Biseri bjelavskih mahala 151.-156.

 

151*Kako postati filozof?Oženiti se i baviti se ženinim nadrealnim i egzistencijalnim razmišljanjima i potrebama.

152*Ne mere se ništa lijepo deseti dok ne ukantaš ono u ono. Muško u žensko.  Nema muzike i mašina ne mješa. Kako ćeš ba šta čuti i vidjeti, ili bijelo prati veš ako ne turiš utikač u utičnicu.

153*Danas se pogančeri osilili, pa više ne znaš ko je muško , a ko žensko. Čeprkaju izmet jedno drugom.  Više nisu ni pogančeri. Sada su govančeri.

154*Svaka nauka ima svoje dobre  i loše strane. Nauka je dobra, dani su dobri,život je lijep, ljudi nisu. Vrlo logično i kauzalno.

155*Vlast je bezobrazna jer njeni predstavnici nemaju obraza.

Vlast je bezobrazna jer njeni predstavnici nemaju obraza…

Ne bojte se, nismo skrajnuli. Samo ponavljamo , da ne zaboravimo.

156* Kako izbjeći zatvor. Uvaliti se u nacionalističke pljačkaške vladajuće strukture koje orobljavaju i porobljavaju vlastiti narod.

Biseri bjelavskih mahala 145.-150.

 

145* Dosta pljačke i šupljanja,  vrišti gladni narod.Svi se prave da ne  znaju kome je rečeno, i svi se raduju : nama garant nije.

146*Valeri su kao i žene.Oslikavaju nečiji život.Što ih je više to je život bio vredniji življenja.

147*Ima i onih koji bacaju kamenje i riječi na insane. A ne bi trebali. Barem ne prvi. Mogo bi se kamen vrnut.

148*Eto ,četnici se ne briju. Nisu ni krstaši. ni ISIS. Ni Kaida. Ni Marks i Engels. I onaj Darvin što je od majmuna nasto, ni on se nije brijo. Ni većina katila i nevjernika.Što bi poete rekle:Joj grdoba majko moja.U prevodu:-Nalet ih bilo.

149*Dani postaju sve kraći.Životni vijek duži, a moral sve plići.

150*U bosanskom braku uloge su propisno podijeljene.Ženi kuhinja i djeca.Muškarcu kafana i ljubavnice.

 

 

 

 

 

 

 

Uragan Irma ludi

 


Moćna je ta Irma,uragan najžešće V kategorije,praćena vjetrom brzine 295 km/h.

Rastura po Karibima

Baarbados,Antili, Britanskim Djevičanskim Otocima, istočnom rtu Portorika, a prijeti možda i Haitiju.

Aerodrom na otoku ST. Martin je teško stradao.

Irma ni Kubu  neće zaobići.

ha-cha-cha i rumba će malo u ilegali  pričekati , jer se narod karipskog i američkog područja ozbiljno uplašio prijetnji.Kupuju se rezerve hrane,traže se adekvatna skloništa i zaštita.

Tada na red dolazi Florida.

Irma je toliko pošasna da je Trump  predostrožno naredio vanredno stanje.

Priroda je neukrotiva,vrlo često razorna.

Sveti se ljudima za zlo koje joj čine.

Biseri bjelavskih mahala 139.-144.

 

 

139*Nemoj biti blentovija , osim ako se takav rodiš.Tada ti nema pomoći. Riknjava garant.

140*Ardipithecus, prvi ‘proto-čovek’, dijeli karakteristike sa šimpanzama i gorilama,kažu nam evolucionisti ,na čelu sa majmunolikim Čarls Darvinom.Sada nam tek nije jasno njihovo tumačenje . Ko je od koga nastao.Majmun – jal gorila,šimpaza i gibon, od Čarls Darvina i evolucionista , ili oni od majmuna.

141*Rekoh joj :Uzmi moje srce.Odgovori: Joj blentovije,meni treba samo pet maraka za dopunu.Ipak,lako smo se dogovorili oko punjača.

142*Zašto je zlo uznapredovalo?Niko se više ne grije na čvrsta  goriva, pa nedostaje pepela za posipanje.

143*Ove godine će ljudi patiti od velikih nesanica. Za kurban bajram poklali skoro sve ovce.

144*Meni ne treba termo grijanje.Imam nju,svilenu.

 

Biseri bjelavskih mahala 133.-138.

 

133* Umjentika  u vođenju ljubavi,  svako malo proglase  ljubavnikom. U mahali se to zvalo zagonđija. Ali mahalu su proglasili zaostalom , retro, što bi danaske reklo, pa se faćaju tih modernih riječi, ko zagorjele budale taraba.

134.*Nije nam nikad bilo jasno kako dan može započinjeti u ponoć.  Čuj molim te dan počinje prije pet – šest sahata  prije sabaha. To nikad nije bilo , niti će.

135*Koliko se mi razumijemo u geografiju ,žena je njen tipični predstavnik. A geografija vam je najopširnija nauka. U nju možeš sprcati šta god ti na um padne.

136*Pitaju nas  kakve veze ima žena sa geografijom. Ma kakva geografija. Žena vam je čitava priroda i društvo, i pride sve nauke.

137*Jedna jedina je ,   i najprvija  u Teorije o opštem univerzalnom zakonu relativnosti i prolaznosti života  , kao i  prirodu i društvo ; utkala zakone opstanka ,  ta čarobna žena.

138*Taki su vam ljudi. U nepameti misle da su mnogo pametni.Filozofiraju.A sve je jednostavno.  Život je samo zabava i igra.Ljubav i milost.

Biseri Bjelavskih mahala 127*- 132*

127*Ima levata i ljubavnika.Levati misle da mogu, pa nagraišu.Ljubavnici znaju da mogu  ,čak i više nego što mogu.Takare i ginu i čast ne daju,ako treba i ponovo.Pa vi Dame vidite šta vam je činiti.

128*Mi   smo čuli da ima ljudi da prvo čitaju kraj neke priče,pa onda počnu od početka.Pametni ljudi.Kako ćeš neupućen čitati šta će se desiti?

129.*Jednom mahalašu  poetičnije bilo umrijeti od tuđih  bubrega ,nego od ciroze vlastite jetre. Što ti je medicina.I kada se zbuni nekom dohaka.

130. Mahalska pravda: Otac na moru sa ljubeznicom, majka kod svojih sa suzama.Do jednom!

131.Mahalaša sve manje. Pola ih pobiše, četvtinu međ kontejnere baciše, osmina presvisnu što od gladi, što od sramote, Ona šaka opičenih, dura upravo zato što su opičeni. Okamenili se ko stečci.

132.Joj ,što su ti mahalski tovari dobrijeh zijana činili i vjerovatno ulaznicu za pržun zaradili.  Vala se ne trebaju plašiti pržuna. Oprostiće im se. Gdje ćeš zijan ljubavi kažnjavat. Ne ide to tako. Time hodže i svećenici pučanstvo uvijek  straše. Šta će drugo hadum ili peder raditi nego prirodnu i čistu ljubav braniti.

Povelja za Nobelovu nagradu II dio

Riječ je o povelji Kulina bana od 29.09.1198.godine.

Kulin vladar Bosne valikodušno i bezuslovno nudi i poklanja suživot, toleranciju, pravdu i mir susjednboj državi i njenim građanima. Posredno svakom dobronamjernom čovjeku. To je bjanko akreditacija. punomoć i otvoreni kredit Dubrovniku i dubrovčanima.

Ne, nismo previdjeli jedan jedini uslov, samo se čekalo da se stekne okolnost za njegovo isticanje:

– svi vi Dubrovčani (i drugi tujini op.a.) možete doći ali sa ” pravim povjerenjem i pravim srcem,bez ikakve zlobe ” .

Ban ne traži mnogo, samo jedna iskreno Božansko pravo : Ljubi bližnjeg svoga.

To se dešava u dvanaestom vijeku, ranim ljetima srednjeg vijeka. Takvih primjera tada nije bilo; neče ih biti ni kasnije, do današnjih dana.

Ban se nije obazirao na to što su njegovi crkveni dostojanstvenici djedovske Hiže iz Mila vatikanske tvorevine zvali đavoljim crkvama. Oni nisu izmislili ništa novo. Jovan evanđelista u svojim otkrovenjima proročanski vidi Rim kao zvijer bludnicu.

Nije se obazirao što je Dubrovnik od prvih dana Bosanske opstojnosti bio uključen u široku frontu krstaških ratova protiv Bosne koju je osnovao Vatikan.

Svoju veličinu i vjerovanje u Boga i ljudsku dobrotu , Bosna i Kulin ban pokazuju slijedeći Božji nauk:

– Ako te neko progoni ti milostiv prema njemu budi.

– učenje Isusa Hrista:

-Udari li te ko po tvome desnom obrazu, ti mu i drugi okreni (Mat 5.39) –

– ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone (Matej 5.44)

Vatikan je krstašku frontu uvukao sve Bosanske susjede: Mlečane, Dubrovnik, Hrvatsku, Ugarsku, Srbiju, Zetu (Crnu Goru) i Bizantiju. Istorija je pokazala da Bosna nikad nije prestajala biti meta tih krstaških ratova, samo se fronta učlanjenih krstaša proširila matematičkom progresijom.

Još za Kulinovog života; papa Inoćentije IV je ozvaničio inkviziciju i pokrenuo krstaške i inkvizicijske ratove protiv prvo protiv Bosne ,potom i Francuske. Dubrovčani i ostali susjedi Bosne su kao i uvijek bili na strani Vatikana i zdušno ga pomagali, i silom i materijalno.

Dakle inkvizicija i krstaški ratovi su vatikanski i dubrovački odgovor na humanost i toleranciju Bosne i njenog bana Kulina.

Inoćentijem IV, Vatikanom je skrojena zlohuda sreća koja Bosnu prati kroz čitav srednji vjek i kasnije kroz novi vijek do ratova 1992.-1995. Te huškačke igre da prestanu. Vidite zakulisane radnje po vikipedijjama i sredstvima informisanja javnog mnijenja ” novog svjetskog poretka “.

Poretka koji ljudi od uma jednostavnio karakterišu kao novi imperijalni sistem globalnog porobljavanja i tlake.</br></br>

Moramo ponoviti da je značaj povelje Kulina bana drugačiji i višeslojniji ,nego što se to misli. Povelja ima poetičniju, savremeniju i humaniju dimenziju ljubavi i prijateljstva , nego što to sikstinski oci mogu zamisliti i prihvatiti.

Povelja Kulina bana predstavlja prvi zabilježeni javni, jednostrani , bezuslovni diplomatski poziv jedne zemlje, Bosne za mir, suživot i toleranciju među državama koje imaju različite poglede na svijet, religiju i koje pripadaju ratličitim etničkim grupama.

772.godine poslije datuma objelodanenja povelje tzv. pokret nesvrstavanja plagira ideje Kulina Bana.

Osnivač nesvrstanosti J.B.Tito je volio Bosnu zbog njene tegobne prošlosti i iskrenosti. Kada bi se umorio, dolazio je da se odmori u snenoj ljepoti i blaženosti. Uvijek se protivio njenoj podjeli kojoj su neprestano težili fašistički i nacistički elementi u Hrvatskoj i Srbiji; četnici i ustaše.

Broz je jedan od faktora koji su spriječili rastakanje i destrukciju Bosne.

Ti zvjerinji gladni fićfirići , šljam ljudskosti i pogančeri , krojači ”novog bosanskog poretka” zboravljaju, bosansku opstojnost.Bolje rečeni svjesno metu pod tepih i hoće da mažu oči gladnog naroda kojeg porobljavaju i pljačkaju.

To im ne može poći za rukom. Historija,istorija i povijest se jasno određuje prema svakom. Pravedno i istinito. A nebo sudi.Pravedan je to sudac.

Mi se samo trudimo da ponešto od toga objelodanimo.

Tito je, kao poznavalac istoriju Bosne bio je upoznat sa Poveljom Kulina bana. Bilo mu je jednostavno preslikati preformanse povelje u osnove pet principa pokreta nesvrstanih.

Pokret nesvrstanih nije opstao, pokloni iz Povelje se još nude. Nesvrstanost je uništila fašistička-arijevska zvijer.

Citiramo pet osnovnih principa pokreta nesvrstanih:

1.uzajamno poštivanje teritorijalnog suveriteta i integriteta
2.uzajamno nenapadanje
3.uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove
4.jednakost i uzajamna korist
5.miroljubiva koegzistencija

Vas ćemo zamoliti da uporedite stavke od I.-V. Povelje Kulina Bana i stavke 1-5 osnovnih principa nesvrstanih.

Mi nećemo komentarisati jer:

To je ona naša Bosna i Bosanski čovjek o kojem pokušavamo da pišemo, branimo i zle ruke koje se prema njima pružaju pokušavamo da žigošemo i odstranimo. Prošlosti radi i još neizvjesnije budućnosti.

Uvijek nam je velika pomoć pomisao da je Bosna Zemlja Božje Milosti i da je povelju pisao Veliki Bosanac Kulin ban.

U svrhu poboljšanja nepodnošljive stvarnosti i poremećenog mira u svijetu predlažemo Odboru za dodjelu Nobelovih nagrada da hitno i bezuslovno dodijeli Nobelovu nagradu za mir Povelji Kulinu bana ; svijetu darovanu od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset devet ljeta, mjeseca avgusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.

Povelja Kulina bana je Dar koji  još uvijek persistira, samo ga treba ubrati.

Čista poetika je ta pismen ta Povelja da prostiš. Kameni spavač,govor  stečaka  je to. Puno je tu simbola i skrivenih značenja. Ne može ih ljudski um odjeraded proniknuti.

Kulin Ban na pladnju nudi Bosnu njenim krvnicima i bludnicama Vatikanu i Dubrovniku i ostalom svijetu.

Za uzvrat Vatikan i Dubrovnik i zle horde fronta Bosni na pladnju daruju krstaške ratove. Na isti način kao što je Irod Antipa Salomi i njenoj majci Herodijadi darovao glavu Jovana Krstitelja.

Jedna žrtvovana svetost je previše za nebo i zato je Bosna pošteđena i spaseno.

826 godina opstojnosti, kontinuiteta i koegzistentnosti Povelje Kulina bana na principma bezuslovnog poklanjanja prijateljstva, pravde, povjerenje, neograničene slobode kratanja, nenapadanja, jednakosti, uzajamne koristi i miroljubivosti su najbolja moguća preporuka za sve miroljubive nagrade i počasti svijeta.

826 godina poruka mira i ljubavi koje neće prestati da se glasaju, mole, nude i daruju dok je vijeka i svijeta.

Povelji , Kulinu i Bosni podarena Božja milost jer je njen usud zapisan (Mat.5.):

4.Blaženi oni koji žaluju; oni će biti utješeni!
5.Blaženi krotki; oni će baštiniti zemlju!
6.Blaženi gladni i žedni pravednosti; oni će biti nasićeni!
7.Blaženi milosrdni;oni će milosrđe zadobiti!
8.Blaženi koji su čistog srca;oni će Boga gledati!
9.Blaženi mirotvorci;oni će biti nazvani sinovima Božjim!
1o.Blaženi progonjeni zbog pravednosti;njihovo je kraljevstvo nebesko.!

Ne, nismo izmislili da su Bosna i njen narod Zemlja i djeca Božje milosti!

Toj svetosti poklonjene su riječi Jevanđenje po Mateju. I ostala tri jevanđelja o Bosni, Kulinu banu i narodu Bosanskom potvrđuju tu svetost. I Jovanova apokalipsa 11.1.i 2. . Stari zavjet i Kur'an isto sveto slovo o Bosni kazuju. Nećemo nabrajati milosti i riječi što su Bosni date i darovane. Za to bi nam trebala nova sveta knjiga, a nama nije data vlast to činiti.

Kada bi sabrali učinke svih dosadašnjih dobitnika Nobelove nagrade za mir vidjeli bi da se oni ne mogu uporediti sa učinkom Povelje Kulina bana. Iz ove bezlične hrpe moramo, hitno i neizostavno , sa dužnim poštovanjem zbog svetosti, izuzeti čestitu i voljenu majku bolesnih, gladnih i potlačenih, blaženu Mariju Tereziju.

Iz istih razloga tražima od Ujedinjene nacije da donesu rezoluciju koja bi bila obavezujuća za sve njene članice. Tekst rezolicije bi glasio:

-Pozivaju se sve članice UN;bez izuzetaka i protekcionizma; zaraćene i nezaraćene, da svoje međusobne odnose obavezno grade na principima povelje Kulina bana od 29.8.1189.godine.

Ujedinjene nacije bi trebale 29.08. proglasiti : danom suosjećanja i molitve za Jovana Krstitelja i danom slavljenja Povelje Kulina bana.

Biseri bjelavskih mahala 121.-126.

 

121*Mnogi danas žive od nade.Da će se dobri ljudi smilovati i okačiti memljivi hljeb  o kontejner, a ne ga baciti među ostalo smeće.

 

122*Čovjek ne primjećuje da vrijeme leti.Kada dođe vrijeme,zabezekne se i pita:Zar već!

123* Stara mahalska poslovica: Što si  akuratan? Ti misliš taslače te :Nemoj da brineš što ti jaro glavu nije mogo dići?Ma jok bolan. To te samo pitaju ,'nako figurativno,iz predostrožnosti  :Da li se brineš.A svakako ćeš se zabrinuti.

 

124*Tautologija je za nas uvijek bila  grana nauke koja proučava tute. Dok nismo spoznali žene.

Onda su nas one tjerale da tautologiziramo, po sto puta , ono nešto njima blisko i drago, da bi bili istiniti.

 

125*Jedan mahalaš je tvrdio da je eklektik čovjek majstor u klik-klaku, Drugi  je oponirao, tvrdeći  da je eklektik umjetnik koji u svom radu kombinuje moleraj, soboslikarstvo i likovnu umjestnost i tako postaje umjetnik za krevetno  slikarstvo.

 

126*Mi ne žalujemo smrt. Skoro nikad. Posebice ako je život ispunjen onim što je neko najviše volio.

 

 

Biseri bjelavskih mahala 115.-120.

115.*Taki smo vam mi mahalaši .Svestrani. A opet jednostrani. Ne m're proći ni jedan tren bez nje. Neprikosnovene. Žene.Ah ta ljepota, milosti i radosti puna.

I oni nama ;baš ste opičeni.Hvala im na lijepim željama.

116* Nije svim ljudima dato da budu pristojni, vaspitani i kulturni. Za to trebaju stoljeća , kultura i stil. I prvenstveno urođena dobrota i odgoj.

Naše riječi su ogledalo naše duše. Tuđe riječi su ogledalo tuđeg uma i plićaka.

Bez ljutnje,ništa lično.

117.*Svako ima pravo na vlastito mišljenje, svako ima pravo na slobodu, pa čak i slobodu kretanja. I normalno, neprikosnoveno pravo proisteklo iz slobode kretanja. Pravo da se bude kreten, da proste predivna bića.

118*Vala nek ima i tuge i boli, nek damari vrište, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije.

Čega? Joj levata,pitaju ,znači pojma o ljubavi nemaju.

119*Pružena ruka , trese se staračka brada. O čudna nam jada! Niko da je primi i groš da.

I nemojte vi nama svi ljudi su dobri.

120*Kada te snaga popušča,pojuriš li naglo za mladošću,mogao bi se u duboki bezdan strovaliti.Zato pohiti,ali polagano

Priča o tri Slobodana Kovačevića rođenih u Gradu Čednosti

U Sarajevu, u vrijeme Indexa, su postojala i djelovala tri Slobodana Kovačevića.

Čisto sumnjam da je ijedan potomak Save Kovečevića. Drugačiji su bili. Ni skojevci ,ni komunisti, a ni nacionalisti.

Jedan je bio Slobodan Bodo A.Kovačević.Bio je član Indexa .Gitarista koji je gitari dao dušu i onda je  pokonio dunjaluku.O njemu ,se manje više, sve zna.

Jedan drugi Slobodan M. Kovačević je također muzičar, bio. Mlađi do onog prvog godinu dana; sa njim i Fadilom Redžićem u Lutalicama ritam gitaru tandaro. Svirao je i u Indexima II, vrlo kratko. To je grupa koja je nastala od ostatka Indexa po dolasku Bode,Fadila i Davora u one prave Indexa. Slova A i M. su početna slova imena njhovih očeva i služila su da ih tekstualno razlikujemo, fizički su se razlikovali ali zgodni bili.Obojicu su povremeno zvali Slobama.

Bodo M.je poslije svirao u Pro artama od njihovo osnivanja. U Splitu je 1973.godine osnovao grupu More sa Meri Cetinić. Doris Dragović, Oliver Dragojević mnogi drugi mu duguju zahvalnost za uspješne karijere.

Sada kao i mnogi drugi koji su napustili Dvor nema domovinu. Bavi se slikarstvom i pomalo muzikom.

Sarajevo pamti svoju dobru djecu.

Sarajevo je imalo i trećeg Slobodana Slobu Kovaćevića sina čuvenog sarajevskog ljekara, Doktora Kovačevića.

Nekim ljudima vrijeme oduzima ime. Tako smo vremenom zagubili ime doktora Kovačevića. Niko mu nije upamtio ime. Bio je, jednostavno, doktor Kovačević.

Slobodan Slobo Kovačević ,doktorov sin je bio dijete pa dijete-čovjek, kojeg bi moderna nauka označila kao autistu. Za većinu nas bio je dijete -ljudina, koji je put šarenih leptira lebdio nekim stazama čudesnih svijetova samo njemu znanih.

U tim njegovim svijetovima je vladao sklad, mir i ljubav. Skoro uvijek je ;ne hodao, nego hodajući jurio, žurio i lepršao vitlajući neke, samu njemu znane mjehuriće i snove.

Imao je fantastičnu memoriju i diječiju filozofiju. Volio je da se igra i juri. Njegova oridnirajuća ulica je bila Nemanjina,poslije joj vraćeno ime od prije kraja II svjetskog rata; Čekaluša. To je ona ulica u kojoj se Kemal Monteno načekao Lidije,a Milić Vukašinović bubnjo na školskoj klupi i tabli.

Sigurno znamo da bi prste u usta stavljao kada bi Lidiju vidio. Bojao se njene ljepote sve dok je Kemo nije opjevao. Nikad novac nije htio uzeti. Davalo mu se. Ako bi mu neko sladoled kupio, prihvatio bi ga. Bio je malo,veliko dijete,ogromnog srca.

Uvijek ispeglan i čist u nekim sivim za deset cenata kraćim pantalonama, braon cipelama na pertlanje i plavo bijeloj karo košulji šetao se omiljenim kvartovima.

Spuštao se Slobodan preko Mejtaša, pored američkog konzulata do Katedrale i prve Gimnazije. Ljeti je umjesto košulje blistavu bijelu potkošulju nosio. Rjeđe do Bašćaršije hodio.

Tada bi se umorio i tramvajem se vratio do malog i velikog parka, do Alipašine džamije. Na ulazu u dvorište džamije bi se prekrstio i vode napio.Tada bi opet krug tramvajem od Skenderije do Latinske čuprije pravio i na slatko čoše išao.

Tamo bi ga Davor ili neki drugi dobri Sarajlija sladoledom počastio. Nije se micao sa mjesta,u hladovini zaklonjen od sunca, dok sladoled ne bi; ko dijete malo; sa kormentom polizao i smazo.

Poslije Njemanjine je najćešće špartao Koševo ulicom, Prije Kralja Tomiislava, do II Gimnazije i do dva parka mladosti iza nje. Od Higijenskog kroz Alipašinu (Đure Đakovića) i uz Gabelinu (Matija Gubec) nikad prolazio nije.

Tu su komunisti svoje vile krili,a ljudi ih se bojali,u tišini svašta o njima pričali.O nestajanju i otocima,priče do Slobe došle.Zato se on nikad iz Sarajeva maknuo se nije.Osim rijetko do mora,Suncegrad zidina  rivijera.

Dalje od Marin dvora nije išao , tu se za njega Grad završavao. Otac mu je govorio da mu treba pasoš za prelazak te granice između Dvora i predvorja. Pasoš nije imao, a i bojao se dalje ići jer je tamo bilo mnogo loših ljudi.

Znao je sve o dobrim ljudima Sarajeva. Njemu je to lako bilo. Imao je fotografsko pamćenje. Sa neumoljivom preciznošću je znao ko je dobar čovjek. Dobri ljudi su imali vremena i strpljenja za njegova pitanja, a bilo ih je mnogo. Bilo je to dovoljno pitanja da se sazna nečiji životopis i rodoslov. Pitanja nikad ponavljao nije.

Lica baš i nije dobro pamtio.Uvijek bi pri svakom novom susretu za ime i prezime pitao. Kad bi mu se odgovorilo on bi upitanog prepoznao i u tren bi mu životopis izdiktirao i ponekad i neku tajnu u životopis ubacio.
Često bi neku nepoznatu činjenicu ili novost o nekom drugom znao ispričati.Bespogovorno tačno i na vrijeme ,bez greške je znao koji je dobar čovjek umro.Oni zli ga nisu interesovali.

Kako je dobivao i djelio informacije i kako se savršeno bez greške prema njima ophodio bila je nepoznanica za naše umove. Kada bi neko dobar umro bio bi jako tužan i zamišljen , ali plakao nije. Zapravo nikad ga niko nije vidio da plače , samo je osmijeh negovim licem zračio.

Loši ljudi nisu imali vremena za njega .Bili osorni i grubi prema njemu. Zli ljudi su ga tjerali i šikanirali. No, činilo se da je u to doba u je tih ljudi manje bilo,ali nije. Grad je bio manji i čvršči i zlo se dobro krilo.

Oni dobri su ga uvijek branili i znali kazniti one loše i zle Njihova ružna lica je pamtio i izbjegavao.A i oni njega, jer su se bopjali dobrih..

Godine su prolazile. Slobo je stario i postajao sporiji i fizički i umno. Sve rijeđe je biograf bio. One dobre sve je upoznao,novi nisu pristizali.Tako je gubio svježinu i bistrinu,

Onih lošiji i zli su nadirali sa svih strana iz svih mogućih vukojebina.

I Slobo dijete-ljudina nevinosti i dobra i Grad čednosti se prevarili. Mislili dobro i ljubaznost su dovoljna odbrana od zla. I bili su u pravo,samo što će to morati krvlju i mnogom smrću platiti.

Kako sve ide u parovima morao se pojaviti onaj monstrum Slobodan Milošević koga posla genocidna SANU sorta oca nacije genocidnog uma Dobrica Cosić, da svu dobrotu ,slobodu i ljubav pokuša uništiti. U grad čednosti nikad sa svojim zlim koljačkim hordama nisu ušli.

Jeli dovoljno reći dasu  zvijeri debelo popušile Bosanski grb?

Slobodan Slobo Kovačević doktorov sin je živio nekoliko godina poslije rata.Ali to više nije bilo njegovo Sarajevo u kojem je on sve poznavao.Bilo je to neki porušeni grad, mnogo novih lica,stranaca koji su ga se plašili,a on se plašio njih.

Čutljivo je hodao ulicama,tiho se ugasio,presvisnuo.Tek tako. Odjednom samo smo primjetili da ga nema.Ili je nestao nešto malo prije rata,a njegov duh je  jurio ulicama svoga grada da ga čuva brani i sačuva.

Ništa to neobično ne bi bilo.Sa Slobom se nikad nije mogao poredak stvari sa sigurnošću znati. Imao je neku svoju nebesku šemu punu iznenađenja, onih ljudskih, prijateljski i vedrih.

Hvala ti za neizmjernu  dobrotu i radovanja  koju si nam darovao :

Slobodane Slobo Kovačeviću,doktora Kovačevića  sine.

Po završetku rata Slobodan Bodo A Kovačević se iz Praga vratio u Sarajevo. Svirao po bivšoj Jugi, u Sarajevu u tišini akvarele crtao.

Nikad nije mogao preboljeti što je na nagovor žena napustio Sarajevo i ostavio da ga neki od Indexa i Sarajevska raja brane.Kad su Indexi zvanično prestali da postoje nekako se povukao da bi jednog sunčanog dana,tri godine poslije,  2004.god. tiho, pretiho u drugi svijet za Jasnom otišao.

Slobodan Bodo M.Kovačević je 1992. iz Splita u Crnu Goru banuo.Ne znamo da li je mogao ili se nije htio vratiti u svoj rodni grad.Možda nije imao kome, a možda se užasavao viška krvi i smrti od kojih mnogi pobjegoše.

Iz Hrvatske je otišao valjda zbog okruženja, ne stađunskog. Stađun je isti i u Splitu i Heceg Novom. Biće da su ga protjerali, jer mu je trebalo trinaest godina da ponovo posjeti grad i ljude kojim je život ,ljubav i lijepu muziku dao.

Grad čednosti nikad ne zaboravlja svoju dobru djecu i zahvaljuje im na darovima.

Pobrojana trojka nisu svi dobri sarajevski Kovačevići.Ima ih još.

A ima i loših Kovačevića.To nisu sarajevski Kovačevići,oni su šljegli,pa su psolije odšljegli na okolna brda da ubijaju Grad ćednosti. Na čast im.

Nebo sve gleda i pamti.

Alelujah.