još koliko …”

Pravo izbora!

Jedan od najboljih tadašnjih košarkaša ex Yu prostora se odlučio za muziku.

Pjevač  je shvatio  da se jedino muzikom ,ljubavlju i ljudskošću može odužiti svome Sarajevu,

Gradu čednosti.

Odužio ih je.Sve do jednoga.Za svaki tren sreće,radosti i uspjeha što mu je Grad čednosti podario,

uz pomoć svojih prijatelja iz Indexa ,  prvenstveno zahvaljujući Slobodanu A Kovačeviću,Fadilu Redžiću,Đorđu Kisiću,Ismetu Arnautaliću,Ranku Rihtmanu,Nenadu Jurinu, ali i mnogim drugim polaznicima i akterima najveće svjetske muzičke akademije.

Davorin je muzički trajao  39 godina, do poslijednjeg daha svog života, koliko i Indexi .

Nejgovom smrću , znalo se ,prestaje sa radom najveća muzička i slobodno možemo reći , sveobuhvatno povezujuća,najljudskija institucija na prostorima ubijene nam majke Jugoslavije.

Kada ne bude živućih aktera jedne predivne epohe,  ostaće tu , Negdje na kraju ,

u zatišju i nezaboravu

Pjevač i Indexi ,

kao spomenik vrhunskoj , plemenitoj i nepodnošljivoj lakoći sviranja

i pjevanja.

Hvala im.

Jesenjin – TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE

 

Ti ne voliš i ne žališ mene,

nisam više mio srcu tvom?

Gledajuć u stranu strast ti vene

sa rukama na ramenu mom.

 

Smiješak ti je mio, ti si mlada,

riječi moje ni nježne, ni grube.

Kolike si voljela do sada?

Koje ruke pamtiš? Koje zube?

 

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela

ne srevši se sa plamenom tvojim.

Mnogima si na koljena sjela,

sada sjediš na nogama mojim.

 

Oči su ti poluzatvorene

i ti sanjaš o drugome nekom,

ali ljubav prošla je i mene,

pa tonem u dragom i dalekom.

 

Ovaj plamen sudbinom ne želi,

plahovita bješe ljubav vruća–

i ko što smo slučajno se sreli,

rastanak će biti bez ganuća.

 

Ti ćeš proći putem pored mene

da prokockaš sve te tužne zore.

Tek ne diraj one neljubljene

i ne mami one što ne gore.

 

I kad s drugim budeš jedne noći

u ljubavi, stojeći na cesti,

možda i ja onuda ću proći

i ponovo mi ćemo se sresti.

 

Okrenuvši drugom bliže pleći

ti ćeš glavom kimnuti mi lako.

“Dobro veče”, tiho ćeš mi reći.

“Dobro veče, miss”, i ja ću tako.

 

I ništa nam srca neće ganut,

duše bit će smirene posvema —

tko izgori, taj ne može planut,

tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

 










												

Vesna Parun – Dom na cesti

 

Ležah u prašini kraj ceste.
Niti vidjeh njegovo lice
niti on vidje lice moje.

Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.
Niti vidjeh njegove ruke
niti on vidje ruke moje.

Istok postade ko limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oči.

Tada doznah koga sam ljubila
čitav život.
Tada on dozna kome je ruke
grlio uboge.

I uze čovjek zavežljaj, i krenu
plačući u svoj dom.
A dom je njegov prašina na cesti
kao i moj dom.

 














												

Desanka Maksimovic – Sudba

 

U prolece, u prolece kad vrbe zelene
i potok tece plavim nebom umiven,
u cvetovima kad mirisu magle;
u prolece, u prolece ruze uvele
zavoleh miris skriven.

U maju, nad srcem kad su mi se nagle,
sudjenice vile nisu umele
od ludosti da mi ga spasu.
U prolece,u prolece ja zavoleh
senke u necijem glasu.

U prolece, u prolece, tako je sudjeno,
srcu mom uvek ce ljudi da se cude
i zedji mu niko nece shvatiti.
O, zao mi je mladica koji me voleo bude
u prolece, jer ce patiti.